Rakočević: Očekujemo da međunarodna zajednica izvrši pritisak da se u parlamentu raspravlja o smjeni Mandića
Poslanik DPS-a Nikola Rakoćević kazao je da ta partija očekuje “snažan pritisak međunarodne zajednice” na parlamentarnu većinu da se održi sjednica Skupštine na kojoj bi se raspravljalo i glasalo o smjeni šefa parlamenta Andrije Mandića.
-Očekujemo i da će tražiti da se smijeni Mandić koji velića ratne zločince i da će se tako izaći iz krize i da ćemo se kada dođe vrijeme, izmjeriti na izborima, rekao je Rakočević na TV Nova M.
Kako je dodao, “kad god napravimo pomak prema EU pojavi se neko iz većine, potpuno nevjerovatno, ko podmetne klip pod točkove zajedničkog vozila koje ide prema EU”.
Dodaje da je to postao svojevrsni obrazac, te da je to ovoga puta po zadatku uradio Andrija Mandić.
Podsjećamo, iz DPS-a su ranije kazali da će sve dok ne bude rasprave o smjeni Mandića zaustaviti saradnju sa parlamentarnom većinom, te da neće glasati za izmjene Ustava i druge zakone iz EU agende.
Emir Suljagić: U Srebrenici je 1993. godina; sve što traže od Memorijalnog centra će morati dobiti na silu
Direktor Memorijalnog centra u Srebrenici Emir Suljagić je u Klix Studiju govorio o odnosu vlasti Republike Srpske prema Memorijalnom centru i situaciji u Srebrenici.
Vrlo oštro je govorio o vlastima RS-a, optuživši ih da provode aparthejd.
“To je jedini legalni aparthejd za koji znam da postoji, u Evropi sigurno, a vjerovatno i u svijetu, nad Bošnjacima na sjeveroistoku Bosne, a koji provodi vlast bosanskih Srba, što vlasti u Sarajevu ponekad ne razumiju. U Sarajevu se živi u 2026. godini, a tamo u 1993. godini. U to nemojte sumnjati. Putovanje iz Srebrenice u Sarajevo nije samo putovanje kroz prostor, već i kroz vrijeme”, rekao je.
Pitanje istrage
Zatim se osvrnuo na istražne radnje bijeljinskog tužilaštva u Memorijalnom centru Srebrenica zbog navodne porezne utaje u toj instituciji.
“To traje mjesecima i suštinski je počelo krajem jula, a direktan povod za to je naš izvještaj o negiranju genocida. Policijska stanica u Srebrenici je po nalogu tužilaštva u Bijeljini pozvala na saslušanje 26 bivših i sadašnjih saradnika Memorijalnog centra. Kasnije ću reći koliko je besmisleno da je istraga fokusirana na navodnu utaju poreza”, ukazao je Suljagić.
Prema njegovim riječima, saslušano je samo troje ljudi bez prisustva advokata, među kojima je bio čovjek koji je nedavno preživio rak grla, govoreći sa strašnim poteškoćama. Tvrdi da pozivi na saslušanje uručivani kasno navečer ili rano ujutro, a da u tim pozivima nikada nije navedeno šta je razlog saslušanja, da li se dolazi u svojstvu svjedoka ili osumnjičenog.
Memorijalni centar u Srebrenici je nakon toga, kako je nastavio, angažovao advokatsku kancelariju iz Tuzle te su naredne četiri osobe koje su trebale biti saslušane odbile dati izjavu i tražile su da ih tužilac iz Bijeljine ispita. Taj tužilac, kako je naglasio, nikada se nije pojavio.
O ulozi RTRS-a
Kako je izjavio gost Klix Studija, prije izvjesnog vremena je načuo da se spremaju ozbiljne operacije protiv Memorijalnog centra.
“Govorim ‘načuo’ iz razloga što sam 100 posto siguran šta znam. Vjerujem svojim ušima i očima, a policiji bosanskih Srba. Nisam obavještajna agencija, ali znam šta se sprema i ko im je iz međunarodne zajednice dao zeleno svjetlo. Inicijalni plan je bio da upadnu prije izbora 4. oktobra s Despotima (oklopnim vozilima), specijalcima, fantomkama, kamerama RTRS-a, kao što su to ranije radili”, rekao je.
Posebno se osvrnuo na ulogu javnog entitetskog emitera.
“Jedne godine su hapsili (bivšeg načelnika Srebrenice) Ćamila Durakovića. Upali su u kancelariju, vezali ga, sveli niz stepenice, i onda je RTRS-ov snimatelj rekao da mu je baterija iscurila i da moraju ponoviti. RTRS je paravojna formacija. Onda je ponovljena cijela operacija kako bi snimili degradaciju i ponižavanje Bošnjaka. To žele uraditi i u Memorijalnom centru”, istakao je.
Podsjetio je da je imao sastanak sa saradnicima Centra te da ih je tom prilikom pozvao da narednih dana rade od svoje kuće.
“Na moje iznenađenje više od polovine ljudi je željelo da ostanu, da svi zajedno sačekamo policiju i da napravimo živi štit ispred Centra pa da nas propisno porazbijaju. Nisam želio da se to dogodi. Za pet minuta jednim telefonskim pozivom mogu dovesti 100 ljudi ispred Centra, ali to nije moj cilj”, naveo je.
Optužbe na račun Cvijanović i Amidžića
Suljagić je iznio i optužbe na račun dva SNSD-ova istaknuta kadra, članicu predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Cvijanović i ministra finansija Bosne i Hercegovine Srđana Amidžića.
“Ja nisam Cvijanović i Amidžić koji na sedmičnoj osnovi otkrivaju detalje iz istrage. Znaju ko nas je prijavio i ko vodi istragu. Javno govore o detaljima istrage i onda ja tu istragu i instituciju koja je vodi smatram legitimnom – neće moći. Sve će morati dobiti na silu – uhapsiti, obiti vrata kao kriminalci kakvi jesu. Sve će to biti zabilježeno jer imamo videonadzor od 300.000 KM. Sve ćemo objaviti. Ako misle da će nešto steći tako što će specijalci lomiti po Memorijalnom centru, bujrum”, poručio je.
Odgovorio je na sumnje na poreznu utaju u Centru, ponovivši da je to besmisleno.
“Da ne znam da su ozbiljne namjere, smijao bih se. Mi nemamo pravo obračunavati poreze. Svaki dinar koji se isplati je na jednom računu koji je pod nadzorom Ministarstva finansija, Srđana Amidžića. Kada popunimo šihtaricu na kraju mjeseca, pošaljemo je i pošaljemo platnu listu. Ne smijemo prići kancelariji koja to radi. Znam da nema ništa sporno, a ako ima sporno, tužilaštvo treba ispitati prvo Amidžića jer su oni (Ministarstvo finansija) dužni isplatiti sve poreze na svaku transakciju svake državne institucije”, ukazao je.
Šta misli da je u pozadini
Istakao je ono za šta misli da je u pozadini istražnih radnji.
“Ovdje je u pitanju ko ima vlast nad mezarima – da li država i Memorijalni centar kao državna institucija ili Policijska stanica Zvornik čiji su neki pripadnici poslali ljude ne u mezar, nego u masovne grobnice. Sljedeće što će uraditi jeste da će reći da neki element naše izložbe raspiruje mržnju”, naglasio je.
