Jakša Fiamengo, ikona dalmatinske pjesme, posebno klapske, ali i oko 400 pjesama i refrena koji padaju na dušu i traju bez vremena za sve vrijeme.
Posebno pišem za klape, jer je klapska pjesma signal podneblja ovog, njegov idiom i ja sam u njenoj službi, kazao nam je književnik Jakša Fiamengo u susretu na peraškoj rivi, prilikom nedavnog jubilarnog X Festivala klapske pjesme u Perastu, na kome je bio predsjednik Žirija za dodjelu najboljeg teksta u kategoriji novih kompozicija.
“Drago mi je što sam u klapskom bratstvu jer su oni Božja dica”, riječi su Fiamenga u razgovoru za Skala radio.
On kako kaže, prisluškuje ljude, govori o sudbinama iz njihove sudbine, one koji žive oko njega, osluškuje način njihovog života, i sa tom građom stvara pjesme, to jest male živote.
“Klapska pjesma je način života, nečega što je bilo i što nam je ustupljeno na neko vrijeme, da bi smo to predali generacijama poslije. Ona je više od pjesme, savjest ovog podneblja”, kazao je Fiamengo.
Svaka pjesma kreće iz vlastite rive, a Fiamengo piše kako nam je kazao primijenjenu poeziju koja se piše da se pjeva i da postigne savez, simbiozu sa glazbom, priča poznati hrvatski književnik.
Podsjećamo na refrene koje vrijeme pjeva sa ljudima “Nadalina”, “Piva klapa šoto voće”, “Lipo si mi govorija oče”, brojne kompozicije u izvođenju Olivera, Tereze, Meri Cetinić, Ibrice, Arsena i brojnih poznatih i priznatih pjevača i umjetnika.
