Spasić i Mašera heroji svih vremena

10
odjeljenje Spasić - Mašera u Pomorskom muzeju u Kotoru

Podvig za koji ne postoji ime, epitet, mjera, nagrada, hvala i pohvala, za koji postoji samo pridjev nadljudski.

Povodom, 72 godine od herojskog podviga poručnika bojnog broda Milana Spasića i Sergeja Mašere bilježimo:

Toga sumornog dana, kišovitog i maglovitog 17. aprila 1941. godine, dok su se niz lovćenske serpentine spuštale kolone italijanske vojske ka Boki Kotorskoj, posada razarača “Zagreb” donijela je odluku da brod ne preda u ruke neprijatelju.

Komandat broda Nikola Krizomali okupio je najstarije oficire i kazao im da je Jugoslavija potpisala kapitulaciju.

Naređenje komande flote da brodove preda neoštećene Italijanima nije važilo i za odvažne mornare koji su odlučili da razarač “Zagreb” dignu u vazduh.

To je podrazumijevalo zakonsku odgovornost i vojni sud koji bi, u to nije bilo sumnje oficire osudio na smrt po kratkom postupku.

Komandant je naredio Nikoli Ljutiću, prvom oficiru razarača da raspusti posadu a poručnicima Spasiću i Mašeri da pripreme sve za potapanje broda.

Ekspoloziv je postavljen u unutrašnjost broda, od pramca do krme i između torpednih glava.

Nakon obavljenih priprema za uništenje broda komandantu Krizomaliju raportirali su poručnici Spasić i Mašera.

-Gospodine kapetane bojnog broda , štapini su potpaljeni. Napustite brod.

Kapetan je naredio da se svi uđu u čamac za spasavanje, ali su Spasić i Mašera odbili da se ukrcaju.

Nije pomagalo ubjeđivanje, čak i pokušaj kapetana da ih silom ugura u čamac.

-Gospodine kapetane bojnog broda, gubite vrijeme…  štapini gore, rekao je jedan od dvojice heroja.

Mašeri i Spasiću  je teško pao slom Jugoslavije i fašistička okupacija.

Ne vidjevši mogućnost nastavka otpora, odlučili su da unište svoj brod i poginu na njemu.

Razarač je prvo napustila posada, zatim mlađi oficiri, a oko 14 časova uz brod je pristigao čamac da preveze Mašeru i Spasića kojima na pamet nije padalo da napuste svoj brod.

Više se ništa nije moglo učiniti.

Štapini su dogorijevali, krma visoko…mornari na čamcu jedva su uspjeli da startuju motor i izkobeljaju se od krmenih konopaca i odvoje od broda.

Mašera je u tom času iskočio na lijevi krmeni bok, mahnuo i pozdravio vojnički a zatim nestao…

Dramu na razaraču “Zagreb” nijemo je posmatao veliki broj okupljenih građana, mornara i oficira iz okolnog sela Brdište.

Jasno su viđeli Spasića i Mašeru koji su se, nakon što se i potonji čamac udaljio rastrčali po brodu.

Ušli su u unutrašnjost broda đe su se čule slabije eksplozije.

Neposredno potom oficiri Spasić i Mašera su se u punoj ratnoj opremi uputili ka krmi.

Zauzeli su brodski stav gledajući prema Lovćenu.

Jedan drugome su potom strgli oznake činova sa ramena.

Zagrlili su se snažno i poljubili.

Vrijeme je odmicalo.

Oficiri su se potom ponovo okrenuli prema Lovćenu.

Neposredno potom začula se strahovita eksplozija.

Posmatrači su mogli da vide kako su tijela Sergeja Mašere i Milana Spasića poletjela kroz vazduh.

Mornari na obali su skinuli kape i stajali mirno, odavali su počast poginulim drugovima, neki su plakali …

Nakon četiri dana more je izbacilo tijelo Milana Spasića kod Ostrva cvijeća, koga su identifikovali po novčaniku i oficirskoj bluzi.

Posmrtni ostaci heroja Spasića sahranjeni su na groblju u Savinskoj dubravi.

Sedam dana kasnije, na drugoj  strani poluostrva pervlake pronađen je gornji dio tijela (od pasa na gore) Sergeja Mašere koji je  tajno sahranjen uz prisutvo Italijanskih okupacionih vlasti.

Danas, 72 godine od događaja morem i nebom ovjenčanim, hrabrošću i snagom nadnaravnom dvojice drugova, mornara kojima je more i rodoljublje u venama, ostajemo pred epoletama poručnika, koje za NAJVIŠI ČIN zlatnim sjajem blistaju.

Blistaće imena i djelo, sa fotografija i eksponata ovog obnovljenog odjeljenja drugog svjetskog rata kao dokaz da istorija piše i dopisuje.

Da podsjeća i živi, pa neka živi slavom Spasića i Mašere u ovom prostoru palate Grgurina koja u refrenima mora i pomorstva svoj život živi pod nebosklonom Boke uz vječnu  stražu Lovćena u koji su zagledani lučom neugasivom život dali Milan Spasić i Sergej Mašera.

