Nema glasa za lažnog evropejca

Piše: Slavko Mandić

Sistematsko prebrojavanje crnogorskih državljana, koji su na privremenom radu u inostranstvu, od strane aktuelne vlasti ne prestaje. Crkoše i njima naklonjeni mediji za koje uslužno kvazi novinarstvo pokušava da završi prljavi posao, jer se najbolje snalazi u toj ulozi. Kolonu raznobojnih informera i heppy idiotizama predvodi domaći plavac, crna obraza, ako i takav ta družina ima.
Svjesni da samo lažavinama i pritiscima klero šovinista, popova, lopova, prevaranata, manipulatora, mogu do kakvog takvog rezultata, očigledno uplašeni za krajnji ishod, jer uzeti novac od investitora zla mora da se opravda, djelovi nelegalne vlasti čine sve da spriječe naše građane koji dolaze iz inostranstva da glasaju. Na taj čin srama i neskrivene mržnje prema onima koji bespogovorno vole svoju državu, na prijetnje u koje je satkana sva retorika osvete, ako se usude da svoj glas daju nekome ko je mimo njihove volje, ne reaguje pravosuđe. Jasno je i zašto, jer sve poluge i mehanizme bezbjednosnog sistema drži URA čiji šef javno najavljuje hapšenja, tužbe i presude, a preko posilnog iz vlastitog ešalona drži čvrsto u zagrljaju i odbrambeni sistem države, na koju atakuju njegovi istomišljenici sa svake pročetničke, klerošovinističke, Vučićevske i Z ruske strane.
Ali ta šaka nemani ne može zaplašiti naše iseljenike. Tamo su đe jesu, otišli trbuhom za kruhom, ne slažući se sa politikom koja im nije omogućila da se iskažu u punom smislu. Otišli su privremeno, nadajući se da će jednog dana u evropskoj Crnoj Gori osvanuti i evropska pravila ponašanja. I kad stadosmo na prag istorijskog prihvatanja evropske i svjetske demokratije i razvoja, udari nas po sred čela domaća izdajnička fela, sastavljena od političkih minijatura u svakom smislu, spremnih da vlastitu državu predaju u ruke tuđinu čiji se zločini i najstrašniji genocid koji istorija pamti nikada neće, niti može zaboraviti. Vratiše nas takvi decenijama nazad. Svojim podlim podrivanjem naših uspjeha i balkanskom liderstvu, stečenom znanjem i radom, priznatim od zapadnih saveznika koji su nas zbog toga veličali, stadoše na put. I bi im malo. Zaprijetiše državi otvoreno. Zato danas dolazi dijaspora da brani i odbrani svoju Crnu Goru. Da nam se više nikada ne dogodi 1918. godina. Zato su kolone automobila već krenule. Zato avioni, autobusi od kojih se ježi koža izdajnicima roda svoga.
Pamtili li to Crna Gora, čiji je cvijet mladosti  položio živote  za čast i slobodu, za čojstvo i ljudskost, za državu na koju su se i sad okomili domaći izdajnici, tuđinski prirepci i crni mantijaši. Pa zar će neko za takve glasati? Zar mogu zaokružiti ovog  populistu, koji je od prevare satkan, u državi u kojoj je čast još uvijek zakon nad zakonima? Valjda ne nikada! Jer, koliko puta bi još trebao da ih prevari piskavoglasni, nevaspitani pomoćnik univerzalnog lažova Trt Milojka?
Jakov Milatović, rezervni igrač Pokreta Evropa sad, čiji je lider slagao građane da nema srbijansko državljanstvo i imovinu u toj državi, pa mu DIK oduzeo kandidaturu za izbor preśednika države, dajući je ovoj lošijoj varijanti oko kojega se sjatilo sve što u Crnoj Gori, ne vrijedi pišljiva boba.
