Home Blog Page 43

Glorifying War Criminals and the European Agenda

1
Foto: Pobjeda

Diplomatic Post

Glorifying War Criminals and the European Agenda

By Miodrag Vlahović

The initiative by the largest opposition party to remove the Chetnik duke from the position of Speaker of the Parliament has highlighted numerous inconsistencies and “structural flaws” in Montenegro’s European agenda.

Instead of condemning Andrija Mandić’s actions and supporting the motion for his dismissal, the nominally leading party in the ruling coalition—Spajić’s PES—is struggling to, first, avoid taking a stance on the substance of the matter (war crimes, genocide, and the politics built upon them that relativize and justify them) and, second, explain its refusal to support the dismissal.

Judging by their public statements and activities, Enlargement Commissioner Marta Kos and the Head of the EU Delegation, Austrian Ambassador Johann Sattler, find themselves in a similar state of confusion and ambiguity.

Neither of these is a new phenomenon; however, in the situation created by an outburst of overt nationalism and hatred—amidst mourning for the chief butcher of the aggression against Bosnia and Herzegovina—they are taking on a new significance: one that is worse and more destructive than anything we had previously been accustomed to seeing …

Betrayal of European Values

Spajić’s party has, therefore, found itself in a tight spot: it lacks coherent arguments to reject the DPS initiative.

Old formulations now appear even more foolish: the “thirty-year rule of the DPS”—while the party is in a coalition with the very faction of the formerly unified DPS that broke away in 1997 (SNP, DNP, Democrats); shallow, petty-bourgeois lamentations over a “dark past”—as if opposition parties were to blame for the fact that Greater-Serbian nationalists still celebrate the murderers and cutthroats of lost wars; and, finally, the silence—impossible to hide and impermissible to ignore—from all PES members of Spajić’s cabinet, a silence in which Deputy Prime Minister F. Ivanović is, by virtue of his office, the quietest of all.

Instead of any serious, responsible statement or stance reflecting the alleged European character and civic orientation of PES, we hear endless repetitions of the same old phrases about closing chapters (by the end of the year!) and Montenegro’s certain European future.

Deputy PM Ivanović, who leads the way in these performative activities, shows little interest in the ideas circulating in major European nations (not just Germany and France) or in political trends within the EU. By acting this way, he and his current party demonstrate that they care nothing for the substance and content of the European agenda, nor for the values ​​upon which it is built. That is why PES remains—and will continue to remain—silent regarding the celebration of a war criminal, expecting that no one will ask whether the apologists and promoters of the very policies that led to crimes and genocide (which, of course, they do not acknowledge!) can actually lead us to EU membership.

Yet, that question has become unavoidable for Montenegro.

(We will not discuss the behavior and actions of the current leadership of the Bosniak Party here. In short: they now live in fear that the dismissal of Chetnik duke Mandić could lead to the fall of the Government. Their fears are not unfounded—their numerous sinecures and Ibrahimović’s nepotistic antics are at risk…)

Ambassador Sattler’s Plastic Bollards

The issue of dismissing the Chetnik duke ought to be unavoidable for both Commissioner Kos and Ambassador Sattler.

Let us consider why and how it is not.

Ms. Kos finds herself in a particularly delicate position: ever since her first visit to Montenegro, she has fully dedicated herself to promoting the legitimacy and credibility of the Parliament Speaker’s leadership. This has ranged from the “Bobotov Kuk” excursion and photo ops with a group of the most extreme Serb ethno-chauvinists (who, after all, pay fines for spreading hatred and ethnic intolerance) to—to put it mildly—the incident where she hugged and kissed the Chetnik duke, treating him as if he were a proven champion of European values ​​and integration.

That is why the reactions of officials to the death of a war criminal presented an extraordinary opportunity for Commissioner Kos to say the right thing—addressing all the relevant capitals in the region. Instead, after some hesitation, she made the correct decision to cancel her scheduled visit to Belgrade.

(As for A. Vučić and his regime—not in the slightest—especially following his embrace of Emmanuel Macron, which came as a huge disappointment to all Euro-enthusiasts. But let it be said: this is neither the first nor the last time for France. L’hypocrisie.)

Ms. Kos has not uttered a single word about Montenegro. There is no criticism, no condemnation. In doing so, Marta Kos is not aiding the European agenda; she is undermining it. The construct of “European leadership” involving Greater-Serbian nationalists has been compromised.

By all appearances, this reflects a specific European “fixation on Serbia”—one present in the EU’s attitude toward Serbia and now consistently spilling over into its approach to Montenegro. “Serbs are welcome in the EU”—regardless of the nationalism, destructiveness, and crimes of their leaders.

One could hardly fault this benevolent stance—if only those Serbian leaders were a thing of the past, reviled and cast aside. But no—EU bureaucrats operate under the conviction that engagement is both necessary and possible precisely with such “leaders of all Serbs,” while they are alive and in power. Anyone who doubts this is deemed “anti-EU”—naturally!

That is why Commissioner Kos remains silent about Chetnik duke Mandić. And she will continue to remain silent.

Ambassador Sattler faces a similar problem.

His public appearances are becoming tragicomic. He lost the trust of the Montenegrin opposition long ago, as his bias toward the “leaders of all Serbs” was already evident during his tenure in Bosnia and Herzegovina.

The Head of the Delegation warned that public officials and high-ranking figures in Montenegro “should not” celebrate crimes and war criminals—as if they had not already done so!

Why does Ambassador Sattler have more pressing business than publicly and clearly condemning a policy that celebrates war criminals? Is that so hard to say? Which negotiation chapter is jeopardized by doing so—or which European principle, rule, or value?

And that “more pressing business” consists, for instance, of holding forth on the successes of traffic regulation on the streets of Podgorica: those hated, dysfunctional plastic bollards—which are utterly impractical…

Thus, on a symbolic level, the circle closes: Ambassador Sattler is making a mockery of us. For if this represents European seriousness, then Montenegro’s European agenda is in deep trouble.

A problem that thousands of plastic bollards won’t solve. Or perhaps they will—if a joint European effort saves the Chetnik Mandić?

Montenegro deserves better.

An American disgrace: “negotiations” with Putin

There is no other way to put it: the Trump 47 administration’s stance on the war in Ukraine is a profound disgrace for the USA—and for everything we knew and believed about American foreign policy and diplomacy.

Trump’s statements—a litany of incoherence, nonsense, falsehoods, and smears—are particularly tragicomic when it comes to the Russian aggression against Ukraine.

Trump obviously—though this has been clear from the start—dares not say a word to Putin. Nor will he.

Yet he dares to—and does—lash out at Volodymyr Zelenskyy, acting as if the Ukrainian president were the one who attacked Russia.

The latest piece of incoherence from the White House’s disgruntled occupant was his call for Zelenskyy not to bomb Russian diesel fuel supplies! “Anything else is fine, but not that,” because Russian citizens are currently suffering from fuel shortages… It is surreal.

While unsuccessfully waging a—as it turns out—pointless war against Iran—a conflict that exposed the profound and dangerous ignorance of his farcical “Secretary of War”—Trump confirms that his term will be remembered as a historic nosedive and an embarrassment of epic proportions for the United States.

Standing out within this historic disgrace are his two negotiators with Putin: real estate agent Witkoff and son-in-law Kushner.

Their “interventions”, comments and proposals are exercises in sheer ignorance and shallowness; they openly and unabashedly promote the logic and expectations of the Russian aggressors, including the surrender of occupied Ukrainian territories.

When one adds to this the increasingly detailed information regarding their ties to Russian oligarchs in highly lucrative business deals, the tragic picture finds its true frame: an American pandemonium.

The country where we proudly served as Montenegro’s first ambassador—back in 2006—is no longer the same. Nor can today’s foreign policy and diplomatic representatives be compared to those of a decade ago; the decline is tragic and all-encompassing.

We hope the world will see a United States free from the primitive, nationalist, and isolationist MAGA tumor—and free from a president unworthy of the office.

That is the wish of all sincere friends of America.

Ustavni sud 2

0

Ustavni sud 2

Ko žuri, brzo se zamara

Autor: Zoran Piperović
Izvor: M portal

14.09.

