Home Blog Page 89

Božović: Srbija nije na evropskom putu, ali će saplitati sve ostale koji jesu

0
Balša Bozovic-foto: Regionalna akademija za razvoj demokratije

Portal ETV

Budući da Srbija nije na evropskom putu, postoji veliko nezadovoljstvo u okviru tih neuralgičnih tačaka „srpskog svijeta“ – prvo „duboke države“, zatim tog kriminalizovanog nacionalističkog režima i na kraju Srpske pravoslavne crkve, koja ne vidi tu svoj interes – ocijenio je u informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije Balša Božović.

Iako Srbija nije na evropskom putu, kako kaže Božović, saplitaće sve ostale koji jesu.

Kako je kazao, oni ne vide interes u tome da će jedan dio regiona, koji oni smatraju jedinstvenim za „srpski svijet“, biti udaljen od njih i da će se na tim mjestima napraviti neka granica koja će biti granica Evropske unije.

Božović smatra da Evropska unija uopšte nije na listi prioriteta sadašnje vlasti u Srbiji, jer taj režim ne bi mogao da opstane ukoliko bi bio na evropskom putu. Taj put bi, prema njegovim riječima, podrazumijevao kriterijume koje vlast treba da ispuni, a što bi bilo u koliziji sa opstankom režima.

– Apsolutno nema nikakvih evropskih integracija. Postavlja se pitanje šta je sa ostalima iz regiona i to je ono što zanima prije svega „srpski svijet“ kao jednu ideološku matricu čiji je centar u Beogradu. U tom smislu oni veoma nepovoljno gledaju na dalje evropske integracije regiona iz prostog razloga što to nije u interesu „srpskog svijeta“ – naveo je Božović.

Regionalnu pažnju javnosti izazvala je izjava srbijanske ministarke javne i lokalne uprave o propuštenoj šansi za etničkim čišćenjem Kosova 1998. godine, ali to, kaže Božović, ne čudi, jer je to zvanična politika srpske vlasti i dominantne elite u Srbiji.

– To je politika Memoranduma iz 1986. godine do danas, to je politika koja je dovela Slobodana Miloševića na vlast i ona je bila okrenuta isključivo protiv Albanaca na Kosovu i zalagala se za etnički čisto Kosovo u Srbiji. Zatim je ta politika bila okrenuta protiv Hrvata u određenim djelovima Republike Hrvatske tokom invazije na Hrvatsku, a isto tako, kada su u pitanju Bošnjaci u BiH, rezultirala je genocidom. Ta politika je danas okrenuta protiv Crnogoraca, odnosno Crne Gore, kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori – dodao je Božović.

Srbija se, kako ističe, nakon promjena 2000. godine i smjene Slobodana Miloševića nikada nije denacifikovala.

– Prvo ta elita, te političke opcije i one su od pada Borisa Tadića 2012. godine do danas na vlasti. Ako „srpski svijet“ vidi i region, ne da svi Srbi budu pod jednom kapom, nego da samo Srbi budu tamo gdje se te granice „velike Srbije“, u tom smislu Vlada Srbije se neće ograditi zato što Vlada intimno stoji iza toga. Vlada je podržala taj stav, Ivica Dačić je podržao taj stav i mnogi koji su podržali tu ministarku su zapravo članovi Vlade – ocijenio je Božović.

Svakodnevno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gleda istraživanje javnog mnjenja, kaže Božović, i to je posao koji radi od kada je došao na vlast. Kada mu, kako smatra Božović, budu odgovarala istraživanja, raspisaće izbore.

Smatra da su svaki naredni izbori pitanje života i smrti za pripadnike režima, odnosno pitanje njihove slobode i toga da li će, kako dodaje, završiti pred istražnim organima za sve ono što su radili u posljednjih 14 godina, ili će uz pomoć sile i raznih oblika nasilja ostati na vlasti.

– Ono što će biti na izborima više ne može da se izmjeri u istraživanjima javnog mnjenja, jer ljudi više ne žele da odgovore na pitanja istraživanja za koga su i koga podržavaju, a koga ne podržavaju. Ono što je vrlo indikativno jeste da većina smatra da Srbija ide u pogrešnom smjeru. To je prvi pokazatelj da se nešto dešava unutar Srbije što nije po volji onih koji su na vlasti. Nemam nikakvu dilemu da će silazak ili politički kraj ovog režima biti završen u nasilju i da će to nasilje biti prouzrokovano od onih koji neće željeti da bez nasilja odu sa vlasti – zaključio je Božović.

IN MEMORIAM: MILOVAN RADOJEVIĆ (1960–2026) : Gospodstvo skromnosti i snaga crnogrske riječi

0

Foto-Damir Ljaljevic

Radio Titograd

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
„Nema smrti bez suđena dana“, govorili su stari Crnogorci, prihvatajući s dostojanstvom ono pred
čim ljudska snaga zastaje, ali pred čim ljudsko pamćenje ne smije ustuknuti. A Njegoševi stihovi
kao da su ispisani za one rijetke ljude čije djelo nastavlja da živi i kada utihne njihov zemaljski glas:
„Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit u vjekove,
da vam v’jence dostojne sapletu.
Crnogorska kultura izgubila je 16. jula 2026. godine Milovana Radojevića, književnika, teatrologa,
urednika, priređivača i scenaristu, jednoga od najpredanijih čuvara njenog književnog, pozorišnog i
istorijskog nasljeđa Crne Gore.
Otišao je iznenada, ostavljajući prazninu koju ne stvara samo konačni rastanak, nego i svijest da je
prestalo da kuca jedno izuzetno budno, obrazovano i plemenito biće. Teško je u ovome trenutku
sakupiti riječi dovoljno snažne, a istovremeno dovoljno časne i odmjerene, da bi se njima opisao
čovjek kakav je bio Milovan Radojević. Jedna rečenica njegova pripovjedača iz romana ,,Dominik”
sada dobija bolnu blizinu: „Poklopim dlanom njegovu ljesicu prošaranu žilama i ośetim strah od
praznine ako ode.“ To nijesu riječi napisane o autoru, već o njegovu književnom junaku, ali danas
precizno dodiruju osjećanje koje ostaje poslije Milovanova odlaska.
Milovan je ponikao u domu u kojem su se prirodno dodirivali majčina toplina i očeva intelektualna
strogost. Stasavao je uz majku Milenu, uz njezinu blagost, nenametljivu snagu i porodičnu toplinu,
ali i uz oca Danila Radojevića, akademika, montenegristu, književnog kritičara, istoričara i
pjesnika. Koliko su oba roditelja bila duboko utkana u njegovo biće, svjedoči i jednostavna posveta
na početku drugoga izdanja romana Dominik: „Majci Mileni i ocu Danilu.“ U toj kratkoj posveti
stao je cijeli njegov unutrašnji svijet sinovljeva zahvalnost, nježnost prema majci i duboko
poštovanje prema ocu. Milovan nije pripadao ljudima koji ośećanja iznose pred svakoga. Nosio ih
je u sebi, ali su se ona prepoznavala u njegovoj pažnji, odanosti i načinu na koji je čuvao ljude koje
je volio. Zato su te riječi jedan od najčistijih tragova njegove duše.
Milovan nije pripadao ljudima koji svoju vrijednost nose kao zastavu pred sobom. Znao je da
plodna grana ne mora da se uzdiže nad drugima, jer je upravo težina roda savija prema zemlji. Tako
je i on nosio svoje porijeklo, znanje i dar bez hvalisanja, bez potrebe da bude prvi viđen i bez želje
da ikoga potisne u śenku. U njegovu držanju živjelo je starinsko crnogorsko gospodstvo, ono koje
se ne dokazuje riječima, već mjerom, obzirom i čašću. U njegovoj odmjerenosti živjela je bliskost,
u dostojanstvu čast, a u znanju smirena odgovornost prema drugima. Nenametljivost mu nije bila
naučena vrlina, već prirodan način na koji je koračao među svojim crnogorcima. Bio je častan u
ophođenju, ali snažan u misli. Iza mirnoga držanja stajali su široko obrazovanje, istraživačka
upornost i rijetka sposobnost da razumije složene veze između istorije, književnosti, pozorišta,
arhivskoga dokumenta i nacionalnog identiteta. Pripadao je onoj malobrojnoj vrsti intelektualaca
čije znanje obogaćuje sagovornika, prijatelja, kolegu stvaraoca i intelektualca. U ranome
djetinjstvu pamtio je i strica Radoja Radojevića, jednoga od utemeljivača savremene
montenegristike. Uz Danila i Radoja, u tome porodičnom sazvježđu (među tim našim zlatnim
crnogorskim zvijezdama) nalazio se i Jovan Radojević, profesor, pjesnik i prozni pisac. Pripadao je,
dakle, porodici u kojoj knjiga nije bila samo predmet obrazovanja ili profesionalnoga rada. Bila je
snažna (ljucka i moralna) odgovornost i način postojanja.

