„Kugo ljudska, da te Bog ubije“, slikovitu je poruku slao Njegoš pohlepnim ljudskim jednočinkama, bijednim parazitima koji su se uspješno razmnožavali među svojim istosmjernim polovima. Pjesnik vasione, nebeskog svoda, filozof i mislilac svevremeni nije brkao u predskazanju nadolazećih likova i njihovih kolektivnih, bezglavih pomahnitalosti. Znao je tačno kojem se nesojluku obraća, smatrajući ga kugom „…koga đavo u svačemu uči“…
Imuni na čojstvo, prilijepljeni uz izopačene (pred)političke likove sadašnjih gramzivih vlastohlepaca, krenuli su da blate i ponižavaju Crnu Goru, lažući na kile, falsifikujući istorijske činjenice, pokušavajući da se narugaju slavnoj tradiciji slavnijih junaka, koji su prkosili svakoj sili nebeskoj.
Virus kuge nije se raširio. Nije ni imao šansu. Suprotstavilo mu se srce u junaka i zavjet prađedova. Ostao je zatomljen u brazgotinama zatamljenih autora sramote, odumirući postepeno od te iste kuge koju su namijenili Crnoj Gori.
Pogani izrodi ne mogu da umire zlo u sebi. Koprca se taj demon, pomahnitao od činjenice da je ovo zemlja slobodarska i da je ovaj sveti krš crnogorski ispraćao zlotvore svake vrste i vrćao ga tamo đe će se opet pretvoriti u prah i pepeo. Jer ga ovamo ne puštaju Lovćen i Rumija, Orjen i Durmitor, Bjelasica i Prokletije.
Boka Kotrorska mu zatvara vrata od mora.
Opterećenost beogradskog psihijatrijskog slučaja Crnom Gorom je tolikih razmjera da mu godinama ne da san na oči, izbuljenih od relaksirajućeg alkohola koji ga utapa u bestežinsko stanje uma, uz pomoć supstanci proizvedenih u čuvenoj znanstvenoj farmi Jovanjici. Autokrata iz Ćacilenda, s kojim se svijet sprda, a Medeni mu dušu na pamuk cijedi, više nije u stanju da sakrije otvorenu netrpeljivost prema Crnoj Gori, koja je opstala i prkosno se odbranila od najezdi njegovih popova, kriminalnih struktura i neuspješnih uslugara raspoređenih tamo i ovamo ravnomjerno, koje je pretvorio u zlu formaciju nakon promjene vlasti 2020. godine.
Nije uspio u zlom naumu, niti će ikada. Nemoć je pokazao i njegov eksperiment, navodni Centar za društvenu stabilnost, koji je samo smješten u Novom Sadu, a stvarno djeluje u voždovom opterećenom mozgu. U toj moralnoj žabokrečini se i rodila ideja da pred veličanstvenu proslavu 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore, smrdljivi Informer emituje njihov uradak pod imenom „Referendum: priča o izmišljenoj slobodi“, prepun laži, falsifikata, uvreda i kleveta. To i takvo nedjelo prenijeli su srpski mediji na privremenom radu u Crnoj Gori, TV Adria i Prva TV.
Vrati konju glavu, Dragane sljedećih pola godine neće zagađivati naš medijski prostor, odlučila je nadležna agencija. Na odluku za ove druge dvije gube iz torine još se čeka.
Nije novost da srbijanska aktuelna politika ne može da se pomiri sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država i da sve čini da je omalovaži, vrijeđajući dostojanstvo Crnogoraca kroz konstantnu negaciju nacionalnog identiteta i podsticanje govora mržnje na najprimitivniji i najprizemniji način. Ovoga puta svoj gadni naum usmjerili su na žene i majke Cetinja, pokušavajući da ih uvrijede besprizorno, tvrdeći da su šurovale sa italijanskim okupatorom do 1945. godine. Takva im je svaka istina. Da nijesu totalni idioti, makar bi morali znati da je Italija kapitulirala još 1943. godine. Ali, vrati konju glavu Dragane, drugačije ne umije. Pokušaj predatorovih uslužnika nije prošao. Đe na heroine, jado jadni, poručivao mu je odjek ispod Orlovog krša.
Diktator je izabrao Cetinje kako bi se obračunao sa Crnom Gorom. Prijestoni grad mu oko bode, jer je to kolijevka antifašizma, simbol otpora svakoj sili, Grad Heroj, koji je dao 49 narodnih heroja, srazmjerno najviše u Jugoslaviji. Htio je poniziti Cetinje jer je znao da ga ovaj Grad duboko prezire. I da mu se u lice smije dok se koprca i upinje iz petnih žila da udari jače i prljavije.
Odgovorili su mu Crnogorci i uglednici drugih vjera i nacija kako dolikuje. Nijesu ga vrijeđali, jer on to sam sebi najuspješnije čini. Kazali su mu što je trebalo, jer objašnjavanje grešniku koji vlastitu mladost proglašava teroristima i kriminalcima, nije imalo nikakvog smisla. Poslovično su ćutali svi iz državnog vrha, kako se ne bi zamjerili predatoru i bradatim izvorima moći, koji su ih doveli na sadašnje pozicije. Mada bi njihova osuda značila samo još jednu laž i običnu prevaru. Jer, oni su nešto što je skoro isto. Zato, kad čujete slučajnog koji bi da glumi nenadležnog beogradskog, kako ośeća ogromnu posvećenostii ljubav prema Crnoj Gori, jasno vam je koliko je neistine u njegovim riječima. Jer da nije, stisnuo bi pa odgovorio voždu. Rečenicom, bilo bi dovoljno. Ili čak riječju. Ali nije. Ćutao je. I bolje. Jer on nije ništa drugo do isti materijal.
Za objave Miloša Medenice o ubistvu u beogradskom naselju Senjak, advokat Borivoje Borović kaže da su autentični podaci na osnovu kojih je pritisnuto Tužilaštvo u Srbiji da reaguje iako je bila namjera da se sve zataška. On za Pobjedu objašnjava da se predsjednik države miješa u istragu, da je preuzeo cijelu akciju da objasni kako Veselin Milić nije pucao, a mi to ne znamo jer nije bilo uviđaja, na licu mjesta nijesu uzeti DNK tragovi, nije urađena parafinska rukavica, video-zapisi su očigledno sklonjeni. Borović očekuje da Europol nekom nadležnom dostavi sve što ima u Skaj komunikacijama u vezi sa policijskim funkcionerima i ministrima jer će se tek tada, kaže, čuti kakva je vlast u Srbiji.
