Policija je lišila slobode dva lica – Sašu Lakovića (36) i Nemanju Mučalicu (36) iz Podgorice, zbog sumnje da su izvršili krivično djelo omogućavanje bjekstva licu lišenom slobode, a što se odnosi na omogućavanje bjekstva osuđenom licu Milošu Medenici.
„Sumnja se da su S.L. i N.M. počinili krivično djelo na način što su Milošu Medenici pružili pomoć i logistiku u skrivanju, kako bi bio nedostupan organima za sprovođenje zakona, nakon što je prekršio mjeru nadzora, te nakon što mu je postupajuća sutkinja odredila pritvor 28.01.2026. godine“, saopšteno je iz Uprave policije.
Kako su kazali iz UP, u policijsko – tužilačkim aktivnostima, koje su sprovedene sinhronizovano i koordinisano, na osnovu do sada prikupljenih činjenica egzistiraju dokazi koji ukazuju na osnove sumnje da su navedena dva lica izvršila krivično djelo koje im se krivičnom prijavom stavlja na teret.
„Osumnjičeni S.L. i N.M. će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici. Policija nastavlja sa aktivnostima na pronalasku, lociranju i lišenju slobode odbjeglog Miloša Medenice, na nacionalnom i na međunarodnom nivou“, saopšteno je iz UP.
NCB Interpol Podgorica je, podsjećamo, 29.01.2026. godine, raspisao međunarodnu potjernicu za Milošem Medenicom.
Miloš Medenica je prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina i dva mjeseca.
Pad koji se ne može relativizovati: od preko 11 odsto podrške do svega 6,4 procenta – gotovo prepolovljen politički kapital Demokrata za tri godine. To više nije oscilacija, već jasan trend urušavanja povjerenja.
Istraživanje agencije Spektrum Analitika pokazalo je da partiju kojom rukovodi Aleksa Bečić podržava svega 6,4 odsto građana. Svega – jer je to ozbiljan pad u odnosu na ranija istraživanja, prema kojima je ova partija imala podršku i 10 i 11 odsto.
Od Demokrata Alekse Bečića, Dragana Krapovića, Danila Šaranovića, Borisa Bogdanovića, Tamare Vujović, Zdenke Popović i ostalih, od kojih neki rukovode najznačajnijim sistemima države – od odbrane, preko unutrašnjih poslova, do medija i kulture – popularniji je Milan Knežević i njegov DNP, iako su napustili Vladu i prešli u opozicione klupe.
Ovaj strmoglavi pad pokazuje da građani sve manje vjeruju ovoj partiji i njenom rukovodstvu, uprkos njihovim pokušajima da se predstave kao iskreni borci za pravdu i pravičnost.
Demokrate politički gube tlo pod nogama, i to u susret izborima naredne godine. Izgleda da su građani počeli da kažnjavaju garnituru koja etiketira, prijeti, prati i progoni sve koji se usude da misle drugačije.
U takvom sistemu moći, ipak, nešto nije u njihovim rukama – a to je glas građana. Ako je suditi prema anketi, građani se sve jasnije orijentišu ka partijama koje su profilisane, bilo kao nacionalne, bilo kao građanske, ali čije rukovodstvo jasno ukazuje kojim kursom se kreće.
Demokrate su ozbiljno izgubile tlo pod nogama.
Kako padaju Demokrate vidi se i kroz brojne primjere iz ranijih istraživanja. Prošlogodišnje istraživanje CEDEM-a pokazalo je da partiju podržava 8,2 odsto građana, što je već tada bio pad u odnosu na godinu ranije, kada je podrška iznosila 10 odsto. Još ranije, prema istraživanju CEDEM-a objavljenom u maju 2023. godine, podrška Demokratama iznosila je 11,1 odsto.
Ako se ovaj trend nastavi, pad više neće biti pitanje procenta, već političkog opstanka. Sa nekada dvocifrene podrške, Demokrate ulaze u zonu u kojoj se ne gube izbori – već politički identitet i uticaj. U takvim okolnostima, svaki naredni izborni ciklus može biti manje borba za vlast, a više borba za preživljavanje na političkoj sceni.
Viši sud odbio je jemstvo od 1. 199.000 eura koje je porodica penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića ponudila u nekretninama da bi se on u daljem toku postupka branio sa slobode. Više članova porodice Milivoja Katnića ponudili su svoje nekretnine.
Da je za Katnića odbijeno jemstvo potvrđeno je Portalu ETV iz Višeg suda.
Branilac Katnića, advokat Ljubomir Raković rekao je za naš mediji da može potvrditi da su na odluku Višeg suda izjavili žalbu u predviđenom roku i da će o njoj odlučivati Apelacioni sud.
Katniće se optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva tereti da je bio član navode grupe koju je formirao nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazović a čiji je član, prema stavu tužioca Miloša Šoškića, postao i specijalni tužilac Saša Čađenović. Tužilaštvo Katnića, Lazovića i Čađenovića tereti da su svoje službene položaje podredili kavačkom kriminalnom klanu i da su radili u njihovom interesu.
Sa druge strane, Katnić, Lazović i Čađenović odbacili su sve navode specijalnog tužioca i ukazali da su procesuirali sami vrh kavačke kriminalne grupe – Radoja Zvicera, Slobodana Kašćelana, koji slove za vođe, ali i sve visokorangirane članove tog klana. Upravo podaci koju su prezentovani na suđenju pred sudskim
vijećem sudije Veljka Radovanovića ruše tezu tužioca Šoškića da su osobe iz kavačke grupe bile zaštićene od krivičnog gonjenja. Svi saslušani policajci potvrdili su odbranu Katnića, Lazovića i Čađenovića da nikada nije bilo privilogovanih pojedinaca bilo iz kavačkog ili škaljarskog klana.
Katnić i Lazović uhapšeni su14. aprila 2024. godine i od tada se nalaze u pritvoru. Čađenović je uhapšen u decembru 2022. godine i u Istražnom zavoru je proveo 19 mjeseci. Nakon napuštanja UIKS- a 11. jula 2024. godine Čađenoviću je bio određen kućni pritvor koji mu je ukinut 29. oktobra 2025. godine.
Foto: Šef crnogorske filijale SPC Joanikije Mićović i Komnenović koji ga gleda u ekstazi dok mu poklanja opštinsko zemljište
Tako je i vlast u Tivtu, sastavljena od šarenih predstavnika desetak srpskih i lokalnih partija, sa samo jednim mandatom viška u odnosu na DPS, Evropski savez i HGI, provela posljednje četiri godine u jalovom nadgornjavanju, borbi za lične privilegije, kombinacije i korupciju.
