Srpski policajac upozorio Sretena Vujovića da je „njegov kofer“ prije njega stigao u Beograd?!

Akademik Sreten Vujović nije otputovao u Beograd na Međunarodni kongres „Zajedno u zaštiti dece“, koji su organizovali Savez kršćana Hrvatske i Udruženje roditelja nestalih beba Vojvodine, a nakon što je dan pred polazak dobio misteriozni poziv od policajca iz srpske prijestonice koji se raspitivao da li je on vlasnik „izgubljenog“ kofera koji je završio u policijskoj stanici, a na kojem je vizit karta sa njegovim imenom i brojem telefona?!

Generalni sekretar Saveza krpćana Hrvatske Bojan Jovanović kazao je za Portal ETV da je ovaj događaj „bacio sjenku na veliki međunarodni skup“.

– Strašna je činjenica da član naučno-tehnološkog tima Saveza kršćana Hrvatske i predstavnik Crne Gore, akademik Sreten Vujović, nije dobrodošao u Srbiju. Ovakav odnos prema učesniku kongresa koji se bavi pitanjima zaštite djece i ljudskih prava otvorio je dodatna pitanja o slobodi djelovanja, međunarodnoj saradnji i spremnosti institucija da se suoče sa temama koje decenijama izazivaju nelagodu i otpor – ogorčen je Jovanović.

On je Portalu ETV dostavio i pismo koje im je Vujović uputio obavještavajući ih da je morao odustati od dolaska u Beograd iz bezbjednosnih razloga.

– To je bila moja slutnja, ali i realna procjena organizatora, Saveza kršćana Hrvatske i Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine. Dan prije odlaska za Beograd dobio sam telefonski poziv iz Srbije, osobe koja je zvala u ime policije iz Zemuna, tvrdeći kako se kod njih već dva dana nalazi kofer sa mojim imenom i brojem telefona. Prvo pitanje je bilo, da li poznajem Sretena Vujovića, na što sam odgovorio da poznajem pet ljudi sa tim imenom i prezimenom. Poslije kraćeg razgovora smo potvrdili da sam ja osoba, čije se ime i broj telefona nalaze na „koferu“, đe piše, takođe, i „vicepresident-Crnogorski PEN Centar“. Na upit da li ima adrese na toj kartici, rekao je da nema, a na mojim koferima se nalazi iskaznica CG PEN Centra sa svim podacima počev od adrese stana, preko broja telefona do mail adrese. U prilog ovome govori i činjenica da su tajniku Saveza kršćana Hrvatske, Bojanu Jovanoviću, kada ih je sjutradan pozvao, saopštili da na koferu postoji moja vizit-karta sa podacima – objasnio je Vujović nevjerovatnu situaciju s kojom se suočio.

U pismu učesnicima Kongresa napisao je i da mu je policajac kazao „da u koferu nema ništa kompromitantno (a može da se desi ako dođem, pomislio sam) samo bi htjeli da ga vrate vlasniku“!?

– Upitao sam, kako moj kofer može da bude kod njih, kada moja noga više od 10 godina nije kročila na teritoriju Srbije i napravio opasku da su jedine „kompromitujuće stvari“, koje bi se mogle naći u mom koferu, penkalo ili neka knjiga!? Postavlja se pitanje: kako su nakon svega dva dana od primitka „kofera“ smjeli da ga otvore, i zašto je policajac zvao sa svog privatnog telefona, a radi se o službenoj proceduri? Odgovori su mnogi, počev od onih, da bi policija (ili žandarmerija) u slučaju kompromitacije mogla lako da se odbrani, kako sa tim nema veze, do moguće povezanosti sa poznatim „batinašima“! Kofer je najvjerovatnije postojao, sa „pribavljenom“ autentičnom mojom vizit-kartom, spreman da se u njega smjesti „razlog“ za moje hapšenje – istakao je Vujović.

Podsjetio je na slično iskustvo koje je imao devedesetih godina prošlog vijeka dok je bio u egzilu.

– Policija je u svrhu moje kompromitacije tri mjeseca nakon mog odlaska (vjerovala da sam još u Crnoj Gori) objavila u svim raspoloživim medijima, kako sam uhapšen na Cetinju, radi proizvodnje i preprodaje marihuane, što je napokon po mom povratku i sama demantovala u dokumentima, ali ne i javnosti. Iste večeri su, sa balkonske strane, pokušali obiti moj stan, (vjerovatno u svrhu podmetačine) u čemu ih je spriječio iznenadni dolazak moje supruge, a slučaj provale prijavljen je toj istoj policiji – napisao je Vujović.

Srpskog policajca je na kraju razgovora pitao za ime i on mu se predstavio po prezimenu, porijeklom iz Velike.