14:04h

Moram da se izvinim kolegi Milošu Vukčeviću.Ja napisah u poslednjoj kolumni da je njegova inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 37e, stav 3 i člana 60j, Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, podnešena 2024 godine.

Nije, mrčio se ja.

Podnešena je 23.06.2023. godine.

I sad mi je nekako lakše.

A lakše je i Vesku Kovačeviću.

Možda su naredni izbori, evo, ne znam, baš toga dana 2027. godine. Pa ih treba sačekati.

I tačno nakon 4 godine (ako predmet nije zalutao) možda i krenu na rabotu.

I riješe Momov rebus.

Ako današnja vlast više ne bude tu nakon tih izbora, biće riješen sjutradan.

Ako bude, e to je već nešto drugo, moraće Vesko da živi još najmanje do 2134. godine.

Jer đe prođu 4, tu prođu i 108.

I to je to.

Što dobrano pokazuje da parlamentarna većina sa Momom na čelu, do izbora, može još sličnoga da smisli.

I ako neko krene da to raspravi na Ustavni sud – raspraviće.

Nikada.

Nije taj sud krojen da Momu i Momovima smeta. On je tu da te i slične provjere zamrzne za jedan vijek. Kao podršku funkcionisanja pravne države i vladavine prava.

Da li je Evropski sud za ljudska prava kazao da je pravovremeno odlučivanje ustavnih sudova ključni elemenat zaštite ustavnosti?

Jeste, ali kakve to veze ima sa nama.

I Marta Kos i Satler su uporni. Oni stalno podsjećaju taj naš sud da ne žuri, jer ko žuri taj i griješi. I oni neće da nas prime u EU, a mi griješimo.

Je li tako gospodine Satler?

Zato ovi iz EU ohrabruju da nema žurbe.

Da bi se sačuvali od advokata mafije koji u svojoj dokonosti nema pametnija posla nego da kinji tuđu ekspeditivnost.

Koja je za pohvalu.

U čemu se i ogleda njegovo mafijašenje.

Uostalom, što su to četiri godine.

P.S: Ko žuri, brzo se zamara.

Slavljenje ratnih zločinaca i evropska agenda

0
Foto: Mara Babović/Pobjeda

Diplomatska pošta

Slavljenje ratnih zločinaca i evropska agenda

Piše: Miodrag Vlahović

Inicijativa najveće opozicione stranke za smjenu četničkog vojvode sa pozicije predsjednika Skupštine ukazala je na mnoge nelogičnosti i “konstrukcione greške” crnogorske evropske agende.

Umjesto osude postupka Andrije Mandića i podrške prijedlogu za smjenu, formalno vodeća partija vlasti – Spajićev PES – se muči kako da, prvo, izbjegne izjašnjavanje o meritumu (ratni zločini, genocid, politika koja je na tome građena i koja ih relativizuje i opravdava) i, drugo, obrazloži odbijanje da pruži podršku smjeni.

U sličnim konfuzijama i nedorečenostima – sudeći po njihovim javnim komunikacijama i aktivnostima – su i komesarka za proširenje Marta Kos i šef Delegacije EU, austrijski ambasador Johan Sattler.

Ni jedno, ni drugo – nisu novi fenomeni, ali, u situaciji koja je stvorena provalom eksplicitnog nacionalizma i mržnje, u žalosti za glavnim koljačem iz agresije na Bosnu i Hercegovinu, oni -dobijaju novo značenje – gore i destruktivnije od svega što smo bili navikli da gledamo …

Izdaja evropskih vrijednosti 

Spajićeva partije se, dakle, našla u nebranom grožđu: nedostaje suvislih argumenata za odbijanje inicijative DPS.

Stare formulacije sada izgledaju još neinteligentnije: “tridesetogodišnja vlast DPS” – dok su u koaliciji baš sa onim dijelom nekadašnjeg jedinstvenog DPS koji ga je napustio 1997 (SNP, DNP, Demokrate); plitka malograđanska lamentiranja nad “mračnom prošlošću”, kao da su opozicione stranke krive što velikosrpski nacionalisti i danas slave ubice i koljače iz izgubljenih ratova; i, na kraju, ćutanje koje se ne može sakriti – niti se smije ignorisati – od strane svih PES članova Spajićevog kabineta, u čemu je, i po funkciji, najtiši upravo potpredsjednik Vlade F. Ivanović.

Umjesto bilo kakve ozbiljne i odgovorne izjave ili stava koji bi ukazao na navodni evropski karakter i građansko opredjeljenje PES – slušamo repeticije jednih te istih fraza o zatvaranju poglavlja (do kraja godine!) i o izvjesnoj evropskoj budućnosti Crne Gore.

Potpredsjednika Ivanovića, koji prednjači u tim paradnim aktivnostima, ne zanima mnogo što se dešava sa idejama značajnih evropskih zemalja (ne samo Njemačke i Francuske), niti o političkim trendovima unutar EU. On i partija kojoj trenutno pripada time pokazuju da ih nije briga za suštinu i sadržinu evropske agende, niti za njenu vrijednosnu osnovu.

Zato PES ćuti i ćutaće o slavljenju ratnog zločinca, očekujući da niko neće upitati da li nas apologete i promoteri politike koja je dovela do zločina i genocida (koji ne priznaju, naravno!) mogu dovesti do članstva u EU.

Ali, to je pitanje postalo nezaobilazno za Crnu Goru.

(Ovdje nećemo razmatrati ponašanje i postupke aktuelnog rukovodstva Bošnjačke stranke. Ukratko: oni sada žive u strahu da bi smjena čv Mandića mogla da dovede do pada Vlade. Ne plaše se uzaludno – njihove brojne sinekure i Ibrahimovićeve nepotističke egzibicije su u opasnosti …)

Plastični stubići ambasadora Satlera 

Pitanje smjene četničkog vojvode trebalo bi da bude nezaobilazno i za komesarku Kos i ambasadora Satlera.

Razmotrimo zašto i kako nije.

Gospođa Kos je u posebno delikatnoj poziciji: od prve posjete Crnoj Gori ona se u potpunosti posvetila promociji legitimnosti i kredibilnosti liderstva predsjednika Skupštine. Od “Bobotovog kuka”, preko fotografskih seansi sa skupinom najekstrenijih srpskih nacional-šovinista (koji plaćaju kazne, konačno, zbog širenja mržnje i nacionalne netrpeljivosti), pa sve do, najblaže rečeno, ispada sa grljenjem i ljubljenjem sa četničkim vojvodom – kao da se radi o osvjedočenom šampionu evropskih vrijednosti i integracija.

Zato su reakcije zvaničnika na smrt ratnog zločinca bile izvanredna prilika da i komesarka Kos kaže što i kako treba – prema svim regionalnim adresama. Umjesto toga, ona se, poslije izvjesnog kolebanja, ispravno opredijelila da otkaže zakazanu posjetu Beogradu.

(Što se A. Vučića i njegovog režima tiče – “ni po dlaci” – naročito poslije njegovog zagrljaja sa Emanuelom Makronom, što je bilo ogromno razočaranje za sve euro-entuzijaste. Ali, recimo i to, nije to Francuskoj ni prvi, a neće biti ni posljednji put. L’hypocrisie.)

O Crnoj Gori – gospođa Kos ni riječi. Nema kritike, nema osude. Marta Kos time ne pomaže evropsku agendu, već je ugrožava. Konstrukcija sa evropskim liderstvom velikosrpskih nacionalista je kompromitovana.

Ali, po svemu sudeći je riječ o izrazu jedne evropske “srpske fiksacije”, koja je prisutna u odnosu EU prema Srbiji, a koja se očigledno i – sada već – u kontinuitetu reflektuje i na Crnu Goru. “Srbi su dobrodošli u EU” – bez obzira na nacionalizam, destrukciju i zločine njihovih lidera.

Tom benevolentnom stavu ne bi se mogla naći primjedba – kada bi ti srpski lideri bili stvar prošlosti, prezreni i odbačeni. Ali ne – EU birokrate žive u uvjerenju da to treba i može upravo sa takvim “liderima svih Srba” – živim i na vlasti. Ko im ne vjeruje – taj je “protiv EU” – logično!

Zato komesarka Kos ćuti o četničkom vojvodi Mandiću. I ćutaće.

Sličan problem ima i ambasador Sattler.