“Ja sam držao ruke u džepove, kako bi pokazao namjeru da neću da se tučem”.
Ova gore navedena rečenica nije izjava učesnika pijanke u seoskoj kafani, nego izjava predsjednika Skupštine Opšine Tivat Miljana Markovića data u policiji. Drugi učesnik incidenta koji pominje Marković je ni manje ni više nego predsjednik Opštine Željko Komnenović.
Zamislite kako funkcioniše vlast u tom gradu kad su Komnenovića, kako je dalje u svojoj izjavi naveo Marković „jedno minut šetali lijevo-desno i čupali sa njim kako bi ga spriječili da meni priđe”. Navedeni koji su ga držali, šetali i čupali su odbornici vlasti u gradu, sekretari i direktori javnih preduzeća.
Ovaj primjer koji nam dolazi iz opštine Tivat, a kojim se ovih dana zabavlja crnogorska javnost, je suštinski rezultat primitivizma, klerikalizma, nepismenosti i nezasitosti onih koji su na talasu litijaških kolona došli na vlast.
Željko Komnenović i Miljan Marković: Litijaška “elita”
Bez diplome, uz kupljenu diplomu ili teško stečenu poslije decenije i kusur studiranja – danas živimo osvetu onih najgorih među nama, koje ni po čemu nije zapadalo bez posljednje mjesto.
To su isti oni koji nijesu imali ni druga ni đevojke dok su odrastali, pa danas liječe nagomilane komplekse na cijeloj državi, misleći da će preko funkcije nadoknaditi sve frustracije koje su godinama gomilali.
Klasičan primjer su lokalni đilkoši koji su se dovatili vlasti, pa sada preko leđa građana ostvaruju svoje „kombinacije“. Gradovi su im isti ili gori nego kad su ih preuzeli, prenose svake godine po 20-30 miliona koje ne umiju zakonski potrošiti, a za vrijeme njihove vlasti jedino je u porastu partijsko zapošljavanje, korupcija, nepotizam i nesposobnost.
Tako je i vlast u Tivtu, sastavljena od šarenih predstavnika desetak srpskih i lokalnih partija, sa samo jednim mandatom viška u odnosu na DPS, Evropski savez i HGI, provela posljednje četiri godine u jalovom nadgornjavanju, borbi za lične privilegije, kombinacije i korupciju.
Ali opštini Tivat i Komnenoviću to nije smetalo da u julu prošle godine jedan dio zemljišta bivše vojne lokacije kod hotela „Tivat” ustupe Mitropoliji crnogorsko-primoskoj (MCP) crkve Srbije za izgradnju vjerskog objekta.
Treba se podsjetiti slučaja namještanja utakmica od strane FK Arsenal zbog čega je UEFA i izbacila taj klub iz takmičenja i zabranila doživotno bavljenje fudbalom za dio rukovodstva kluba. Sve pod “budnim” okom Komnenovića i Markovića, koji vide da im je ovaj mandat posljednji na vlasti, pa grabe koliko mogu.
To su isti oni koji nijesu imali ni druga ni đevojke dok su odrastali, pa danas liječe nagomilane komplekse na cijeloj državi, misleći da će preko funkcije nadoknaditi sve frustracije koje su godinama gomilali
Samo je pitanje da li će svađe i čupanje za revere nastaviti do sljedećeg juna ili će se nešto slično od redosljeda u Pljevljima desiti i u ovome gradu, đe već sada nema funkcionalne vlasti.
Ovi lokalni problemi samo su refleksija onoga što se dešava na državnom nivou. Vlast predstavlja disfunkcionalni konglomerat sastavljen od gomile šarenih političkih klanova koje na okupu drži samo ljubav prema fotelji, ali i privilegije koje vlast donosi.
Sav taj haos ne može se sakriti iza šuplje priče o ljubavi prema Evropi i evropskim integracijama, jer na kraju krajeva potrebno je ostvariti i neke konkretne rezultate, što je aktuelna vlast nesposobna da učini. I to je dokazala nebrojeno puta.
Brisel zahtijeva otpuštanje 25% zaposlenih u javnom sektoru, petina bez kvalifikacije za posao koji obavljaju
Formiranje Radne grupe za izradu Ugovora o pristupanju Evropskoj uniji definitivno je jako dobra vijest za Crnu Goru. Zvanična Podgorica s pravom kapitalizuje taj momenat i za podizanje rejtinga strankama koje čine vladajuću koaliciju.
Hodogram poslova koje treba obaviti do zatvaranja svih poglavlja, međutim, izuzetno je zahtjevan, sa velikim izgledima da se pretvori u trku sa vremenom, uzimajući predstojeće parlamentarne izbore kao ključni unutrašnjopolitički momenat.
Dobro obaviješteni izvor Antene M otkriva kako je plan Brisela da prvi draft Ugovora o pristupanju bude spreman do novembra ove godine. Tada će ga dobiti, na čitanje i komentare, Crna Gora kao država kandidat i sve članice EU.
Na međuvladinim konferencijama, u maju i junu, očekuje se zatvaranje još po dva poglavlja (2, 8, 19 i 28), eventualno i poglavlje 14, na kome se radi intenzivno.
I poglavlje 31 odranije je spremno za zatvaranje, ali se tome protivi Hrvatska, zbog Rezolucije o Jasenovcu. Odskora su, međutim, i Baltičke zemlje rezervisane prema zatvaranju toga poglavlja.
Nakon majske i junske međuvladine konferencije i očekivanog zatvaranja četiri-pet poglavlja, Vlada Crne Gore dobiće, tvrdi izvor Antene M, rok od 90 dana da uradi sve što je potrebno za zatvaranje preostalih poglavlja. A taj spisak obaveza dug je i zahtjevan…
Treba, u tom smislu, završiti sva neophodna naimenovanja: Ustavni sud, agencije, odbori… Ustavni sud trenutno funkcioniše sa šest od sedam sudija, s tim što je sutkinji Desanki Lopićić mandat produžen godinu (do decembra), nakon što je stekla uslove za prestanak funkcije. Sa druge strane, dva naimenovanja u Ustavni sud moraju doći iz “kvote” predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, čije prijedloge parlamentarna većina uporno ignoriše. Poslanik bivše predsjednikove partije, Vasilije Čarapić, u jednom televizijskom nastupu je čak poručio da će sudije morati predlagati neki novi predsjednik.