POBJEDA: Zašto niko od državnih organa Srbije nije reagovao na objave odbjeglog osuđenika Miloše Medenice u kojima su saopštene i neke istine: on se oglasio 14. maja uveče, 15. maja su se oglasili policija i tužilaštvo da je uhapšen tadašnji načelnik beogradske policije Veselin Milić u vezi sa ubistvom na Senjaku? Zatim smo imali više saopštenja tužilaštva nakon novih Medeničinih objava u kojima on precizira kako je došlo do ubistva, ko je pucao, gdje je tijelo ubijenog, i tako dalje…
BOROVIĆ: Očigledno je da se on nalazi u rukama neke strane službe i prvo se obraćao organima u Crnoj Gori a sada i u Srbiji i da oni imaju sve te podatke i službu koja nadzire istragu i policije. Ako se ranije ta strana služba pokazala kao efikasna očito ima obavezu, odnosno zadatak da te stvari otkriva i u Srbiji. U svakom slučaju to su autentični podaci. Više je nego očigledno da je na osnovu tih podataka pritisnuto tužilaštvo u Srbiji da reaguje, a verovatno ne bi reagovalo pošto se radilo očigledno o zataškavanju od strane državnih organa. Vidite da je sam predsednik države preuzeo celu akciju da objasni javnosti mešajući se u istragu – kako Milić uopšte nije pucao, a mi to uopšte ne znamo: nije bilo uviđaja na licu mesta, nisu uzeti DNK tragovi, nije ni od koga uzeta parafinska rukavica i nema video- zapisa jer su očigledno sklonjeni. To znači da se očito radi o nameri da se ovaj postupak dezavuiše.
POBJEDA: Dakle, da se Medenica nije oglasio ništa ne bismo znali?
BOROVIĆ: Da se Medenica nije oglasio očigledno ne bi bilo predmeta, jer ako imamo detalje koje sada saznajemo, gde je nađeno telo, a odavno se znalo gde je nađeno, naći ga u nekom buretu u zemlji je nemoguće bez jasnih poverljivih informacija. Proverite kod nekoliko ambasada u Crnoj Gori da li imaju saznanja gde se nalazi Medenica – to je moj predlog.
Borović, FOTO: M.Babović
POBJEDA: Ubistvo na Senjaku ogolilo je saradnju države sa mafijom. Ima li Srbija neku kontrolu nad državom ili je sve to preuzela mafija?
BOROVIĆ: Kada kažete ima li Srbija kontrolu nad državom hoćete da kažete – ko ima kontrolu nad državom: znači, nema Srbija nego imaju trenutni nosioci državne vlasti koji su u bliskoj saradnji sa mafijom i to je razlika od same države.
U Srbiji je u pritvoru bilo nekoliko predsednika opština, četiri-pet ministara, pala je vlada zbog svega što rade, stiču korist, upotrebaljavaju nasilje i sarađuju sa kriminalnim grupama u svrhu očuvanja vlasti. Znači da ova vlast nema nikakvu kontrolu i to je samo jedan mali detalj. Očekujem da Europol konačno dostavi nekom ko je nadležan sve ono što ima u Skaj komunikacijama u vezi sa policijskim funkcionerima i ministrima i tek onda ćemo čuti pravu priču kakva je realno vlast u Srbiji.
Vlast u Srbiji više interesuju prilike u Crnoj Gori i da Crnu Goru ometa na putu ka EU nego da sredi sopstveno stanje. Svakodnevno hapsi sopstvenu decu, studente, poljoprivrednike, to joj je glavna aktivnost koju trenutno ima u Srbiji.
POBJEDA: Rekli ste „politika stalno diktira bilo kojim sudskim procesima u Srbiji“ – ko donosi političke odluke koje diktiraju sudskim procesima da li je to jedan čovek ili više njih?
BOROVIĆ: Ljudi u vrhu srpske vlasti svaki predmet pre vremena analiziraju, pre nego što tužilaštvo izađe sa saopštenjem ili ministri ili sam predsednik države preuzmaju aktivnosti. Očigledno pozivaju tužioce u svoje kabinete, pregledaju materijal, Skaj aplikacije, fotografije, praktično upućuju tužilaštvo u kom pravcu treba da vode istragu. Najočigledniji primer je pad nadstrešnice. Podignute su tri optužnice čime se htela sprečiti krivična odgovornost svih najviših funkcionera i ministara koji su bili i u pritvoru, ali je izvršen pritisak na sudsku vlast i oni su prevremeno oslobođeni da nisu ugledali sudnice. Dakle, u pitanju je potpuno rasulo pravosudnog sistema u Srbiji.
POBJEDA: Kada ćemo dočekati normalizaciju?
BOROVIĆ: Onoga dana kada pobedi studentska lista u Srbiji, kada pobede studenti – pobediće i Srbija.
Crna Gora po prvi put ima ovako otvorena vrata Evrope, ali istovremeno i vlast koja kao da ne zna šta bi sa tom istorijskom šansom, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika jedan od lidera Evropskog saveza i predsjednik Socijaldemokrata, docent dr Damir Šehović.
Ističe da je dogovor vlasti i opozicije oko pitanja važnih za članstvo u EU moguć, ali samo ako vlast prihvati platformu opozicije koja će biti predstavljena sjutra.
Samit EU – Zapadni Balkan se bliži, a Crna Gora je i dalje suočena sa dubokom podijeljenošću između vlasti i opozicije u parlamentu i odbijanjem opozicije da se vrati u skupštinska radna tijela. Da li je i u kojoj mjeri sastanak kod ambasadora EU u Crnoj Gori Johana Satlera uspio da pokrene stvari sa mrtve tačke?
Šehović: Možda je najveći problem Crne Gore danas to što evropski put države formalno vode oni koji su mu se suštinski najviše protivili.
Zato problem nije politička polarizacija, jer ona postoji u svakoj demokratiji. Problem je što značajan dio vlasti Evropu doživljava kao adresu kojoj treba slati lijepe poruke, dok se kod kuće vodi potpuno drugačija politika.
A to najbolje potvrđuju upravo potezi vlasti koji su direktno usporavali evropsku agendu države: od ničim izazvane Rezolucije o Jasenovcu, preko neizbora sudija Ustavnog suda i članova Fiskalnog savjeta, do spornih bezbjednosnih zakona.
Zato danas postaje jasno da Crnu Goru ne mogu uvesti u Evropsku uniju oni koji su svaki ozbiljan evropski iskorak godinama doživljavali kao politički problem, a ne kao državni interes. Odnosno oni koji su Evropi okretali leđa kad god su bili u prilici.
Uprkos tome, ne smijemo propustiti istorijsku šansu koja nam se otvorila. Upravo zato je sastanak u Delegaciji EU bio važan, jer je opozicija pokazala odgovornost i ponudila konkretan model za prevazilaženje parlamentarne krize i ubrzanje evropskih integracija kroz platformu koju ćemo u ponedjeljak predstaviti.
Iako je za maj najavljena još jedna međuvladina konferencija, do nje ipak nije došlo. Šta to govori o trenutnoj situaciji u zemlji?
Šehović: Činjenica da međuvladina konferencija, iako najavljivana za maj, ipak nije održana, dovoljno govori o tome kako danas Crna Gora izgleda iz Brisela. Evropski partneri su u međuvremenu jasno prepoznali duboki raskorak između onoga što ova vlast govori i onoga što radi.
Zato danas iz Evropske unije dolaze i najave zaštitnih mehanizama prema novim „trojanskim konjima“ unutar evropskog prostora. To nije diplomatska slučajnost, već ozbiljna politička poruka onima koji se deklarativno zaklinju u Evropu, a suštinski djeluju suprotno evropskim vrijednostima i interesima.
Otuda je jasno da se evropski napredak Crne Gore danas ne dešava zahvaljujući ovoj vlasti, nego uprkos njoj. On je prije svega rezultat geopolitičkog trenutka i potrebe Evropske unije da pokaže da politika proširenja i dalje ima smisla.