Suljagić je rekao da ne može smatrati legitimnim i povinovati se institucijama koje su iz Srebrenice “prognale i dres reprezentacije Bosne i Hercegovine”.
“Neću, stvarno neću. Niko vam neće prihvatiti sudski nalog, osim naloga Suda Bosne i Hercegovine i nećemo sarađivati ni s kim, osim s institucijama Bosne i Hercegovine. Nama je super ako preuzme državno pravosuđe jer će se pokazati šta je u pitanju. Tamo je 1993. godina, u Zvorniku je 500 ljudi skandiralo ime Ratka Mladića. Tužilaštvo nije našlo prevashodno kazati da je to raspirivanje nacionalne mržnje”, dodao je.
Najavio je da će sljedeće sedmice odlučiti da li potpuno zatvoriti Memorijalni centar u Srebrenici. Njemu je samo prihvatljivo da se donese odluka o neprovođenju istrage ili da državno pravosuđe preuzme ovaj slučaj.
Kritikovao je i, kako je izjavio, elite u Sarajevu, poručivši im da su odgovorne za prepuštanje Srebrenice, Podrinja, Bošnjaka “jednoj te istoj grupi ljudi čiji je jedini rezultat da je sve u Srebrenici uvelo”. Nezadovoljan je i zbog nedovoljne podrške Memorijalnom centru.
“Bošnjaci hoće Memorijalni centar svjetskog tipa za 500.000 KM, što nije ni za pristojne izložbe, koja košta 2,5 miliona KM, a koju je finansirala Turska razvojna agencija (TIKA). Hoćete li da imate instituciju ili da sijelo”, naveo je.
Potom je ponovo govorio o ulozi vlasti RS-a po pitanju istrage u Memorijalnom centru.
“Znam jednu stvar, a to je da iza ove operacije lično stoji Cvijanović i (predsjednik SNSD-a Milorad) Dodik. Ne znam što Cvijanović niko nije saslušao jer zna detalje istrage. Znam detalje o kojima ovdje ne mogu govoriti”, naglasio je.
Tvrdi i to da zna zašto je Cvijanović jučer reagirala na slučaj Memorijalnog centra.
“Iduće sedmice nam dolazi jako važan gost. Iz sigurnosnih razloga ne smijem reći ko je to. Kada on dođe, cijena njenog pojavljivanja u Washingtonu bit će povećana između 70 i 100 posto. Dodik je potrošio 20 miliona dolara da se umije u Americi i da u Americi ubijedi da muslimani ugrožavaju kršćane u Bosni i Hercegovini. Na svojoj teritoriji ima instituciju svjetskog glasa i svjetskog dometa koja zorno pokazuje da je jedna grupa kršćana počinila genocida nad muslimanima. S tim ljudima derem krpu od rata i nikad nisu bili ovoliko zakrvavljenih očiju kao sada”, ocijenio je.
Ako je stvar poreza, pitao se gdje je porezna uprava.
“Zar ona nije trebala prva doći da provjeri – nije zato što redovno plaćamo porez. Čak smo akontativno platili porez, u pretplati smo. Tolika je to smijurija. Vidimo ih onakvima kakvi jesu, a ne onakvima za šta se izdaju”, izjavio je.
Odnos EU prema genocidu u Srebrenici
Tema razgovora sa Suljagićem bila je reakcija Evropske unije na dešavanja u i oko Memorijalnog centra, kao i odnos prema Srbiji nakon sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
“Sramne su reakcije evropskih zvaničnika. Prošle sedmice je u Memorijalnom centru bila grupa ambasadora država EU i nisam se želio pojaviti. To je moj odgovor zašto što su neki njihovi zvaničnici uključeni u ovo što se radi protiv nas. EU nije načisto da li je genocid legitimno pravna stečevina ili nešto od čega treba bježati. Prvo su izjavili da sahrana Mladiću nije bila državna, iako su ga mrtvog prevezli avionom Vlade Srbije, bio je počasni vod, počasna straža, patrijarh, pet ministara iz Vlade. Trebalo im je 24 sata da shvate da je bila državna sahrana i posljedica nije bilo”, naglasio je.
Pitao je evropsku komesarku za proširenje Martu Kos kako će pogledati majke Srebrenice. Imao je još jednu poruku za EU.
“Od njih ne očekujem ništa, ali ću svakom staviti do znanja šta mislim o tome što rade. Ne možete pregovarati s tim vrijednostima, ne možete flertovati i da vas u Potočarima dočekam raširenih ruku”, izjavio je.
Gost Klix studija je govorio i skandalozan oproštaj od Mladića na nogometnoj utakmici Crvene zvezde u Beogradu.
“Poruka ‘Pravac Potočari’ je prava prijetnja. Šokiran sam da je Zvezda ostala u UEFA-inim takmičenjima. Na jednom nivou ne iznenađuje. Na drugom, ljudskom nivou ne možeš se ne zapitati jesu li normalni. Je li tih 500 ljudi u Zvorniku i na Palama normalno ili svih 500 ima neku dijagnozu. Znam s čim imam posla i s kim imam posla. Jesu li to ljudi s kojima moja djeca moraju rasti i dijeliti budućnost”, pitao je.
U završnici gostovanja ponovo se osvrnuo na ono što smatra stvarnim razlogom istražnih radnji u Memorijalnom centru Srebrenica.
“Jedan od razloga zašto nas napadaju jeste što neki misle da sjedimo na milionima koje polako krckamo, a njih nema u tome. Mi se kao svaka slična institucija u Bosni i Hercegovini dovijamo kao đavo, skačemo s jednog na drugi javni poziv, apliciramo na projekte. Da nam nije Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona i dalje bismo bili na nivou 2019. Ozbiljno smo izašli izvan okvira koji su nam namijenili Dodik, Željka i njihovi slugani Bošnjaci u Srebrenici”, konstatirao je.
Naveo je da se Memorijalni centar u Srebrenici posljednjih godinu dana bavi obrazovanjem u Bosni i Hercegovini i izvan Bosne i Hercegovine.
“Cilj je da u naredne dvije do pet godina uvrstimo genocid u Srebrenici u nastavne planove i programe. Nama je rezolucija Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici dala manevarski prostor koji nismo imali. Morali smo ranije posebno pregovarati, a sada se možemo pozvati na rezoluciju”, kazao je.
Kako je zaključio Suljagić, Memorijalni centar u Srebrenici za njegove zaposlenike nije projekat, već život.
Cijeli intervju i gostovanje Emira Suljagića u Klix Studiju možete pogledati na našem YouTube kanalu, kao i na portalu Klix.ba.
Piperović o istragama SDT-a u slučaju Ubović: Optužnice nema ni nakon godinu dana
Gotovo godinu dana od pokretanja visokoprofilne istrage protiv Ranka Ubovića, Aleksandra Mijajlovića, Zorana Lazovića, Veselina Kovačevića, kompanije „Bemax“ i „Master inženjering“, u ovom predmetu još uvijek nije podignuta optužnica.
Advokat Zoran Piperović, branilac u ovim predmetima, ocenio je u emisiji „Klub A+“ da je reč o procesima u kojima se barata paušalnim tvrdnjama i konstrukcijama bez čvrstih pravnih uporišta.
„Ja bih pare dao da ta optužnica izađe i da se o njoj raspravlja“, poručio je Piperović.
