Marija Mihaljiček: Prisutna površnost i neznanje

Nedavno obznanjena informacija o istorijatu svetišta Gospe od Škrpjela bila je popraćana, s pravom, protestnim obraćanjem HNV-a i vikara kotorske Biskupije, zbog izvrtanja istorijskih činjenica.

Uslijedilo je „razložno“ pojašnjenje urednice „da se radi o tehničkoj grešci“!?

Navikli na falsifikovanja istorije Boke Kotorske, mnogi su i u ovom prilogu naslutili takvu namjeru.

Ne smatram da je sporni prilog iz Biltena Kotor otvoreni grad usmjereno ka tom cilju, već da je plod površnosti i neznanja.

Ovakav prilog je dokaz da autor i urednik  nemaju elementarna saznanja o kulturnom dobru najveće kategorije i simbolu Boke – Gospi od Škrpjela.

Problem je što ovo nije izdvojeni primjer, već praksa koja potpuno omalovažava struku.

Nije rijetkost sresti se u  medijima sa temama istorije, kulturne tradicije i baštine kojima se bave  pojedinci bez kompetencija, a netačnosti koje u njima plasiraju stižu do najšireg kruga ljudi.

Propagandni turistički materijal, štampane vodiče, web stranice na kojima se predstavljaju istorijski gradovi i kulturni spomenici, obično, se ne potpisuju.

Oni koji su ih osmislili, ostaju anonimni, lišeni svake odgovornosti, ali izvjesno, sa honorarom za urađen posao.

Prosto se nameće zaključak, da upravo u ovoj oblasti, više nego u drugim  mnogi sebi uzimaju za pravo da se bave nečim za što nemaju ni obrazovanja, ni znanja.

A struka, pa ko nju još pita?

Znam mnoge iz ove branše (i sama joj pripadam) koji svoje stručne radove, u koje je ugrađen istraživački napor, znanje i vrijeme, objavljuju  bez honorara.

A ko ih čita?

Srećom ima i takvih, ali se nažalost ne nalaze među anonimnim autorima priloga o kulturnoj baštini, u koje spada i onaj iz čijeg je pera „novi istorijat“ Gospe od Škrpjela.