A najveći paradoks je što Crna Gora danas možda prvi put ima ovako otvorena vrata Evrope, ali istovremeno i vlast koja kao da ne zna šta bi sa tom istorijskom šansom. Jer kad god se otvori prostor za ozbiljan evropski iskorak, dio vlasti kao da osjeti potrebu da pokaže političku lojalnost nekim drugim adresama, a ne evropskoj budućnosti Crne Gore.
Crna Gora ima istorijsku šansu da napravi završni evropski iskorak, na tom putu najveći teret ovakva vlast
Demokratska partija socijalista (DPS) saopštila je da se neće vraćati u odbore, a poslanik Vašeg saveza Boris Mugoša optužio vladajuću većinu da opstruira zatvaranje poglavlja. Može li uopšte doći do postizanja konsenzusa u spornim pitanjima ili je u ovom trenutku svaka vrsta dogovora nemoguća?
Šehović: Ako vlast već nije bila sposobna da sama obezbijedi minimum političkog povjerenja i konsenzusa u susret završnici evropskih integracija, onda je odgovornost opozicije bila da to pokuša uraditi umjesto nje. Upravo zato ćemo ponuditi sveobuhvatnu platformu za prevazilaženje političke krize i ubrzanje evropskog puta države.
Jer za razliku od aktuelne vlasti, opozicija evropsku politiku nije otkrila juče, niti je prema njoj imala odnos zavisan od dnevnopolitičkog interesa. Naprotiv, građanske i proevropske snage koje danas čine opoziciju bile su nosioci ključnih integracionih procesa i gradile su evropski vrijednosni okvir Crne Gore onda kada su mnogi iz današnje vlasti osporavali i samu ideju evropskog puta.
Zato je danas prilično paradoksalno da upravo oni koji su godinama kočili evropske integracije pokušavaju sebe da predstave kao njihove glavne promotere, dok opozicija mora da spašava evropsku agendu od same vlasti.
Naravno, dogovor je moguć, ali samo ako postoji makar minimum političke iskrenosti i spremnosti da se državni interes stavi ispred partijskih i ideoloških kalkulacija. A problem je što dio vlasti Evropu doživljava kao PR dekor za međunarodnu upotrebu, dok u praksi vodi politiku koja je često u direktnom sudaru sa evropskim standardima i preporukama Brisela.
Ipak, niko nema pravo da zbog dnevne politike ugrozi možda posljednju veliku istorijsku šansu Crne Gore da postane naredna članica Evropske unije. Zato vrata za dogovor moraju ostati otvorena. Prvi korak ka tome jeste prihvatanje opozicione platforme koja je ponuđena kao osnova za dalji razgovor.
Mogu li politički sukobi usporiti integracije u ovom trenutku?
Šehović: Politički sukobi nijesu problem sami po sebi. Problem nastaje onda kada vlast, umjesto da okuplja društvo oko strateških interesa države, počne da proizvodi nestabilnost, konflikte i podjele koje Crnu Goru udaljavaju od njenog evropskog cilja. A upravo to danas gledamo.
Jer najveći problem Crne Gore više nije nedostatak evropske šanse, nego nedostatak ozbiljne evropske vlasti. Uostalom, upravo je zahvaljujući konstruktivnosti opozicije država u prethodnom periodu napravila ključne iskorake na evropskom putu. Kada je trebalo obezbijediti kvalifikovanu većinu za najvažnije odluke i imenovanja, opozicija je pokazala odgovornost prema državi čak i onda kada je imala duboke političke razlike sa vlašću.
Sa druge strane, značajan dio današnje vladajuće garniture godinama je politički opstajao upravo na blokadama, opstrukcijama i politici kojoj je često bilo važnije da Crna Gora ne uspije nego da napreduje. Zato danas djeluje gotovo cinično kada upravo oni koji su godinama osporavali evropski kurs države pokušavaju sebe predstaviti kao njegove glavne zaštitnike.
Istina je mnogo jednostavnija: Crna Gora danas ima istorijsku šansu da napravi završni evropski iskorak, ali joj na tom putu najveći teret postaje upravo ovakva vlast.
Očekujete li da pritisak na prosrpske partije bude jači kako se bližimo kraju pregovaračkog procesa?
Šehović: Taj pritisak je već vidljiv i najbolje se ogleda kroz sve dublje pukotine unutar same vladajuće većine. Uostalom, teško je povjerovati da je jedan lokalni infrastrukturni projekat bio stvarni razlog izlaska DNP-a iz vlasti.
Nema dileme da će se ti pritisci dodatno pojačavati kako se Crna Gora bude približavala članstvu u EU. Jer aktuelnoj vlasti u Beogradu ne odgovara da Crna Gora postane uspješna evropska priča, baš kao što im ne odgovara ni ubrzani evropski napredak Albanije nakon dobijanja IBAR-a. Jer svaki evropski uspjeh država regiona istovremeno ogoljava pogubne domete politike koja je godinama proizvodila podjele, nestabilnost i udaljavanje od evropskih vrijednosti.
Zato će pokušaji spoljnog političkog uticaja sigurno jačati, najčešće preko struktura unutar same vlasti koje formalno govore o Evropi, a suštinski služe drugim interesima. Zbog toga je najbolji lijek za takve pritiske politička promjena u Crnoj Gori i odlazak u opoziciju onih koji su tim pritiscima najpodložniji. A takvih u aktuelnoj vlasti, nažalost, nije malo.
Dan nezavisnosti pokazao da je CG mnogo snažnija nego što njeni protivnici misle
Kako gledate na to što je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić prisustvovao prijemu povodom 20 godina obnove nezavisnosti iako je bio protivnik te ideje? Vjerujete li u istinsku promjenu mišljenja ili je riječ o nečemu drugom?
Šehović: Nije suština u tome gdje se Andrija Mandić pojavio jednog dana protokolarno, nego kakvu politiku vodi svih ovih godina. A ta politika se nije promijenila. Ona je i dalje zasnovana na suštinskom osporavanju crnogorske nezavisnosti, veličanju četničke ideologije, relativizaciji genocida, slavljenju osuđenih ratnih zločinaca i pokušaju da se građanska Crna Gora pretvori u etnički podijeljeno društvo.
Zato ovdje ne govorimo ni o kakvoj političkoj transformaciji, već o providnom pokušaju političkog marketinga i međunarodnog umivanja biografije. Jer ozbiljne političke promjene ne dokazuju se prisustvom na jednom prijemu, nego promjenom politike. A te promjene nema.
Uostalom, najveći paradoks današnje Crne Gore jeste činjenica da Skupštinom države predsjedava čovjek koji ni nakon dvije decenije ne slavi dan kada je obnovljena njena nezavisnost. Zato protokol može poslužiti za fotografiju i kratkotrajni utisak, ali politika uvijek na kraju ogoli prave namjere.
Šta je, po Vašem mišljenju, o trenutnoj društvenoj i političkoj situaciji u zemlji pokazala proslava Dana nezavisnosti u crnogorskim gradovima?
Šehović: Proslava Dana nezavisnosti pokazala je da je državotvorna, građanska i slobodarska Crna Gora mnogo snažnija nego što njeni protivnici misle.
Uprkos pokušajima relativizacije crnogorskog identiteta, potiskivanja vrijednosti građanske države i zamaranja društva stalnim podjelama, desetine hiljada ljudi širom Crne Gore pokazale su da ljubav prema svojoj državi nije ni prolazna ni nametnuta, već duboka, iskrena i nepokolebljiva.