Takvo porijeklo moglo je nekome postati razlog za umišljenu nadmoć ili život u tuđoj śenci. Za
Milovana je predstavljalo obavezu. Veliko porodično prezime nosio je kao odgovornost prema
crnogorskome jeziku, književnosti, istoriji i kulturi. Ipak, nikada nije ostao samo sin znamenitoga
oca niti potomak ugledne intelektualne porodice. U književnosti, teatrologiji, televizijskom
stvaralaštvu, uredništvu i proučavanju kulturne baštine izgradio je vlastito, prepoznatljivo i trajno
mjesto.
Rođen je 1960. godine u Beogradu, đe je na Filološkome fakultetu diplomirao Opštu književnost i
teoriju književnosti. Od 1988. godine radio je kao urednik i scenarista dokumentarnih emisija iz
umjetnosti i kulture na Televiziji Crne Gore. Već se u tome radu iskazivala njegova sposobnost da
umjetnost ne posmatra kao prolaznu vijest ili kratkotrajni događaj, već kao svjedočanstvo koje mora
biti protumačeno i sačuvano. Veliki dio svoga znanja, istraživačkoga strpljenja i uredničke
preciznosti ugradio je u izdavačku produkciju Crnogorskoga narodnog pozorišta. U tome prostoru
postao je jedan od (najbitnjih i najvažnjih) hroničara crnogorskoga pozorišnog života. Pozorište je
umjetnost trenutka. Predstava živi dok traje susret glumca i publike, a zatim se povlači u śećanje,
fotografiju, kritički zapis, program i arhivsku građu. Ono što nije zabilježeno lako nestaje, kao da
nikada nije ni postojalo. Milovan je svoj profesionalni vijek posvetio tome da crnogorsko pozorište
ne iščezne iz sopstvene istorije (kao mnogo što nažalost).
Njegova knjiga Crnogorsko narodno pozorište – Podgorica 1953–1998 rekonstruisala je repertoar
od više od 260 predstava. Dvotomnom hrestomatijom Kritika i Crnogorsko narodno pozorište
sačuvao je 320 tekstova osamdeset autora, dok je u knjizi Pozorišna kritika u crnogorskoj periodici
1917–1941 sakupio više od četiri stotine tekstova iz međuratnih listova i časopisa. Od prve
repertoarske knjige iz 1998. godine do monografije Crnogorsko narodno pozorište 1953–2023,
njegov rad predstavlja jednu od najcjelovitijih linija dokumentovanja istorije crnogorskoga
nacionalnog teatra. Nije bilježio samo naslove predstava i datume premijera. Čuvao je imena
glumaca, reditelja, dramaturga, scenografa, kostimografa, kompozitora, kritičara i svih onih bez
kojih predstava ne može nastati. Znao je da kulturnu istoriju ne stvaraju samo najvidljiviji pojedinci,
nego i čitavi nizovi ljudi čiji bi rad bez pouzdana zapisa lako bio prepušten nestajanju. Zato njegove
bibliografije, hrestomatije i monografije su snažan čin pravde prema minulome radu i njegovim
stvaraocima.
Milovan je duboko razumio da zaborav nije samo posljedica proticanja vremena. On nastaje i iz
nebrige, nemara, površnosti i odsustva odgovornosti institucija (a toga je kod nas najviše). Protiv
takvoga zaborava borio se disciplinom istraživača, strpljenjem arhiviste i ośećajnošću književnika.
U Prologu Dominika kanonik Matija obrazlaže zašto se prihvatio pisanja, moleći se „da istina u
tamu zaborava ne potone“. U toj kratkoj rečenici kao da je složena jedna od osnovnih linija
Milovanova životnog rada. Kao pisac, teatrolog, urednik i priređivač služio je tome da djelo i
ljudski trag ne budu izgubljeni u ćutanju vremena. Jednako predano vraćao je u kulturni život
zapostavljena i teško dostupna djela crnogorske dramske i teatrološke baštine. Priređivao je
komedije Marka Kavaje, teatrološke spise Ratka Đurovića, dramu Vićenca Jelčića o ubistvu knjaza
Danila i gotovo zaboravljenu Komediju uoči Gospe Dušana J. Sekulovića.
Poslije smrti oca Danila priredio je i njegovu doktorsku monografiju ,,Geneza stvaralaštva Mirka
Banjevića”. Bio je to čin naučne i uredničke odgovornosti, ali i duboke sinovljeve odanosti. Time
nije samo sačuvao vrijedan rukopis. Produžio je razgovor s ocem, njegovim djelom i generacijom
montenegrista kojoj je Danilo Radojević pripadao. Urednički rad za Milovana bio je vraćanje
izgubljenih i zaboravljenih glasova u savremenu crnogorsku kulturu. Kanonik Matija u n
,,Dominiku” zapisuje: „I opet se molim Gospodu nek mi oproštena bude nemoć da više učinim da
istina dopre do novijeh pokoljenja.“ Upravo je svijest o budućim pokoljenjima određivala i

Milovanov odnos prema dokumentu, rukopisu, predstavi i knjizi. Znao je da sačuvati nešto ne znači
zadržati ga za sebe, već predati ga onima koji tek dolaze.
Njegovo književno djelo počiva na istome ośećanju odgovornosti prema montenegristici. U romanu
,,Dominik” i knjizi novela ,,Kiše… bijeli psi” ispisivao je složene i uznemirujuće povijesti o
čovjeku pred istorijom, o granici između dokumenta i fikcije, o prisvajanju tuđe istine, nestajanju
rukopisa, krhkosti identiteta i pravu pojedinca da njegovo ime ne bude zanavijek izgubljeno.
Roman Dominik uzima lice pronađene srednjovjekovne hronike, ali ispod toga lica ispituje mnogo
dublju ljudsku nevolju koliko istina zavisi od ruke koja je zapisuje, koliko od sile koja je čuva, a
koliko od ćutanja onih koji znaju. U njemu istorija nije mirna knjiga prošlosti, već poprište na
kojem se otimaju śedočanstvo i zaborav, čast i kleveta, ime i njegovo (satiranje). Zato sudbina
Dominika ne pripada samo jednom davnom vijeku ona govori o svakome čovjeku čiji se život može
izobličiti onda kada drugi preuzmu pravo da o njemu ostave posljednju riječ.
U romanu postoji rečenica koja poslije Milovanove smrti poprima gotovo mitsku snagu: „Oni bi da
me umore, a ne znadu galioti da ću ja u ovijem spisima trajati.“ Izgovara je njegov književni
junak, grleći svitke kao ono najdragocjenije što posjeduje. Te riječi ne treba pripisivati autoru kao
neposrednu ispovijest, ali one danas prevazilaze granice fikcije.
Milovan će trajati u knjigama koje je napisao i u onima koje je priredio, u pozorišnim dokumentima
koje je sačuvao i u budućim istraživanjima koja će se oslanjati na ono što je on prikupio, uredio i
protumačio. U ,,Dominiku” se nalazi i molba čovjeka svjesnoga da se borba ne vodi samo za
njegov život već i za ono što će od njegova imena ostati: „Preklinjem te ne dozvoli da po zlu
upamćen budem.“ To je jedna od dubinskih tema romana: bojazan da će čovjekov život biti sveden
na klevetu ili pojednostavljenu presudu i da će drugi, moćniji i glasniji, određivati njegovo mjesto u
budućnosti. Milovan je svojim cjelokupnim radom činio upravo suprotno. Vraćao je ljudima njihova
imena, djelima njihovu vrijednost, događajima njihov kontekst, a kulturnoj istoriji složenost koju
(amaterska) tumačenja tako lako ponište. Nije prepravljao prošlost da bi je prilagodio trenutku, već
je dokumentom, znanjem i književnom imaginacijom pokušavao da joj vrati izgubljene glasove.
U jednome od najpotresnijih djelova romana kanonik Matija posmatra kako plamen guta
Dominikove spise. Taj prizor si snažna književna slika uništenja knjige je upozorenje svakome
vremenu da spaljivanje pamćenja, śećanja (ali niogo puta časne i bolne crnogorsske istorije)
predstavlja jedan od najtežih oblika nasilja. Milovan je čitavoga života “razbijao” upravo takve
metaforičke sintagme. Spašavao je rukopise, naslove, imena, predstave, kritike i dokumente od
nestajanja, bez velikih riječi o sebi, predano i gotovo monaški istrajno.
Njegova proza pronašla je put i do čitalaca izvan Crne Gore. „Bijeli psi“ objavljeni su u časopisu
World Literature Today, odlomak iz Dominika u časopisu Trafika Europe, a priča „Putnici“ u
prevodu Willa Firtha na platformi Words Without Borders. Uz „Putnike“ je sačuvan i snimak
Milovanova glasa kojim čita svoju priču na crnogorskome jeziku. Poslije njegova odlaska taj glas je
dragocjeno prisustvo čovjeka koji nam se i dalje obraća iz prostora u kojem književnost nadvladava
vječnost.
U posljednjim mjesecima života vratio se jednome od najdubljih izvorišta porodičnoga rada,
crnogorskoj usmenoj književnosti. Priredio je i literarno adaptirao Crnogorsku narodnu prozu,
objavljenu potom i na engleskome i španskome jeziku. Samo šesnaest dana prije njegove smrti
objavljene su njegove adaptacije ilustrovanih bajki ,,Tica đevojka” i ,,Vrag i zla žena”, na
crnogorskome i engleskome jeziku.