On je naveo da su osumnjičeni prolazili kroz mehanizme hapšenja i ponovnog privođenja, uprkos sudskim odlukama o puštanju na slobodu. Piperović smatra da u ovakvim predmetima postoji previše elemenata koji, kako ocenjuje, nemaju uporište u realnosti i zdravom razumu, kao i da se u javnosti stvara atmosfera krivice bez jasnih dokaza i podignutih optužnica.
Govoreći o sadržaju tužilačkih spisa, Piperović je ukazao na, kako tvrdi, kontradiktorne navode u vezi sa vlasništvom nad kompanijom „Bemax“. Kako je naveo, u jednom delu spisa se navodi da je samo Ranko Ubović skriveni vlasnik „Bemaxa“, dok se u drugom delu tvrdi da su skriveni vlasnici Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović.
Piperović je u tom kontekstu postavio pitanje:
„Ima li logike da imamo dva skrivena vlasnika Bemaxa, od kojih jedan vlasnik uzima pare od drugog skrivenog vlasnika za imovinu Bemaxa?“
Govoreći o detaljima istrage i nekretninama u Budvi, uključujući zgradu „Perla“, Piperović je istakao ono što smatra kontradiktornostima u tužilačkim spisima.
Kako je naveo, s jedne strane se tvrdi da su stanovi pribavljeni kriminalnim novcem i da se preko kompanije „Bemax“ prikrivalo stvarno vlasništvo, dok se sa druge strane u istoj naredbi otvara pitanje kompenzacija sa firmom „Modena“ i kupoprodajnih ugovora koji, prema njegovim rečima, ne daju logičnu osnovu za optužbe o pranju novca.
Posebno se osvrnuo na delove tužilačke istrage i medijske navode koji ovaj slučaj dovode u vezu sa Radojem Zvicerom, kojeg pojedini izvori opisuju kao jednog od navodnih vođa takozvanog balkanskog kartela, kao i sa navodnom kupovinom stanova u kešu za njegov račun.
Piperović je postavio pitanje pravne i životne logike takvih tvrdnji, naglašavajući da se u kontekstu kupovine nekretnina spominje jedino supruga Radoja Zvicera, Tamara Zvicer, ali da, prema njegovim rečima, tužilaštvo u tom pravcu nije obavilo ključne korake niti ponudilo valjane dokaze o tome kako je i odakle navodno poticao novac.
„Ne spominje se Radoje Zvicer, spominje se njegova žena“, istakao je Piperović.
On je dodao da je o Tamari Zvicer jedan od procesuiranih u tom predmetu, Vlado Ivanović, rekao:
„Tačno je da sam razgovarao s njom. Tačno je da je izrazila želju. Tačno je da sam rekao, pošto sam 2.400 stanova preko CKB banke prodao: uzmi kredit u CKB, izvoli, kupi cijeli master. Žena je rekla: ‘Poći ću s tatom.’ Nije se javljala. Nikad više. I onda mi je rekla da ne može da uzme kredit.“
U osvrtu na postupanje Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), Piperović je kazao da se ne može dati konstatacija o kriminalnoj delatnosti u tužilačkoj dispoziciji i na tome staviti tačka.
„Jer oni kažu: iz kriminalnih djelatnosti, tačka – niti znaju kako je pribavljena, ni koliko je pribavljeno, ni gdje je pribavljeno, ni koja je pribavljena, ni kako je pribavljena“, rekao je Piperović.
On je ponovio da bi voleo da optužnica bude podignuta kako bi se o navodima iz istrage raspravljalo pred nadležnim sudom.
„Ja bih pare dao da ta optužnica izađe i da se o njoj raspravlja“, poručio je Piperović.
Govoreći o postupanju prema osumnjičenima, Piperović je naveo i da su oni prolazili kroz mehanizme hapšenja i ponovnog privođenja, uprkos odluci sudije Suzane Mugoše o puštanju Ranka Ubovića na slobodu.
Izgleda da sam ja samo dekor Tužilaštvu kako bi se stvorila predstava za javnost i dao legitimet ovom postupku. Tužilaštvu i tužiocu (Milošu Šoškiću prim.a.) da kažem žargonskim i lovačkim rječnikom ja sam samo meta, koju žele da odstrijele da ne bih preživio…Ja potpuno mirno čekam taj kalibar koji godinama traže – kazao je danas u Višem sudu bivši pomoćnik direktor Uprave policije Zoran Lazović.
Ponovio je da govori žargonskim lovačkim rječnikom jer se 40 godina bavi lovom i ne želi da bude drugačije shvaćen.
Ovo je Lazović saopštio nakon što su pročitani pisani dokazi – uvidi u optužnice koji, prema njegovom stavu i odbrane, nemaju nikakve veze sa bivšim policijskim funkcionerom.
Lazović je nakon uvida u predmet koji se odnosi na pripremanje likvidacije srpskih državljana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, gdje su uhapsili više osoba, ukazao sudskom vijeću da služba i Sektor kojim je rukovodio nijesu napravili nijedan propust.
– Poštujući osnovna načela rada službi, neću govoriti o pojedinostima ni o kolegama kako ne bih doveo u opasnost njihove i živote njihovih porodica. Ponavljam da nijedan propust nije napravljen – naglasio je Lazović.
Njemu se, pred vijećem sudije Veljka Radovanovića sudi, zbog optužbi da je zloupotrijebio službeni položaj u interesu kavačke kriminalne grupe. Osim bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije na optužnici su i penzionisani glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Danas su u sudnici predočeni pisani dokazi – uvid u optužnice i predmete iz 2022. godine.
Jedan od dokaza koji je danas prezentovan je i potvrđena optužnica protiv suspendovanog službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, bivšeg policajca Ljuba Milovića i više osoba.
Specijalni tužilac Miloš Šoškić kazao je da je Čađenović arhivirao taj predmet, da nije dostavio komunikacije službenicima policije kao u drugim slučajevima, ali i da ih nije proslijedio ni specijalnoj tužiteljki Sanji Jovićević. Nakon rada na tom predmetu, kako je objasnio, podignuta je optužnica protiv Lazovića, Milovića i više osoba.
Jedan od branilaca Lazovića, advokat Nikola Martinović kazao je da je pravni apsurd da u jednom predmetu “sprovode optužnicu iz drugog aktivnog predmeta”.
– Optužnica nije dokaz zadnjih 400 godina… Tužilac pokušava da u ovaj proces uvede dokaze koji su nezakoniti. Svi dokazi na koje se poziva SDT ne mogu po zakonu biti dokaz – rekao je Martinović.
Prema njegovim riječima, poseban osvrt zaslužuje da je bivši glavni specijalni tužilac zloupotrijebio položaj u korist Petra Lazovića jer dokaze nije dostavio Specijalnom policijskom odjeljenju na analizu.
– Ovo nam govori da nam postupak vodi policija koja je dio izvršne vlasti – rekao je Martinović.
I njegov kolega, advokat Stefan Jovanović kazao je da ovaj “dokaz” nema nikakav značaj.
– Ova dva pisana dokaza ne spominju našeg branjenika, niti se pominje bilo koja okolnost koja bi ga inkriminisala. Odbrana stiče utisak da se sudi nekim drugim osobama, a ne Zoranu Lazoviću – ukazao je Jovanović.
Katnić je saopštio da su se Petar Lazović i Ljubo Milović predstavljali kao korumpirani policajci pa su na taj način ostvarivali veze sa krijumčarima droge, s ciljem razotkrivanja krivičnih djela. – Lazović je vjerovao da je Milović časni policajac. Nije bilo dokaza da su se bavili kriminalnim poslom. Sve je ostalo na nivou sumnje – kazao je Katnić.