Vlast je već pokazala solidno umijeće političke trgovine i vjerovatno će naći način da ispuni obavezu naimenovanja. No, kudikamo teže biće primijeniti sve (ali baš sve!) presude i inspekcijske nalaze o nezakonitim postavljenjima. Još teže biće Vladi da ispuni zahtjev EK i otpusti 25% zaposlenih u javnom sektoru! Nalaz Brisela je da su četvrtina zaposlenih u državnoj upravi višak, a 20 odsto nemaju potrebne kvalifikacije za posao koji obavljaju! EU insistira na reorganizaciji javne uprave, a Vladin plan reforme kasni već godinu i po!
Uvođenje jasnih kriterija za izbor menadžmenta u javnim preduzećima posljedica je nezadovoljstva Evropske komisije rezultatima u odnosu na Vladine zavrtane ciljeve, naročito u energetskom sektoru!
Zacijelo ni Briselu nije svejedno zbog kritika koje trpi povodom pretjerane popustljivosti što je pokazao kod izmjena zakona o Unutrašnjim poslovima i ANB. EK ne želi da u javnosti izgleda kao trpeljiva, a kamoli kao sponzor “staljinističkih zakona” kojima se Crna Gora pretvara u “policijsku državu”. Zato se, prema našem izvoru, insistira na hitnom usaglašavanju ta dva zakona sa standardima EU. Uz to, kao posebno naglašen zahtjev je i završetak reformi u sektoru bezbjednosti. Pod čim Brisel, svakako, ne podrazumijeva okončanje postupka stvaranja “partijske policije”, pod kontrolom Bečićevih Demokrata, i stavljanja ANB pod punu kontrolu PES.
U fokusu Brisela su i medijski zakoni. Zahtijeva njihovu doradu po prvobitno usaglašenim kriterijima. A tu je i neobičan slučaj direktora Javnog servisa Borisa Raonića koji teško kompromituje zvaničnu Podgoricu, što je nedavno priznao i ministar pravde Bojan Božović, na ministarskom satu, u Skupštini CG.
Visoko pozicioniran je i zahtjev za nastavak izborne reforme, pa slijedi set (samo?) naizgled manje komplikovanih zadataka: profesionalizacija i selekcija kadra u oblasti poloprivrede i ekologije i hitno rješenje za Agenciju za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, te donošenje Zakona o Skupštini.
Konačno, na popisu su i promjene Ustava koje treba da omoguće reforme u pravosuđu, ubrzanje aktivnosti radi zatvaranja poglavlja 23 i 24. Brisel, tvrdi naš izvor, insistira i na Zakonu o Vladi, a preporučuje da, ukoliko se ide u rekonstrukciju Vlade, to ne bude prije jeseni i da Spajićev mega-kabinet bude smanjen barem 25%. Nacrtom Zakona o Vladi, koji su nedavno predstavili ministar javne uprave Maraš Dukaj i potpredsjednik Vlade Momo Koprivica, međutim, ne ograničava se ukupan broj resora, već se samo definišu obavezna ministarstva.
Najava da se Jeleni Borovinić Bojović sprema mjesto potpredsjednice Vlade, nakon sve izglednije smjene sa funkcije predsjednice Skupštine Glavnog grada, signalizira koliko će Briselu biti teško da Podgoricu uvede u stvarno evropski obrazac ponašanja.
POLITIČKE IGRARIJE: Andrija Mandić i Milan Knežević (Foto: Ilustracija: Balša PAVIĆEVIĆ)
Deklaracija, Sveti Vasilije Čudotvorac i ,,otpriznavanje Kosova”
Priča o takozvanom otpriznavanju Kosova je politički igkrokaz. Da je Milan Knežević zaista želio da pokrene pitanje poništenja priznanja Kosova, ne bi potpisivao koalicioni sporazum o formiranju Spajićeve Vlade kojim se tražilo da niko od potpisnika neće pokretati teme koje ,,dijele koaliciju”. A da je lider DNP-a toliko patio zbog priznavanja Kosova imao je priliku – skoro pune dvije godine – da preko ministra Zogovića i ministarke Vukićević, na sjednicama Vlade pokrene proceduru poništenja Odluke o priznavanju Kosova iz 2008. godine…
Još petnaestak dana, samo još da se usvoji Deklaracija 12. maja i gotovo – opština Zeta će da otprizna Kosovo. I to baš na dan Svetog Vasilija Čudotvorca!
Tako je obećao Milan Knežević, lider Demokrastke narodne partije. I ne samo to: pozvao je Knežević sve gradove u Crnoj Gori đe, kako reče, ,,vladaju Srbi”, da slijede primjer opštine Zeta, pa da i te opštine nekom deklaracijom ladno otpriznaju Kosovo.
GROMOGLASNE NAJAVE
Iako ga nije direktno prozvao, Knežević je politički bocnuo svog saborca Andriju Mandića, pozivajući na akciju Mandićeve partijske saborce – Daria Vraneša, čelnika Pljevalja i Marka ,,Šubaru” Kovačevića, prvog čovjeka Nikšića. akciju.
Jasno je, lider Demokratske narodne partije ,,otpriznavanjem Kosova” želi sebe da postavi na poziciju lidera svih Srba u Crnoj Gori. Ili, što bi se uprošćeno reklo: Milan bi da bude Andrija umjesto Andrije!
Imao je Knežević i ranije takve, ,,srpstvo iznad svega”, nastupe. Recimo, kada je juna 2021. tadašnji premijer Zdravko Krivokapić odlučio da smijeni ministra pravde Vladimira Leposavića koji je ustvrdio da Haški tribunal nema legitimitet da masakre nad Bošnjacima iz Srebrenice klasifikuje kao genocid.
-Ja sam Srbin koji govori srpskim jezikom, ide u Srpsku pravoslavnu crkvu I želi najbolje odnose sa Rusijom i Srbijom. I kad god bude igrali Srbija i Rusija protiv nekih zemalja Evropske unije, navijaću za Srbiju i Rusiju – grmio je Knežević iz skupštinske klupe, dok je još opstajala prva ,,postavgustovska”, takozvana ,,Apostolska” Vlada premijera Zdravka Krivokrapića.
I kada je ovako žestok Srbin Milan Knežević, najavio Deklaraciju o otpriznavanju Kosova, čekalo se sa nestrpljenjem.
NEMA ,,OTPRIZNAVANJA”: Deklaracija koju je najavio Milan Knežević(Photo: Portal ETV )
ŠTO BI SA ,,OTPRIZNAVANJEM KOSOVA”?