Ove godine na ulicama crnogorskih gradova nije slavljen samo jedan datum. Branila se ideja evropske, građanske i dostojanstvene Crne Gore koja neće pristati da bude ničiji privezak niti dio tuđih političkih projekata.
Zato vjerujem da je najvažnija poruka ovog Dana nezavisnosti to što je Crna Gora, uprkos svim nasrtajima, pokazala da je politički, društveno i duhovno življa nego što mnogi misle. I upravo u tome vidim najveći razlog za optimizam kada je riječ o budućnosti naše države.
Crnoj Gori potrebna promjena političke energije, ES uskoro postaje šira platforma
Može li crnogorska opozicija da prevaziđe međusobne razlike i ujedini snage u susret izborima 2027? Da li je to recept za pobjedu ili je ipak potreban novi politički pokret za animiranje šireg glasačkog tijela?
Šehović: Mislim da je pogrešno opozicionu strategiju svoditi na staru političku matematiku po principu „svi u jednu kolonu“. Jer jedna velika opoziciona kolona sama po sebi nije garancija pobjede. Naprotiv. Često može proizvesti suprotan efekat i dodatno demotivisati građane koji traže nešto novo, autentično i vremenu prilagođeno.
Zato vjerujem da je za Crnu Goru mnogo važnije da, pored jedne opozicione kolone koja predstavlja tradicionalnu ponudu, postoji i druga – snažna, moderna i vrijednosno jasna alternativa koja može okupiti ljude van klasičnih partijskih rovova.
Upravo iz te potrebe nastao je Evropski savez. Ne kao još jedna koalicija, već kao početak širokog društvenog pokreta moderne, građanske i evropske Crne Gore. I zato će Evropski savez već u narednim nedjeljama prerasti u mnogo širu platformu. Pored SD-a, SDP-a i LP-a, priključiće nam se i još neke opozicione partije, ali i ljudi koji do sada nijesu bili dio politike: univerzitetski profesori, preduzetnici, predstavnici civilnog sektora, mladi profesionalci i brojni pojedinci koji žele da doprinesu promjenama bez partijskih knjižica i političkih etiketa.
Jer Crnoj Gori danas nije potrebna samo smjena vlasti. Potrebna joj je promjena političke energije, društvene atmosfere i načina na koji se vodi politika. A to se ne može postići recikliranjem starih modela, već otvaranjem prostora za nove ljude, nove ideje i novu društvenu većinu. I vjerujem da će upravo u tome biti ključna razlika Evropskog saveza u odnosu na sve dosadašnje pokušaje opozicionog okupljanja.
Vidite li među strankama vladajuće većine nekoga ko bi mogao da na sljedećim izborima “promijeni stranu” i stane uz sadašnju opoziciju?
Šehović: Iskreno, mislim da građani od opozicije ne očekuju da traži „preletače“ unutar vlasti, nego da ovu vlast pobijedi.
Jer bez obzira na njihove međusobne sukobe, razlike i povremene predstave za javnost, kada god treba sačuvati fotelje ili podijeliti funkcije, vrlo brzo pronađu zajednički jezik. Zato građani sve više razumiju da problem nije u pojedinim djelovima vlasti, nego u modelu vlasti koji je proizveo institucionalni haos, duboke podjele i političko lutanje države.
Ne mijenja suštinu stvari to ko će sjutra sjedjeti u kojem redu, ako je politika ostala ista. Zato mislim da Crnoj Gori nije potrebno parcijalno preslaganje iste većine, nego ozbiljna, moderna i kredibilna alternativa koja će ovu vlast pobijediti onakvu kakva jeste – u kompletu.
Bivši predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović kratko je komentarisao nedavnu priču Jakova Milatovića o zanimanju neimenovanog predsjednika neimenovane države za istragu navodne Đukanovićeve upletenosti u šverc cigareta. Na upit Antene M za komentar te izjave, Đukanović kaže da u njoj prepoznaje “neprolazni duh SNP podmlatka”, koji bi da se sveti ključnim akterima obnove nezavisnosti, zloupotrebljavajući funkciju na kojoj je baš zahvaljujući “tom istorijskom ostvarenju”.
“Ne zanimaju me tračarenja aktuelnog predsjednika Crne Gore s bilo kim, pa ni s visokim zvničnikom bilo koje zemlje, ma kako bila uticajna.To nije ni državnički, ni crnogorski.
To je neprolazni duh SNP podmlatka, koji bi da hapse i osuđuju, ako ne sve, makar najvažnije aktere obnove nezavisnosti, zloupotrebljavajući funkcije na kojim su se obreli zahvaljujući upravo tom istorijskom ostvarenju”, kaže Milo Đukanović za Antenu M.
HOĆE LI BITI SUPARNICI: Andrija Mandić i Vladimir Božović (Foto: ILUSTRACIJA: Teuta METĐONAJ)
ISTRAŽIVANJE ETV: Politička pozicioniranja unutar srpskog korpusa
Ko će biti kandidat srpskog korpusa za budućeg predsjednika Crne Gore?
Pojavljivanje Andrije Mandića u Šipčaniku na svečanom prijemu povodom 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, bilo je prvi dolazak na državnu proslavu upriličenu povodom obilježavanja 21. maja. To je i prvi znak da predsjednik parlamenta razmišlja da se kandijuje na predsjedničkim izborima koji bi trebalo da se održe 2028. godine i da želi da se predstavi kao zastupnih svih građana. Problem za Mandićevu kandidaturu biće ukoliko se za kandidaturu odluči i Vladimir Božović, sadašnji aktuelni rektor Unverziteta Crne Gore koji ima snažne konekcije u srpskim udruženjima i službama bliskim Beogradu.
Aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić pravi planove da se kandiduje na predsjedničkim izborima koji bi trebalo da se održe 2028. godine.
Prema izvorima Televizije E, Mandić sa najbližim saradnicima razrađuje okvire strategije da bude podržan – ne samo od najvećeg broja stranaka vladajuće koalicije i srpskog korpusa -već i od šire biračke baze.
IGRE VLASTI
U dijelu vladajuće koalicije spekulisalo se da Mandić sebe vidi – nakon izbora koji su planirani za jun 2027. godine i u slučaju da Nova srpska demokratija bude najjača stranka unutar srpskog biračkog korpusa – kao budućeg predsjednika Vlade Crne Gore.
Međutim, pragmatični lider NSD-a dobro zna da u Briselu ipak favorizuju Milojka Spajića i da ne bi tako lako prihvatli Mandićevu premijesrku kandidaturu.
Zato je odlučio da nastavi da gradi vlastiti politički imidž, više ne kao lidera Srba, nego kao političara ,,pomiritelja”, koji više nema radikalne stavove.
PRVI PUT ZA 21. MAJ: Spajić i Mandić u Šipčaniku(Photo: UGC )
Na posredan način, Mandić je i započeo izbornu kampanju: predsjednik parlamenta prisustvovao je svečanom prijemu u Šipčaniku 20. maja, povodom proslave dvadeset godina od obnove nezavisnosti. Bilo je to prvo pojavljivanje Andrije Mandića na državnoj proslavi dana kada je Crna Gora većinski izglasala nezavisnost.
Očito, s dobrim razlogom – da pošalje poruke o svojoj, nešto promijenjenoj, političkoj poziciji.