Nekada njegov prvi saradnik Čađenović negirao je da je bilo što sakrio.
Kod tužiteljke Jovićević su, kako kaže, bili kompletni spisi. Nakon što je izvršen uvid u spise predmeta iz 2021. godine koji se odnose ne Veljka Belivuka i Marka Miljkovića za Lazovićevog advokata Zorana Piperovića ovaj dokaz je nebitan a s obzirom na dispozitiv optužnice.
Sva mudrost za ovaj dokaz, kako je naveo, da li ima krivično pravne posljedice za ovo djelo.
– Optužnica se ne bavi političkim motivima – ko je ušao, gdje i zbog čega, i meni kao jednom od branilaca nije briga u kakvim odnosima su bili sa (Aleksandrom) Vučićem. Time se ne bavi ni tužilac, pa se sa tim ne treba ni baviti. Nema toga dokaza koji bi se proveo da bi se nešto anuliralo, jer tu se radi samo o jednom krivično-pravnom pitanju: Ima li kakve posljedice za ovo djelo ili nema – kazao je Piperović.
Đeljošaj o Euro modelu: Imam firmu, izdvojiću 45.000 eura više za radnike, ali to je investicija u ljude
Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj saopštio je novinarima da je na sjednici Vlade glasao za Euro model kojim premijer Milojko Spajić od januara predlaže povećanje minimalnih plata od 1.000 do 1.400 eura.
Đeljošaj smatra da će Euro model dovesti do rasta ekonomije, te da će biti stimulans za razvoj.
-Vjerujem da privreda i privatni sektor imaju dileme, ali mislim da ćemo to razriješiti u narednom periodu. Napraviću paralelu. Privatnik sam, imam svoju firmu. Izračunao sam da ću sljedeće godine od profita izdvojiti 45 hiljada više za svoje radnike. To je investicija u firmu. U ljude. Ja tako vidim. Mislim da to tako treba da vidi i privreda i da se pripremimo za ono što dolazi- istakao je Đeljošaj.
U brojkama, kako je objasnio, Euro model će značiti od 700 miliona do milijardu novca na tržištu koji će, ukazuje, ići u trgovinu, proizvodnju, turizam.
-Ne treba da se plašimo novih ideja. Vjerujem da je Euro model investicija. Glasao sam za veći standard građana, bez obzira što će privrednici imati veći trošak- naglasio je Đeljošaj.
Dodao je i da bi trebalo povećati bespovratnu podršku za privrednike.
-Jesam za to da kao država podržimo kompaniju, proizvodnju. O tome pričam duži period. Dajemo četiri-pet miliona eura podršku. Ta bespovratna sredstva bih i povećao. Treba da omogućimo privredi da proširi svoju ekonomiju. Mi smo napravili fokus da idemo u razvoj, boju infrastrukturu, da podržimo privredu da ima veću proizvodnju. To ne može preko noći. Ono što budemo radili u ovom mandatu, tek ćemo da vidimo za pet ili deset godina. To su dugoročni projekti- naglasio je Đeljošaj.
Govoreći o budućnosti Fonda PIO, tvrdi da iza njega stoji država.
-Nema tog novca koji je stabilniji u državi od budžeta. Važno je da država stoji iza Fonda PIO. Nema te priče poput – ja sam uplaćivao deset godina u Fond i šta sada sa mojim novcem. Nema veće garancije za Fond od države- zaključio je Đeljošaj.
Film „Dosije – prelistavanje“ emitovalo više provladinih portala i televizija u Srbiji Foto: CZDS
Predizborni uradak: Centar za društvenu stabilnost blizak vlasti u Srbiji novim dokumentarcem počeo novi niz obračuna sa susjedima
Od Podgorice do Novog Sada: Kako je “Dosije” upleo crnogorska imena u izbore u Srbiji
Autori emisije navode kako postoji široka mreža kontakata koja iz Podgorice vodi prema Beogradu i Novom Sadu, a u čijem se središtu pojavljuje novosadski ljekar dr Ilija Srdanović, prvi kandidat Studentske liste. Izneseni su navodi kako je od ranije u vezi sa ljudima bliskim DPS-u, konkretno Milom Đukanovićem i porodicom Medenica, Vesnom i Milošem, a sve je „nadograđeno“ tvrdnjom o kontaktima sa ljudima iz ANB-a i Mitropolije crnogorsko primorske
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i njen sin Miloš Medenica, potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Ivica Janović, Andrijana Marković iz nekadašnjeg kabineta šefa države, ali i sveštenik Srpske pravoslavne crkve (SPC) Gojko Perović – svi oni su akteri kvazidokumentarnog filma „Dosije – prelistavanje“ koji je 28. septembra premijerno prikazan na društvenoj mreži Jutjub i više provladinih portala i televizija u Srbiji.
Sve što su proteklih mjeseci o Studentskoj listi javnosti prezentovali doskorašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mediji bliski njegovim vladajućim strukturama, sada je dobilo vizuelnu formu. Prva epizoda nove serije kontroverzne nevladine organizacije Centar za društvenu stabilnost (CZDS) iz Novog Sada, bliske Srpskoj naprednoj stranci (SNS), bez sumnje predstavlja propagandni materijal ove partije u susret vanrednim izborima u Srbiji, zakazanim za 25. oktobar. Namjera ovog uratka je da se „raskrinka“ opoziciona Studentska lista tako što će se povezati sa svim onim imenima iz Crne Gore koja kod glasača Vučićeve partije i ne samo njih izazivaju makar i najmanje negativna osjećanja, pa se u scenario „udrobilo“ sve i svašta: od političkih, preko bezbjednosnih i pravosudnih, do crkvenih krugova.
Nepotpisani autori emisije navode kako postoji široka mreža kontakata koja iz Podgorice vodi prema Beogradu i Novom Sadu, a u čijem se središtu pojavljuje novosadski ljekar dr Ilija Srdanović, prvi kandidat Studentske liste. Izneseni su navodi kako je od ranije u vezi sa ljudima bliskim DPS-u, konkretno Milom Đukanovićem i porodicom Medenica, Vesnom i Milošem, a sve je „nadograđeno“ tvrdnjom o kontaktima sa ljudima iz ANB-a.
Nakon premijere dokumentarca, stigle su brojne reakcije sa obje strane, a poseban tekst je napisala i beogradska Politika.
Prepiska sa Medenicom
Navodno najkonkretniji javno dostupan trag predstavlja komunikacija koja se povezuje sa Vesnom Medenicom, a o kojoj je u više navrata govorio i predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević. U dokumentarcu se tvrdi kako se u porukama iz marta 2022. godine, koje je objavila i beogradska Politika, dr Ilija Srdanović pominje se kao ljekar kod kojeg bi trebalo otići u Beograd i čovjek koji je tada liječio Đukanovića. Za njega je Medenica, dodaje se, koristila formulaciju „naš od povjerenja“.
Zbog toga je ova prepiska postala jedna od centralnih tačaka političke provladine medijske polemike o Studentskoj listi i njenim mogućim vezama sa nekadašnjim crnogorskim državnim vrhom.
O tome je proteklog vikenda za Pobjedu govorio lično Đukanović, odbacujući bilo kakvo poznanstvo, a još manje veze sa liderom Studentske liste.