Pa je onda Deklaracija najavljena na Fejsbuku, sve uz pjesmu ,,Onamo, ‘namo”. I dok se po društvenim mrežama u režiji Kneževićeve DNP orila pjesma Kralja Nikole , kada se sa brda Kosova sišlo u Zetsku ravnicu uslijedilo je veliko iznenađenje.
U šest tačaka pompezno najavljene Deklaracije – nema ni pomena o otpriznavanju države Kosovo!
Ima, u tački jedan, zabrinutosti za ,,položaj Crnogoraca i Srba na Kosovu i Metohiji”. Ima u tački dva ,,žaljenja što su sve dosadašnje Vlade Crne Gore, od sticanja nezavisnosti, ignorisale većinski stav građana Crne Gore da su Kosovo i Metohija sastavni dio Republike Srbije”. Ima i solidarnosti i želje, sada tačka četiri – ,,da se kriza nastala jednostrano proglašenom nezavisnošću riješi mirnim putem”.
Priznaje se u Deklaraciji i da postoji crnogorska nacija i da postoje Crnogrci na Kosovu, što zvanični Beograd nikada nije priznao…
Da, mnogo toga ima, ali nema one ključne rečenice koju je tako pompezno najavljivao Milan Knežević – da opština Zeta otpriznaje Kosovo.
POLITIČKA LARMA, A POSLJEDICE TAJNA: Milan Knežević, lider DNP-a(Photo: UGC )
POLITIČKA GALAMA I REALNA FARSA
I sve to mnogo liči na ponavljanje političke farse.
Jer, još prije tri godine, maja 2023, baš mjesec dana uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, Odbornički klub tadašnjeg Demokratskog fronta je saopštio da će na prvoj narednoj sjednici zetske Skupštine biti usvojena, pazite sad, ,,deklaracija o poništenju i nevaženju odluke o priznanju Kosova na teritoriji te opštine”.
Da bi drama bila potpuna, odbornici zetskog parlamenta trebalo je prvi put da raspravljaju o predlogu deklaracije 11. juna 2023, baš u izbornoj noći! No, kvoruma nije bilo te izborne noći, ali ni za sjednicu drugu 30. juna, ni za treću, ni za četvrtu sjednicu opštine Zeta…
Kako tada, tako i danas. Samo što će, eto, 12. maja za dan Svetog Vasilija Čudotvorca da se usvoji famozna Deklaracija.
RAZOTKRIVANJE LAŽI-BAJKE
Koja, suštinski, ne znači ništa. Čak ni čudotvorni Sveti Vasilije ne može udesiti da opština Zeta otprizna Kosovo, ako to u Deklaracije niđe ne piše.
Uostalom: opštine, pa ni opština Zeta, nemaju politički ili pravni legitimitet da priznaju ili ne priznaju države; opštine nemaju granične prelaze, ukratko – opštine, čak i tamo đe Srbi vladaju, nijesu države…
Naravno, građanin Milan Knežević sve ovo dobro zna, ali političaru Milanu Kneževiću baš sve ovo odgovara.
Jer, priča o takozvanom otpriznavanju Kosova je politički igkrokaz.
Da je lider DNP-a zaista želio da pokrene pitanje poništenja priznanja Kosova, ne bi svojevremeno potpisivao koalicioni sporazum o formiranju Spajićeve Vlade kojim se garantovalo da niko od potpisnika neće pokretati teme koje ,,dijele koaliciju”.
Da je lider DNP-a toliko patio zbog priznavanja Kosova imao je priliku – skoro pune dvije godine – da preko ministra Zogovića i ministarke Vukićević, na sjednicama Vlade pokrene proceduru poništenja Odluke o priznavanju Kosova iz 2008. godine.
DOGODINE: Protesti U Podgorici nakon što je Vlada Crne Gore priznala Kosovo(Photo: UGC)
A i da je zaista želio da ode u opoziciju, Knežević ne bi iz Vlade povukao samo dva ministra već i sve one ostale predstavnike Demokratske narodne partije po dubini, visini i širini vlasti.
ŠTRAJK GLAĐU I PAMEĆU
Ovako, sve se vidi kao po čistom, sunčanom, danu: Milan Knežević kao glumi zatupnika ekstremnog srpstva, dok četnički vojvoda Andrija Mandić se kao uživio u ulogu miroljubivog evropejca. Da bi tako, držali pod okriljem sve srpske glasače i one što žele u Evropu i one koji bi radije u savez sa Srbijom i Rusijom.
I zato je bila potrebna politička drama i dramatična galama Kneževića, kao i odglumljeno tihovanje Mandića. Uostalom, nije prvi put da se igra laži-bajka.
Sjećate li se Andrije Mandića i njegovog štrajka glađu, kada se okupio sa pristalicama Demokratskog fronta ispred zgrade Skupštine Crne Gore? Bilo je burno I padale su velike riječi, zakletve. I obećanja, naravno…
-Ja ću čekati u ovoj zgradi. Nakon ovog govora otpočinjem štrajk glađu”, grmio je tadašnji lider Demokrastkog fronta…
Ovo je bilo 14. oktobra 2008, nekoliko dana nakon što je Crna Gora priznala Kosovo. Štraj je trajao nekih petnaestak dana. Zlobnici su rekli da je nakon štrajka izašao onako, ne baš izgladnio.
E, sad: hoće li zaista 12. maja – kad se usvoji Deklaracija Milana Kneževića – Kosovo prestati da bude nezavisna država?
Piše: Olivera Vukajlović, savjetnica Predsjednika Crne Gore za održivi razvoj
Povodom slučaja „Sveti Stefan“ ovih dana se u javnosti plasiraju tvrdnje koje ne predstavljaju ozbiljnu analizu, već pokušaj da se kroz politički spin skrene pažnja sa suštine i zamijene teze u trenutku kada se odlučuje o pitanju koje može imati višemilionske posljedice po državu.
U takvom pristupu izostaju ključni odgovori, dok se fokus preusmjerava na sporedne narative i interpretacije koje ne doprinose razumijevanju suštine problema. Umjesto argumentovane rasprave zasnovane na činjenicama i dokumentima, javnosti se nude konstrukcije koje relativizuju pitanja od javnog interesa.
Pokušaj da se ova tema predstavi kao politička polemika nije slučajan jer je to način da se izbjegnu odgovori na ono što je zaista važno i da se pažnja javnosti usmjeri u pogrešnom pravcu. Zato je važno stvari postaviti jasno.