-Važna komponentna djelovanja Andrije Mandića u narednim periodu biće nastojanje da, kroz davanje izjava ,,pomiriteljskog karaktera” i afirmaciju evropskih integracija, posredno se distancira od radikalnih srpskih političara u Crnoj Gori, ali i da pažljivo napravi otklon od režima Aleksandra Vučića u Srbiji- kazao je izvor ETV iz vladajuće koalicije.
BRIGA O CRKVI SRBIJE
Dok naprasno šalje pomiriteljske, ,,gandijevske” poruke, Mandić ne želi da zapostavi konekcije sa Srpskom pravoslavnom crkvom čija mu je pomoć neophodna u ostvarivanju političkih planova. Zato je, da bi posredno pokazao lojalnost Beogradu, Mandić juče prisustvovao liturgiji u hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici koju je sasluživao patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije.
BLISKI SAVEZNICI DO KRAJA: Milan Knežević i Aleksandar Vučić(Photo: UGC )
Istovremeno, Mandić ne zaoštrava odnose sa Milanom Kneževićem, smatrajući da je važno da Nova srpska demokratija, sada kao umjereniji zastupnik srpskih interesa, i Kneževićeva Demokratska narodna partija, kao radikalniji ,,mlađi brat”, pokriju čitav srpski birački korpus u Crnoj Gori.
Na taj način Mandić računa da, u slučaju da se kandiduje na predsjedničkim izborima, može računati na glasove svih Srba u Crnoj Gori.
-Ukoliko Crna Gora postane članica Evropske unije 2028. godine, prije održavanja predsjedničkih izbora, Mandić će zadržati fokus na identitetskim pitanjima, ali će se prvenstveno jasno distancirati od politike zvaničnog Beograda – kazao je sagovornik ETV, blizak vrhu Nove srpske demokratije.
BOŽOVIĆ – PROTIVKANDIDAT?
Međutim, Mandićeve planove o kandidaturi na predsjedničkim izborima remete informacije da bi u kampanju mogao da se uključi sadašnji rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović, koji je i prije prošlih predsjedničkih izbora predlagan od jednog broja srpskih organizacija u Crnoj Gori.
ČVRSTO ZASTUPANJE RUSKIH INTERESA: Vladimir Božović na skupu 28. aprila 2015. godine(Photo: Screenshot Portal ETV)
Izvjesno je da rektor Božović uživa nepodijeljenu podršku Srpske pravoslavne crkve, ali i svih ruskih službi koje djeluju na prostoru Balkana. I to zasluženo. Još je 28. aprila 2015. godine Božović, upravo Srpsku pravoslavnu crkvu i Rusku federaciju vidio kao ključne faktora u zbacivanju sa vlasti Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i uspostavljanju antizapadne vlasti u Crnoj Gori.
Govoreći an skupu koji je u Podgorici organizovaala ruska propagandna organizacija Fond strateške kulture, Vladimir Božović je bez ikakvog zazora objašnjavao što sve treba Moskva i Beograd da urade kako bi Crnu Goru, koja je tada bila na pragu ulaska u NATO, zadržali srpskom identitetskom polju, a time prevashodno u zoni ruskog uticaja.
,,SRPSKI SVET” I ,,русский мир”
-Najznačajniji, najvitalniji proruski društvni mehanizam u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva. To je ogromni potencijal koji Rusija nije iskoristila. Ako želi Crnu Goru u zoni svog budućeg uticaja mora prosto uzeti aktivnije učešće u budućim političkim dešavanjima. A prije svega pokušaju da se zaštiti taj najvitalniji subjekt na koji se buduća politika Rusije može osloniti – a to je Srpska pravoslavna crkva -objašnjavao je Božović, dok su se čelnici tadašnjeg Demokratskog fronta spremali na višemjesečne proteste.
KAD POPOVI IDU NA RAPORT: Patrijarh SPC Porfirije predaje izvještaj Vladimiru Putinu(Photo: UGC )
Govoreći kao da je eksponent Putinovog malignog režima, Božović je posredno najavio dramatična dešavanja oktobra 2016. godine i pokušaj terorizma tokom dana parlamentarnih izbora. Istovremeno, Božović je otkrio spregu brojnih srpskih i ruskih organizacija sa djelovanjem zvaničnog Beograda ali Moskve, kao i Srpske pravoslavne crkve krije
Aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore koji se još prije deset godina zalagao da Rusija preuzme kontrolu nad Crnom Gorom, dobro je pozicioniran u brojnim srpskim radikalnim udruženjima koje fukcionišu u Crnoj Gori i negiraju Crnu Goru…
Zato se procjenjuje, u slučaju da se Božović odluči da se kandiduje na predsjedničkim izborima – da bi imao potporu sa mnogih važnih adresa u Beogradu. Ali i brojnih rusko-srpskih udruženja koji djeluju u Crnoj Gori, poput ,,Balkanske kozačke vojske”, ,,Kozačkog bratstva” kao i organizacije ,,Noćni vukovi”, aktivne kao stražara Cetinjskog manastira 5. septembra 2021. godine u vrijeme belvederskih dešavanja.
Izvori Televizije E naglašavaju da je teško predvidjeti hoće li se Božović odlučiti da se skloni sa ugodne pozicije rektora i krene u mukotrpnu i oštru političku borbu. No, jedno je već sada izvjesno: u slučaju da Božović bude prihvatio kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima, Mandićeve šanse – ne za pobjedu, već i za ulazak u drugi krug izbora – rapidno padaju.
Autorsko veče dr Gorana Sekulovića, koje je okupilo ljubitelje književnosti i poštovaoce njegovog stvaralaštva održano je večeras u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Njegoš” na Cetinju.
Poseban akcenat stavljen je na Sekulovićev višedecenijski doprinos crnogorskoj kulturi, književnosti i očuvanju građanskih i nacionalnih vrijednosti, kroz publicistički rad, eseje i društveni angažman. Govornici su ocijenili da je riječ o autoru koji je svojim djelovanjem ostavio značajan trag u savremenoj crnogorskoj kulturnoj i intelektualnoj sceni.
Fokus večeri bio je na nekoliko novih knjiga: o Đilasu, Pekiću, Andriću, Marksu, kao i o knjigama “Kraj metafizike: Marks, Špengler, Hajdeger” i “Utopija od Platona do Bloha i Đilasa”. Tu je i knjiga poezije, poezije u prozi i lirskih zapisa “Neprijatelj mojih Kantovskih šetnji” i knjiga aforizama “Blic krig duha! Sve je isto, čak i njega ima! Ma nije nemoguće!” U kojoj je autor u kritičkom duhu pokušao osvijetliti složen odnos vođe i naroda.
Foto: RTV Cetinje
Večerašnje autorsko veče je, prema riječima akademika DANU Borislava Cimeše, mali znak pažnje prema autoru, smatrajući da njegov književni opus zaslužuje najviša društvena priznanja.
Toliki opus zaslužuje izuzetnu pažnju i zahvalnost javnosti, ali ne radi se tu o kvantitetu, radi se isto i o kvalitetu tih njegovih djela, jer on je i posljednji crnogorski marksolog i marksista, koji ima kritički odnos prema tome, ali isto tako je savremeni istoričar filozofije i filozof koji se bavi filozofskom mišlju savremene evropske filozofske misli zadnja tri vijeka – kazao je Cimeša.