– Imam mnogo prijatelja u Srbiji, među njima i mnogo ljekara. Sticajem okolnosti, dr Ilija Srdanović nije jedan od njih. Nijesam čak ni imao zadovoljstvo da ga upoznam – rekao je bivši predsjednik.
Takođe je ocijenio da je sve što se govorilo o njegovom odnosu sa Srdanovićem „gola laž“ u funkciji predizborne kampanje u Srbiji.
No, Knežević je s druge strane ostao kategoričan, što prikazuje i dokumentarac da je Medenica u porukama povezala Đukanovića i Srdanovića. Zbog toga je javno zatražio obojicu pomenutih da se izjasne da li su bili u prijateljskim odnosima, te kakvi su bili Srdanovićevi kontakti sa ljudima iz nekadašnjeg državnog vrha.
Uloga službi
U materijalu CZDS dalje se tvrdi da se oko Studentske liste može uočiti šira mreža kontakata koja iz Podgorice vodi prema Novom Sadu i Beogradu, ali i Beču. Tako se dio dokumentarca odnosi na prepisku za koju se tvrdi da ju je Srdanović proslijedio saradnicima. U njoj se, prema tumačenju autora, pominje Andrijana Marković, koja je bila angažovana u kabinetu Đukanovića. Opisuju je kao „osobu iz najbližeg okruženja nekadašnjeg predsjednika Crne Gore“, te iz toga izvode zaključak ,,kako je riječ o porukama vezanim za moguću finansijsku i logističku vezu“.
Na ove navode reagovala je Marković, koja je odbacila tvrdnje i autentičnost prikazanih poruka.
– Ne prestaju konstrukcije o povezanosti Ðukanoviċa sa studentskom listom – Nova blamaža i fotomontaža. U najnovijem videu novosadskog Centra za društvenu stabilnost, prepoznatog u javnosti po plasiranju lažnih informacija, pomenuto je moje ime u kontekstu navodne veze bivšeg predsjednika Mila Ðukanoviċa i Studentske liste iz Srbije. Jasno je da je riječ o neutaživoj potrebi da se manipulisanjem Ðukanović na bilo koji način poveže sa izbornim procesom u Srbiji, i to korišćenjem lako dostupnih foto-montaža screenshot poruka. U pitanju je apsolutna laž. Niti imam bilo kakve veze sa srpskom političkom scenom, niti su poruke koje su prikazane u filmu moje – kazala je Marković u izjavi za CdM.
Pominju se i osobe označene samo imenima „Ivica“ i „Gojko“, ali autori priznaju da njihov identitet nije nedvosmisleno utvrđen. Navodi se kako su pojedini krugovi unutar ANB-a zainteresovani za politička zbivanja u Srbiji, te da postoje kontakti sa akterima okupljenim oko Studentske liste. CZDS u tom kontekstu čak pominje direktora ANB-a Ivicu Janovića, kao i saradnju crnogorske službe sa hrvatskim bezbjednosnim strukturama, ali uz ogradu da „ni ti navodi nijesu nezavisno potvrđeni“.
Lični odnosi
Poput provladinih medija u Srbiji, naročito Politike, autori dokumentarca posebno izdvajaju sveštenika Srpske pravoslavne crkve – Mitropolije crnogorsko primorske Gojka Perovića, naklonjenog mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju Mićoviću, koji je takođe u nemilosti dijela beogradskih medija i tabloida.
Prema tvrdnjama iz dokumentarca CZDS, stranice na društvenim mrežama bliske Peroviću pružale su podršku Srdanoviću. Što je još apsurdnije, navode kako ,,postoji komunikacija između Perovića, Srdanovića i Miloša Medenice“. Uz to, autori scenarija navode cijeli niz drugih teških optužbi u vezi sa Perovićem i njegovim djelovanjem u SPC, uključujući navode o nezakonitim finansijskim transakcijama. Centar je najavio da će se upravo tim temama detaljnije baviti u narednim epizodama dokumentarnog serijala.
Podsjećamo, Pobjeda je nedavno pisala kako su Joanikije i crkveni kler koji mu je naklonjen na meti dijela medija.
U ovom kontekstu takođe treba posebno uzeti u obzir odbjeglog i osuđenog Medenicu, koji već mjesecima sa tajne lokacije „bombarduje“ javnost informacijama o brojnim nepočinstvima Vučića i njemu bliskih ljudi u Srbiji i Crnoj Gori. Njegove objave su posljednjih mjesec dana govorile o vezama vlasti u Srbiji sa kriminalnim klanovima, ubistvima i finansijskim malverzacijama.
Još materijala
Kao još jedna figura u mreži koju su konstruisali, označen je aktuelni potpredsjednik DPS-a Ivan Vuković. CZDS kao nepotvrđene informacije navodi da je bio jedna od kontakt-osoba nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i da se sastajao sa Srdanovićem u lokalu na Novom naselju u glavnom gradu Vojvodine. Široj javnosti, pak, poznata je jedna od prošlogodišnjih epizoda deportacije i zabrana ulazaka crnogorskim građanima u Srbiju, onim koji se javno izjašnjavaju protiv vlasti Vučića, pa je tako i Vuković u martu 2025. bio priveden na aerodromu u Beogradu. Međutim, CZDS to opravdava time da su preko potpredsjednika DPS-a šireni kontakti sa pojedinim akterima protesta i akademske zajednice u Novom Sadu.
Na ovakve optužbe Vuković je juče odgovorio na društvenoj mreži Iks, podsjećajući da je dokumentarac nastao pod okriljem iste „organizacije koja se ‘proslavila’ dokumentarcem u kom se naše babe prikazuju kao italijanske prostitutke“.
– U novom uratku, prikazan sam kao ključni čovjek za vezu ANB-a sa nosiocem Studentske liste za izbore u Srbiji. Navodno smo se srijetali u Novom Sadu itd. U Novom Sadu sam posljednji put bio 2006. godine, na Stingovom koncertu. Za nosioca Studentske liste u Srbiji nijesam znao dok mu se nedavno ime nije pojavilo u medijima. Nijesam znao ni da radim za ANB. Šalu na stranu, jadan je političar kojeg ovako brane ovakve avetinje – napisao je Vuković.
Novosadski Centar za društvenu stabilnost autor je i dokumentarnog filma „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“, koji je u maju ove godine emitovan na televizijskim kanalima „Adria“ i „Prva“.
Bez obzira na ishod glasanja na izborima 25. oktobra koji će, sasvim sigurno, obilježiti budućnost Srbije, očigledno da vlast u Srbiji i njoj bliske organizacije i mediji imaju dovoljno „materijala“ da i nakon tog roka nastave obračun sa neistomišljenicima u i van svoje zemlje. No, ćutanje na ovakve „umjetničke slobode“ i „nezavisne istraživačke poduhvate“ moglo bi državu Crnu Goru koštati objektivnog tumačenja sličnih „dokumentaraca“ koji će se, izvjesno je, pojaviti vrlo brzo, u susret ne samo izborima sljedeće godine, nego i zatvaranja posljednjih poglavlja u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji.
Ko stoji iza Centra za društvenu stabilnost
Centar za društvenu stabilnost (CZDS) godinama okuplja ljude povezane sa SNS i državnim institucijama u Srbiji. Iako navodno promoviše demokratske i evropske vrijednosti, Centar targetira Vučićeve neistomišljenike.