U trenutku kada država dogovara poravnanje u međunarodnom arbitražnom postupku, a javnost nema potpuni uvid u detalje niti jasan odgovor na pitanje da li bi nastavak spora mogao donijeti povoljniji ishod po državu ili dodatne gubitke, traženje dodatne pravne analize jedino je odgovorno i neophodno djelovanje.
Ovdje nije pitanje ko je u pravu politički, već da li država možda odustaje od bolje pravne pozicije bez punog objašnjenja javnosti. Zato se nameće jednostavno pitanje: kome zapravo smeta da se stvari dodatno provjere?
Objavljena informacija o arbitražnom postupku potvrđuje da se predloženo poravnanje odnosi na okončanje spora, odricanje od tužbenih i protivtužbenih zahtjeva, produženje zakupa, povećanje zakupnine i učešće države u dobiti zakupca. Upravo zato su postavljena pitanja još važnija.
Kada se država odriče zahtjeva u postupku koji traje godinama i u kojem su potrošena značajna sredstva, građani imaju pravo da znaju na osnovu kojih pravnih i ekonomskih procjena je takva odluka donijeta.
Činjenica da su nadležne institucije bile uključene u određene faze postupka ne zatvara pitanje odgovornosti. Naprotiv, ona dodatno potvrđuje potrebu da se javno saopšti da li postoje formalna mišljenja o izgledima spora, pravnim posljedicama poravnanja i mogućoj šteti po imovinu države.
U ozbiljnoj državi nije dovoljno reći da je nešto u javnom interesu. Javni interes se dokazuje dokumentima, analizama, ugovorima, procjenama rizika i jasnom odgovornošću onih koji donose odluke. Zato Vlada mora da objavi pravnu analizu, ekonomsku računicu i formalna mišljenja na osnovu kojih je prihvatila ovakav zaokret u arbitražnom postupku.
Umjesto odgovora na ova pitanja, javnosti se nudi niz nepovezanih tema, ličnih konstrukcija i političkih etiketa. Takav pristup ne doprinosi raspravi, već je svjesno zamagljuje.
Posebno je indikativno manipulativno ubacivanje priče o Miločeru, uz tvrdnje koje ne odgovaraju stvarnim okolnostima iz tog perioda. Kada se netačne ili nepotpune informacije koriste kao osnova za političke zaključke, jasno je da cilj nije informisanje, već oblikovanje percepcije. Uvođenje potpuno nepovezanih tema dodatno potvrđuje isti obrazac: zatrpati suštinu sporednim narativima kako bi se izbjegla rasprava o onome što je zaista važno.
Zanimljivo je kako se narativi mijenjaju u zavisnosti od trenutnog konteksta, što dodatno potvrđuje da ovdje nije riječ o principijelnom pristupu, već o selektivnom tumačenju činjenica. U takvom okviru, otpor prema svakoj dodatnoj provjeri postaje još indikativniji i otvara pitanje zašto se izbjegava potpuna transparentnost u procesu donošenja odluka.
Ako postoji bilo kakav interes u pozadini, onda javnost ima pravo da tu informaciju zna kako bi mogla pravilno da tumači iznijete stavove. Suština, međutim, ostaje ista:
– da li je poravnanje rezultat pravne analize, i ako jeste – čije?
– da li je poravnanje rezultat finansijske procjene, i ako jeste – na osnovu kojih parametara?
– da li je država imala potpun uvid u moguće ishode arbitraže prije nego što je odlučila da odustane od daljeg spora?
Na ta pitanja javnost zaslužuje jasne i dokumentovane odgovore.
Sve drugo, lične konstrukcije, spinovi i zamjena teza predstavljaju pokušaj da se ta pitanja izbjegnu. Predsjednik Jakov Milatović će nastaviti da radi ono što je njegova obaveza: da traži odgovore, insistira na pravnoj sigurnosti i štiti interes države. Jer oni koji imaju argumente nemaju problem sa pitanjima. Problem sa pitanjima imaju samo oni kojima odgovori ne idu u prilog i kojima je interes investitora iznad interesa države.
Sveti Stefan treba da bude otvoren. Ali, država ne smije zatvarati oči pred odlukama koje mogu značiti odustajanje od sopstvenih prava bez jasnog objašnjenja javnosti.
Očekuje se da će se ovaj plan realizovati, te da će za dan, dva mljekari ponovo početi da otkupljuju mlijeko od kooperanata kojih je u Crnoj Gori ukupno 840
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković je nakon jučerašnjeg sastanka sa predstavnicima proizvođača i prerađivača mlijeka, te trgovačkih lanaca saopštio da je dogovoreno da se višak mlijeka izveze u neku od zemalja regiona, gdje će se obraditi, pakovati u tetrapak i vratiti u Crnu Goru o trošku Ministarstva, piše Pobjeda.
Time bi, kako je dodao, trebalo da bude riješen trenutni problem malih farmera, njih oko 400, od kojih su mljekare prošle sedmice prestale da otkupljuju mlijeko, jer nemaju više prostora za skladištenje. Riječ je o 14 tona mlijeka dnevno koje mali proizvođači ne mogu da plasiraju.
Podrška trgovaca
Joković je kazao da su trgovci ,,spremni da smanje uvoz mlijeka“ na račun domaćih proizvoda, pozivajući građane da i oni daju prednost domaćim, u odnosu na uvozne mliječne proizvode. Kazao je da je riječ o krizi koja je uzrokovana smanjenjem izvoza mlijeka iz Evrope zbog situacije na Bliskom istoku i to ne samo u Crnoj Gori.
Ipak, kako se zaključuje iz navoda predstavnika prerađivača mlijeka Milutina Đuranovića i predstavnika farmera Vlada Lakića, ovo rješenje još nije konačno dok se ta mogućnost ne potvrdi sa Mljekarom Leskovac, imajući u vidu da je uvoz mlijeka u Srbiju zabranjen. To bi, kako su naveli, trebalo da bude poznato na sastanku koji je za danas ponovo zakazan u Ministarstvu. Ipak, očekuju da će se ovaj plan realizovati te da će za dan, dva mljekari ponovo početi da otkupljuju mlijeko od kooperanata kojih je u Crnoj Gori ukupno 840.