Božidar Proročić je istakao da Sekulovićeva djela pokazuju da je on intelektualac koji nije izabrao konfornu neutralnost.
Upravo tu Sekulović pokazuje svoju zrelost tumača. On ne piše da bi pojednostavio, on piše da bi otvarao. Njegove knjige ne zatvaraju teme, nego ih produbljuju. One ne traže od čitaoca da samo stane, nego da misli. Sekulović insistira na mišljenju kao najvišem obliku govornosti. Zato večerašnji susret na Cetinju ima posebnu identitetsku snagu i ljepotu. Baš ovdje, u biblioteci Njegoš, pred knjigama i pred dragim ljudima koji razumiju značaj riječi. Govoriti o Goranu Sekuloviću znači govoriti o jednom neobično širokom opusu, ali i o jednoj dosljednoj intelektualnoj biografiji – naglasio je Proročić.
Foto: RTV Cetinje
Govoreći o svom stvaralaštvu, Goran Sekulović istakao je dvije zajedničke odlike svojih posljednjih objavljenih knjiga, bez obzira na njihovu različitu tematiku.
Prva zajednička odlika je ta da su u osnovi sve one prožete filozofijom, i to njenom, prije svega, najtradicionalnijom metafizičkom vrstom. Druga zajednička odlika je ta da sve knjige afirmišu crnogorski nacionalni pogled na svijet. To su, dakle, dvije značajke, odnosno dvije najznačajnije odlike koje povezuju sve ove knjige – kazao je autor.
Večeras se govorilo i o njegovim prethodnim knjigama: “Kišovo pero iz pakla”, “Istorija crnogorske filozofije”, knjizi o Marku Miljanovu “Crnogorski Kant: Etos kao jedini ethos”, knjizi o Jovanu Džonu Plamencu “Crnogorski romantik britanskog empirizma”, o Njegoševoj filozofiji “Njegoš naš nasušni”, o Jovanu Stefanoviću Baljeviću, prvom Crnogorcu doktoru filozofije “Trpeljivost – plata ljudskosti”, “Razum i um: Od Platona do Kanta”, i drugima.
Sve četiri trake bulevara Tivat – Jaz danas će biti pod asfaltom u kompletnoj dužini. Trenutno su u pripremi radovi na ugradnji dva sloja asfalta i danas će se ugraditi čime će se kompletirati čitav bulevar. To je u emisiji “Budilnik” na TV E rekao Novo Jokić, upravnik gradilišta i građevinski inženjer.
“Na kružnom toku u Lastvi grbaljskoj trenutno su pripremni radovi na ugradnji BNS asfaltnog sloja i danas će se tu ugraditi dva sloja čime ćemo kompletirati čitav bulevar sa BNS slojem”, rekao je Jokić.
Obećanje o roku završetka radova ispunjeno je prije vremena. Jokić podsjeća da su obećali da će sve četiri saobraćajne trake biti pod asfaltom 31. maja, a već danas, 29. maja, biće završeni.
“Danas je 29. maj, malo smo požurili, izvinjavamo se. Ali brži smo nego što bi trebali biti”, rekao je kroz osmijeh Jokić.
Novo Jokić(Photo: TV E)
Sve četiri bulevarske trake će biti pod asfaltom u kompletnoj dužini bulevara.
“Biće pušten saobraćaj bulevarski. Preostaju radovi na trotoarima, radovi na fundiranju zelenih površina i radovi na zadnjem habajućem sloju asfalta”, rekao je Jokić.
Ukazao je da je Bemax samo jedan od podizvođača, te da je uključeno mnogo kompanija, i da svako od njih ima svoje pozicije i samim tim utiče na dinamiku radova.
“Moramo razgraničiti da je Bemax ovdje samo jedan od podizvođača, da ima više podizvođača glavnog izvođača kineske kompanije Šandong i svako ima svoje ugovorene pozicije. Radovi na bulevarskoj rasvjeti ugovorila je druga firma, radove na ogradama treća firma itd. Postoji i treća stranka, da kažem, koje su uključene u ovaj projekat a to su Vodovod, CEDIS, svi telefonski operateri. Tako da mnogi preostali radovi će zavisiti od njih”, istakao je Jokić.
Trotoari se, dodaje, moraju završiti prije habajućeg sloja asfalta.
“A da bi se završili trotoari, moraju se završiti sve energetske instalacije koje su u nadležnosti CEDIS-a, telefonskih operatera. MOraju se završiti vodovodne instalacije u nadležnosti Vodovoda Kotor. Nakon toga mi pristupamo izradi trotoara i habajućeg sloja”, rekao je inženjer kompanije “Bemax”.
Ukoliko svi podizvođači ali i druge stranke koje su uključene u projekat bulevara završe svoje obaveze, kompanija “Bemax” najavljuje da bi u tom slučaju do 13. jula oni završili sve svoje ugovorene obaveze.
Nezakonite odluke Zorana Lakušića i njegovih saradnika pod lupom Specijalnog tužilaštva
Nedavno smijenjeni predsjednik Odbora direktora Zoran Lakušić uspio je da izdejstvuje da mu se odobri isplata otpremnine. Prema našim informacijama, nedavno mu je uplaćeno 70.750 eura, sa porezom u iznosu 12.480. To je uspio zahvaljujući ugovoru o radu od 9. maja 2023. godine kojim je ugovorio otpremninu u iznosu od 12 bruto zarada. Prema prethodnom ugovoru o radu, od 16. jula 2021. godine, ugovorena otpremnina bila je 12 neto zarada
Nezakonita razrješenja trojice izvršnih direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje – Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića, nepropisno imenovanje aktuelnog direktora Krsta Radovića, imenovanje predsjednika i članova Odbora direktora ove državne kompanije koji su donosili odluke o izboru i smjenama izvršnih direktora, gradnja cjevovoda na dionici Jaz – Tivat – pod lupom su Specijalnog državnog tužilaštva.
Kako nezvanično saznaje Portal ETV od izvora iz ovoga tužilaštva, Specijalno policijsko odjeljenje prikuplja dokumentaciju iz Regionalnog vodovoda, jer „postoji osnovana sumnja u niz nezakonitih postupanja predsjednika i Odbora direktora, čime je nanašena velika šteta preduzeću“.
ISPLAĆENA OTPREMNINA – 70.750 EURA
Portal ETV u kontinuitetu je izvještavao o spornim odlukama Odbora direktora na čijem je čelu do nedavno bio Zoran Lakušić, kadar Demokratske narodne partije Milana Kneževića.
Zapošljeni koji su nam se obraćali upozoravali su na zabrinjavajuće odluke Lakušića i njegovog tima na štetu kompanije, uporno su pisali Vladi, premijeru Milojku Spajiću, resornom ministru Damjanu Ćulafiću, ali uzalud.
ODLUKE POD ISTRAGOM: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)
Vlada je tek u aprilu razriješila Lakušića i Odbor direktora, odnosno nekoliko mjeseci pošto je Kneževićeva partija izašla iz vlasti.
A Lakušić je uspio da izdejstvuje da mu novi Odbor direktora odobri isplatu otpremnine. Prema našim informacijama, nedavno mu je uplaćeno 70.750 eura, sa porezom u iznosu 12.480. To je uspio zahvaljujući ugovoru o radu od 9. maja 2023. godine kojim je ugovorio otpremninu u iznosu od 12 bruto zarada. Prema prethodnom ugovoru o radu, od 16. jula 2021. godine, ugovorena otpremnina bila je 12 neto zarada.