– „Naše gore list“ – prokomentarisao sam. Saznao sam nakon završetka Kongresa da je bilo još sličnih slučajeva prepada, u vezi sa učesnicima. Ukucao sam broj, sa koga sam pozvan, na Viber i dobio ime, koje sam povezao sa rečenim prezimenom i došao do fotografije na FB. Tako sam saznao da se zaista radi o policajcu, ili pripadniku žandarmerije. Zbog korektnosti u komunikaciji, te zbog toga što se radi o jako mladom, porodičnom čovjeku (na FB fotografija sa predivnom kćerkicom), ne želim objaviti ime, ali ono što me „prodrmalo“ svim bićem, jeste pomen sela Velika, u kome su, u II svjetskom ratu, pripadnici Princ Eugen divizije, SS divizije Skenderbeg i četnici napravili nezapamćen pokolj crnogorskih civila – napisao je Vujović, uz zahvalnost organizatorima na brizi za njegovu bezbjednost.

Kongres je uspješno održan, a organizatori su saopštili da „u vremenu kada su istina, pravo i ljudsko dostojanstvo često potiskivani interesima moćnih sistema“, ovaj skup „predstavlja istorijski čin otpora ćutanju, nepravdi i višedecenijskom prikrivanju sudbina nestalih novorođenčadi“.

ZIDOVI ĆUTANJA PUCAJU

Među gostima su bili roditelji nestalih beba, pravnici, ljekari, međunarodni eksperti, aktivisti za ljudska prava iz regiona i svijeta.

– Tema kongresa „Otmica novorođenčadi nakon porođaja (EPDIA): Djeca rođena da nestanu“ otvorila je jedno od najtežih i najpotresnijih pitanja savremenog društva: sistemsku trgovinu djecom, prikrivanu administrativnim mehanizmima, institucionalnim ćutanjem i zloupotrebama zakona. Na kongresu je snažno ukazano da pitanje nestalih beba nije izolovan slučaj pojedinačnih tragedija, već međunarodni problem koji zahtijeva nadnacionalni odgovor, međunarodnu pravnu saradnju i formiranje trajnih mehanizama za pronalaženje istine i vraćanje identiteta žrtvama – saopštio je Jovanović.

Ističe da su posebno potresna bila svjedočenja roditelja i odraslih osoba koje tragaju za svojim identitetom.

– Njihova svedočenja pokazala su da administrativni papiri mogu biti falsifikovani, ali da ljudska potreba za istinom nikada ne može biti ugašena – saopštio je on.

Ključne teme na kongresu bile su – institucionalna odgovornost država, zloupotreba međunarodnih pravnih mehanizama i Haške konvencije, medijska blokada istine, etička i moralna odgovornost društva, uloga crkve i vjerskih zajednica u zaštiti osnovnih ljudskih prava, kao i potreba za stvaranjem međunarodne DNK baze i istražnog tijela.

– Poseban, istorijski trenutak predstavljalo je zvanično pokretanje međunarodne organizacije FIND, zamišljene kao nadnacionalni mehanizam za zaštitu djece, potragu za nestalima i vraćanje ukradenih identiteta. Vizija ove organizacije jeste povezivanje stručnjaka, institucija i porodica iz različitih zemalja u jedinstvenu mrežu istine, pravde i humanosti. Kongres je donio jasnu poruku: pravo djeteta na porijeklo nije privilegija – to je osnovno ljudsko pravo – poručio je Jovanović.

Katagoričan je da je uprkos svim pritiscima, kongres pokazao da borba za istinu više ne može biti zaustavljena.

– Zidovi ćutanja počinju da pucaju pred snagom roditelja, nauke, međunarodne saradnje i moralne odgovornosti ljudi koji odbijaju da prihvate da djeca mogu nestajati bez traga i bez odgovora. Usvajanjem završne Rezolucije o zaštiti djece i ostvarivanju prava na istinu o nestalim bebama, učesnici kongresa poslali su svijetu jasnu poruku: Nijedno dijete ne smije biti izbrisano iz istorije; nijedna porodica ne smije biti osuđena na vječitu tišinu. Istina nema rok trajanja – zaključio je Jovanović.

KAKO SU KUPOVANE BEBE

Savez kršćana Hrvatske u novembru prošle godine organizovao je u Zagrebu međunarodnu konferenciju o nestalim bebama sa prostora bivše SFRJ, a slična konferencija organizovana je i u decembru prošle godine u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu – „Quo vadis humanosti – Istina o nestalim bebama i obaveza zaštite svakog djeteta“.

Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ, kako smo pisali, decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Objavili smo da hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je nakon porođaja saopštavano da su im bebe umrle, a one su završavale u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima.

Prema nezvaničnim procjenama, čak 250.000 beba u bivšoj Jugoslaviji proglašeno je mrtvim pod nerazjašnjenim okolnostima, a roditelji vjeruju da su ukradene i date na nelegalna usvajanja.

Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekar Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.

– Biraj – tvrdio je Marko Ivić da mu je rekao ljekar.

On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje.

– Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište – ispričao je Ivić.

Kazao je i da je cijena bebe bila 10.000 DEM, a za blizance je trebalo platiti 15.000. Uz bebu bi, svjedočio je Ivić, dobili i papire da je bebu rodila njegova žena.

On i supruga odlučili su da neće uzeti bebu iz tog porodilišta, a odluku da progovori o svome iskustvu donio je 2017. kada je na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su žene iz Udruženja nestalih beba Srbije.