Da jučerašnji dogovor sa trgovcima ipak ne podrazumijeva smanjenje uvoza mlijeka, pojasnio je Đuranović, navodeći da je dogovoreno da se tokom ovog kriznog perioda u marketima favorizuje prodaja domaćeg mlijeka dok se ne prodaju zalihe. U svakom slučaju, jedini način trajnog rješavanja problema jeste da se kod građana probudi svijest da kupuju domaće proizvode.
„Kada bi svako crnogorsko domaćinstvo danas kupilo po litar domaćeg mlijeka ili jogurta, zalihe mljekara bi se ispraznile“, kazao je Đuranović.
Joković je pohvalio reakciju trgovaca dodajući da su pitali zbog čega ih nijesu ranije obavijestili o ovom problemu, kako bi se na vrijeme pripremili da prihvate viškove.
„Ovaj višak je uspješan rad naših farmera i Ministarstva i svih subvencija. Ne možemo da dozvolimo da se smanji proizvodnja mlijeka, jer samo imamo viškove sirovog mlijeka, mnogo drugih mliječnih proizvoda uvozimo“, kazao je Joković, dodajući da je potrebno da se iskoriste IPARD sredstva za preradu te da se nada da će tu mogućnost razmotriti trgovački lanci i prerađivači i pokrenuti linije za preradu mlijeka, kako bi se trajno riješio ovaj problem.
Transport viška mlijeka
Joković očekuje da će mljekare u naredna dva dana ponovo početi da otkupljuju mlijeko.
„To je dogovor, osim ako nešto ne iskrsne u međuvremenu u vezi s transportom, jer to mlijeko treba staviti u cistijerne i prevesti ga do onih koji imaju linije u regionu za preradu mlijeka i onda ga uvesti u Crnu Goru“, kazao je Joković dodajući da će danas raspisati javni poziv za mljekare koje će taj posao da realizuju.
Na pitanje Pobjede da li se ovakva situacija mogla predvidjeti, Joković tvrdi da nije.
„Više od vas bih volio da to mogu da predvidim, ali kad čitava Evropa ima problem, a niko ga nije predvidio, jer nikad ne znate koliko će se mlijeka proizvesti, koliko će ljudi kupiti, ko će napraviti neku akciju da bi prodao svoje proizvode“, kazao je Joković.
S druge strane, i Đuranović i Lakić ukazuju da se viškovi mlijeka pojavljuju svake godine u isto vrijeme.
„U ovom periodu uvijek ima puno mlijeka, jer su krave na travi. Ovo će se desiti i za vrijeme praznika 21. maja, kada marketi ne rade nekoliko dana, ponovo će doći do akumulacije. Isto je bilo i prošlih godina, to se zbog prirode procesa uobičajeno dešava tokom aprila i maja, pa ponovo u septembru i oktobru, a onda u decembru i januaru“, naveo je Đuranović dodajući da očekuje da se ovaj problem smanji u julu.
Objašnjavajući razloge zbog kojih su odlučili da obustave otkup od farmera koji proizvode do 100 litara mlijeka, Đuranović je kazao da su prosudili da oni imaju veću mogućnost da tu količinu usire, za razliku od onih koji proizvode više stotina litara dnevno.
Dugoročno rješenje
Kazao je da vjeruje da će se ovog puta problem riješiti na ovaj način, dodajući da ako se pokaže dobrim planom, to možda biti dugoročno rješenje.
Na pitanje Pobjede kada će ponovo početi da otkupljuju mlijeko, Đuranović navodi da se mora sačekati da se preciziraju detalji o izvozu radi uslužne prerade i pakovanja, ali da to svakako neće biti danas.
„Ako sve uspijemo da zaokružimo u operativnom dijelu, već možda narednog dana moći ćemo da nastavimo otkup“, kazao je Đuranović.
Lakić je ocijenio da ovakvo rješenje može postati dugoročno „ako bude volje Ministarstva“.
„Ovo nije prvi put, a svake godine imamo sve manji broj proizvođača, makar sirovog mlijeka. Vidjećemo sjutra na sastanku da li će se ovo potvrditi. Ostalo je još na dugom štapu, sutra će se znati“, kazao je Lakić juče.
Naglasio je da se mora voditi računa da će se ovo dešavati i u narednom periodu te da se mora reagovati na vrijeme.
„Bojim se da fali adekvatnih razgovora između prerađivača, Ministarstva i trgovaca. Ta uvezanost će dovesti u povoljnu situaciju poljoprivrednu proizvodnju“, kazao je Lakić dodajući da je ovo zakašnjela reakcija Ministarstva, jer se već u martu znalo da će do ovoga doći.
Život i more (zbirka pripovjesti) Slobodana-Boba Slovinića
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Slobodan – Bobo Slovinić, crnogorsko-hrvatski slikar, autor, književnik i publicista, pripada onoj rijetkoj vrsti stvaralaca koji ne pripadaju samo svom vremenu nego i prostoru iz kojeg su ponikli. Budva je njegova svojevssna (mediteranska) sudbina, trajanje i unutrašnji pejzaž iz kojeg nastaje i slika i riječ. Južno podneblje u Slovinićevim pripovjestima je način mišljenja, osjećanja lijepih a ponekad i bolnih uspomena. Zato nova zbirka pripovesti,,Život i more” (njih 33) je svojevrsni (poklon) ali i prirodan nastavak jednog dugog stvaralačkog puta u kojem su pučina, kamen, porodična loza i unutrašnja čovjekova borba stalni saputnici. Ova knjiga nastala je iz snažnog unutrašnje (potrebe) da se čovjek vrati vremenu koje je prošlo, ali koje nosi snagu poput autorvih slika i pejzaža. To ne predsatvlja obično prisjećanje, već duboko poniranje u segmenet lične i porodične istorije u prostore đetinjstva, porijekla i trajanja. Već na prvim stranicama osjeća se ona klasična primorska melanholija ne kao slabost, već kao svijest o prolaznosti, kao žal za ljudima, ulicama, pontama, glasovima i svakodnevnim sitnicama koje su činile život punim. Slovinić ne piše da bi opisivao prošlost, već da bi je ponovo oživio pred čitaocem. Veliki Predrag Matvejević zapisao je da na Mediteranu duh stari sporije od tijela. Upravo ta misao može stajati kao (snažni) jedinstveni moto ove knjige. Slovinićeve pripovijesti ne pripadaju memoarskoj građi u klasičnom smislu, već unutrašnji fragmenti (arabeske) jednog života koji traje i probljeskuje najljepšim i najjsnažnjim emocijama.