Kao da je time zatvoren jedan veliki porodični i stvaralački krug od antologija Radoja i Danila
Radojevića, preko dugih decenija montenegrističkoga rada, do Milovanove savremene obrade i
predstavljanja crnogorske usmene proze novim generacijama i međunarodnim čitaocima. Njegovo
gospodstvo ogledalo se i u tome što sopstvenu ličnost nikada nije postavljao ispred djela, Milovan
se starao da budu viđeni drugi pisci koje je priređivao, glumci čija je imena bilježio, kritičari čije je
tekstove pronalazio, predstave koje je vraćao iz prolaznosti i preci čiji je kulturni rad nastavljao. On
se (više nego skromno) povlačio, a djelo je isticao.
Upravo zbog toga danas ośećamo da nijesmo izgubili samo jednoga autora. Izgubili smo čovjeka
koji je znao koliko je krhko kulturno pamćenje maloga naroda i koliko je ljubavi, znanja i upornosti
potrebno da se ono zaštiti. Izgubili smo intelektualca koji briljantnog znanja i gospodina čija
skromnost nije umanjivala njegovu snagu, već ju je činila još uvjerljivijom. U njegovu biću susretali
su se starinska crnogorska otmenost, evropska širina obrazovanja i duboka odanost svojoj zemlji,
crnogorskom jeziku i kulturi.
Milovan je u Dominiku ispisao i jedno od najtežih upozorenja o zaboravu: „… više niko nije
bivšega biskupa pominjao. Pa i mi što s njim bijasmo bliski počesmo ga prekrivati šutnjom.“ To je
slika druge smrti, one koja nastupa kada ime počne nestajati iz razgovora, knjiga i zajedničkoga
śećanja. Ali Milovan Radojević neće biti prekriven ćutanjem. Njegovo ime pripada crnogorskoj
književnosti, teatrologiji, kulturnoj istoriografiji i montenegristici. Pripada knjigama koje je
napisao, ali i mnogim knjigama koje bi bez njegove posvećenosti ostale neobjavljene, zaboravljene
ili nedovoljno poznate. Njegovim odlaskom Crna Gora je izgubila pisca rafinirane imaginacije,
teatrologa rijetke posvećenosti, urednika izuzetne odgovornosti i čovjeka blage riječi i nenametljive
ljudske topline. Ipak, upravo zahvaljujući onome čemu je posvetio život, njegovo ime neće
iščeznuti. Milovan Radojević ostaje u temelju kulturnoga śećanja koje je tako predano gradio,
ispunjavajući vlastiti književni i životni zavjet:
„Da istina u tamu zaborava ne potone.“
Neka njegovoj čsnoj duši bude mir, a njegovu imenu trajanje među onima koji će i poslije nas
čuvati crnogorsku riječ, knjigu i pravo na sopstvenu istoriju. Svojim djelom ostavio je poruku
gospodsku da se pred zaboravom ne uzmiče i da se Crna Gora brani znanjem, istinom i
dostojanstvom. Hvala ti Milovane, crnogorski brate, za svaku sačuvanu stranicu, za svako otrgnuto
ime i za svaku riječ kojom si služio svojoj Crnoj Gori. Tvoj glas je prešao na strani besmrtnika i
antologijskih vila koje su te vinule u vrhove svetoga Lovćena, i svih planina Crne Gore dok će nebo
ove julske noći obasjati i tvoja zuvijezda satkana od tvog plemenitog duha d anas podśeti da je Crna
Gora jedna i jedina i da si je čuvao svojom riječju a to je danas i vazda bilo najteže….

Knežević: Najavljujem bombu koja će srušiti Vladu ako bude Ustavnog suda početkom septembra

0
Milan Knežević Foto: Nemanja Nikolić

Želim da najavim jednu bombu koja će srušiti Vladu ako bude Ustavnog suda početkom septembra. To će biti veliki izazov za parlamentarnu većinu, da vidimo kako će se izjasniti kad ja budem bacio tu bombu… Ta će bomba u političkom smislu biti nešto nalik onome što je, ne daj Bože, bilo 6. i 8. avgusta 1945. u Hirošimi i Nagasakiju, poručio je danas u Skupštini Crne Gore lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević. 

To je, kaže on, veliki izazov.

– Ali ako (u Ustavnom sudu) bude tri – tri, a jedan se razboli – ja ću Vas gospodine Milatoviću zamoliti da mi pošaljete jednu flašu rakije koju je pila (komesarka za proširenje Evropske unije) Marta Kos, da se ja fino opjanim i zaboravim sve što sam pričao, ili kao što kaže grupa Plavi orkestar: bolje piti pijan nego star – rekao je Knežević.

Skupština Crne Gore izabrala je Predraga Krstonijevića i Jelenu Ružičić za sudije Ustavnog suda.

Za Krstonijevića je na današnjoj sjednici, od 69 poslanika, glasalo njih 64, niko nije bio protiv, a petoro je bilo uzdržano, dok je za izbor Ružičić glasalo svih 69 poslanika. Protiv njenog izbora nije bio niko, a nije bilo ni uzdržanih.

LAZOVIĆ: Tužilac sa istražiteljima već duže vrijeme kopa po mom životu i poznato mu je da nikada nijesam poslao nijednu poruku, niti sam koristio skaj

0
(Foto: Zoran Lazović)

Nastavljeno suđenje bivšem visokom policijskom funkcioneru, bivšem glavnom specijalnom tužiocu i suspendovanom tužiocu

LAZOVIĆ: Tužilac sa istražiteljima već duže vrijeme kopa po mom životu i poznato mu je da nikada nijesam poslao nijednu poruku, niti sam koristio skaj

Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića i Crnogorski PEN pokrenuli peticiju: Zahtjevaju njegovo puštanje iz pritvora

0
Milivoje Katnić Foto: Pobjeda

Potpisnici peticije zahtijevaju da nadležni organi omoguće Milivoju Katniću da se brani sa slobode do pravosnažne presude

Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića i Crnogorski PEN centar pokrenuli su peticiju sa zahtjevom da se bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić pusti iz pritvora.

Podsjećaju da je Katnić već 26 mjeseci u pritvoru, u procesu koji, kako kažu, obilježavaju odugovlačenja, izmjene optužbi i nedostatak uvjerljivih dokaza.

“Katnić je 2016. godine predvodio razotkrivanje i procesuiranje međunarodne zavjere za državni udar, čime je spriječen ozbiljan bezbjednosni i politički scenario sa potencijalno teškim posljedicama po državu. Danas se suočava sa optužbama koje su u oštroj suprotnosti sa njegovom dosadašnjom profesionalnom biografijom i rezultatima rada, uključujući borbu protiv organizovanog kriminala”, navode oni.

S obzirom na njegovo zdravstveno stanje, dužinu pritvora i okolnosti postupka, dodaju, ne postoji opravdan razlog za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru.

“Ovakav scenario ima samo jedan cilj: da teško bolesni sedamdesetogodišnji Milivoje Katnić umre u zatvoru. Katnićevom smrću tužioci i njihovi nalogodavci ostvarili bi dvostruku korist: ne bi morali pisati osuđujuću presudu, koja će u budućnosti biti još jedna teška hipoteka ovom marionetskom režimu, a i utolili bi osvetničku strast za štetu koju im je nanio bivši glavni specijalni tužilac. Ne postoji, dakle, nijedan opravdan, racionalan razlog, zbog kojega bi se nastavila agonija Milivoja Katnića u pritvoru: kao što je njegova mogućnost bjekstva ili uticaj na svjedoke”, tvrdi se u saopštenju.

Potpisnici peticije zahtijevaju da nadležni organi omoguće Milivoju Katniću da se brani sa slobode do pravosnažne presude.

“U suprotnom, nastavak ovakvog postupanja imaće ozbiljne posljedice po ugled Crne Gore i stanje ljudskih prava. Jer, smrt u zatvoru ovog čovjeka, koji je u jednom ključnom trenutku savremene crnogorske istorije spriječio krvavi unutrašnji rat s nesagledivim nacionalnim i međunarodnim posljedicama, nanio bi veliku moralnu, društvenu i političkom štetu Crnoj Gori, i ukupnom stanju ljudskih prava u regionu Balkana i Mediterana”, upozpravaju iz Foruma za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića i PEN centra.

Peticija do sada ima 123 potpisa podrške.