Osnovan je 2004. u Novom Sadu i ima oko 50 saradnika, a na njegovom čelu je direktor Ognjen Karanović. Jedan od osnivača je Nemanja Starović, ministar za evropske integracije i bivši saradnik Centra. Većina saradnika je direktno povezana sa SNS-om kao članovi stranke, ali i kao zaposleni u državnim ustanovama, među kojima su Skupština AP Vojvodine, Matica srpska i Fond za evropske poslove i razvoj AP Vojvodine.
Iako u Srbiji sprovode kampanje targetiranja novinara, kritičara vlasti i političkih neistomišljenika, mnogi sarađuju sa evropskim fondacijama i učestvuju u projektima EU. Tako Srđan Graovac upravlja Fondacijom „Svetozar Miletić“, sarađuje sa CZDS-om i radi u Matici srpskoj. I Karanović – autor filma „Referendum“, još jednog lažnog „dokumentarca“ – navodi da je saradnik Matice srpske. Tamara Davidović učestvuje u EU projektima i sarađuje sa njemačkim GIZ-om i Fondacijom „Konrad Adenauer“. Aleksa Grubešić, autor filma „Anatomija obmane – Srebrenica“, zamjenik je pokrajinskog sekretara. Jelena Antić-Periz je odbornica SNS-a u Vrbasu, a Aleksa Kondić odbornik u Rumi i predsjednik Unije mladih SNS-a. Dalibor Mirić je od maja 2025. državni sekretar u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave.
Božović za Pobjedu: Politika sukoba i netrpeljivosti duboko podijelila srpsko društvo
U dokumentarcu CZDS među brojnim imenima iz Crne Gore, na udaru su se očekivano našli i najveći kritičari vlasti Vučića u Srbiji, poput Balše Božovića, izvršnog direktora Regionalne akademije za razvoj demokratije iz Beograda. Komentarišući razloge zbog kojih režim u Srbiji u predizbornu kampanju ponovo uvlači Crnu Goru, Božović podsjeća da je „politika sukoba i netrpeljivosti koju Vučić godinama promoviše duboko podijelila srpsko društvo i stvorila neizdržive tenzije“.
Balša Božović / Foto: Regionalna akademija za razvoj demokratije
– Ta mržnja se odavno prelila sa političkog na nacionalni teren, dok Crna Gora izrasta u njegovu ličnu opsesiju i stalnu paranoju uoči izbora. Agresivni diskurs režima stvara atmosferu tinjajućih građanskih sukoba u Srbiji. Zbog toga ovo predstavlja hitan apel evropskim institucijama jer Vučićevom režimu je neophodan međunarodni nadzor kako bismo spriječili klizanje u nasilje i opšti haos – kazao je on za Pobjedu.
Osvrnuo se i na to što je označen kao jedan od slugu Đukanovića i vođe kriminalnog klana Radoja Zvicera. I predsjednik Srbije je juče to ponovio, te dodao da se kod Božovića zbog toga „širi nervoza“.
– Šta ti je ideja, bivši predsjedniče? Da me neko ubije jer sam dio nekog kriminalnog klana? Ili da me uhapsi tvoja BIA jer sam, navodno, špijun koji radi protiv države – napisao je Božović na društvenoj mreži Iks.
Belan: Mandić mora biti smijenjen, Ratko Mladić je ratni zločinac i tačka
Miraš Dušević
Jedan od lidera Evropskog saveza Vatroslav Belan kazao je za Portal ETV da se Andrija Mandić, u pokušajima da se iščupa iz pozicije u koju su ga doveli relativizacija ratnih zločina Ratka Mladića, njegov višedecenijski politički program i pokušaji da pronađe formulu za balans između očekivanja svog biračkog tijela, obećanja koje je davao biračima i potrebe da zvaničnicima EU predstavi sebe kao navodno reformisanog proevropskog političara, „najblaže rečeno, služi besmislicama“.
„Iako je iskusan političar i retoričar, ulazi u apsurdne i kontradiktorne eksplikacije koje sve češće zvuče samo komično. Tragičnost je, nažalost, neupitna“, kazao je Belan.
On smatra da Mandićevo pozivanje na tradiciju poštovanja preminulih u ovom slučaju predstavlja problematičan pokušaj opravdavanja njegovog odnosa prema Mladiću.
„Manipulacija tradicijom poštovanja preminulih doseže nepristojan nivo. Očigledno je potrebno vrlo jasno predstavljati stvari u odbrani civilizacijskih vrijednosti. Ne može i ne smije biti nikakvog posebnog odnosa prema čovjeku koji je rukovodio operacijom sprovođenja genocida nad jednom etničkom grupom i tačka. Ratko Mladić je ratni zločinac“, rekao je Belan.
Prema njegovim riječima, posebno problematičnim smatra to što bi takve poruke mogle doprinijeti normalizaciji zločina.
„Bilo kakav ‘poseban odnos’ prema njemu kao preminuloj osobi ostavlja ogroman prostor da se pojavi neki novi Ratko Mladić koji će ovakve poruke Andrije Mandića shvatiti kao normalizacija nekih, daleko bilo, novih ratnih zločina i genocida“, kazao je Belan.
On je, kako navodi, saglasan da od preminule osobe u fizičkom smislu više ne može prijetiti opasnost, ali upozorava na posljedice promocije ili relativizacije zločina.
„S tim u vezi, naravno da od mrtvih ljudi u fizičkom smislu više ne prijeti nikakva opasnost. Ali od promocije, relativizacije i normalizovanja njihovih nedjela postoji neslućena opasnost. Andrija Mandić nije neinteligentna osoba koja to ne zna. Zato je tragično i opasno sve ovo što on i radi i govori“, rekao je Belan.
Govoreći o Mandićevom pokušaju da svoje postupke opravda poređenjem sa drugim događajima, Belan se posebno osvrnuo na misu koju je papa Lav XIV održao u Parizu.
„U pokušaju da nađe nekakve paralele kojima bi opravdao saučešće koje je uputio povodom smrti Ratka Mladića nalazi pojave koje su, da ne budem grub, na granici razuma. Pominje misu koju je papa Lav XIV održao u Parizu i problematizuje mjesto. Nonsens“, kazao je Belan.
Belan odbacuje poređenje sa događajem kojem je prisustvovao veliki broj vjernika, navodeći da papa Lav XIV tom prilikom nije održao misu za odgovorne za Holokaust.
„Papa Lav nije pred 700.000 vjernika održao misu za umirenje duša ‘arhitekata holokausta’ i ‘Konačnog rješenja’ u Drugom svjetskom ratu Adolfa Ajhmana i Hajnriha Himlera i rekao da je to ‘poseban odnos prema onima koji su se preselili na drugi svijet’, već je vjernike pozvao da donose nadu i šire mir“, rekao je Belan.
Na kraju, Belan navodi šta bi, prema njegovom mišljenju, bio jasan potez kojim bi Mandić pokazao da prihvata odgovornost za svoj postupak.
„Andrija Mandić bi dokazao da za Crnu Goru ima nade kada bi prihvatio krivicu, javno, radi budućih generacija, kazao da je njegov čin bio pogrešan i podnio ostavku“, zaključio je Belan.
„STUDENTI POBJEĐUJU” NA BUDOŠU: Vraća li se Vučiću ,,Bitka za Nikšić” kao politički bumerang?