Njegovi nastupi postaju tragikomični. On odavno ne uživa povjerenje crnogorske opozicije, jer je njegova pristrasnost prema “liderima svih Srba” poznata još iz njegovog mandata u BiH.

Šef Delegacije je upozorio da javni funkcioneri i najviši zvaničnici u Crnoj Gori “ne bi trebalo” da slave zločine i zločince – kao da oni to već nisu učinili!

Zašto ambasador Sattler ima preča posla od javne i jasne osude politike koja slavi ratne zločince? Zar je to teško izgovoriti? Koje se pregovaračko poglavlje time ugrožava, koji evropski princip, pravilo, vrijednost?

A “preča posla” su, na primjer, razglabanje o uspjesima u regulaciji saobraćaja na podgoričkim ulicama: omraženi disfunkcionalni plastični stubići, koji su apsolutno nepraktični …

Tako je, na simboličkoj ravni, zatvoren krug: ambasador Sattler se šali sa nama. Jer, ako je to evropska ozbiljnost, onda je crnogorska evropska agenda u velikom problemu.

Koji neće riješiti hiljade plastičnih stubića. Ili možda hoće, ako združena evropska akcija spasi četničkog vojvodu?

Crna Gora zaslužuje bolje.

Američka sramota:“pregovori” s Putinom 

Ne postoji drukčiji način da se to kaže: odnos Tramp 47 administracije prema ratu u Ukrajini je teška sramota za SAD – i za sve što smo znali i vjerovali o američkoj vanjskoj politici i diplomatiji.

Trampove izjave – u nizu nesuvislosti, besmislica, neistina i podmetanja – posebno su tragikomične kada je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Tramp, očigledno (mada je to od početka jasno) ne smije ništa da kaže Putinu. Niti će.

Zato smije i može Volodimiru Zelenskom – kao da je ukrajinski predsjednik napao Rusiju.

Posljednja nesuvislost od strane indisponiranog stanovnika Bijele kuće je bila poziv Zelenskom – da ne bombarduje ruske zalihe dizel goriva?! “Sve drugo može, samo to ne”, jer sada građani Rusije pate od nestašice goriva … Surealno.

Dok neuspješno vodi – pokazalo se – besmisleni rat protiv Irana, koji je ogolio i teško i opasno neznanje njegovog karikaturalnog “ministra rata”, Tramp potvrđuje da će njegov mandat biti upamćen kao najveći sunovrat i blamaža istorijskih razmjera za SAD.

U okviru tog povijesnog brukanja svakako se ističu njegova dva pregovarača sa Putinom: agent za nekretnine Witkoff i zet Kushner.

Njihove “intervencije”, komentari i prijedlozi su potpuna ignorantska i plitkoumna improvizacija, u kojima otvoreno i bez zazora promovišu logiku i očekivanja ruskih agresora, uključujući predaju okupiranih ukrajinskih teritorija.

Kada se tome dodaju sve detaljnije informacije o njihovoj povezanosti sa ruskim oligarsima u vrlo unosnim poslovima, ta tragična slika dobija pravi okvir. Američki pandemonijum.

Zemlja u kojoj smo s ponosom služili kao prvi crnogorski ambasador, sada već davne 2006, ne liči na sebe. Niti se današnja vanjska politika i diplomatski predstavnici mogu uporediti sa onima od prije desetak godina: pad je tragičan, sveopšti.

Nadamo se da će svijet dočekati SAD bez primitivnog, nacionalističkog i izolacionalističkog MAGA tumora. I bez predsjednika koji je nedostojan da to bude.

To žele svi iskreni američki prijatelji.

Mladi umjetnici protiv Cece na Pinama: Tivat ne smije biti provincijalna i estradizovana sredina

1
FOTO: Udruženje mladih umjetnika Crne Gore

Mladi umjetnici protiv Cece na Pinama: Tivat ne smije biti provincijalna i estradizovana sredina

Udruženje mladih umjetnika Crne Gore pozvalo je Opštinu Tivat i Turističku organizaciju Tivat da preispitaju odluku o organizaciji novogodišnjeg koncerta Cece Ražnatović na Pinama, ocjenjujući da ovakav izbor programa ne odgovara savremenom imidžu, kulturnom potencijalu i međunarodnom renomeu Tivta.

“U vrijeme kada crnogorsko društvo pokušava da ostvari progres ka evropskim standardima i prevaziđe poslijeratno nasljeđe koje je na ovim prostorima obilježeno degradacijom društva i sistema vrijednosti, koncert Cece Ražnatović u Tivtu djeluje poražavajuće. Ovakav sadržaj, osim što loše utiče na mlađe generacije, Tivat predstavlja kao jeftinu i retrogradnu turističku destinaciju, što je u potpunom neskladu sa imidžom, potencijalom i međunarodnim renomeom koji ovaj grad godinama gradi”, ističe Udruženje mladih umjetnika Crne Gore.

Smatraju da se Tivat, imajući u vidu svoju poziciju i turistički potencijal, mora pozicionirati kao svjetska, savremena i progresivna destinacija, a ne, kako su istakli, kao provincijalna i estradizovana sredina.

“To se, između ostalog, najbolje reflektuje upravo kroz izbor kulturnog i zabavnog sadržaja koje lokalna samouprava i turistička organizacija finansiraju i promovišu”, ističe Udruženje mladih umjetnika Crne Gore.

Kao pozitivan primjer razvoju turizma ukazuju na Turističku organizaciju Budva, koja za zatvaranje sezone angažuje svjetski poznatog izvođača Black Coffee.

“Ovaj izbor predstavlja dobar balans između popularne kulture namijenjene najširoj publici i nesumnjivog muzičkog kvaliteta, čime se Crna Gora promoviše na regionalnom i globalnom nivou i privlači širok spektar gostiju”, ističe Udruženje mladih umjetnika Crne Gore.

Smatraju da Tivat ima sve preduslove da slijedi slične prakse, angažujući međunarodno relevantne izvođače, prilagođene svojim specifičnostima.

“Zbog svega navedenog, pozivamo Opštinu Tivat i Turističku organizaciju Tivat da preispitaju svoju odluku i otkažu najavljeni nastup Cece Ražnatović, te da budžetska sredstva građana preusmjere na kulturne sadržaje koji priliče renomeu ovog grada. Ukoliko je potrebno, stavljamo se na raspolaganje da iz ugla struke i u saradnji sa relevantnim akterima iz kulturnog sektora pomognemo u kreiranju kvalitetnog kulturnog programa koji će biti masovno posjećen, ali koji će istovremeno doprinijeti međunarodnom imidžu Tivta i Crne Gore kao svjetski prepoznatljive destinacije”, poručuje Udruženje mladih umjetnika Crne Gore.

Fidelity: Glavni grad raspisao tender za knjige koje ne postoje, sve potpisala direktorka biblioteke “Radosav Ljumović”

0
Narodna biblioteka “Radosav Ljumović” (Foto: NB “Radosav Ljumović”)

Fidelity: Glavni grad raspisao tender za knjige koje ne postoje, sve potpisala direktorka biblioteke “Radosav Ljumović”

Institucija koja postoji zbog knjiga potpisala je, ovjerila i uputila na objavu spisak za veliki broj knjiga koje ne postoje

Iz konsultanske kuće Fidelity consulting su saopštili da je Glavni grad raspisao tender za knjige koje ne postoje.

“Fidelity je završio stručnu verifikaciju tehničke specifikacije za nabavku knjiga za potrebe JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ , koju je Glavni grad sedmog avgusta 2025. objavila kao otvoreni postupak javne nabavke (759 stavki, procijenjena vrijednost 50 hiljada eura sa PDV-om)”, navode iz Fidelitija.

Kazali su da je naručena 91 knjiga koje nema ni u jednom katalogu u svijetu.

“Navedena tenderska specifikacija sadrži blok od 120 stavki, koje nose nedvosmislene tragove generisanja putem vještačke inteligencije. Naime, trostrukom verifikacijom utvrđene su najmanje 92 sporne stavke: za 91 naslov ne postoji nikakav trag ni u jednom bibliotečkom katalogu (COBISS), knjižari ili kod izdavača, a u jednom slučaju stvaran naslov (izbor tekstova Mišela Fukoa „Znanje i moć“) pripisan je autorki koja ne postoji. Dodatnih 28 stavki nosi imena stvarnih autora uz tuđe ili bibliografski nepotvrđene naslove a među njima i provjerljive misatribucije: roman „Hologrami straha“ Slavenke Drakulić pripisan Andreju Nikolaidisu, „Filozofija i revolucija“ Gaje Petrovića pripisana Milanu Kangrgi, „Gramatika filmskog jezika“ Danijela Arihona pripisana Damiru Demonji”, saopštili su iz Fidelitija.