Evo ko su potpisnici:

  1. Vukić Pulević, akademik;
  2. Boris A. Novak, prof. dr, ppredsjednik Međunarodnog PEN-a, Slovenija;
  3. Adnan Čirgić, prof. dr, predsjednik Crnogorskog PEN centra;
  4. Senad Pećanin, advokat, Bosna i Hercegovina;
  5. Ilija Vujošević, prof. dr;
  6. Anto Nobilo, advokat, Hrvatska;
  7. Boro Vučinić, ambasador;
  8. Sreten Vujović, ppredsjednik PEN-a Crna Gora,;
  9. Tarik Guenersel, književnik, član internacionalnog borda PEN-a, Turska;
  10. Aleksandar Radoman, doc. dr, dekan FCJK;
  11. Elifa Kriještorac, aktivistica Amnesty International, Njemačka;
  12. Danilo Kalezić, politički analitičar, saradnik na UCG;
  13. Saša Mrduljaš, prof. dr politikologije, Hrvatska;
  14. Daniel Galay, kompozitor, predsjednik društva za kulturu Jidiš jezika, Izrael;
  15. Boban Batrićević, profesor, ppredsjednik PEN-a Crna Gora;
  16. Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori;
  17. Enver Kazaz, prof. dr, Sarajevo;
  18. Danilo Marunović, reditelj i producent;
  19. Željko Perović, ambasador;
  20. Oleksandra Matviichuk, predsjednica Center for civil liberties, Ukrajina;
  21. Dušan Šarotar, pisac, Slovenija;
  22. Dragana Tripković, književnica, predsjednica FCJK;
  23. Anđe Kapičić, dr. istoričarka;
  24. Andreu Mas, publicista i novinar, Katalonija;
  25. Blagota Eraković, pozorišni reditelj, akademik;
  26. Marija Krivokapić, prof. dr;
  27. Branislav Radulović, prof. dr, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore;
  28. Alek Barović, dr, politikolog;
  29. Ahmed Burić, pisac, Bosna i Hercegovina;
  30. Novak Adžić, istoričar;
  31. Mijo Adžić, akademski slikar;
  32. Lazar Aković, advokat;
  33. Miodrag Miško Bajković, arhitekta;
  34. Dino Bajramović, novinar, Bosna i Hercegovina;
  35. Tomica Bajšić, predsjednik Hrvatskog centra PEN-a, Hrvatska;
  36. Vladimir Bogdanić, aktivista za ljudska prava, Hrvatska;
  37. Nevenka Bogojević-Gluščević, prof. dr;
  38. Danilo Burzan, novinar;
  39. Borislav Cimeša, književnik;
  40. Ranko Ćetković, politikolog, Zagreb;
  41. Svetlana Čabarkapa, filolog;
  42. Jovan Čavor, dr, Okland, Novi Zeland;
  43. Srđan Čović, diplomirani ing. elektrotehnike;
  44. Radovan Damjanović, profesor;
  45. Igor Drecun, ekonomista;
  46. Čedo Đukanović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Slovenije, Ljubljana;
  47. Branislav Brano Đuranović, mašinski inženjer;
  48. Roman Đuranović, slikar, građanski aktivista;
  49. Vladimir Đuranović, redovni profesor, slikar;
  50. Danijela Đurđević, predsjednica udruženja Regina Elena, Perugia;
  51. Slavko Đurđić, novinar;
  52. Nik Gašaj, akademik;
  53. Sanja Gluščević, dr;
  54. Maja Drakić Grgur, prof. dr;
  55. Vojin Golubović, doc. dr;
  56. Veselin N. Ivanović, akademik;
  57. Velibor Ivanović, građanski aktivista;
  58. Slobodan Jovanović, publicista;
  59. Željko Jovović, književnik;
  60. Branislav Kaluđerović, dr, hirurg;
  61. Milorad Katnić, prof. dr;
  62. Ivana Katnić, prof.dr;
  63. Nataša Katnić, pravnica;
  64. Radan Katnić, ekonomista;
  65. Radomir Katnić, ekonomista;
  66. Aleksandar Konatar, magistar ekonomije;
  67. Damjana Konatar, ekonomistkinja;
  68. Božidar Konatar, magistrant na FVU;
  69. Veseljko Koprivica, novinar;
  70. Žarko Krivokapić, novinar;
  71. Kaćuša Krsmanović, novinarka;
  72. Tanja Knežević, politikolog;
  73. Nebojša Kuburović, novinar;
  74. Vladimir Laković, ekonomista;
  75. Hajdana Lompar Huter, Centar za građanska prava;
  76. Marko Ljubić, novinar, Hrvatska;
  77. Jelena Marković, profesorica književnosti;
  78. Marjan Marković, advokat;
  79. Milan Marković, dr, prodekan FCJK;
  80. Milenko Mito Marković, građanski aktivista;
  81. Nebojša Marković, advokat;
  82. Dragica Milić, pravnica;
  83. Miloš Mijović, ekonomista;
  84. Milutin Mijović, bibliotekar, FCJK;
  85. Miljenko Mitrović, novinar, Zagreb;
  86. Ljubomir Mudreša, akademik;
  87. Marina Mugoša, Mr, pravnica;
  88. Petar Mugoša, ekonomista;
  89. Jadranko Nikčević, dipl. inž. maš.;
  90. Pavle Novaković, građanski aktivista;
  91. Marija Orlandić, doc. dr;
  92. Ivana Pajović, građanska aktivistkinja, Centar za građanska prava;
  93. Musić Svetlana Pajović, građanska aktivistkinja, Centar za građanska prava;
  94. Adnan Pejčinović, profesor književnosti, Tuzla;
  95. Ljubomir Pejović, prof. dr;
  96. Branimir Pofuk, novinar, Zagreb;
  97. Ivan Poček, građanski aktivista;
  98. Jelena Poček, ekonomista;
  99. Marko Poček, producent;
  100. Božidar Proročić, književnik;
  101. Ivan Piper, dr;
  102. Ljubo Radović, predsjednik Saveza Crnogoraca Hrvatske, Hrvatska;
  103. Ljubomir Raković, advokat;
  104. Milena Radulović, sekretar FCJK;
  105. Marija Radunović-Pejović, doc. dr;
  106. Šerbo Rastoder, akademik;
  107. Primož Repar, književnik, Ljubljana;
  108. Ivana Rondović, politikolog;
  109. Jadranka Selhanović, dr, istoričarka;
  110. Faiz Softić, književnik, Luksemburg;
  111. Tanja Srkulić, književnica;
  112. Željko Stamatović, diplomata, New York;
  113. Ferid Šarkinović, filozof;
  114. Elena Terzić, dr, Zagreb;
  115. Čedomila Vujošević Đurđić, pjesnikinja i novinarka;
  116. Ivana Vujović, turizmolog;
  117. Dragana Vuković, pravnica;
  118. Svetlana Vuković, pravnica;
  119. Zoran Vuković, pravnik;
  120. Zoran Vulević, književnik, pisac;
  121. Majda Šahman Zaimović, doc. dr;
  122. Božidar Bobo Zeković, dipl. mašinski ing;

CRNA STATISTIKA: Crna Gora među najgorima u Evropi po smrtnosti na putevima

0
Foto: Služba zaštite i spašavanja Kotor

Dok većina evropskih država iz godine u godinu smanjuje broj poginulih na putevima, Crna Gora i dalje ostaje među zemljama sa najvećom stopom smrtnosti u saobraćaju. Prošle godine evidentirana je 6.831 saobraćajna nezgoda u kojima je poginulo 67 osoba, dok je u posljednjih pet dana jula 2026. godine zabilježeno novih 113 udesa sa dvije poginule osobe. Istovremeno, država priprema novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja sa strožim kaznama, ali ostaje pitanje mogu li zakonske izmjene same po sebi zaustaviti crnu statistiku.

Posljednji podaci dodatno upozoravaju da je stanje alarmantno i da će, bez dosljedne primjene zakona i znatno intenzivnije policijske kontrole, svaka zakonska reforma ostati samo mrtvo slovo na papiru.

Portal Standard je još prije više od mjesec dana Upravi policije uputio pitanja o tome koje konkretne mjere preduzimaju kako bi unaprijedili bezbjednost na crnogorskim putevima, da li je pojačan nadzor na najkritičnijim dionicama, kao i da li postoje posebni planovi za turističku sezonu kada se broj vozila na putevima višestruko uvećava. Odgovori do danas nijesu stigli.

CRNA STATISTIKA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA

U međuvremenu, statistika nastavlja da govori sama za sebe.

Samo tokom prethodnih pet dana, odnosno vikenda i državnog praznika, na crnogorskim putevima evidentirano je čak 113 saobraćajnih nezgoda. Jedna osoba je izgubila život, 29 je zadobilo teške, a 36 lake tjelesne povrede. Policija je u istom periodu uhapsila 182 vozača, podnijela 434 prekršajne prijave i izdala 3.636 prekršajnih naloga, dok je iz saobraćaja isključeno 50 vozila. Najveći broj uhapšenih bio je zbog vožnje pod dejstvom alkohola, droga ili drugih teških prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja.

Ovakvi podaci samo su nastavak zabrinjavajućeg trenda. Tokom 2025. godine u Crnoj Gori registrovana je 6.831 saobraćajna nezgoda u kojima je poginulo 67 osoba, dok je više od 3.100 ljudi povrijeđeno, od čega 685 teško. U zemlji koja ima nešto više od 620.000 stanovnika, takvi brojevi predstavljaju ozbiljan društveni problem.

