RAKUN PESTOKUPLJEVINOVIĆ i njegovo zloslutno palamuđenje

0

Na ovom ponosnom, slavnom i sjajnom komadu MEDITERANA, vazda će postojati barem sto hiljada CRNOGORACA, istinskih rodoljuba sve tri naše vjere, koji – tamošnjima RAKUNIMA, iz mračne dubine podaničkoga, sramnoga i sramotnoga komada BALKANA – nikad smire dati neće, ka’ ni ovdašnjima posrbaljenima IZRODIMA!

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Vjerujem da je dostini među vama poznata (sad već davnašnja) ”dobronamjerna” beśeda koju nizdol citiram:

”A Crnogorskim separatistima pružio bih jednu izričitu poruku: ja im nikad, a i kolega Antić, mislim, nikad nismo politički korektni, nema potrebe, je li tako – mi ih, mi se nekad malo i sadistički ponašamo prema njima, jer oni to zaslužuju; dakle – u jednom momentu njih sto hiljada ostaće protiv nas sedam i po miliona, a onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako im dolikuje!”

Navedene riječi su umotvorina umobolnoga Rakuna Pestokupljevinovića, koje nikad nijesu bile – na podli ”francuski način” – definisane ka’ fašizam!

Inače, ovi insan je po mentalnomu sklopu Pestokupljevinović: bilo da je tamošnji, original raški Rakun (u tomu slučaju je i po genima apsolutno u skladu sa prezimenom iz ovoga štiva); bilo da je ovdašnji, iskonsko dukljanski, generacijski skoro ili davno preseljeni, ali tamo stasali i prišljamčeni (im) Rakun.

Biće da je ova druga varijanta u pitanju.

Rakunovo ”ideološko stablo”, kad je odnos spram Crnogoraca u pitanju – izgleda ovako:

  • ćale mu je Dobrica-Ćosica, koji onako iskreno i istinito (što je tamošnja strahovita rijetkost) za svoje Srbalje napisa:

”… Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. …”

Možete mislit – lažu iz: čovečnosti i poštenja.

Nije ni čudo što Srbalji tođa(v)olje ne razumiju, jer im je previše ”tamo daleko” i sasma strano svako slovo iz zlata vrijednoga djela: ”Primjeri čojstva i junaštva”.

To su za tamo-njih: ”španska sela.

Nekizi vele, da pod naletom čudesne iskrenosti i istinoljublja njegovoga autora, u nastavku stoji i:

”Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.”

  • deda mu je Vladan-Garagan, predśednik Vlade Srbije, autor znamenitoga ”Zakona o zabrani useljavanja Cigana i Crnogoraca u Srbiju” (1897.)

Naglašavam: ovđe, među Crnogorce iz navedenoga Zakona – spadaju i preci svih današnjih ovdašnjih Srbalja, i što je važnije: Posrbica ili Posrbalja!

Apsolutno razumijem što su Crnogorcima zabranili ulaz u Srbiju.

Crnogorci sa Srbaljima namamo nigđe ništa skupno – ni povjesno ni DNK-aovsko, no smo odvazda i po svemu – bili i ostali – dvije sasma različite galaksije!

Ali, da zabrane ulaz svojima rođenima Ciganima (kako ih je spomenuti premijer naziva’), koji nakon Berlinskoga kongresa ostadoše u neposrednoj okolici, tj. vanka granica tadanje Srbije, čiji se mnogobrojni potomci danas izjašnjavaju ka’ Srbi – to jednostavno ne mogu razumjet, nit mi može bit normalno glede na notornu činjenicu da su međusobno dibidus integrisani, i djeluju nam zjelo kompatibilno.

  • pradeda mu je Idžo-Bigar(idžo), autor – za nas Crnogorce – fukarsko-funjarskoga ”Načertanija” (ovđe mi dalji komentar nije potrebit).

No, u svakojemu slučaju, Rakun iz predugo sužanjske i premnogo pestokupljevinske Srbije, nama iz tako slavne i toliko (s veljijem razlogom) ponosne Crne Gore, tom prigodom, očito – nešto debelo i ”izričito” zaprijeti.

Iako nije bio sasma dorečen, Rakun śede prezadovoljan svojom teke okončanom hohštaplersko-dripačkom beśedom.

Ka’ Crnogorac, u ovom štivu reagujem doslovice i taman spram njegovijeh fašističkih ”zasluga”, tj. nacionalističko-šovinističkih traumatičnih izliva.

Ničesovi nam marifet nije skontat da biše nas, on i njegovih 7.500.000 Srbalja: žitkijem šipkovijem prutićom, ili mokrijem konopom, ili buketom kostrika po debelomu mesu dobro isfrskali.

Naravno, zezam se – a vi se ne dadnite zavarat:

Ta bolesna fašistička prdoklačina, i njegovi silni meleoni Srbalja (iako ne baš svi pripadnici toga naroda – ima među njima na planetu Zemlji i nekoliko tisuća normalnih, mnim – Crnogorcima iskreno naklonjenih) – bili biše naredni iz vatrenoga oružja u nas pucat (da ne pomislite iz praćaka gađat), kamama klat i do potonjega pod zemlju poslat – samo kad bi im geopolitičke okolnosti u 21. stoljeću tako nešto omogućile-pogodovale, tj. sklopile se krvave balkanske igranke u Bijelomu gradu neprestano priželjkivane, a i počesto režirane.

Pa, da se potom čudimo što nas:

  • Stefan Nemanja (alijas: Sveti Simeon Smradotočivi),

priđe 840-ak godina;

  • Petar Karađorđević (alijas: Perica Centralnobalkansko Vucaralo i Vucibatina) – i đetić mu
  • Aleksandar Karađorđević (alijas: Acika Vreloolovno-Marsejski),

priđe 100-njak godina – onako krvnički ubijaše!

