„SMRTI SE PODVALJUJE“ –  NOVI ROMAN MILORADA POPOVIĆA

 „SMRTI SE PODVALJUJE“ –  NOVI ROMAN MILORADA POPOVIĆA

Piše: Zoran Vulević

Majstor ostaje majstor, možda bi ovom sintagmom bilo najobjektivnije započeti prikaz novog romana Milorada Popovića „Smrti se podvaljuje.“ Našeg, kako se često može čuti, najvećeg živog pisca, čemu se pridružuje i autor ovog teksta. No, ukusi i afiniteti su različiti i o tome nema polemike, ali da se radi o rasnom piscu, vrhunskih dometa, je nesumnjiva istina. Nego, da se vratimo ovom njegovom najnovijem djelu.

Da li se smrti podvaljuje, Popović ne postavlja kao dilemu, već dokazuje kao istinu. Da, podvaljuje se, čak i smrti! Nema toga čemu čovjekov prevrtljivi  karakter opijen društvenom moći ne može doskočiti. Kroz primjer sahrane Danila Kiša, i u smrti razdvajanja supružnika Đurić, Dada i njegove Hessi, Popović to lucidno i literarno superiorno potvrđuje. Ovo su, čini se, i ponajbolje stranice ovog, inače, uzbudljivog djela.

A sve u romanu počinje na Dvorskom trgu na Cetinju, i mnogo toga se, u konačnom, vraća tom tradicionalno značajnom prostoru. Ponosnom  svjedoku naše bogate istorije i burnih događaja koji su obilježili određeno vrijeme i odredili mnoge sudbine. I sve to je Popović iskoristio i majstorski uobličio u veoma zanimljiv, duboko misaon roman. Koji ni malo ne zaostaje u odnosu na njegova prethodna dva visoko nagrađivana romana „Karnera“ i „Čovjek bez lica.“ Čak ih i prevazilazi! Makar je takav moj utisak nakon čitanja ovog kompleksnog, unikatnog djela i njegove impresivne slikovitosti. Iskazane kroz sugestivno prenesena i skladno uobličena autorova zanimljiva životna iskustva. Što sve stvara utisak rijetke filmičnosti romana, kao stvorenog da bude predmet interesovanja i tzv. sedme umjetnosti.

Mnoga lica u romanu, pa i sam autor su, manje ili više, vezali dio svog života za Dvorski trg, koji ih je, na neki način, obilježio. A, pojedinci mu se i vraćali  čitavog života, često nemoćni da se odbrane od njegove magične privlačnosti, iako svjesni da neće doživjeti ničeg posebno novog što bi ih podstaklo na povratak. No, Dvorski trg je mjesto koje svjedoči o istoriji jednog naroda, pa stoga nije čudna opijenost njime, posebno onih koji su imali privilegiju da na njemu žive. Kroz njihove višegeneracijske sudbine autor opisuje širok opseg vrijemena u kome se događalo mnogo toga istorijski važnog. Možda se manje iskusnom čitaocu, pa i njemu samo na trenutak, može učiniti da je ovo roman „lokalnog karaktera“ obzirom da je radnja neposredno ili imaginarno, vezana za cetinjski prostor. Naravno da nije tako. Jer je i ovaj, kao i predhodna dva Popovićeva romana, djelo univerzalne vrijednosti. Kao što su i sva druga velika djela koja nadmašuju prostor i vrijeme, čineći ih nebitnim kategorijama zbog nadmoći njihovih svevremenih umjetničkih dometa. „Smrti se podvaljuje“ je roman  koji prevazilazi Popovićeva dva prethodna, sjajna romana, po još produbljenijoj stvaralačkoj misli, vrcavosti i suptilnosti iskaza.

Nakon čitanja i ovog Popovićevog romana, sasvim spontano  mi se nametnula komparacija s djelom, jednog od najvećih crnogorskog pisca od Njegoša na ovamo, Mihaila Lalića. Da, zaista, Popović kao rijetko ko u našoj literaturi, u „običnosti izraza“ i snazi saopštavanja podsjeća na ovog velikana. Povezuje ih upravo ta jednostavnost, superiorna, nenametljiva umnost izrečenog, plastičnost i uvjerljivost opisa, bilo ličnosti ili događaja. Spaja ih to dubinsko i minuciozno  poznavanje ljudskog karaktera i psihe čovjekove. Ono što čini sličnim ovu dvojicu umjetnika pisane riječi je taj rijetki dar saopštavanja složenih psiholoških i emotivnih stanja, društvenih previranja i važnih istorijskih događanja na „narodski način“, ali duboko misaono i sa slojevitim, rafiniranim porukama. Što naglašeno karakteriše i ovaj najnoviji Popovićev roman koji je, rekao bih, istinski reprezent njegovog ukupnog stvaralaštva.

I kao što je Lalić, „za sva vremena“, obilježio jedno vrijeme, tako je i Milorad Popović svojim romanima i ukupnim djelom, može se s punim pravom reći i kao svojevrsnim primjerom kontinuirane borbe za uspostavljanje crnogorske nezavisnosti i njenog građanskog ustrojstva, već ostavio neizbrisiv trag na jedan, u mnogo čemu turbulentni period. I tako svoje ime ubilježio među onim najvećim u istoriji naše književnosti.

Završavajući ovaj okvirni prikaz obimnog Popovićevog romana „Smrti se podvaljuje“, želim da iskažem očekivanje da će iz njegove majstorske radionice izaći još dragocjenih djela, na radost čitalaca i na ponos crnogorskoj književnosti.

Knjiga je objavljena u izdanju Otvorenog kulturnog foruma i Antene M.