„Stari grad – Depandans – Dolazak“ jedna je od najpotresnijih ulaznih kapija ove knjige. Rođenje usred ratnog vihora, pod okupacijom, uz more koje udara o temelje kuće, autobiografski početak ali i gotovo mitski trenutak dolaska čovjeka u svijet. More je tu već pri prvom (u)dahu kao sudbina, kao krštenje, kao znak pripadanja. Dijete se ne rađa samo u porodici, već u prostoru istorije i nemira. Upravo tu Slovinić pokazuje svoju pripovjedačku snagu đe početat porodične istorije stapa se u jednu istu rečenicu.
„Plićak – more – strah“ nosi jednu od najvažnijih simboličkih linija cijele knjige prvi ozbiljni susret čovjeka sa strahom. Primorski horizont, koje je dotad bilo prostor igre, mirisa i porodične sigurnosti, ovđe dobija drugo lice dubinu, neizvjesnost i opomenu. Dječak prvi put shvata da svijet juga pored svoje ljepote plavetnila, je i ozbiljna škola opstanka. Plićak, naizgled bezazlen prostor đe se počinje svako dječje kupanje, postaje granica između sigurnog i nepoznatog. Slovinić tu vješto pokazuje kako se karakter ne gradi samo kroz radost, već upravo kroz prve susrete sa vlastitim strahovima. Talas tada prestaje biti samo prijatelj i postaje učitelj ozbiljnosti života.
„Stari grad – Tunja – Sveti Nikola“ otvara jednu snažnu priču o odnosu čovjeka prema prostoru koji ga oblikuje. Sveti Nikola je trajna tačka unutrašnje orijentacije, gotovo mitski znak pripadanja Budvi i njenom morskom identitetu. Tunja, more i pogled prema ostrvu grade sliku jednog mediteranskog svijeta u kojem čovjek ne živi pored prirode, već sa njom. U ovoj priči osjećamo kako svakodnevni ribarski život, pomorska disciplina i odnos prema pučini postaju moralna škola. Ostrvo je istovremeno i udaljenost i privlačnost, i izazov i igra ono podsjeća da se čovjek uvijek kreće između obale sigurnosti i dubine iskušenja.
„Velja voda – Pasara BD 333 – Novi Porat“ posebno je dragocjena jer u centar stavlja barku kao produžetak čovjekovog identiteta. Pasara je svojevrsni porodični znak trajanja, lična istorija i simbol slobode. Brod u pomorskoj kulturi nosi ime, sudbinu i karakter svog vlasnika. Novi porat u ovoj priči postaje mjesto susreta starog i novog vremena između tradicionalnog života vezanog za more i savremenih promjena koje prijete da (potru) stare navike i ritmove. Slovinić kroz ovu priču ne piše samo o barki, već o pitanju opstanka jednog načina života. Kad nestane pasare, ne nestaje samo predmet, već čitav jedan svijet odnosa prema moru.
„Mladost – Sura gora – Avantura“ donosi energiju mladalačkog iskušenja, trenutak kada čovjek poželi da pređe granice dozvoljenog i da se suoči sa sopstvenom hrabrošću. Sura gora prostor prirodne divljine, ali i mjesto unutrašnjeg ispita. U toj priči mladost se ne svodi se na romantični poza, već sudar radoznalosti i opasnosti. Avantura je pokušaj da se čovjek dokaže samome sebi. Slovinić snažno razumije tu psihologiju odrastanja potrebu da se osvoji nepoznato, da se padne i ustane, da se kroz rizik osjeti vlastita snaga. Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost svi u sebi nosimo neku svoju Suru goru.
„Atelje – Galerija – Liberto“ otvara sasvim drugačiji horizont susret čovjeka sa sopstvenim godinama. Mudrost je vrijeme konačnih istina. Atelje postaje posljednja tvrđava slobode, mjesto đe čovjek još može biti potpuno svoj. Pučina ostaje sagovornik, jedini prijatelj koji (ga) ne izdaje. U toj ispovjednoj liniji osjeća se iskustvo umjetnika koji zna da stvaranje, mu daje snagu ono je njegovo opravdanje. Slikar ovđe ne govori samo o bojama i platnu, već o samoći, prolaznosti i potrebi da čovjek ostavi trag koji neće (poništiti) vrijeme.
„Dobrota – Zaliv – Prvi dani“ donosi poslijeratni svijet oskudice, ali i nevjerovatne životne energije. Dječak koji otkriva svijet između mora i planine, između gladi i igre, između stroge majke i prve pobune, postaje simbol jedne generacije koja je odrastala (više nego skromno) ali sa snažnim osjećajem pripadnosti. U toj priči posebno blista domaći jezik, primorski (hrvatski) govor, autentična leksika koja ne služi folkloru nego istini. Jezik ođe isprepletan je sa snažnim karakterom, identitet i dokaz da se pripadnost ne dokazuje velikim riječima, nego načinom na koji čovjek izgovara svakodnevicu.
„Proljeće – Ivanova Korita – Oporavak“ nosi posebnu unutrašnju snagu jer u sebi objedinjuje prirodu, odrastanje i prve slutnje čovjekove unutrašnje promjene. Lovćen predstavlja prostor preobražaja. Dječak dolazi slab, bolešljiv i nesiguran, a vraća se sa osjećajem da je zakoračio u novu životnu fazu. Cvijet, brijest, planinski vazduh i prvi poljubac stvaraju gotovo inicijacijski trenutak sazrijevanja. Slovinić to piše bez patetike, ali sa punom snagom unutrašnjeg otkrića.
„Ljeto – Velja voda – Ulov“ vraća nas moru kao najvećoj školi života. Prvi ribolov, prvi ponos, prvo razočaranje i porodični rituali oko stola grade onu vrstu književne istine koju nije moguće izmisliti. Sve je opipljivo miris pržene ribe, smokve iz Bijelog Dola, stroga logika porodične hijerarhije, osjećaj da čovjek pripada prostoru jednako kao i maslina ili kamen. More ovđe uči strpljenju, skromnosti i dostojanstvu.
Posebnu simboliku nosi i priča „Maj – Školj – Izleti“, đe se porodični i građanski život Budve pretače u sliku zajedničkih okupljanja koje danas gotovo djeluje nestvarno. Školj je mediterasnki prostor zajedničkog identiteta, mjesto đe se susreću porodica, običaj, religija i svakodnevna radost življenja. Tu se najbolje vidi ono što Slovinić ne mora posebno da objašnjava da je nekada pripadati značilo živjeti zajedno, dijeliti hljeb, ribu, vino i vrijeme.