Oni ističu da je dokument sa preko verifikovano nepostojećih 90 knjiga koje ne postoje prošao kroz ruke lica koje ga je sačinilo, direktorice (Slavica Ilinčić) koja ga je odobrila potpisom i pečatom kao i Službe za javne nabavke koja ga je objavila pa je kao takav 20 dana stajao na portalu javnih nabavki kao zvaničan iskaz potreba javne ustanove kulture.

“Zakon o javnim nabavkama zahtijeva da tehnička specifikacija odražava stvarne potrebe naručioca i da je sačini i potpiše odgovorno lice. Potpis na dokument koji niko nije pročitao predstavlja suspenziju lične odgovornosti koju zakon uz taj potpis vezuje” ističu oni.

Istakli su i kako su kazali, “apsurd” koji nadilazi i ovaj postupak i svaki propis.

“Biblioteka je jedina javna ustanova čiji je cjelokupan smisao knjiga. Da je pronađe, nabavi, obradi, sačuva i da za nju odgovara svakom čitaocu koji je zatraži. Institucija koja postoji zbog knjiga potpisala je, ovjerila i uputila na objavu spisak veliki broj knjiga koje ne postoje i to sistemski, sa naslovima koje bi svaki bibliotekar-pripravnik prepoznao kao besmislene poslije prvog pogleda u katalog”, zaključili su iz Fidelitija.

Oni su zatražili i ostavku direktorke “Radosav Ljumović” Slavice Ilinčić, kao i informacije od Glavnog grada o tenderu.

“Od savjeta JU Narodna biblioteka “Radosav Ljumović” tražimo sprovođenje postupka utvrđivanja odgovornosti svakog zaposlenog koji je učestvovao u ovom postupku, a od Ministarstva finansija monitoring postupka i izdavanje uputstva naručiocima o obaveznoj provjeri tehničkih specifikacija sačinjenih uz pomoć alata vještačke inteligencije”, zaključili su iz Fidelity consulting.

Portal Analitika

Krstulovič Opara: Nas u EU slušaju i uvažavaju kad UPOZORAVAMO na otvorena pitanja sa Crnom Gorom

0
Krstulović Opara Foto: Igor Jakšić/Sabor.hr

Krstulovič Opara: Nas u EU slušaju i uvažavaju kad UPOZORAVAMO na otvorena pitanja sa Crnom Gorom

Hrvatska ne blokira Crnu Goru na putu ka EU, ali potpuno je pogrešno to što se pojedini nadaju da će neki imaginarni veliki igrači slomiti Zagreb i prisiliti nas na popuštanje u rješavanju otvorenih pitanja, poručuje u razgovoru za Pobjedu poslanik vladajućeg HDZ-a u hrvatskom parlamentu Andro Krstulović Opara.

Kako je kazao, u Briselu se glas Hrvatske uvažava, a naročito se ona sluša kada upozorava na sporove koje ima sa Crnom Gorom.

On ističe i kako će put do završetka pregovora Podgorice sa EU, morati da vodi preko Zagreba.

“Ugovor o pristupanju Crne Gore EU doći će pred zastupnike Hrvatskog sabora tek kada budu riješena sva otvorena pitanja. Nadam se da će Crna Gora shvatiti da će pregovore s EU završiti i zatvoriti sva poglavlja tek kada riješi otvorena pitanja s nama na obostrano zadovoljstvo. Do tada Ugovor neće i ne može doći na ratifikaciju”, navodi šef parlamentarnog odbora za vanjske poslove.

Krstulović Opara dodaje i da, kada Ugovor jednom i dođe pred Hrvatski sabor, ako tada na vlasti budu „političke stranke u čijim su redovima ljudi koji su ubijali, pljačkali, rušili i palili po hrvatskom jugu, oni koji takve podržavaju, oni koji negiraju dobrosusjedstvo, koji su proruski i provučićevski proksiji te protivevropski i protivcrnogorski usmjereni“ – u tom slučaju će, navodi, hrvatski zastupnici, glasati protiv ratifikacije.

“I nema te sile koja nas može prisiliti da postupimo drukčije”, poručuje Krstulović Opara.

POBJEDA: Kako gledate na postupanje crnogorske strane kada je riječ o rješavanju otvorenih pitanja sa Hrvatskom, naročito u kontekstu kašnjenja i odgađanja treće runde bilateralnih razgovora, koja je bila zakazana za avgust?

KRSTULOVIĆ OPARA: Crnogorski zvaničnici misle da će se stvar riješiti sama od sebe ili da će problem riješiti odgađanjem. Zbog tog nonšalantnog odnosa došli su u situaciju da nakon višekratno ponovljenih poziva na saradnju za rješavanjem otvorenih pitanja za koja znaju odavno, naša im je strana prije skoro dvije godine dana uputila katalog otvorenih pitanja odnosno non-paper s naznačenim temama koje valja riješiti.

Od tada se nisu pomaknuli s mrtve tačke. Umjesto da prione kolegijalnom poslu s budućim saveznicima – jer će se u EU sjutra upravo tako rješavati problemi – oni su krenuli s kupovanjem vremena. Pustili su tekst non-papera u javnost, što se u ozbiljnim diplomatijama ne radi, i krenuli sa licitiranjem, sužavajući tako prostor za dogovor.

Ne mogu se oteti utisku da je to napravljeno namjerno, baš kako bi se stvorili uslovi za nerješavanje otvorenih pitanja, uz istovremeno stvaranje narativa o Hrvatskoj koja ucjenjuje Crnu Goru. Osim što je to potpuno neistinito i zlonamjerno, to je i nepošteno prema partnerima koji te sve vrijeme podržavaju i pomažu.

Da je riječ o namjernom odugovlačenju i zapravo odustajanju od mirnog rješavanja otvorenih pitanja, može se vidjeti i po nizu provokativnih i nezrelih levantinskih gestova, kao što je uvredljiva Rezolucija o Jasenovcu (s pridodanim Dachauom i Mauthausenom) donesena dan nakon što je Hrvatska pozdravila približavanje Crne Gore Evropskoj uniji i izrazila svoju saglasnost za davanje IBAR-a. Uprkos Spajićevom obećanju partnerima u Briselu da takvih provokacija neće biti, te da će se odustati od donošenja tog dokumenta po nalogu iz Beograda, već sjutradan je to obećanje prekršeno.

Tako se partneri ne ponašaju. A otezanje, izostanak slanja povjerenstva, odnosno slanje nekakvih delegacija, nakon više mjeseci ćutnje i izbjegavanja, koje su nakon toliko odgađanja došle na konsultacije umjesto povjerenstva s mandatom za pronalazak rješenja, jasno ukazuje na to da se takva neevropska praksa nastavlja.

POBJEDA: Kako tumačite posljednje poruke koje se šalju iz Crne Gore, a tiču se veličanja ratnih zločinaca, konkretno od strane čelnika Skupštine Andrije Mandića, čija je stranka jedan od stožera crnogorske Vlade?

KRSTULOVIĆ OPARA: O tome sam javno govorio i ponoviću. Uopšte me nije iznenadilo ponašanje četničkog vojvode Mandića, koji je u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore izrazio saučešće zbog smrti ratnog zločinca. To što su se neki u Evropi „iznenadili“ upućuje na njihovu naivnost i neupućenost u stvarno stanje u Crnoj Gori dok im mladi crnogorski čelnici „mažu oči“ izjavama kako oni gledaju u budućnost te da ih zato ne zanima prošlost jer su rođeni poslije ratnih zbivanja – što je podli eufemizam za srpsko-crnogorsku agresiju na hrvatski jug u sklopu velikosrpske agresije na Hrvatsku.