Zastiđe u akciji i njegovi prijatelji koji su se međusobno pljuvali doskoro do iznemoglosti. I dalje oni jedni o drugima isto misle, ali valja zakučit nešto od ovoga što se možda može dogoditi. A našto to liči najbolje se viđelo na sinoćnoj predizbornoj lakrdiji ovog kvazi kandidata. Došli su da mu obećaju podršku Abazović, Mandić,  Radunović, Kovačević, Krivokapić, Danilović… Kako su ga podržali, bolje da nijesu ni dolazili. Naime, ovi srpski nacionalisti, prije će biti šovinisti, pozdravili su crnogorsku himnu  gromoglasnim aplauzom. Nema više kao nekad marširala kralja Petra Garda, Spremte se spremte četnici, Od Topole pa do Ravne Gore, i šedanja na himu,  jer je kandidat evropejac. Istina lažni. On je istočni front, dokazano i pokazano jasno i glasno. Podržali su ga iz Srbije osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, kvaziistoričar Aleksandar Raković, psihijatrijski slučaj Mile Dodik iz Republike srpske.  Kako će njima a i Srbima koji se ne slažu sa crnogorskim nacionalnim obilježjima objasniti druzja ekspresnu ljubav prema Crnoj Gori i njenim znamenjima, kad su politički vijek potrošili boreći se protiv njenih interesa i njenog postojanja? Neka se dobro zamisle jer je makar DF svom biračkom tijelu jasno slao poruke što misli i što od njega traži. A sad su ti isti birači zbunjeni. Da li trebaju javno da pjevaju „Oj svijetla majska zoro“, da stave petokraku umjesto kokarde, da mašu zastavama i na reveru nose nacionalni grb?
Ili da budu ono što su vazda bili. Neskriveni pobornici četničke ideologije. Danas im Andrija Mandić ne može na to pitanje dati odgovor. Jer on je uz Jakova, a zbog Evrope jasno je da ne smije biti ono što jeste, ako se nada bar nekoj poziciji nakon parlamentarnih izbora. Zato, uz lažnog evropejca i lažna podrška presamićenih novonastalih poklonika zapadnih vrijednosti. A birači i pobornici DF-a ako shvate-shvate. Tu se više ništa ne može.
Neviđena pojava na političkoj sceni zemaljske kugle, brat Abaz, kako ga prozvaše u skay aplikacijama, zbog  kojih su neki za samo jedno pominjanje završili na robiju, jer je on to tražio, nastavlja da politički, pravno i svakako lumpuje, kršeći sva pravila, zakone i Ustav države, samo zato što je vlast. Licemjer je smijenio jedinog preostalog policajca sa dignitetom, profesionalnog znalca koga cijeni Interpol, jer zna koliko on zna, Zorana Brđanina. Zato što je po njemu moralno da on zbog uhapšenih policajaca podnese ostavku. Možda je i trebao, ali svakako da je prije njega trebao URIN ministar i ON sam, makar poslije afere sa cigaretama po kojoj se proslavila URA i njeni čelnici. Jedan je u zatvori a drugi su, makar za sad, na čekanju.
I na kraju, ako kraja sa ovakvima ima, da li je moguće da će neko glasati za Jakova Milatovića koji u čuvenoj var sobi Zdravka Krivokapića reče “Šta ako pogine deset Crnogoraca, važno je da se ustoliči Joanikije Mićović“.
A ako ima takvih, a ima jer su im usadili mržnju prema Crnoj Gori, Crnogorcima i drugim narodima koji je čine multietničkom i multikonfesionalnom, na ponos i čast domovine, neka ośete Jakovljevu milost, stručnost, znanje, zvanje, obrazovanje. Ponajprije populizam zbog kojeg ćemo dobro stradati svi. I oni koji će mu dati glas ali i svi mi koji smo razumjeli što on čini i zašto to radi.
Ima vremena do neđelje.
Osvijesti se narode da ti za navijek ne bude kasno!