Na ulazu u tunel Budoš u Nikšiću osvanuo je transparent „Studenti pobjeđuju – za čast se stoji, za slobodu se bori!”. Iz grada u kojem su prije pet godina vlast preuzele političke snage bliske zvaničnom Beogradu, poslata je jasna poruka da se poslije gotovo dvije godine studentskih protesta, očekuje odlazak Aleksandra Vučića sa vlasti, na izborima 25. oktobra.
Mjesto na kojem je transparent osvanuo teško je lišiti političke simbolike, piše Portal TVE.
Nikšić je 2021. bio poprište izbora koje su pratile snažne polemike o uticaju vlasti iz Srbije. Nakon promjene vlasti, predsjednik Opštine Marko Kovačević saopštio je da su Srbija i Beograd Nikšiću uplatili dva miliona eura, nakon razgovora Kovačevića i Andrije Mandića sa Vučićem. Novac je bio namijenjen ,,rekonstrukciji ulica, parkova” a Kovačević ga je tada predstavio i kao ispunjenje predizbornog obećanja.
Pet godina kasnije, na ulazu drugačija poruka.
Je li to samo transparent nepoznatih autora ili znak da se politički talas koji je gotovo dvije godine tresao Srbiju konačno bliži cilju, te da su Vučićevi politički dani odbrojani – pokazaće vrijeme. Ali simbolika Budoša teško može biti neprimijećena: grad koji je 2021. bio važna tačka političkih veza sa Vučićevim Beogradom sada dočekuje putnike porukom njegovih najozbiljnijih aktuelnih protivnika.
Letter to the President of the European Commission
By: Miodrag Vlahović
Dear Madam President,
Let us clarify this right away: we do not expect this message to change anything.
We assume the letter will not even reach you. Yet, we readily accept that possibility—as well as the chance that even your closest aides may lack the interest or time to devote special attention to the lines that follow.
The reason for this is simple: we are not writing this letter (solely) for you and the EC, but for ourselves—out of a historic interest and the need of the citizens of Montenegro for our country to become an EU member.
Its purpose is, therefore, fulfilled even if it remains merely as a dated record that can be read one day—hopefully, in a future where Montenegro’s historic European agenda has been successfully concluded.
We would prefer not to even contemplate the alternative—that this joint EU-Montenegro project might not be completed. This “letter” serves precisely that purpose: to prevent such a negative scenario from coming to pass.
Thus:
First, recent events—specifically the glorification of a war criminal, the denial of the genocide he orchestrated, and the shameful state funeral held in neighboring Serbia—have demonstrated that the body over which you preside reacted with a certain hesitancy and delay to these phenomena, which we have been confronting and fighting against for over three decades.
In Montenegro—where the ruling political forces respond to war crimes and genocide with the same apologetics and historical revisionism as their ideological and political counterparts within Serbia’s ruling structures—the Chetnik duke serving as Speaker of the Parliament has committed an act that absolutely and definitively disqualifies him from leading our country’s highest representative body.
There was no reaction from you or your associates—including Commissioner Marta Kos—of the kind we expected.
There is no condemnation, no clear criticism.
Secondly, instead of clear and responsible messages being sent, we hear and read calls to ignore this blatant trampling of the values and principles—both cultural and civilizational—upon which the EU is founded, and to “focus on continuing the European agenda.”
Such compromising and confusing messages also followed the scandalous and dangerous conduct and actions of Chetnik duke A. Mandić and the ruling majority parties (NSD, PES, SNP, DNP) in the Parliament—actions that amount to unconstitutional and unlawful obstruction of Parliament and represent a brutal, reckless disregard for key democratic rules and principles.
You did not comment on this, nor did the EC spokesperson—let alone Commissioner M. Kos or Ambassador J. Sattler.
Collectively—through this silence regarding the problem and the emphasis on a “business-as-usual” approach—you demonstrate that you do not care much for the values and principles upon which Montenegrin society, as a multi-national, multi-cultural, and multi-ethnic community, is founded.
Such an approach is shortsighted and dangerous—both for Montenegro and for its European prospects. It is also very detrimental to the EU.
Thirdly, as some younger political analysts and commentators have pointed out, your approach reveals an illogical and counterproductive tactic regarding Montenegro’s EU agenda.
While it may have been unclear and confusing at the start of the current Montenegrin government’s term why you were accepting and promoting Serbian-Russian proxies (agents, collaborators, and pawns of the Kremlin and the Belgrade regime), your recent actions—or rather, your lack of appropriate messages and actions—have transformed that confusion and uncertainty into indignation and deep public dissatisfaction with your reasoning and approach.
The persistence in promoting proven anti-European politicians and parties as leaders of European policy in our country is truly baffling.
If, then, you are fighting against nationalists, xenophobes, isolationists, and “sovereignists” in your own countries (such as the AfD and politically aligned groups), citizens of Montenegro who believe in European values must ask themselves: why do you support and promote their counterparts—their allies and admirers—in our country?
Do you truly believe that ethno-chauvinist politicians and parties—who daily promote destructive policies and social models regarding every issue vital to the functioning, unity, and civic, democratic character of Montenegrin society—are credible partners who will act constructively within the EU?
How is it possible, then, for policies and ideologies that undermine European unity and call into question the very existence of the EU to be unacceptable in your countries, yet simultaneously acceptable (as legitimate partners!) in ours?
What purpose does this profound inconsistency serve?
Fourth—and perhaps most importantly—do you believe, and if so why, that keeping a Chetnik duke at the helm of the Montenegrin Parliament is a prerequisite for maintaining focus and continuing work on the European agenda?
What consequences would the justified and inevitable removal of a proven national-chauvinist, genocide denier, warmonger, and apologist for war crimes and war criminals have for the EU?
Would—even if the aforementioned actions had not occurred (as, unfortunately, they did)—your countries tolerate an individual who grossly abuses the position of Speaker of Parliament, denies MPs the right to vote, bans journalists from entering, and prevents TV broadcasts?
Let us “help” you out: you would neither allow nor tolerate it—not in a single EU country. There is no doubt about that. Why, then, should this be possible—and go unpunished—in Montenegro?
What kind of European message is conveyed by your de facto support for a Chetnik duke and a Serbian-Russian proxy? What message are you sending to the citizens of Montenegro—that EU accession is merely an empty, mechanical, and technical process, devoid of substance, rules, and meaning?
We all know that is not, and cannot be, the case.
Dear Madam President,
Let it be reiterated, to avoid any confusion or doubt: it is a matter of historic interest and necessity for Montenegro to become an EU member in the near future.
As we understand it, this is also the interest and commitment of the EU itself.
There is no need to taint this historic process and its substance with policies, stances, decisions—and the resulting consequences—that deeply compromise the very reasons driving our country to become part of the family of European nations and states.
We therefore expect you to take into account the reality of Montenegro and the needs of Montenegrin society and the state. That is far simpler than maintaining an unnatural and illogical political arrangement with a Chetnik duke—who is, in addition to all the aforementioned, an aggressive Greater-Serbian nationalist and a denier of Montenegrin identity and statehood—serving as President of the Parliament.
In this endeavor, pro-European political parties and civil society—which will continue to uphold and promote European values and goals—will certainly offer you sincere and consistent support, just as they have done thus far.
da odmah razjasnimo: ne očekujemo da će ovo obraćanje bilo što promijeniti.
Pretpostavljamo da pismo neće ni stići do Vas. Ali, spremno prihvatamo tu mogućnost – kao i onu da ni Vaši najbliži asistenti ne budu imali interesa i vremena da redovima koji slijede posvete posebnu pažnju.