To crnogorsko zanemarivanje činjenice da su kod vas na vlasti i ljudi koji su ubijali, palili, pljačkali i rušili u Dubrovniku i oko njega, pogubno je za vas same. Morate se suočiti s teretom prošlosti. S tim i takvim teretom mladi Crnogorci neće moći u Evropu, a uvjeren sam, i ne žele.

POBJEDA: Mislite li da Crna Gora neozbiljno pristupa rješavanju problema sa Hrvatskom u završnici pregovaračkog procesa i djeluje li Vam da se Podgorica, uzimajući Hrvatsku zdravo za gotovo, oslanja na neke druge evropske adrese s ciljem da se Zagreb odobrovolji da pruži podršku Crnoj Gori na EU putu?

KRSTULOVIĆ OPARA: Umjesto da prihvati činjenicu da je vaš najbliži i najprivrženiji susjed upravo Hrvatska, da vaš put u EU ide preko nas i da ćemo u EU najbliže sarađivati, u Crnoj Gori i dalje su glasni oni koji gledaju prema Beogradu i Moskvi. Ovi drugi se nadaju da će neki imaginarni veliki igrači slomiti Hrvatsku i prisiliti nas na popuštanje. Potpuno pogrešno. Hrvatska ne blokira Crnu Goru, mi vas guramo naprijed jer je upravo nama najviše u interesu da naše susjedstvo bude mirno, stabilno, demokratsko i integrisano u Evropu – i to radi naše vlastite stabilnosti i mira. Nikome u Evropi nije više stalo do toga da zemlje Zapadnog Balkana budu integrisane u EU nego nama.

Nadalje, svi takozvani hrvatski zahtjevi prema Crnoj Gori nisu naša egoistična fiksacija, nego naprotiv: to su važna pitanja čije rješavanje proizlazi iz evropskih vrijednosti, zajedničke evropske pravne i civilizacijske stečevine te dobrosusjedskog ponašanja. Valjda mi nećete objašnjavati da nije potrebno razjasniti i procesuirati ratne zločine i ljude koji su ih počinili, a koji i dalje žive neprocesuirani u vašoj zemlji? Nećete mi valjda tvrditi da oteto vlasništvo hrvatskih porodica u Boki nije pravno pitanje koje u normalnoj zemlji ne smije biti otvoreno? Nećete mi valjda objašnjavati da moram poslati svog sina vaterpolistu da igra na bazenu koji nosi ime čuvara logora u kojem su mučeni njegovi sunarodnici ili da ne treba platiti odštetu logorašima? Nećete mi valjda „dokazivati“ da je Crnogorcima potrebna izmišljena pomorska baština s ukradenim školskim brodom Jadran, kada ste istovremeno, zajedno s nama, baštinici iznimne pomorske tradicije u Boki još od 809. godine? Ponosnoj crnogorskoj naciji nisu potrebne takve laži, obmanjivanja, pljačke, krivotovorine i izmišljene priče koje produkuju zlonamjernici koji ni plivati ne znaju.

O ponosnim Crnogorcima koje krasi čojstvo i junaštvo pisao je u Smrti Smail-age Čengića naš ban pučanin Ivan Mažuranić – jedan od najumnijih Hrvata – prije 180 godina, slaveći hrabrost Novice Cerovića. A Mažuranića je inspirisala hrabrost vaše vladarske porodice Petrović, čiji su članovi hrabro izginuli 1836. u Bici kod Grahova. Pa zar da nasljednicima takvih hrabrih i čojstvenih ljudi danas podvaljuju krivotvorine i opravdavaju otmicu broda na kojem je ta ista banda švercovala kokain?

To nije Crna Gora koju mi Hrvati cijenimo. Takva Crna Gora nije harala Konavlima i dubrovačkim primorjem devedesetih godina prošlog vijeka, takva Crna Gora nije prije 220 godina s ruskim generalom Senjavinom rušila po Dubrovniku i Dalmaciji kada su je i moji preci zaustavili pred Splitom.

Evropska unija je savez pomirenih naroda. Mi smo članica EU-a, nas slušaju, uvažavaju i naš glas vrijedi. Evropa razumije naše razloge kada upozoravamo na otvorena pitanja s Crnom Gorom, jer se ona rješavaju po jasnim pravilima i kriterijima koji vrijede u EU.

EU je savez država u kojima vlada vladavina prava i u kojoj se znaju pravila. Vrijednosti koje ta hrabra i čojstvena Crna Gora može unijeti u našu zajedničku Uniju mogu biti velike, koliko god Crna Gora bila mala. Imajte to na umu.

POBJEDA: Govorili ste nedavno i o ratifikaciji crnogorskog ugovora s EU. Kada to pitanje dođe na dnevni red, kakav mislite da će biti odgovor Hrvatskog sabora ako naredna vlast u Crnoj Gori bude, poput ove, sačinjena od konstituenata čija je evropska agenda upitna, a veličanje ratnih zločinaca dio ideološke matrice?

KRSTULOVIĆ OPARA: Ugovor o pristupanju Crne Gore EU doći će pred zastupnike Hrvatskog sabora tek kada budu riješena sva otvorena pitanja. Nadam se da će Crna Gora shvatiti da će pregovore s EU završiti i zatvoriti sva poglavlja tek kada riješi otvorena pitanja s nama na obostrano zadovoljstvo. Do tada Ugovor neće i ne može doći na ratifikaciju.

No, kada Ugovor jednom i dođe pred Hrvatski sabor i ako tada na vlasti u vašoj zemlji budu političke stranke u čijim su redovima ljudi koji su ubijali, pljačkali, rušili i palili po hrvatskom jugu, oni koji takve podržavaju, oni koji negiraju dobrosusjedstvo, koji su proruski i provučićevski proksiji te protivevropski i protivcrnogorski usmjereni – u tom slučaju hrvatski zastupnici, uvjeren sam, neovisno o stranačkim bojama, neće glasati za ratifikaciju. Posebno mi koji smo izabrani u najjužnijoj hrvatskoj izbornoj jedinici. I nema te sile koja nas može prisiliti da postupimo drukčije.

Iskreno se nadam da do tog scenarija neće doći i da će proevropske snage u Crnoj Gori na sljedećim izborima potvrditi evropsku budućnost svoje zemlje.

POBJEDA: Vjerujete li da premijer Spajić i njegova stranka imaju kapacitet da do kraja uspješno upravljaju procesom i ne dopuste koalicionim partnerima da Crnu Goru skrenu s puta, bilo da je riječ o odnosima sa susjedima ili problemima na unutrašnjem planu?

KRSTULOVIĆ OPARA: Imajući u vidu dosadašnju dinamiku pregovora i zavlačenje u rješavanju otvorenih pitanja s Hrvatskom, nisam optimista, no volio bih da se varam.

U koaliciji ima političkih snaga kojima nije u interesu ni rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom ni pristupanje EU. Ako Spajić želi Crnu Goru Goru u EU onda mora riješiti ovu vrlo jednostavnu jednačinu: Riješi sva otvorena pitanja s Hrvatskom, kao što smo vas odavnu upozorili, i vaši pregovori s EU brzo će ići svome kraju.

Zabrinjavaju me njegove zbunjujuće izjave. Sjetite se kada je nedavno dramatično izvijestio javnost da je vaša zemlja pod hibridnim napadima iz najmanje dvije države. Čemu takve izjave koje ostavljaju otvoren prostor za spekulacije? Ako ti napadi dolaze iz Srbije, Rusije ili Sjeverne Koreje, onda je to razlog više da se približite nama i EU. Ili pak možda želi sugerisati da vam je Hrvatska neprijatelj? U svakom slučaju tako se ne govori, to je neozbiljno i nije u duhu dobrosusjedstva. Takvo je ponašanje strano nama u Evropskoj uniji. Ako imaš potrebu javnosti reći nešto tako dramatično, dobro izvagaj svoje riječi i naznači odakle ti ne dolaze prijetnje, ako već ne možeš jasno reći odakle dolaze.

Ti i takvi gestovi jasno mi govore da je vaš premijer pod velikim pritiskom i da se ne snalazi najbolje u trenucima kada bi vaša vlada morala biti najspremnija, najotpornija i najbolje pripremljena za izazove zajedničkog života u EU-u.