ZABRINJAVAJUĆE POREĐENJE SA EU

Posebno zabrinjava poređenje sa ostatkom Evrope. Evropska unija kao standard koristi broj poginulih na milion stanovnika, upravo kako bi se izbjegla poređenja apsolutnih brojeva između velikih i malih država. Prosjek Evropske unije iznosi oko 44 poginula na milion stanovnika, dok Crna Gora bilježi više od 100 poginulih na milion stanovnika, čime se svrstava među zemlje sa najlošijim rezultatima u Evropi. Poređenja radi, Švedska ima oko 20 poginulih na milion stanovnika, Danska 24, dok su Rumunija i Bugarska, koje su godinama važile za najrizičnije zemlje EU, na oko 74, odnosno 78 poginulih na milion stanovnika.

Drugim riječima, iako Crna Gora zbog male populacije nema veliki apsolutni broj stradalih, vjerovatnoća da će neko izgubiti život u saobraćaju znatno je veća nego u većini evropskih država.

NOVI ZAKON O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA

Upravo zbog toga Vlada je utvrdila Predlog izmjena i dopuna Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, čiji je osnovni cilj smanjenje broja nesreća i stradalih. Predložene izmjene donose strože sankcije za najteže prekršaje, preciznije definišu pojedina pravila koja su do sada izazivala nedoumice u praksi, usklađuju raspon novčanih kazni sa težinom prekršaja i uvode dodatna ograničenja za mlade vozače. Posebno su značajne odredbe koje predviđaju zabranu noćne vožnje za vozače početnike u određenim uslovima, ograničenje upravljanja vozilima velike snage, kao i pooštravanje kazni za vožnju pod dejstvom alkohola i droga. Obrazloženje Vlade je da se na taj način želi smanjiti broj najtežih saobraćajnih nezgoda i povećati preventivni efekat zakona.

Međutim, iskustvo pokazuje da ni najstrože kazne same po sebi nijesu dovoljne ukoliko ne postoji visok rizik da će prekršaj biti otkriven i sankcionisan.

Stručnjaci za bezbjednost saobraćaja godinama upozoravaju da je upravo izvjesnost kažnjavanja mnogo efikasnija od same visine kazni. To podrazumijeva stalno prisustvo saobraćajne policije na putevima, veći broj mobilnih i stacionarnih radara, češće kontrole brzine, alkohola i psihoaktivnih supstanci, kao i dosljedno procesuiranje svih težih prekršaja.

Crnogorski putevi i dalje su opterećeni neprilagođenom brzinom, opasnim preticanjima, vožnjom pod dejstvom alkohola i nedovoljnom upotrebom sigurnosnih pojaseva, dok se tokom ljetnje turističke sezone broj vozila višestruko povećava, što dodatno povećava rizik od nesreća.

Zbog toga ostaje otvoreno pitanje da li će novi zakon zaista donijeti očekivane rezultate ili će se, kao i mnogo puta do sada, efekti svesti na strože propise na papiru. Bez kontinuirane i vidljive policijske kontrole, bez pojačanog nadzora na najopasnijim dionicama i jasne poruke da će svaki ozbiljan prekršaj biti sankcionisan, teško je očekivati da će se Crna Gora u skorije vrijeme približiti evropskom prosjeku bezbjednosti saobraćaja.

Oslobađajuća odluka za Ubovića i ostale u predmetu po prijavi Abazovića

0

Epilog slučaja “Spago”

Oslobađajuća odluka za Ubovića i ostale u predmetu po prijavi Abazovića

kupština Crne Gore juče je objavila finalnu verziju Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije koji joj je Vlada dostavila još 2. jula, zahtijevajući njegovo usvajanje po hitnom postupku zbog obaveza iz Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava. To znači da bi se ova tačka već danas mogla naći na dnevnom redu najavljene sjednice, a uz nju – prema istom dokumentu – trebalo bi da se razmatra i Prijedlog novog zakona o zaštiti zviždača. Naime, za razliku od redovnog izglasavanja zakona, skraćeni postupak podrazumijeva da poslanicima materijal ne mora biti dostavljen 15 dana prije održavanja sjednice. Uz to, nakon što državni parlament usvoji finalnu verziju dokumenta, i predsjednik Crne Gore ima obavezu da ovaj zakonski tekst proglasi u roku od tri dana od dana usvajanja. – U skladu sa Poslovnikom Skupštine, predlaže se donošenje ovog zakona po hitnom postupku radi ispunjavanja obaveza iz pregovaračkog Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava, koje se odnosi na dalje unapređenje normativnog i institucionalnog okvira za prevenciju korupcije – precizira se u vladinom obrazloženju dostavljenom predsjedniku Skupoštine Andriji Mandiću. Istovremeno se ukazuje da s ovim prijedlogom na isti način treba razmatrati i odlučivati o tekstu budućeg zakona o zaštiti zviždača, s obzirom na to da pitanja zaštite zviždača više neće uređivati Zakonom o sprečavanju korupcije. – Istovremeno donošenje i stupanje na snagu ova dva zakona neophodno je radi obezbjeđivanja pravne sigurnosti, dosljedne primjene propisa i nesmetanog funkcionisanja sistema prevencije korupcije i zaštite zviždača – pojašnjavaju iz Vlade. Pa, iako je riječ o zakonu čije su izmjene tijesno vezane za pregovore Crne Gore za pristupanje Evropskoj uniji, u obrazloženju se navodi kako je osnovni koncept tog teksta već usklađen sa relevantnim međunarodnim dokumentima, te da nema propisa EU sa kojima treba izvršiti usaglašavanje. Vlada u obrazloženju takođe otkriva da su izmjene Zakona o sprečavanju korupcije trebalo da budu usvojene još prošle godine, jer su bile predviđene Programom pristupanja Crne Gore EU za 2025. Kao ključni ciljevi donošenja novog zakonskog rješenja, ističe se unapređenje rada Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), unapređenje normativnih i pravnih mehanizama za suzbijanje i prevenciju korupcije, kao i uklanjanje nedostataka uočenih u dosadašnjoj praksi. Time će, dodaju, zakon biti usaglašen sa najboljim međunarodnim iskustvima i praksama. Kako pojašnjavaju, novi tekst treba da ima sedam poglavlja, od kojih su ključni oni vezani za sprečavanje sukoba interesa u vršenju javnih funkcija, ograničenja u vršenju javnih funkcija, pokloni, sponzorstva i donacije, kao i izvještaji o prihodima i imovini javnih funkcionera. Već prvom izmjenom određuje se da zaštita lica koja prijavljuju nepravilnosti, preciznije – zviždača, više nije predmet ovog zakona, s obzirom na to da je istovremeno u proceduri novi zakonski akt koji će determinisati ovu oblast. Konačno bi trebalo da bude preciznije definisano ko su javni funkcioneri u Crnoj Gori. – Propisano je da je javni funkcioner izabrano, imenovano odnosno postavljeno lice u organima vlasti, kao i lice na čiji izbor, imenovanje ili postavljenje organ vlasti daje saglasnost. Takođe, propisano je da se javnim funkcionerima smatraju i notari, javni izvršitelji i stečajni upravnici, kao i izuzetak za lica imenovana u radna tijela, komisije ili radne grupe koje ne donose konačne obavezujuće odluke – stoji u obrazloženju Vlade. Prijedlogom izmjena Zakona o sprečavanju korupcije proširuje se pojam sukoba interesa tako da, pored privatnog interesa javnog funkcionera, obuhvata i privatni interes sa njim povezanog lica. Javni funkcioner može učestvovati u raspravi, odnosno u odlučivanju u organu vlasti u kojem obavlja funkciju, ali je nadležni organ dužan da spriječi izvršenje odluke donijete suprotno zakonu i o tome obavijesti ASK. U većini slučajeva, dozvoljeno im je da prihoduju po osnovu autorskih, patentnih i sličnih prava, prava intelektualne i industrijske svojine, kao i imovinskih prava. Po prestanku te funkcije, dvije godine ne mogu biti zastupnici pred organom u kojem su radili, ni u predmetu za koji su donosili odluke. U istom periodu ne mogu koristiti saznanja i obavještenja do kojih su došli tokom obavljanja funkcije, zbog sticanja koristi ili nanošenja štete. Proširuje se sadržaj izvještaja o prihodima i imovini javnog funkcionera i članova zajedničkog domaćinstva. Izvještaj će ubuduće obuhvatati podatke o svojini na nepokretnim i pokretnim stvarima firmi, ustanova i drugih pravnih lica čiji su vlasnici ili osnivači javni funkcioner ili članovi njegovog domaćinstva, zatim o vanknjižnom vlasništvu, trastovima, digitalnoj imovini – uključujući kriptovalute, adrese kripto novčanika i nezamjenjive tokene. Podaci o djeci neće se objavljivati za one mlađe od 18 godina – umjesto dosadašnjih 16. Ako ASK utvrdi razliku u prijavljenom novcu ili hartijama od vrijednosti do 1.000 eura, ili tehničku grešku, javni funkcioner biće pisanim putem obaviješten o potrebnoj dopuni ili izmjeni. Provjera se može odnositi i na članove zajedničkog domaćinstva. Ako postoji sumnja da je imovina prenesena na povezano lice, Agencija može tražiti podatke i izvještaj o imovini i prihodima tog lica. – Radi provjere podataka iz Izvještaja, ASK ima pristup podacima na računima javnog funkcionera i članova zajedničkog domaćinstva, koji predstavljaju bankarsku tajnu. Podaci kojima ASK ostvaruje pristup odnose se na pojedinačne depozite, kao i podaci o stanju i prilivima na njihovim pojedinačnim računima u finansijskim institucijama – stoji u Prijedlogu izmjena Zakona o sprečavanju korupcije, te dodaje da se ovi podaci čuvaju pod posebnim uslovima. Najavljeno je upoređivanje prijavljenih prihoda i imovine javnog funkcionera i članova njegovog domaćinstva sa stvarnim podacima, i to od početka obavljanja funkcije. U slučaju razlike veće od 50.000 eura, javni funkcioner je dužan da dostavi dokaze o osnovu sticanja prihoda i imovine. Postupak se može pokrenuti i protiv bivšeg javnog funkcionera. Javni funkcioner razriješen zbog pravosnažno utvrđene povrede zakona nema pravo na naknadu po osnovu prestanka funkcije, a već započeto ostvarivanje tog prava prestaje danom pravosnažnosti odluke. Za funkcionera kod kojeg je pravosnažna odluka o utvrđenoj razlici prilikom upoređivanja prihoda i imovine, na dvije godine je zabranjeno vršenje javne funkcije, osim za funkcionere koji se biraju neposredno na izborima. Pri provjeri integriteta kandidata za funkcije u ASK, uzimaće se u obzir pravosnažno okončani postupci zbog povreda zakona o sprečavanju korupcije, lobiranju, zaštiti zviždača i finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Zaposleni u ASK dobijaju pravo na mjesečni dodatak na zaradu od 30 odsto. Nadležnosti Savjeta ASK-a trebalo bi da budu proširene na davanje mišljenja o izboru pomoćnika direktora, sekretara Savjeta i ASK-a, davanje opštih mišljenja o primjeni zakona, donošenje plana razvoja i akcionih planova, zaključivanje sporazuma sa srodnim institucijama i učešće u međunarodnim antikorupcijskim tijelima. – Predsjednik Savjeta ima pravo na mjesečnu naknadu u visini prosječne bruto zarade zaposlenih u Agenciji u prethodnoj godini. Član Savjeta ima pravo na mjesečnu naknadu u visini od 70 odsto prosječne bruto zarade zaposlenih u Agenciji u prethodnoj godini – precizira se predloženim tekstom izmjena zakona. Službene legitimacije ubuduće bi se izdavale direktoru ASK-a, ovlašćenim službenicima i članovima Savjeta. S obzirom na to da se već prilično kasni s izmjenama Zakona o sprečavanju korupcije, Vlada je preporučila i da usvojena verzija zakona stupi na snagu dan nakon njegovog objavljivanja u Službenom listu. I organi vlasti mogu tražiti naknadu štete Iako su javni funkcioneri, za notare, javne izvršitelje i stečajne upravnike predloženi su određeni izuzeci od ograničenja. Tako oni neće imati obavezu da prenose upravljačka prava, a ograničenja u vezi sa članstvom i upravljanjem u firmama ne primjenjuju se ni na javne funkcionere koji funkciju ne obavljaju profesionalno. Ograničenje koje se odnosi na dodatni rad ne bi se primjenjivalo na stečajne upravnike, za koje se takođe propisuje izuzetak od zabrane zaključivanja određenih ugovora. Ovo se, pak, neće odnositi na odbornike, poslanike i one koji učestvuju u radu tijela, komisija ili radnih grupa koje donose konačne obavezujuće odluke. Predloženim rješenjima, organima vlasti se takođe daje pravo na naknadu štete u parničnom postupku, što sada nije slučaj.