Razlog tome je jednostavan: pismo ne pišemo (samo) zbog Vas i EK, nego zbog nas – zbog istorijskog interesa i potrebe građana Crne Gore da naša zemlja bude članica EU.
Njegova svrha je, dakle, ispunjena i ako ostane kao zapis koji ima određeni datum i koji će se moći, jednog dana, pročitati. Nadamo se, svakako, u situaciji da je istorijska crnogorska evropska agenda uspješno okončana.
O drugoj opciji – da taj zajednički EU-Crna Gora projekat ne bude završen – ne bismo voljeli ni da razmišljamo. Ovo “pismo” služi upravo tome – da se taj negativni scenario ne dogodi.
Dakle:
Prvo, nedavni događaji u vezi glotifikacije ratnog zločinca, negiranje genocida kojim je taj zločinac rukovodio i sramne državne sahrane u susjednoj Srbiji, pokazali su da se, u tijelu kojim predsjedavate, sa izvjesnom zadrškom i kašnjenjem reagovalo na te fenomene – sa kojima se suočavamo i protiv kojih se borimo duže od tri decenije.
U Crnoj Gori, u kojoj su na vlasti političke snage koje istom apologetikom i istorijskim revizionizmom odgovaraju na ratne zločine i genocid kao i njihovi ideološki i politički istomišljenici u vladajućim strukturama u Srbiji, četnički vojvoda na mjestu predsjednika Skupštine je uradio nešto što ga apsolutno i definitivno diskvalifikuje da bude na čelu najvišeg predstavničkog doma u našoj zemlji.
Sa Vaše i sa strane Vaših saradnika, uključujući komesarku Martu Kos, nije bilo reakcije koju smo očekivali.
Nema osude, nema jasne kritike.
Drugo, umjesto da budu poslate jasne i odgovorne poruke, slušamo i čitamo pozive da se ignoriše to eklatantno gaženje svih vrijednosti i principa – kulturnih i civilizacijskih – na kojima se zasniva i EU, i da se “fokusiramo na nastavak evropske agende”.
Takve kompromitantne i zbunjujuće poruke su stigle i poslije skandaloznog i opasnog ponašanja i postupaka četničkog vojvode A. Mandića i partija vladajuće većine (NSD, PES, SNP, DNP) u Skupštini, koji znače antiustavnu i protivzakonitu opstrukciju Parlamenta i koji predstavljaju brutalno i bezobzirno gaženje ključnih demokratskih pravila i principa.
Vi to niste komentarisali, niti je to učino portparol EK, da ne pominjemo komesarku M. Kos i ambasadora J. Sattlera.
Svi zajedno – tim ćutanjem o problemu i potenciranjem “business as usual” pristupa – pokazujete da ne marite mnogo za one vrijednosti i principe na kojima se temelji višenacionalno, multikulturno i multierničko crnogorsko društvo.
Takav Vaš pristup je kratkovid i opasan – i za Crnu Goru i za njenu evropsku perspektivu. Loš je, vrlo, i za EU.
Treće, kao što su neki mlađi politički analitičari i komentatori istakli, Vaš pristup pokazuje da imate nelogičnu i kontraproduktivnu taktiku koja se tiče crnogorske EU agende.
Ako je, na početku mandata aktuelne Vlade Crne Gore, bilo nejasno i zbunjujuće zašto prihvatate i promovišete srpsko-ruske “proksije” (agente, saradnike i pione Kremlja i režimskog Beograda), Vašim posljednjim postupcima (bolje reći – nedostatkom odgovarajućih poruka i postupaka) te su se nejasnoće i nedoumice pretvorile u indignaciju i duboko nezadovoljstvo građana Vašim rezonima i pristupom.
Upornost da se dokazani anti-evropski političari i stranke promovišu kao lideri evropske politike u našoj zemlji je tragimomična.
Ako se, dakle, u Vašim zemljama, borite protiv nacionalista, ksenofoba, izolacionista i “suverenista” (AfD i njima bliske političke strukture, na primjer), građani Crne Gore koji vjeruju u evropske vrijednosti se moraju upitati – zašto onda podržavate i promovišete njihov pandan, njihove saveznike i obožavaoce u našoj zemlji?
Zaista vjerujete da su nacional-šovinistički političari i partije, koji svakodnevno promovišu destruktivne politike i socijalne modele, po svim pitanjima važnim za funkcionisanje, jedinstvo i građanski i demokratski karakter crnogorskog društva, kredibilni partner koji će biti konstruktivan u EU?
Kako je, dakle, moguće da su politike i ideologije koje urušavaju evropsko jedinstvo i stavljaju pitanje na sâmo postojanje EU – neprihvatljive u Vašim zemljama, a, istovremeno, prihvatljive (kao legitimni partneri!) u našoj zemlji?
Čemu služi ta duboka nelogičnost?
Četvrto, i, moguće, najvažnije – da li i zašto mislite da je očuvanje četničkog vojvode na čelu crnogorske Skupštine uslov da se ostvari “fokus” i nastavi posao na evropskoj agendi?
Kakve bi to posljedice za EU proizvela opravdana i neizbježna smjena jednog dokazanog nacional-šoviniste, negatora genocida, zagovornika ratova i apologete ratnih zločina i zločinaca?
Da li bi – čak i da pobrojano ne postoji i da se nije dogodilo (kao što, nažalost, jeste) – u Vašim zemljama tolerisali osobu koja teško zloupotrijebi funkciju prvog čovjeka Parlamenta, ne dozvoli poslanicima glasanje, zabrani novinarima ulazak i spriječi TV prenos?
Da Vam “pomognemo”: ne biste dozvolili, niti tolerisali – ni u jednoj zemlji EU. Tu nema nikakve sumnje. Zašto bi to onda bilo moguće i zašto bi to bilo nekažnjivo u Crnoj Gori?
Koja je i kakva evropska poruka sadržana u Vašoj de facto podršci četničkom vojvodi i srpsko-ruskom igraču? Kakva je Vaša poruka građanima Crne Gore – da je pristupanje EU prazni tehničko-mehanički proces, bez sadržine, pravila i značenja?
Svi znamo da to nije i ne može biti tako.
Poštovana Predsjednice,
ponovićeno, da ne bude nikakve zabune i nedoumice: istorijski je interes i potreba da Crna Gora postane članica EU u bliskoj budućnosti.
To je, koliko shvatamo, interes i opredjeljenje i EU.
Nema nikakve potrebe taj istorijski tok i sadržinu kontaminirati politikama, stavovima i odlukama, pa, samom tim, i posljedicama koje duboko kompromituju razloge koji našu zemlju opredjeljuju da bude dio porodice evropskih naroda i država.
Zato od Vas očekujemo da uvažite crnogorsku stvarnost i potrebe crnogorskog društva i države. To ne mnogo jednostavnije nego održavati neprirodnu i nelogičnu političku konstrukciju sa četničkim vojvodom – koji je, pored svega pobrojanog, i agresivni velikosroski nacionalista i negator crnogorskog identiteta i državnosti – na mjestu predsjednika Parlamenta.
U tome će Vam, svakako – kao i do sada – iskreno i dosljedno pomoći i pro-evropske političke partije i civilno društvo, koji će nastaviti da baštine i promovišu evropske vrijednosti i ciljeve.