Mi smo u Hrvatskoj imali nadstranački Savez za Evropu kojim su koordinisali čelnici vladajuće i opozicione stranke. Prolazili smo teške pregovore i savladali velike izazove, ali bili smo jaki, uporni i usklađeni jer smo imali zajednički cilj.

POBJEDA: Sa kojim snagama na političkoj sceni priželjkujete saradnju i koga bi rado vidjeli u vlasti, imajući u vidu da je stav Hrvatske jasan – podržavate crnogorski EU put i prijatelj ste te zemlje?

KRSTULOVIĆ OPARA: O tome će odlučivati Crnogorci. Na vama je. Ako Crnogorci žele dobrosusjedstvo i uživanje punopravnog članstva u EU, onda će birati proevropske političke snage koje će slušati svoje građane, a ne parapolitičku organizaciju SPC koja je ekspozitura moskovske i beogradske patrijaršije i Vučićevih i Putinovih tajnih službi koje već operišu po Crnoj Gori. Biraće vlast koja neće omogućavati helikopterski desant s beogradskim mantijama usred Cetinja, gurajući tako duboko prst u oko crnogorskim domoljubima. Biraće vlast koja neće dopuštati raznim odborima da joj izmišljaju pomorsku povijest, već će biti ponosna na svoju vjekovnu, junačku baštinu. Biraće predstavnike koji neće biti personae non gratae u zemljama EU zbog svog velikosrpskog političkog djelovanja. Biraće ljude spremne na saradnju sa susjedima u sprečavanju ilegalnih migracija, organizovanog kriminala te trgovine ljudima, drogom i oružjem. Biraće vlast koja će biti svjesna da je saradnja unutar NATO-a i EU suprotna politici koju promiču ruski veleposlanik i ruske tajne službe. Birat će vlast koja će se suprotstaviti konceptu „srpskog sveta“, koji od ponosne Crne Gore želi napraviti „drugo oko u glavi“.

Izvor: Pobjeda

Bešlin: Glasanje o Mandiću biće i opredjeljenje prema djelima Ratka Mladića – istorija će pamtiti svaki glas

0
Milivoj Bešlin (Foto: I. Š./Klix.ba)

ISTORIČAR U EMISIJI „24 SATA“ NA TELEVIZIJI E O SAHRANI RATKA MLADIĆA, ANDRIJI MANDIĆU I POLITICI ALEKSANDRA VUČIĆA

Bešlin: Glasanje o Mandiću biće i opredjeljenje prema djelima Ratka Mladića – istorija će pamtiti svaki glas

Istoričar ocijenio je da istorijski revizionizam u regionu ima jasan politički cilj i da nije usmjeren samo na prekrajanje prošlosti, već i na oblikovanje buduće politike. Smatra da je Andrija Mandić javnim saučešćem povodom smrti Ratka Mladića poslanike doveo pred „moralnu, vrijednosnu i političku dilemu“
 (Foto: ETV)
(Foto: ETV)

Sahrana pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića pokazala je da u Srbiji i dalje postoji veliki broj ljudi spremnih da učestvuju u slavljenju osuđenika za ratne zločine i genocid, ocijenio je istoričar Milivoj Bešlin, gostujući u centralnoj informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E.

Bešlin smatra da je taj događaj istovremeno ogolio političke namjere režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

– Sahrana Ratka Mladića pokazala je da u Srbiji još uvijek postoji ogroman broj ljudi koji je spreman da učestvuje u jednom takvom skarednom činu kao što je slavljenje osuđenika za ratne zločine i genocid. Ta sahrana je, takođe, ogolila prave intencije aktuelnog, autoritarnog Vučićevog režima, gdje je to pretvoreno u početak kampanje za izbore – kazao je Bešlin.

On tvrdi da je vlast u Srbiji organizovala sahranu po modelu političkih mitinga, sa organizovanim autobuskim prevozom, nastojeći da društvo identifikuje sa zločinima počinjenim tokom ratova devedesetih.

– Od dolaska na vlast 2012. godine permanentno rade na politici sjećanja koja je ekstremistička i revanšistička, sa ciljem da se čitavo društvo identifikuje sa zločinima počinjenim devedesetih, sve vrijeme negirajući čak i elementarne činjenice, uz nevjerovatnu medijsku hajku prepunu laži. Kao vrhunac, nadamo se na zalasku, došla je organizacija te sahrane – rekao je Bešlin.

„Nije riječ samo o revizionizmu, već o političkom revanšizmu“

Bešlin je istakao da istorijski revizionizam, prema njegovom mišljenju, uvijek ima jasan politički cilj i da u ovom slučaju nije riječ samo o pokušaju drugačijeg tumačenja prošlosti.

– Ovdje ipak nije samo riječ o revizionizmu, već i o brutalnom političkom revanšizmu koji ovaj režim vrlo aktivno koristi od 2015. godine. Ta politika ne treba samo da porekne činjenice, već je njen cilj formiranje političke orijentacije za budućnost koja treba da pošalje poruku da su granice u regionu privremene i da u revanšu slijedi „drugo poluvrijeme“, odnosno period u kojem poručuju da su spremni da ponove zločine. Srećom, vjerujem da za to više neće imati vremena – kazao je Bešlin.

„Mandić je poslanike doveo pred moralnu i političku dilemu“

Govoreći o izrazu saučešća predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića povodom smrti Ratka Mladića i inicijativi za njegovo razrješenje, Bešlin je ocijenio da je Mandić tim postupkom još jednom pokazao političku prirodu i karakter ideologije kojoj pripada.

Posebno je naglasio da Mandić saučešće nije izrazio samo kao političar, već sa pozicije predsjednika Skupštine Crne Gore.

– On je to učinio kao predsjednik Skupštine i time je osramotio sve poslanike, koji će sada biti pred ne samo moralnom nego i vrijednosnom i političkom dilemom kako će se izjasniti o Andriji Mandiću. Jer, kako je neko već primijetio, to neće biti samo glasanje o politici Andrije Mandića, već zapravo opredjeljenje prema počinjenim djelima ratnog zločinca Ratka Mladića – rekao je Bešlin.

Prema njegovim riječima, poslanici će zbog toga imati veliku odgovornost kada se budu izjašnjavali o inicijativi za Mandićevo razrješenje.

– To je ogromna odgovornost koja će se naći pred poslanicima Skupštine Crne Gore, a istorija će svakako umjeti da vrednuje i upamti kako je ko glasao tog dana – poručio je Bešlin.

 „Vučićevi putujući cirkusi po regionu“

Govoreći o izbornom inženjeringu vlasti u Srbiji i mogućem uticaju birača sa dvojnim državljanstvom na izbore u državama regiona, Bešlin je taj fenomen nazvao „putujućim cirkusom“.

– Vučićevi putujući cirkusi po regionu nešto su što gledamo od početka njegove vlasti. To su ljudi poslati da glasaju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, a onda su i ti građani dolazili da glasaju u Srbiji – kazao je Bešlin.

On tvrdi da je takav izborni inženjering ranije primjenjivan i u Srebrenici, navodeći da su ljudi iz Beograda slati sa, kako je rekao, lažnim ličnim kartama kako bi se uticalo na izborni rezultat.

Bešlin očekuje da će pitanje mogućih izbornih manipulacija biti posebno značajno na predstojećim izborima u Srbiji.

– Vjerovatno ćemo i na predstojećim izborima vidjeti razmjere tih manipulacija, imajući u vidu da će režim ovog puta imati problem da skupi većinu, jer je evidentno da većina građana Srbije ne stoji iza njega – smatra Bešlin.

Ocijenio je da se pitanje dvojnog državljanstva i mogućih izbornih zloupotreba ne može riješiti samo bilateralnim odnosima, već da zahtijeva širi dogovor država regiona.

– Taj problem se ne može riješiti bilateralnim odnosima, već mora biti dio nekog šireg sporazuma zemalja regiona kako bi se riješilo pitanje dvojnih državljanstava, što je moguće nakon smjene ovog režima, uz superviziju Evropske unije – zaključio je Bešlin.