0
Foto: ASK
Izmjene u Zakonu o sprečavanju korupcije uskoro na dnevnom redu Skupštine

ASK dobija pristup računima funkcionera i njegovog domaćinstva, upoređivaće prijavljenu i stvarnu imovinu od početka mandata

Prijedlogom izmjena Zakona o sprečavanju korupcije proširuje se pojam sukoba interesa tako da, pored privatnog interesa javnog funkcionera, obuhvata i privatni interes sa njim povezanog lica

Autor: Kristina Jerkov

Skupština Crne Gore juče je objavila finalnu verziju Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije koji joj je Vlada dostavila još 2. jula, zahtijevajući njegovo usvajanje po hitnom postupku zbog obaveza iz Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava. To znači da bi se ova tačka već danas mogla naći na dnevnom redu najavljene sjednice, a uz nju – prema istom dokumentu – trebalo bi da se razmatra i Prijedlog novog zakona o zaštiti zviždača.

Naime, za razliku od redovnog izglasavanja zakona, skraćeni postupak podrazumijeva da poslanicima materijal ne mora biti dostavljen 15 dana prije održavanja sjednice. Uz to, nakon što državni parlament usvoji finalnu verziju dokumenta, i predsjednik Crne Gore ima obavezu da ovaj zakonski tekst proglasi u roku od tri dana od dana usvajanja.

– U skladu sa Poslovnikom Skupštine, predlaže se donošenje ovog zakona po hitnom postupku radi ispunjavanja obaveza iz pregovaračkog Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava, koje se odnosi na dalje unapređenje normativnog i institucionalnog okvira za prevenciju korupcije – precizira se u vladinom obrazloženju dostavljenom predsjedniku Skupoštine Andriji Mandiću.

Istovremeno se ukazuje da s ovim prijedlogom na isti način treba razmatrati i odlučivati o tekstu budućeg zakona o zaštiti zviždača, s obzirom na to da pitanja zaštite zviždača više neće uređivati Zakonom o sprečavanju korupcije.

– Istovremeno donošenje i stupanje na snagu ova dva zakona neophodno je radi obezbjeđivanja pravne sigurnosti, dosljedne primjene propisa i nesmetanog funkcionisanja sistema prevencije korupcije i zaštite zviždača – pojašnjavaju iz Vlade.

Pa, iako je riječ o zakonu čije su izmjene tijesno vezane za pregovore Crne Gore za pristupanje Evropskoj uniji, u obrazloženju se navodi kako je osnovni koncept tog teksta već usklađen sa relevantnim međunarodnim dokumentima, te da nema propisa EU sa kojima treba izvršiti usaglašavanje.

Vlada u obrazloženju takođe otkriva da su izmjene Zakona o sprečavanju korupcije trebalo da budu usvojene još prošle godine, jer su bile predviđene Programom pristupanja Crne Gore EU za 2025.

Kao ključni ciljevi donošenja novog zakonskog rješenja, ističe se unapređenje rada Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), unapređenje normativnih i pravnih mehanizama za suzbijanje i prevenciju korupcije, kao i uklanjanje nedostataka uočenih u dosadašnjoj praksi. Time će, dodaju, zakon biti usaglašen sa najboljim međunarodnim iskustvima i praksama.

Kako pojašnjavaju, novi tekst treba da ima sedam poglavlja, od kojih su ključni oni vezani za sprečavanje sukoba interesa u vršenju javnih funkcija, ograničenja u vršenju javnih funkcija, pokloni, sponzorstva i donacije, kao i izvještaji o prihodima i imovini javnih funkcionera.

Već prvom izmjenom određuje se da zaštita lica koja prijavljuju nepravilnosti, preciznije – zviždača, više nije predmet ovog zakona, s obzirom na to da je istovremeno u proceduri novi zakonski akt koji će determinisati ovu oblast.

Konačno bi trebalo da bude preciznije definisano ko su javni funkcioneri u Crnoj Gori.

– Propisano je da je javni funkcioner izabrano, imenovano odnosno postavljeno lice u organima vlasti, kao i lice na čiji izbor, imenovanje ili postavljenje organ vlasti daje saglasnost. Takođe, propisano je da se javnim funkcionerima smatraju i notari, javni izvršitelji i stečajni upravnici, kao i izuzetak za lica imenovana u radna tijela, komisije ili radne grupe koje ne donose konačne obavezujuće odluke – stoji u obrazloženju Vlade.

Prijedlogom izmjena Zakona o sprečavanju korupcije proširuje se pojam sukoba interesa tako da, pored privatnog interesa javnog funkcionera, obuhvata i privatni interes sa njim povezanog lica.

Javni funkcioner može učestvovati u raspravi, odnosno u odlučivanju u organu vlasti u kojem obavlja funkciju, ali je nadležni organ dužan da spriječi izvršenje odluke donijete suprotno zakonu i o tome obavijesti ASK. U većini slučajeva, dozvoljeno im je da prihoduju po osnovu autorskih, patentnih i sličnih prava, prava intelektualne i industrijske svojine, kao i imovinskih prava. Po prestanku te funkcije, dvije godine ne mogu biti zastupnici pred organom u kojem su radili, ni u predmetu za koji su donosili odluke. U istom periodu ne mogu koristiti saznanja i obavještenja do kojih su došli tokom obavljanja funkcije, zbog sticanja koristi ili nanošenja štete.