Novi Odbor direktora, prema našim nezvaničnim informacijama, nije pokretao postupak za ocjenu validnosti Lakušićevog ugovora o radu iz 2023.
Njegovo razrješenje Regionalni vodovod koštalo je oko 83.000 eura, ali se još ne zna koliko će kompaniju, odnosno građanke i građane Crne Gore, koštati njegove i nezakonite odluke Odbora direktora na čijem je čelu bio. A takvih odluka, kako smo pisali, je sijaset.
DJELIMIČNO ISPLAĆEN I ĐURAŠKOVIĆ
Koliko će te isplate opteretiti budžet preduzeća, svakako će se znati u narednim mjesecima, pošto, pored ostalog, na naplatu stignu pravosnažne presude nezakonito razriješenih direktora. U kompaniji su, inače, znatno povećani izdaci za zarade zapošljenih, ali i troškove poslovanja, a sa druge strane smanjen prihod od obračuna posebne naknade, usljed zabrane gradnje na prostoru Bokokotorskog zaliva zbog moratorijuma UNESCO-a.
Portal ETV nezvanično saznaje, da je jedan od nezakonito smijenjenih direktora – Josip Đurašković (Demokrate) već naplatio dio dugova, oko 30.000 eura, ali to nije sve, jer još nije okončan i drugi sudski postupak.
DOBIO DIO NOVCA: Josip Đurašković(Photo: Regionalni vodovod)
Jevrić čeka odluku Višeg suda, dok je suđenje po Ivankovićevoj tužbi u toku.
Izvori Portala ETV iz kompanije, tvrde kako neki od zapošljenih predlažu aktuelnom Odboru direktora, na čelu sa Borom Lučićem (Demokrate), da pokrene postupak podnošenjem regresne tužbe protiv Lakušića i ostalih članova prethodnog saziva Odbora direktora i da oni nadoknade štetu budžetu Crne Gore i Regionalnom vodovodu. Očekuju i reakciju Vlade, odnosno zaštitnika imivinsko-pravnih interesa Crne Gore da pokrene postupak naknade štete.
Ipak, sudeći prema odnosu Vlade i resornog Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera na dešavanja u Regionalnom vodovodu teško da će premijer Milojko Spajić i ministar Damjan Ćulafić zahtijevati odgovornost Lakušića i članova Odbora direktora.
Oni su odbijali da od 16. decembra 2024, kada je Lakušić podnio ostavku, a nakon nezakonite smjene Ivankovića, konstatuju tu odluku i izaberu novi odbor direktora, a sve da ne bi narušili stabilnost parlamentarne većine i razriješili su Lakušića tek godinu i četiri mjeseca kasnije, odnosno, pošto je Kneževićeva partija izašla iz vlasti.
FARSIČNE OSTAVKE
A Lakušić je i u mandatu prethodne vlade Dritana Abazovića podnosio ostavku, 2023. godine, koja tada nije prihvaćena i on je ponovo imenovan za predsjednika Odbora direktora.
Da je i ostavka iz 2024. bila samo farsa potvrdio je sam Lakušić koji je nakon, za njega očigledno iznenađujuće smjene, saopštio da „ostavka nije podnijeta s ciljem napuštanja funkcije, već isključivo kao odgovoran i transparentan čin u okolnostima kada sam bio izložen neosnovanim i lažnim optužbama za navodne zloupotrebe“?!
Na čelo Regionalnog vodovoda on je imenovan u maju 2021, ubrzo pošto su proruske i prosrpske društveno-političke elite osvojile vlast u Crnoj Gori i već 2. jula uslijedila je prva nezakonita odluka Lakušića – smjena tadašnjeg direktora Gorana Jevrića.
Po partijskim trgovinama ova fotelja pripala je Demokratama, pa je za novog direktora imenovan Đurašković.
Međutim, poslije nepunih godinu Lakušić i Odbor su ga nezakonito smijenili, u junu 2022, kada su za izvršnog direktora imenovali Borislava Ivankovića. Ali, Lakušić ni sa njim nije bio zadovoljan, pa je uslijedila nova nezakonita smjena u novembru 2024. Tada je za novog direktora nezakonito imenovan Krsto Radović.
Već tada je Ivanković, u razgovoru za Portal ETV, kazao da bi postupanjem Lakušića trebalo da se pozabave privredni kriminal, a možda bi, kako je rekao, posla bilo i za Specijalno tužilaštvo.
TEŠKE OPTUŽBE
Lakušić je odgovoran i za nezakonite otkaze prošle godine, koje je potpisao Radović, rukovodiocu Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimiru Ružičiću i šefu Službe za pravne i administrativne poslove Acu Ognjeviću. Oni, takođe, traže sudsku zaštitu svojih radnih prava.
Pisali smo da grupa zapošljenih u Regionalnom vodovodu Lakušića tereti i za pokušaj namještanja tendera za postrojenje za filtraciju vode firmi Exploring doo, kojoj je, kako tvrde, namjeravao da uplati avans, prije raspisivanja tendera, u iznosu od 700.000 eura.
Optužuju ga i za nepotizam, partijska zapošljavanja, sporna imenovanja rukovodilaca…
U pokušaju da spasi fotelju Krstu Radoviću, kako smo pisali u aprilu, Lakušić je 31. decembra prošle godine, odnosno Odbor direktora razriješio Radovića, ali ga odmah ponovo i imenovao, bez sprovođenja bilo kakvih zakonskih procedura?!
NEZAKONITO IMENOVAN: Krsto Radović(Photo: Demokratska Crna Gora)
Sagovornici Portala ETV iz ove kompanije tada su kazali da je ova odluka skandalozna, da ne postoji trag o Radovićevom razrješenju, da to nije bilo na dnevnom redu Odbora direktora, da nije bilo konkursa za izvršnog direktora, zbog čega je inspektorka rada pokrenula prekršajni postupak, kao i da ne postoji ni odjava i nova prijava u Centralnom registru privrednih subjekata, niti odjava i prijava Radovića u Poreskoj upravi Područna jedinica Budva prilikom prekida, pa ponovnog zasnivanja radnog odnosa…
Lakušić je na društvenim mrežama za svaki naš tekst na temu Regionalnog vodovoda tvrdio da iznosimo lažne informacije, klevetao nas je i iznosio grube, neprihvatljive kvalifikacije na račun našeg medija.
Uvidom u tendersku dokumentaciju, MUP je dao podatke da je prosječna potrošnja registarskih oznaka oko 4.800 pari za motorna vozila, dok je “trenutno na stanju” oko 2.500 pari oznaka. U tenderskoj dokumentaciji od aprila najavljeno je da se očekuje nedostatak registarskih tablica za motorna vozila.
ETV
Uvidom u tendersku dokumentaciju, MUP je dao podatke da je prosječna potrošnja registarskih oznaka oko 4.800 pari za motorna vozila, dok je “trenutno na stanju” oko 2.500 pari registarskih oznaka. U tenderskoj dokumentaciji MUP navedeno je i da je u planu bila realizacija druge nabavke koja bi predstavlja zalihe dovoljne za jedan mjesec, odnosno mjesec maj, najavljujući tako u junu nedostakom registarskih tablica za motorna vozila.