Prostor soli i mora je oduvijek bio neiscrpan izvor nadahnuća za pjesnike, filozofe, putopisce, esejiste, istoričare i sve one koji su u riječima pokušavali uhvatiti smisao prostora i vremena. Razlog za to otkriva se kao njegova ljepota, ali i kao njegova složenost jug istovremeno nosi bezbroj pejzaža, različite jezike, civilizacije koje su se vjekovima nadograđivale jedna preko druge, mediteranski horizonti koje spaja i razdvaja, i gradove među čijim zidinama su ispisanje najljepše priče. Pisati o jugu znači uranjati duboko u fragmene istorije, dodirivati ono što je drevno, a istovremeno iznenađujuće savremeno. To je prostor u kojem arhaično i moderno ne stoje jedno nasuprot drugom, već dišu zajedno. Ostrva sa svojim starim kamenim kućama, luke koje su vijekovima gledale dolaske i odlaske, mornara gradovi otvoreni za sve vjetrove kultura sve to čini obalskim prostorom snažnog trajanja.
Fernan Braodel je govorio da istorija nije ništa drugo do stalno propitivanje prošlih vremena kroz pitanja sadašnjosti. Upravo Mediteran to potvrđuje snažnije od bilo kojeg drugog prostora. On ne prestaje da govori o sebi, obnavljajući vlastitu priču kroz svaku novu generaciju, kroz svaku novu knjigu, sliku ili pjesmu. Svjestan te duboke izazovnosti Mediterana, Slobodan-Bobo Slovinić u svojoj knjizi ,,Život i more” ispisuje najjsnažnije priče i emocije jednog nažalost (prošlog) vremena kod njega ovi talasi istorije se dodiruju, prepliću i međusobno osvjetljavaju. Njegova Budva, njegovo more, njegove ponte i porodične kućem, njegove slike, njegov život u kojima čovjek i dalje razgovara sa svojim porijeklom. Upravo zato njegova proza nosi onu rijetku snagu autentičnosti ona ne opisuje primorsku civilizaciju spolja, već ga živi iznutra.
Ali čitaocima ne treba sve otkriti. Upravo u tome leži posebna vrijednost ove knjige. Neke priče treba pronaći sam, neke rečenice pustiti da dugo ostanu u čovjeku, a neka mjesta čitati više puta kako bi se otvorila u svom punom značenju. Slovinićev rukopis nosi snažnu kulturološku dimenziju, ali istovremeno traži i povrata-povratak prostoru, porijeklu, porodici i sebi samome. Kao što se more uvijek vraća istoj obali, tako se i ovoj knjizi čitalac vraća sa novim razumijevanjem, otkrivajući svaki put nove slojeve značenja.
,,Život i more” je ozbiljna zbirka pripovijesti, kao i porodični herbarijum, primorska hronika i intimna faktografija jednog života. U njoj su sakupljeni tragovi jednog vremena, glasovi predaka, mirisi starih kuća, zvuci ponti, barki i ulica koje više nijesu iste, ali i dalje žive u čovjekovom unutrašnjem prostoru. Slovinić ovom knjigom potvrđuje ono što njegovo slikarstvo odavno govori da pravi umjetnik ne bira između slike i riječi, jer obje nastaju iz istog izvora: iz duboke potrebe da se sačuva ono što vrijeme pokušava da izbriše. Njegova Budva predstavlja snažan sudbinski prostor trajanja. Njegovo more je životna mjera čovjeka. Njegove pripovijesti nijesu samo sjećanja, već svjedočanstva o tome kako se identitet gradi kroz porodicu, kroz kuću, kroz prve strahove, prve ljubavi, prve odlaske i prve povratke. Upravo zato ova knjiga ostaje važna jer ne govori samo o jednom autoru, već o svima nama koji u sebi nosimo neku svoju obalu, neku svoju pontu i neko svoje more koje nikada ne prestaje da nas doziva. Zato Život i more ostaje knjiga koja se ne čita jednom. Ona se vraća poput talasa svaki put sa novim slojem značenja. A iza svake stranice stoji ista stara istina južnih mora: čovjek prolazi, ali more pamti.
Slobodan-Bobo Slovinić zato ostaje autentični Mediteranac, čovjek Budve, pisac juga i stvaralac koji pripada i hrvatskom i crnogorskom kulturnom prostoru ne samo po mjestu rođenja, već po načinu na koji razumije svijet. Njegova knjiga nema potrebu da se nameće ona ostaje i traje. Kao stara kuća pomorskih kapetana koja još čuva glasove zaboravljenih mornara. Kao svjetionik koji i dalje pokazuje pravac i kada su brodovi davno nestali sa horizonta. A čitaocu ostaje ono najvažnije da ne pročita samo knjigu, već da kroz nju prepozna vlastitu potrebu za povratkom sebi. Jer prava književnost upravo to čini: ne pokazuje samo svijet autora, već nas vraća našem unutrašnjem moru.
Branilac bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović kazao je ispred Višeg suda da i danas saslušani policajci u postupku protiv njegovog klijenta, penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića potvrdili su, kao i ranije saslušani svjedoci, da u ovom predmetu nema ništa.
– Svi saslušani policajci govore da ovdje nema ništa. Koliko ponavljam i sam sebi postajem dosadan – kazao je Piperović.
Svjedok Dragoljub Peković koji je danas saslušani kao i njegov bivši kolega Boris Anđušić koji je iskaz dao na prethodnom ročištu najbolje su, prema riječima advokata, razotkrili kako je dodati treći član navodne kriminalne organizacije.
Piperović je kazao je da je danas namjeravao da traži ukidanje pritvora Lazoviću ali nakon konsultacije sa kolegama – advokatima Stefanom Jovanovićem i Nikolom Martinovićem, odlučili su da taj zahtjev bude nakon saslušanja policajca Backovića.
Piperović je ukazao da je bilo zanimljivo na kraju ročišta kada je sudija Veljko Radovanović saopštio da će arhitekta Aleksandar Petrović biti saslušan 5. juna video linkom nakon čega je tužilac Miloš Šoškić sudskom vijeću predao naredbu za sprovođenje istrage kojom je obuhvaćen i Zoran Lazović.
– Zato sam i dobacio sudiji da kada budu vidjeli tu naredbu biće im jasno zašto je ova optužnica bespredmetna i zašto je ta naredba u kojoj su Ivanović, Lazović, Mijajlović i Kovačević još bespredmetnija i govori o svoj nedostatnosti oba akta – istakao je advokat Piperović.