Proširuje se sadržaj izvještaja o prihodima i imovini javnog funkcionera i članova zajedničkog domaćinstva. Izvještaj će ubuduće obuhvatati podatke o svojini na nepokretnim i pokretnim stvarima firmi, ustanova i drugih pravnih lica čiji su vlasnici ili osnivači javni funkcioner ili članovi njegovog domaćinstva, zatim o vanknjižnom vlasništvu, trastovima, digitalnoj imovini – uključujući kriptovalute, adrese kripto novčanika i nezamjenjive tokene. Podaci o djeci neće se objavljivati za one mlađe od 18 godina – umjesto dosadašnjih 16.

Ako ASK utvrdi razliku u prijavljenom novcu ili hartijama od vrijednosti do 1.000 eura, ili tehničku grešku, javni funkcioner biće pisanim putem obaviješten o potrebnoj dopuni ili izmjeni. Provjera se može odnositi i na članove zajedničkog domaćinstva. Ako postoji sumnja da je imovina prenesena na povezano lice, Agencija može tražiti podatke i izvještaj o imovini i prihodima tog lica.

– Radi provjere podataka iz Izvještaja, ASK ima pristup podacima na računima javnog funkcionera i članova zajedničkog domaćinstva, koji predstavljaju bankarsku tajnu. Podaci kojima ASK ostvaruje pristup odnose se na pojedinačne depozite, kao i podaci o stanju i prilivima na njihovim pojedinačnim računima u finansijskim institucijama – stoji u Prijedlogu izmjena Zakona o sprečavanju korupcije, te dodaje da se ovi podaci čuvaju pod posebnim uslovima.

Najavljeno je upoređivanje prijavljenih prihoda i imovine javnog funkcionera i članova njegovog domaćinstva sa stvarnim podacima, i to od početka obavljanja funkcije. U slučaju razlike veće od 50.000 eura, javni funkcioner je dužan da dostavi dokaze o osnovu sticanja prihoda i imovine. Postupak se može pokrenuti i protiv bivšeg javnog funkcionera.

Javni funkcioner razriješen zbog pravosnažno utvrđene povrede zakona nema pravo na naknadu po osnovu prestanka funkcije, a već započeto ostvarivanje tog prava prestaje danom pravosnažnosti odluke. Za funkcionera kod kojeg je pravosnažna odluka o utvrđenoj razlici prilikom upoređivanja prihoda i imovine, na dvije godine je zabranjeno vršenje javne funkcije, osim za funkcionere koji se biraju neposredno na izborima.

Pri provjeri integriteta kandidata za funkcije u ASK, uzimaće se u obzir pravosnažno okončani postupci zbog povreda zakona o sprečavanju korupcije, lobiranju, zaštiti zviždača i finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Zaposleni u ASK dobijaju pravo na mjesečni dodatak na zaradu od 30 odsto.

Nadležnosti Savjeta ASK-a trebalo bi da budu proširene na davanje mišljenja o izboru pomoćnika direktora, sekretara Savjeta i ASK-a, davanje opštih mišljenja o primjeni zakona, donošenje plana razvoja i akcionih planova, zaključivanje sporazuma sa srodnim institucijama i učešće u međunarodnim antikorupcijskim tijelima.

– Predsjednik Savjeta ima pravo na mjesečnu naknadu u visini prosječne bruto zarade zaposlenih u Agenciji u prethodnoj godini. Član Savjeta ima pravo na mjesečnu naknadu u visini od 70 odsto prosječne bruto zarade zaposlenih u Agenciji u

prethodnoj godini – precizira se predloženim tekstom izmjena zakona.

Službene legitimacije ubuduće bi se izdavale direktoru ASK-a, ovlašćenim službenicima i članovima Savjeta.

S obzirom na to da se već prilično kasni s izmjenama Zakona o sprečavanju korupcije, Vlada je preporučila i da usvojena verzija zakona stupi na snagu dan nakon njegovog objavljivanja u Službenom listu.

I organi vlasti mogu tražiti naknadu štete

Iako su javni funkcioneri, za notare, javne izvršitelje i stečajne upravnike predloženi su određeni izuzeci od ograničenja. Tako oni neće imati obavezu da prenose upravljačka prava, a ograničenja u vezi sa članstvom i upravljanjem u firmama ne primjenjuju se ni na javne funkcionere koji funkciju ne obavljaju profesionalno.

Ograničenje koje se odnosi na dodatni rad ne bi se primjenjivalo na stečajne upravnike, za koje se takođe propisuje izuzetak od zabrane zaključivanja određenih ugovora.

Ovo se, pak, neće odnositi na odbornike, poslanike i one koji učestvuju u radu tijela, komisija ili radnih grupa koje donose konačne obavezujuće odluke.

Predloženim rješenjima, organima vlasti se takođe daje pravo na naknadu štete u parničnom postupku, što sada nije slučaj.

Vojvodin „dernek“ u Beranama i „srpski odgovor“

6


Vojvodin „dernek“ u Beranama i „srpski odgovor“

(umjesto kozerije)

 Piše: Sreten VUJOVIĆ

Već smo, kako izgleda, poprilično ravnodušni prema posrbljavanju svega i svačega, pa i univerzalnih kategorija kao što su Prostor i Vrijeme! Nikakvo čudo nije što su Srbi postali gospodari Vremena, prisvajajući kalendar rimskog imperatora Julija Cezara, koji je kao i svi ostali rimski imperatori „bio Srbin“ (prema tvrdnjama srpskog akademika Jovana Deretića)! Stoga je i „pravedno“ da  Nova godina po tom kalendaru bude „srpska“…i tačka!  Kako je vrijeme, (za koje smo već uz pomoć akademika Deretića ustanovili) samo srpsko, a ono je u neraskidivoj vezi sa konkretnim prostorom, u tom „oivičenom“ vremensko prostornom „nebeskom carstvu“, nebeskog naroda,  za one koji nijesu Srbi, nema mjesta! Eto i „logičnog“ objašnjenja i „opravdanja“ za etnička čišćenja i genocid koji to „nije“, budući ostali, koji ne dijele slične svjetonazore, „ugrožavaju“ teritoriju, privatno, Bogom dato vlasništvo, pa su stoga Srbi (logično) najugroženiji narod na planeti! Jedan srpski estradni umjetnik, koji je osamdesetih u Beču rekao da neće pjevati ako u tom lokalu ima crnogorskih gov..a (prije nego ga je pokojni Rasko Hadžiahmetović „izuo iz cipela“, zbog uvrede) je svojevremeno ispričao svoje viđenje, kako bi izgledao dolazak Srba na Mars:

Dođu dvojica Srba na Mars, pobodu srpsku zastavu i uskliknu („s ljubavlju svetitelju Savi“-prim.S.V.):“Ovo je srpska zemlja!“  

Dođe treći,  u crnoj majici, i četničkom lobanjom sa dvije prekrižene koske na njoj, izvadi pištolj, ubije ovu dvojicu, pobode srpsku zastavu i usklikne: „Gde su srpski grobovi tu je i srpska zemlja!“

U slijedu „naučnog dokazivanja“ o „ugroženim“ Srbima svemu valja dodati malo (para)religijske podloge, a počelo se sa prisvajanjem Vremena, odnosno rođenja Isusa Hrista!  „Logično“ je da oni koji su „vlasnici“ Hristovog roždestva imaju pravo dati i ime, tako da je potpuno „prirodno“ da se hrišćanstvo preimenuje u „svetosavlje“ a prava vjera (pravoslavlje) po već rečenom pravilu u „srpstvo“! Tu počinje „lobotomija“ Crnogoraca(h) bez „invazivnih metoda“! Tako smo dobili Posrbice, koji su još uroženiji od Srba! To što ima’u luksuzne jahte, stečene još u vrijeme Milovog „apsolutizma“, luksuzne nekretnine, luksuzne turstičke komplekse na uzurpiranom državnom zemljištu, nije razlog za osudu, jer to materijalno njima, u odnosu na svetosavsko „carstvo nebesko“, ne znači ništa, pa je stoga i „logično“ pretpostaviti da su „puki siromasi“! Kako su već neinvazivnio, svetosavski lobotomirani, gotovo je nemguće da će shvatiti kako su siromasi upravo po stanju duha, koji je nepovratno izgubljen!

Neko će se (logično) zapitati: „Kakve sve ovo veze ima sa Vojvodom od Kolenice i njegovim dernekom u Beranama?“

E, pa ima! U Lituriji Svetoga Jovana Zlatoustoga postoji i dio u kome se kaže:

“Христианския кончины живота нашего, безболезнены, непостыдны, мирны, и добраго ответа на Страшнем Судищи Христове, просим.”

“Za hrišćanski završetak života našega, bezbolan, nepostidan, miran, i za dobar odgovor na Strašnom Sudu Hristovom, Gospodu se pomolimo.” Ovu sintagmu „Strašnom Sudu Hristovom“, zbog dosljednosti i kontinuiteta u posrbljavanju treba shvatiti kao „Strašnom sudu svetosavskom“! Logično!

Eto, dođosmo lagano i do „novog srpskog odgovora za novo vrijeme“!

Taj  „srpski odgovor“ se ne odnosi na ovo vrijeme već na bezvremenje, ono Božansko.  A kako smo ustanovili da je Isus Srbin, onda je „logično“ da je Srbin i njegov otac!