Političko-turistička reciklaža

2


Političko-turistička reciklaža

Piše: Slavko Mandić

Nikad ovakav turizam nije bio, reče izvjesna gospođa ministarka. Ne ona ljekarica od kostiju na struju i ko zna čega još, što je specijalizirala pet a jednu godinu rabotala u struci. A onda joj  je s partijskog menija poslužena kultura i mediji, po istom principu kao ovoj prvoj turizam.  Niko to bolje od njih dvije ne umije rabotat. Ako se izuzme poljoprivredni visokobudžetni respirator naših šuma i gora, rijeka, livada i (ne)obilježenog krajputaškog stočnog fonda. Koje je sahranjivao od teške bolesti đe stigne oko šubarinog Nikšića. Onoga koji nije pipun, ali jeste meštar od dinja, tikvica, balancana, pamidora, krastavaca i zelenijeh paprika. Svega što se doprema kamionima, avionima i brodovima iz cijeloga svijeta, ponajviše ovim našim smežuranim putevima, uskim, ispucalim, opasnim po život, đe saobraćajnog policajca možeš viđet „s mijene pa na uštap”. Namaju da ih zakrpe pa su naumili da povećaju naknadu za puteve čitavih 100 %. A što je to u odnosu na lošu a preskupu hranu, obuću, tursku i kinesku odjeću, najskuplje ljekove u regionu i najskuplje gorivo koje nam isporučuje zlosretna domaća i uvezena Trampova smetena politika. Tamo je pošla delegacija iz DNP-a, na čelu sa Pipunom kako bi izravno podržala ovog političkog smetenjaka i iskamčila nešto za srpska posla oko Botuna ili Zete uopšteno.

Sve  ekspert do eksperta u tom zidanom vladinom staklenjaku, đe se ne zna ni ko pije ni ko plaća. Gužva je kao na popucalom navrat nanos zbrčkanom bulevaru Tivat-Jaz, safari saobraćajnici, đe učesnik, kad završi putovanje radosno ispušti urlik slobode i spasa.
U tom opštem gunjištu nakotilo se svašta. Odabiru bi i Tramp pozavidio.

Međusobno se ne razaznaju. Ima tu i ovakvih i onakvih. Malo više onakvih, izvučenih iz partijskih posteljina, da posluže kad zatreba. Modernim jezikom zboreno, bili su to spavači. Njegovao ih je DPS ponajviše, mazio ih i pazio da im ko što ne pribroka. Čuvao ih je kao zenicu oka.
-Ne na njih da ti se ruka ne osuši, skakali bi ka maniti predstavnici apsolutne nekadašnje vlasti ako bi neko upitao što to nešto od blijedih čeljadi uopšte rabota?

-Pa što ako ih je ovoliko, objašnjavala je premijerska neviđelica jednom u parlamentu? Važno je da rade svoj posao i da revnosno služe koalicionoj ideji trajnog opstanka na vlasti, mislio je, ali nije rekao. Što je za njega čudno, jer mu obično glupost i laž istovremeno izađu prije no što postane svjestan onoga što zbori.

Tići od razmnoženih grabljivica znali su da koriste njegovu podršku. Za svoje hibridno djelovanje unutar vlastite kuće, što god to značilo, dobijali su sve što im partijska odanost pruža. Daju im auto, da mogu da obavljaju složene poslove i radne zadatke, i da budu đe im srce ište. Pune im rezervoar gorivom, po principu Zdenke petrol, da ne brinu kolika je akciza niti da se śekiraju što je benzin poskupio cijelih 30%. Hrane se na državni kazan, jer ne mogu donositi strategiju praznoga droba. Putuju po svijetu dok im ne dosadi. Sami o tome odlučuju. Mogu tumarat i cio mjesec, poput potpreśednika parlamenta koji ne može glasat za smjenu vojvode od parlamenta zbog podrške koju je dao preminulom ratnom zlikovcu Ratku Mladiću, jer će baš u to vrijeme biti po inostranstvu. O trošku mirnoga i dobroga naroda, koji je davno svoje pravo na glas zamijenio češanjem povremenim o nabreklu vlast koja bači zasluženu kost onima koji se oko nje bratski porvaju.
-Otkud ovoliko ovakvijeh, proču se iz izvršnog podzemlja vlasti? Zašto u Vladi nema popova? Ne valja ovo ništa, odjekuju unutrašnja raznobojna mišljenja, koja neće niko glasno izgovoriti. Da ko ne čuje, jer kako Bokelji zbore, „ne bih bio rada da se od mene čuje“. Zato anonimusi ostaju anonimni do kraja svog neživljenog života.

Turizam nikad ovako raskošan i razbuktan. Na sve ga strane ima, zbori turističko državno i lokalno čelništvo. Turista ima ka pašijeh repova. Najbolje tu konstataciju svjedoći Kotor, to istorijsko jezgro civilizacije, sjedinjene kulture od vjekova, tradicije opjevane mistikom pestingradskog vanvremenskog nukleusa i lovćenskih gromovnika koji mu u korijen udaraju. Pod tom najezdom drevni grad jeca. Ne vidi to niko, a i ako vidi, ništa se promijenit neće. UNESCO-v grad nije imao dva mjeseca vode za piće. Usred te čudesne najuspješnije sezone. Dio grada nema ni dan danas. Po toj jednoj ulici kamioni, šleperi, cistijerne, autobusi, džipovi, kamp prikolice po cio božji dan. Od tunela, u koji se zna čekati ura da se izađe, pa do Dobrote treba još toliko. Turizam, nema što. Održiv i stamen. Gosti sipaju skupo gorivo. Od akcija se finansira nerad a ostane i za brojne lopovluke.

Kruzeri samo što ne bače sidro na glavni gradski trg. A i to će ako bude sreće. Turisti se ponašaju grđe no domaće stanovništvo. Viču, preskaču ograde, prelaze ulicu đe stignu. Ženske oskudno odjevene, valjda misle da je tetovaža postala odjevni predmet. Cika đece, nezainteresovani roditelji koji na klupama lade noge umorni i nikakvi od dnevnog napora i ekstremnih vrućina.
Turizam koji nikad nije bio, reći će vlast i odmah ćemo se složiti. Taman tako.
Mada, nije to važno. Samo da smijene vojvodu od parlamenta.

Oće, oće, čuju se ratoborne horde čuvara odbjeglog kipa ratnog zločinca kome je izvjesni Metodije načinio zimus prtinu.
Biće bolje iduće sezone. Sto posto, najmanje. Samo ako ostane ovaj uigrani sastav. A oće, jer narod je zaboravio da pamti odavno.
Daj Bože da griješim!

Za obnovu tunela Vrmac ne treba zelena dozvola

0
Tunel Vrmac Foto: Wikimedia

Za obnovu tunela Vrmac ne treba zelena dozvola

Agencija za zaštitu životne sredine odlučila je da Uprava za saobraćaj neće morati da uradi Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, za rekonstrukciju 1,6 kilometara dugog tunela Vrmac. Obnova tunela planirana je zbog oštećenog asfalta, nedovoljnog odvodnjavanja, lošeg stanja osvjetljenja, instalacija i automatike, ali i jer u tunelu radi samo polovina ventilatora dok dojava požara nije u funkciji…

Tunel Vrmac se nalazi na putu koji od kotorskih Škaljara vodi do Jadranske magistrale i Krtolske raskrsnice, odnosno do kružnog toka koji je čvorište puteva ka Tivtu, Budvi i Luštici. On pripada katastarskim opštinama Kavač i Škaljari.

Tunel je po dokumentaciji, izgrađen u periodu od 1986. do 1992. godine ali je zbog manjka novca, sredinom 1992. pušten u saobraćaj sa nedovoljnim stepenom izgrađenosti i predat Republičkom fondu za puteve na održavanje.

“Agencija obavještava zainteresovanu javnost da je Upravi za saobraćaj donijeto rješenje, kojim se utvrđuje da nije potrebna izrada elaborata procjene uticaja za projekat rekonstrukcije tunela “Vrmac” na magistralnom putu “M-1″, Opština Kotor”, navodi se u dokumentu, uz napomenu da na odluku postji mogućnost žalbe.

Po dokumentaciji, sanacija tunela urađena je 2005. i 2006. godine na osnovu glavnog projekta koji je uradila kompanija “Makspro”.

Navodi se da su svi kablovi jake i slabe struje postavljeni u lijevu kanaletu, da se nisu mogli razvrstati jer su slagani odozgo jedan na drugi, te da su trotorati umjesto po projektu – trotoari urađeni od livenog betona, a ne poklopnih ploča. Ističe se i da su hidrotehničke instalacije izvedene samo u jednom dijelu, u odnosu na projekat sanacije.