Očito, malo im je bilo GENOCIDA NAD CRNOGORCIMA – pa biše da nas još poubijaju!

Ni zadnji navedeni slučaj, iz prve polovice 20. stoljeća, za nas Crnogorce: ”Najveći zločin u istoriji”, nikad nije bio – (opetovano) na podli ”francuski način” – definisan ka’ genocid!

Od Rakunovih 7.500.000 Srbalja (približno) ima:

  • 1.000.000 posrbljenih Cigana (kako ih imentuje Vladan-Garagan)
  • 1.000.000 posrbljenih Cincara
  • 1.000.000 posrbljenih Bugara
  •   500.000 posrbljenih Crnogoraca

ukupno: 3.500.000 Ce-Ce-Be-Ce Srbaljah.

Molim, sami napravite procjenu, tj. matematičku provjeru: koliko od preostalijeh 4.000.000 Srbalja (potlje 500 predugih godina), ima tursko porijeklo (lako je to rješivo)?!

Kako neko ko je pripadnik toga kumbuljatoga naroda, ogrezloga u lažavine i ortodoksno lupežanje tuđe, crnogorske: cjelokupne povjesnice, kulture i slave – može prijetiti uzvišenom crnogorskomu narodu, koji u sebi nosi strašni-strašanski dukljanski gen, koji je za tamo-njih toliko puta maloumno ginuo, i koji se smeteno, sumanuto, suludno i švagnuto, nepojmljivo naivno i nevjerovatno krvavo za tu neprijateljsku gamad žrtvovao?!

Ta su nas (većinom) gamad, u skladu sa svojstvenim im znamenitim nesojlukom, đe gođ su stigla: sramotila i izdala – i, u znak svojstvenoga im znamenitoga načina ”zafale”, kad gođ su mogla: nemilice ubijala.

Glede ozgor spomenutoga žrtvovanja – zborim samo o precima Crnogoraca dukljanskoga porijekla; ne zanimaju me motivi i sudba predaka ovdašnjih ”savremenih”: bilo pravih, bilo falsifikovanih Srbalja, tj. Posrbica ili Posrbalja – grobolupežinaste provenijencije!

Mimogred ću navesti samo tri dobro poznata fakta, od sijaset koje taj ”junački” narod iz Srbije krase:

  • potlje Boja na Kosovu polju – popričekaše čak 415 godinica da bi im se ”zgodila” prva pobunica;
  • 1918. godine su, potlje internacionalnoga proboja Solunskoga fronta – stotinama kilometara onako trčali za konjskima repovima austrijske armade, koja se put doma povlačila;
  • 2008. godine im Kosovo ”pasa ća”, a oni, vala – ni jednu đečinju peckalicu ne upotrijebiše da ga sačuvaju.

Suštinsko je, kako se tamošnji nedostojni Rakun samo drzne – da uopšte Crnogorce u svoja šporka usta uzme?!

Kako može onakav nadobudni beogradski jazbac (jazavac), četničkoga prototipa – crnogorske rodoljube zvati ”separatistima”?!

Ne znam od koga smo se to separirali?!

Jedino od tamo-njegovih Srbalja, CRNOGORCIMA, CRNOJ GORI i DUKLJANSTVU-CRNOGORSTVU odvazda najvećih: neprijatelja, zlotvora i krvnika – sa kojima ama ničesa zajedničkoga nemamo: počev od krvi koja teče žilama našijema, preko svekolike povjesnice i tradicije – pa do apsolutno različitoga mentalnoga sklopa!

Kako može …?

Lako!

Samo treba bit bolesni pripadnik: one razumljivo iskompleksirane višine; ali, jednomašice, i one neizlječivo inferiorne manjine srpskoga naroda!

No, Rakun Pestokupljevinović je samo jedan od najistaknutijih lajavaca na srpskoj nacionalističko-šovinističkoj sceni, i umreženih prokletosavaca – čiji je narod izrodio sve negativne likove, glavne i sporedne junake-zločince (dželate – monstrume – zlikovce) u djelu, koje nam svakodnevno, ali s-v-a-k-o-d-n-e-v-n-o mora bit pred očima, a to je: ”NEKOLIKO STRANICA IZ KRVAVOG ALBUMA KARAĐORĐEVIĆA”.

Može bit, da je to klerofašističko spadalo – imalo namjeru da se Crnogorci, i priđe no ”spadnemo” na tijeh ”sto hiljada” – prepadnemo i umuknemo.

E, pa – preškarta’ se, i to gadno!

Na ovom ponosnom, slavnom i sjajnom komadu MEDITERANA, vazda će postojati barem sto hiljada CRNOGORACA, istinskih rodoljuba sve tri naše vjere, koji – tamošnjima RAKUNIMA, iz mračne dubine podaničkoga, sramnoga i sramotnoga komada BALKANA – nikad smire dati neće, ka’ ni ovdašnjima posrbaljenima IZRODIMA!

Ka’ osobiti slobodari, nikad dozvoliti nećemo da nam se: veličanstveno dukljansko gnijezdo – razori i spali; jedinstveno zetsko ognjište – zgazi i utuli; i gospodsko ime crnogorsko – ponizi i zatre!

NI PO CIJENU SVOJIJEH ŽIVOTA!!!

P.S.

Mimogred, eto od kojega i kakvoga ”čojka” je JATKO-NIKO-JE, mitropolit filijale PROKLETOSAVSKE SEKTE u Crnoj Gori (inače, glavni i odgovorni zaštitnik ober pedofilije u toj ober protivuhrišćanskoj sekti zastiđa) – dosta naučio.

aktuelno

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].