Neka im je slava a novom prostoru i novi  lijep život starog, renoviranog, jednog od najljepših zdanja u Kotoru.

Slavko Mandić

….. U odjeljenju, posvećeno stranici iz II svjetskog rata, koje je otvoreno u čast herojskog podviga mornara, poručnika Milana Spasića i Srgeja Mašere, koje se nalazi na drugom spratu Pomorskog muzeja u Kotoru, je i  pramac razarača “Zagreb” koga su Spasić i Mašera na današnji dan 1941. godine digli u vazduh i dali svoje živote da ne bi pali u ruke neprijatelja.

Pored razarača “Zagreb” nalaze se i djelovi razarača “Kotor” sa nautičkim instrumentima koji su se na njima nalazili.

Tu je svoje mjesto našla i metalna kasa sa podmornice “Osvetnik” koju je kapetan ove podmornice bacio u more na dan ulaska okupacione vojske u Boku na današnji dan 1941. godine.

U odjeljenju Pomorskog muzeja  se održavaju i časovi istorije za učenike kotorskih škola, a brojni turisti s pažnjiom posjećuju ovu sobu  koristeći audio-vodiče kroz Muzej koji im na više svjetskih jezika pričaju i o nadljudskom podvigu Spasića i Mašere, kazala je za Skala radio mr Mileva Pejaković-Vujošević.

10 COMMENTS

  1. Hrvatski izvori kazu:

    ” Kapetan bojnog broda Nikola Krizomali, ušao je u časničku blagovaonicu i rekao „Jugoslavija se raspala, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska“. Na to mu je, kako se navodi u historiografskoj građi, njegov potčinjeni poručnik Milan Spasić rekao: „Gospodine komandante, to su alarmantne vijesti, zbog njih se za vrijeme rata ide na strijeljanje“. Velika većina Hrvata u mornarici bila je pozitivno raspoložena prema novoproglašenoj hrvatskoj državi i mnogi su odmah počeli prelaziti na njenu stranu. U Šibeniku je već 11. travnja, prije dolaska Pavelića iz Italije, veliki dio flote prešao na stranu novoproglašene države.

    I u Boki je bilo prijedloga da se flota prevede na stranu nove države, a jedan je brod 17. travnja otplovio prema Splitu dignuvši hrvatsku zastavu. U svega četiri dana jugoslavenska vojska i država potpuno su se i praktično bez borbe raspale. Talijani su na obalu dolazili kao saveznici nove hrvatske države, a na kamionima su imali istaknute hrvatske i talijanske zastave, krijući prave namjere. Kada su 15. travnja iz smjera Albanije ulazili u Boku, već je čitava jugoslavenska flota od strane svoga zapovjedništva znala za primirje a 17. travnja potpisana je kapitulacija. Milan Spasić, kojega možemo držati srpskim nacionalističkim ekstremistom, i Sergej Mašera, a bilo je i njih nacionalističkih ekstremista, dignuli su u zrak razarač da ne padne u ruke Talijanima, a možda i Hrvatima.”

    he he he……

  2. Zna li ko u SVEMOGUCOJ radio Skali zasto evo vec 4 dana ne radi automatska vremenska stanica u luci Kotor i jeli vec SPAPUNJALA ili je neko vec PONIO DOMA, valjada ce te imati i taj podatak to je vama blizu a Vi ste sveznajuci radio u LIJEPOJ NASOJ,
    pozdrav svima u radio Skali

  3. Altaire akademiče, sveznalico, doktore, predavaču svjetskom i vansvjetskom, Lekićeva uzdanice, crnogorcomrzcu prekini da znaš sve više i bolčje od drugih. Koliko zlobe u tebe kad govoriš o konavlima. Pitaj za to tvoga četničkog vojvodu i bledunjavog lekića. Oli s njim pod čardak u subotu?

  4. Nije jasno zašto nekome uporno treba krečenje istorije.
    Nijesam upoznat šta povodom tog dramatičnog događaja 1941.
    piše u novocrnogorskim udžbenicima povijesti. Vjerovatno
    tu “istinu” tumači i plasiraju novim generacijama Šerbo i Adžić.
    Istina je da je kap. Krizomali naredio da se brod kapitulantski
    napusti i NEOŠTEĆEN preda Italijanima, uz prijetnju prijekim sudom.
    Dva rodoljuba nijesu htjeli ukaljati oficirsku čast. Odbili su
    poslušnost zapovjedniku. Sišli su u municione komore
    i postavili minu.
    Kapetan Krizomali je kasnije bio visoki zvančnik u Pavelićevoj vladi,
    po pitanju pomorstva.
    Od koga treba sakriti tu činjenicu?
    Je li to dodvoravanje i pokušaj iskupljivanja grijeha za
    nepočinstva po Konavlima?

    • Hvala dobro bi bilo da ukoliko je vaš podatak tačan sa njim upoznate direktoricu Muzeja jer je kasu sa podmornice “Osvetnik” ona pomenula a mi je citirali kako se u tekstu i navodi.

  5. Neka im je vkečna SLAVA I HVALA! Hvala radio Skali što ne zaboravlja ovakve heroje i ovaj datum.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].