“Imajući u vidu da je od prethodne sanacije stupila na snagu direktiva EU 54/2004. koju tunel u sadašnjem stanju ne zadovoljava, dotrajalosti elektro-mašinske opreme i jednog broja oštećenja kolovoza (izdizanje pri desnoj ivici kolovoza) i pojavi vode na ovom dijelu kao i drugih manjih građevinskih oštećenja nekonstruktivnih elemenata tunela. Sanacijom iz 2004. godine tunel nije tretiran kao urbani tunel, radi toga je pri izradi glavnog projekta sanacije projektni zadatak je dopunjen ograničenjima koji proizilaze iz fakta da se radi o urbanom tunelu i projekat je izrađen uz ograničenja za tu vrstu tunela”, ističe se u dokumentu.

Tokom obnove tunela, očekuje se zagađenje tipično za gradilišta, odnosno prašina i niži nivoi buke, dok se navodi da na ovom mjestu nema močvarnih, nema zaštićenih kulturnih i istorijskih objekata.

Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma izdalo je urbanističko-tehničke uslove za ovaj projekat u junu 2023. godine.

Mirko Kotlaš

bankar.me

Olenik: Vučić prvi put u defanzivi, ozbiljna vjerovatnoća da će se ponoviti mađarski politički cunami

0
Aleksandar Olenik Foto: N1

ADVOKAT I POTPREDSJEDNIK LIGE SOCIJALDEMOKRATA VOJVODINE VJERUJE DA STUDENTSKA LISTA ULAZI U IZBORE SA PREDNOŠĆU

Olenik: Vučić prvi put u defanzivi, ozbiljna vjerovatnoća da će se ponoviti mađarski politički cunami

Srbija prvi put ulazi u neizvjesne izbore, studentska lista je favorit, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u defanzivi, ocijenio je za Antenu M advokat i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik, poručujući kako je realno očekivati da će se ponoviti politički cunami kakvom smo svjedočili nakon skorašnjih izbora u Mađarskoj.

Poredeći predstojeće parlamentarne izbore koji će u Srbiji biti održani 25. oktobra sa prethodnim izbornim ciklusima, Olenik ističe kako je prva razlika u optimizmu i realnoj nadi da će Vučić izgubiti izbore.

– I to je vidljivo na svakom koraku, s kim god da razgovarate. Možete pogledati ulice ispred malobrojnih notara koji su pristali da ovjeravaju potpise za studentsku listu, da su kilometarski redovi, čak i na jugu Srbije – navodi sagovornik Antene M.

Napominje da je formalni početak izborne kampanje obilježio prvi predizborni skup koji je organizovala studentska lista, a što Vučić još nije uradio.

– Najveća razlika je što u svim istraživanjima, ko god da ih je radio, studentska lista vodi, negdje više, negdje manje, ali vodi. Sve ovo vrijeme je tako i ta razlika se povećava. S tim u vezi, Vučić je nekako mlako pokušao da opovrgne raspoloženje javnog mnjenja, navodeći jedno svoje istraživanje, ali to nije zaživjelo, niti je moglo da zaživi. Tako da prvi put opozicija, odnosno studentska lista ulazi kao favorit na izborima, koliko god zvučalo čudno za Srbiju u zadnjih 14 godina, ali realno je tako – naglašava Olenik.

Ističe i da prema svim istraživanjima, lista Aleksandra Vučića ne može da pređe 35 odsto glasova.

– Na nekim prethodnim izborima, sa manjom izlaznošću i razjedinjenošću opozicije to je bilo dovoljno da se vlada i da se čak dobije ozbiljan broj poslanika, jer je izlaznost bila mala. Sada mu se to obija o glavu, jer tih 35% otprilike čine milion tvrdih radikala, radikalnih nacionalista koje je preuzeo od Šešelja i koji ne vide ništa dalje od dnevnih pitanja i jedan dio penzionera, možda pola. Ne kažem da će dobiti 35%, već da ne može dobiti više od toga – navodi Olenik.

Podvlači kako su birači koji su ranije podržavali Vučića shvatili da su prevareni.

– Svi ostali koje je godinama varao sa evropskim putem Srbije su shvatili da Vučić radi sve da Srbija ne uđe u Evropsku uniju, i dobro mu ide. Potrudio se i oko Crne Gore, ali nije uspio. I drugi dio mu je povjerovao u priču o borbi protiv korupcije, to je čuveno hapšenje Miškovića koji sad naplaćuje milione od države. Građane koji su povjerovali u te dvije velike laži više nema. Nema više takozvanih bijelih listića. Tako da je najveće pitanje šta će biti sa ovima koji su stvarno neodlučni i ne bave se politikom, a ne sa ovima koji govore da su neopredijeljeni i neodlučni, a u stvari znaju, njih ionako nema mnogo. Ali ovi koji mijenjaju mišljenje, koji su sigurno zadnjih nekoliko izbora glasali za Vučića zbog stabilnosti, evropskog puta ili borbe protiv korupcije, sada su shvatili da su bili na jedan način prevareni. Oni sigurno neće glasati za Vučića – smatra Olenik.

Ukazuje da neopredijeljeni birači, jednako kao i oni koji ćute, glasaju za pobjednike.

– To je psihološka stvar i to je poznato svuda gdje ima iole pristojnih izbora. Generalno, ljudi vole pobjednike i već godinu dana slušaju da studentska lista vodi i to jeste istina. Svi znamo da Vučić pokušava da stigne studentsku listu. Siguran sam da će taj pobjednički oreol imati veliki uticaj – podvlači Olenik.

Sagovornik Antene M napravio je paralelu i sa skorašnjim izborima u Mađarskoj, ističući kako postoji ozbiljna vjerovatnoća da se u Srbiji ponovi identičan politički cunami.

– U Mađarskoj su takođe ankete i istraživanja javnog mnjenja davala prednost opoziciji i Peteru Mađaru, ali ne veliku. Stalno se govorilo o problemima kako će Viktor Orban to da prihvati, a onda je došlo do jednog političkog cunamija gdje je Peter Mađar dobio dvije trećine glasova, odnosno mjesta u parlamentu. Postoji ozbiljna vjerovatnoća da to može da se desi u Srbiji i mislim da je to plan studentske liste – ocjenjuje Olenik.

Napominje da je Liga socijaldemokrata Vojvodine prije tri dana na sjednici Glavnog odbora donijela odluku da i formalno podrži studentsku listu, što su, kako navodi, govorili već godinu.

– Studenti prave jedan politički talas. Taj talas je sad negdje srednje veličine, ali taj talas raste. Plan kome ćemo mi pomoći je da taj talas postane cunami koji će da dovede ne samo do smjene režima, već i do smjene opozicije, pogotovo ove koja je odlučila da izađe na izbore, iako su svjesni da time na prvom mjestu čine uslugu Vučiću, a sve ostalo je sekundarno. Imaju pravo da izađu na izbore, to nije sporno. Ali onda i mi imamo pravo da im kažemo da su izabrali svoj lični interes, pa makar tako i pomogli režimu, u odnosu na opšti interes građana – poručuje Olenik.

Prema njegovim riječima, velika je vjerovatnoća da će ovi izbori dovesti do ozbiljnog reseta političke scene u Srbiji.

– Naravno, uvijek postoji i vjerovatnoća da ta pobjeda neće biti s velikom razlikom i onda nastavljamo sa turbulencijama i društvenim previranjem koje traje gotovo dvije godine. Iz ovih nekoliko akcija i propagandnih laži koje režim plasira, jasno je da će oni učiniti sve što mogu, ali i pored finansija kojih imaju više nego što im treba, nemaju ljudi i nemaju više mašineriju koju su prije imali i koja je bez problema isporučivala sve rezultate koje je Vučić stavljao pred njih. Prvi put ulazimo u neizvjesne izbore, prvi put Vučić juri rezultat, prvi put nije favorit, prvi put je u defanzivi i prvi put nije htio da raspiše izbore, nego je natjeran na to, i to sa ulice, tako da mi nikad bolje nijesmo stajali u zadnjih 14 godina – zaključuje Olenik.