Eto, radi se o (srpskom odgovoru) odgovoru na „Strašnom Sudu Svetosavskom“, đe će „logično“ svi zlikovci biti amnestirani, taman kao u  pokušaju Državnog udara i mogućeg pokolja u Crnoj Gori!

Odavno je rečeno: „Kome je Bog otac, lako mu je biti svetac!“

Foto: Dušan Duca Gađanski

 

CRKVA BOGORODICE FILERMOSE I CRNOGORSKIH SVETITELJA

2

 Piše:

Miodrag D. Bajković

univ. dipl. inž. arh.

Dobronamjernom i državotvornom dijelu crnogorske javnosti – rodoljubima – predstaviću izgled Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja, koja će se graditi na Zagrablju – Prijestolnica Cetinje.

Blagodareći Njegovom preosvještenstvu, mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve Borisu Bojoviću, i najbližim mu saradnicima – ukazana mi je naročita čast da izradim projekat navedene crkve.

Kao autoru, namjera je bila da se u savremenom dobu načini konkretan začetni iskorak u crnogorskoj sakralnoj arhitekturi pravoslavne provenijencije.

Izabrani projektantski pristup podrazumijevao je stilizovanu modifikaciju tradicionalnih formi, s ciljem osavremenjivanja cjelokupnoga arhitektonskoga sklopa.

U tom smislu težilo se stvaranju osobenoga spoja ovdašnje hrišćanske graditeljske tradicije (glede funkcionalne strukture i arhitektonske kompozicije forme) i ličnoga viđenja savremenoga arhitektonskoga izraza (uključujući i materijalizaciju) – koji bi se ogledao kako u oblikovanju spoljašnjosti, tako i u oblikovanju unutrašnjosti crkve.

Crnogorska tradicionalna hrišćanska arhitektura temelji se na Zetskoj graditeljskoj školi (primjerice: Crkva Svetoga Luke u Kotoru (1195.), Crkva Svetoga Đorđa – Manastir Beška (1390-ih)), i dio je širega korpusa mediteranske sakralne arhitekture zapadnih, romaničkih upliva.

Sve do 20. stoljeća u Crnoj Gori nije bilo razlike u arhitekturi katoličkih i pravoslavnih crkava – budući da su obije navedene crkve građene i izvorno korištene kao katoličke, da bi kasnije bile pretvorene u pravoslavne bogomolje.

Tokom 20. i 21. stoljeća arhitektura zapadnoga hrišćanstva nastavila je, širom svijeta – pa i na primjeru Katoličke crkve u Titogradu / Podgorici – dosezati vrhunske domete kroz moderni, postmoderni i savremeni izraz – dok istočno hrišćanstvo dan-danas uglavnom slijepo robuje srednjevjekovnim arhitektonskim kanonima, a na prostoru Crne Gore, nažalost, i po uzoru na arhitektonske tradicije koje su potpuno tuđe ovom podneblju.

Kako je (i sakralna) arhitektura vjerni odraz vremena, prostora i društvenih prilika u kojima nastaje – odnosno materijalizovani izraz duha vremena, konkretnoga prostora i društvenoga konteksta kroz koji se očitava njegov identitet – hramovi izgrađeni u potonjih tridesetak godina, koji su lišeni bilo kakve arhitektonske vrijednosti i najveći dio njih estetski nas ugrožava, jasno oslikavaju dubinu ovdašnjega kulturnoga i duhovnoga sunovrata.

Ključni povjesni uzori i arhitektonski analozi za oblikovanje Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja

Crkva Svetoga Đorđa – Manastir Beška
(zadužbina zetskoga vladara Balše II Stracimirovića Balšića iz 1390-ih)
Foto: Lazar Pejović

Fotografija je načinjena prije devastacije i degradacije Crkve (izgrađene 100 godina prije otkrića Amerike(!)), tj. stručno i civilizacijski gledano – apsolutno nepotrebnoga, anticivilizacijskoga, vandalsko-varvarskoga oburdavanja (najvećim dijelom) originalnoga(!) kampanjela (zvonika) crkve i njegovoga apsolutno neodgovornoga preziđivanja etc. – najpreciznije rečeno: prije, za svakoga zdravorazumnoga i dobronamjernoga čovjeka – posve nepojmljivoga i pogubnoga kulturocida, počinjenoga oko 2010. godine.

Molim, zapazite vanjsku liniju (konturu) kampanjela, kao geometrijski i vizuelni okvir koji definiše njegov oblik.

Crkva Svetih Vrača – Velji Zalazi
(seoska crkva izgrađena 1725., obnovljena 1898.)
Foto: Božidar Proročić

Molim, svrnite oko na rozetu (kružni detalj poviše vrata); riječ je o malteškom krstu – duboko ukorijenjenom simbolu u svekolikoj (duhovnoj i svjetovnoj) crnogorskoj tradiciji – polaznom uzoru (prototipu) za oblikovanje rozete (neuporedivo većih dimenzija i sasma drugojače materijalizacije) na pročelju Crkve koja će biti posvećena (i) Bogorodici Filermosi – zaštitnici Malteških vitezova.

Crkva Svetoga Mihaila – Ston

(zadužbina dukljansko-zetskoga kralja Mihaila Vojislavljevića iz 1070-ih)

Foto: Nedim Meco

Molim, usmjerite pozornost na naglašena vertikalna udubljenja u zidu (slijepe niše – slijepe arkade).

Dakle, ishodište za brušenje arhitektonskoga rješenja buduće Božje kuće CPC bile su naše jednostavne, znalački osmišljene, prelijepe jednobrodne crkve sa zvonikom na preslicu, karakteristične po svojim jasnim, skladnim, čistim i čitljivim kubusima.

Kao izvorna inspiracija za strukturisanje vanjskoga izgleda crkve, konkretno – definisanje likovnosti bočnih zidnih ploha, poslužila je 950-ak godina stara Crkva pokraj Stona.

Liše već iskazanoga, spomenuću još dvije stvari koje su tokom procesa projektovanja postavljene kao naročito obavezujuće:

  • kod modularne koordinacije primijeniti proporcijski ključ proizašao iz simbolike brojeva u hrišćanstvu: 3, 7, 8, 12, 33, 40

(primjerice: broj 3 se u kompoziciji crkve javlja na više mjesta; po 7 je bočnih zidnih ”polja”, a isti broj ”polja” ima i na kosim ravnima stropa; prečnik oltarske apside (na koti poda crkve) dostiže maksimalnih 8 m, što upravo odgovara i njezinoj unutrašnjoj visini; gabarit broda u osnovi iznosi 12 x 12 m (1 : 1), dok je ukupan gabarit crkve 12 x 24 m (1 : 2); šljeme broda se nalazi na visini od 12 m; ima 12 vertikalno izduženih zastakljenih otvora; prečnik kružne platforme iznosi 33 m; … (pride: uz rubove zidova, vanka i unutra, ukupno je predviđeno 40 svjetiljki u podu));

  • prilikom koncipiranja kampanjela – koje je stilizovana kontura pročelja tradicionalnih crkava (pogotovo ozgor prikazane Crkve Svetoga Đorđa) – paziti da bude u proporcijskom skladu s ostalim volumenom (artikulisanje cjeline), ali, jednomašice, da bude i oprezno svedeno, na način da ni formom, ni dimenzijama ne konkuriše kampanjelu (Crnogorcima nasramotu privremeno otetoga) Cetinjskoga manastira – tačnije: da ne naruši njegovu autohtonost kao vertikalnoj dominanti i orjentiru u mentalnoj slici grada i širega prostora.

O oblikovanju i strukturisanju kubusa (posebice oltarske apside) i unutrašnjega prostora; stilizaciji pojedinih fragmenata i detalja; gotičkom uplivu; otvorenoj priprati; svrsi postojanja bočnih vrata; značenju pižuna; galerijskom načinu izlaganja ikona (izuzev ikonostasa); svjetlosti (na simboličnoj ravni); osvjetljenju (zbiljska (fizička) svjetlost – vanjska i unutrašnja); psihološkoj gradaciji doživljaja; ostvarenoj simbolici i stvorenoj mistici – ukratko: o arhitektonskim porukama Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja – moguće nekom drugom prilikom.

Danas (i do tada) neka zbore ”renderi” koji slijede, na osnovu kojih ćete steći sopstveni – meni itekako važan – kritički stav!

Nakon što glavni projekat crkve bude dokončan i započne njezina gradnja (kad gođ da to bude), ovim ću putom, s veljim zadovoljstvom – objaviti imena svih stručnih lica, inženjera raznolikih struka, koji rade na projektu, kolege koji je uradio priložene ”rendere”, kao i naziv biroa koji će ovjeriti projektno-tehničku dokumentaciju.

Projekat je naš dar prečistoj i zanago svetoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskomu narodu.

SVEMOGUĆI I PRAVIČNI BOG – VELIKI ARHITEKT SVEGA – DAĆE DA CRKVU BOGORODICE FILERMOSE I CRNOGORSKIH SVETITELJA JEDNOGA SRETNOGA DANA PODIGNEMO, I DA – NA DOBROBIT SVIH RODOLJUBA CRNE GORE – ZANAVIJEK BUDE BLAGOSLOVLJENA!