Više građana Crne Gore obratilo se redakciji Portala ETV žaleći se da duže od mjesec čekaju da dobiju registarske tablice od strane Ministarstva unutrašnjih poslova. Ono što je zabrinjavajuće jeste da je MUP u tenderskoj dokumentaciji za nabavku više desetina hiljada registarskih oznaka, naveo da ćemo se suočiti sa nedostatkom registarskih tablica, ali javnost o tome nijesu obavijestili.
Jedna građanka, koja je htjela da ostane anonimna, za naš portal je kazala da od kraja aprila čeka na registraciju.
“Tada sam predala, zvala sam više puta da se interesujem, odgovor je bilo da ih nema još. Ali sada prije par dana dobila sam informaciju da je razlog to što nema fizički tablica. To je užas jer auto mjesec i više mogu da vozim samo u opštini u kojoj sam osigurana sa polisom. Uz to da se nadam da mi niko neće napraviti problem”, kazala nam je jedna od građanki koja je htjela da ostane anonimna.
Takođe, poznato je da je sa polisom koja se dobije dok pristignu tablice, ograničeno kretanje na nivou Crne Gore, tačnije ne može se ići van granica države.
I na društvenim mrežama pojavile su se objave u kojima se kritikuje rad MUP-a, da nema tablica dok registracija prolazi uz parkirana kola.
“Da smo znali i bili obaviješteni o tome da tablica nema, ne bi sada pokretali registraciju, nego čekali”, komentarisao je jedan građanin koji je takođe želio ostati anoniman.
Od više građana pristigla je informacija da je problem nedostatka tablica zbog tendera MUP-a za nabavku a koji još uvijek nije realizovan.
MUP znao da će faliti tablica
Prema zvaničnim podacima sa sajta za javne nabavke, Ministarstvo unutrašnjih poslova kroz postupak javnih nabavki traži nabavku registarskih tablica (60.000 pari za motorna vozila, 4.000 za motocikle itd.) primjenom okvirnog sporazuma u trajanju od dvije godine.
Procijenjena vrijednost predmeta javne nabavke za vrijeme trajanja okvirnog sporazuma bez uračunatog pdv-a 932.719 eura, dok je za prvu godinu, tj. prvog ugovora o javnoj nabavci, procijenjena vrijednost bez uračunatog pdv-a 466.359 eura.
Ono što je poznato sa zvaničnog sajta za javne nabavke jeste da je početak podnošenja ponuda bio 9. aprila, a kraj i datum otvaranja 27. april. Rok za donošenje odluke je 29. jun.
Postupak javne nabavke je u toku, te i dalje nema obavještenja o ishodu postupka javne nabavke, tačnije da li je i ko dobio posao.
Međutim, ono što nikako nije ohrabrujuće, jeste svjesnost MUP-a da ćemo se suočiti sa nedostatkom registarskih tablica. Uvidom u tendersku dokumentaciju, MUP je dao podatke da je prosječna potrošnja registarskih oznaka oko 4.800 pari za motorna vozila, dok je “trenutno na stanju” oko 2.500 pari registarskih oznaka. U tenderskoj dokumentaciji MUP navedeno je i da je u planu bila realizacija druge nabavke koja bi predstavlja zalihe dovoljne za jedan mjesec, odnosno mjesec maj, najavljujući tako u junu nedostakom registarskih tablica za motorna vozila.
“Naručilac skraćuje rok za dostavljanje imajući u vidu da prosječna mjesečna potrošnja registarskih tablica, a shodno dostupnim informacijama, iznosi približno 4.800 pari kada su u pitanju registarske tablice za motorna vozila. Na osnovu toga, procijenjena godišnja potrošnja iznosi blizu 60.000 pari registarskih tablica. Trenutno je na stanju još oko 2.592 pari registarskih tablica za motorna vozila, uz oko 1.000 registarskih tablica za motorna vozila koje su već dostavljene područnim jedinicama i filijalama.
Podsjećamo da je ovo Ministarstvo, odnosno Direktorat za finansijske poslove, pokrenuo jednu jednostavnu nabavku shodno članu 26 stav 1 tač. 1 i 2 Zakona o javnim nabavkama, i to u iznosu od 24.999 eura bez PDV-a, u cilju nabavke registarskih tablica za motorna vozila, te da će shodno dostupnim ifnormacijama, nakon okončanja pomenute nabavke, biti sprovedena jos jedna jednostavna nabavka i to u iznosu od 7.999 eura bez PDV-a, čime bi se obezbjedila određena količina registarskih tablica za motorna vozila, a koja prema dosadašnjoj statistici i trendu potrošnje, predstavlja zalihe dovoljne za jedan mjesec, odnosno mjesec maj, iz čega jasno proizilazi da ćemo se u junu mjesecu suočiti sa nedostakom registarskih tablica za motorna vozila, a dok važeći Okvirni sporazum i ugovor ističu na dan 4. jul 2026. godine”, navodi se u tendereskoj dokumentaciji objavljenoj početkom aprila.
Tenderska dokumentacija(Photo: screenshot)
Takođe, dodali su da shodno dosadašnjim procjenama, a imajući u vidu početak sezone i povećan broj zahtjeva za registraciju, “u narednom periodu suočićemo se i s nedostatkom registarskih tablica za motocikla”.
Portal ETV uputio je pitanja Ministarstvu unutrašnjih poslova, a po prijemu odgovora javnost će blagovremeno obavijestiti o istim.
Ipak, s obzirom da je rok za donošenje pomenute odluke kraj juna, pitanje koje se nameće jeste kada je realno očekivati da registarske tablice budu spremne za isporuku građanima.
Radulović ocjenjuje da Crna Gora nakon 2006. nije izgradila dovoljno snažnu obrazovnu, kulturnu i medijsku infrastrukturu, da se država opasnije “oburdava” iznutra nego spolja, ali i da je 21. maja ove godine na trgovima stasala nova generacija koja neće samo braniti, već i graditi bolju i pravedniju Crnu Goru
Standard
Prof. dr Branislav Radulović, jedan od ljudi koji su još devedesetih javno stali uz evropsku, antiratnu, građansku i nezavisnu Crnu Goru, za Standard govori sa iskustvom od 35 godina na javnoj sceni – ideja nezavisne i evropske Crne Gore jeste superiorna, ali proces nije završen. Naprotiv, država se, kako upozorava, ponovo brani od istih matrica, samo sofisticiranijih sredstava. Od medija i crkve, preko društvenih mreža i “kulturnih” projekata, do unutrašnje simulacije reformi i spoljne politike “stabilokratije”, Radulović slika Crnu Goru kao klatno koje ima snage da ode na pravu stranu istorije, ali se uvijek nađe neko da ga vraća unazad.
U razgovoru za Standard, Radulović ocjenjuje da Crna Gora nakon 2006. nije izgradila dovoljno snažnu obrazovnu, kulturnu i medijsku infrastrukturu, da se država opasnije “oburdava” iznutra nego spolja, ali i da je 21. maja ove godine na trgovima stasala nova generacija koja neće samo braniti, već i graditi bolju i pravedniju Crnu Goru. Njegova ključna poruka je jasna. Smisao evropskih integracija nije da se teritorija Crne Gore upiše u EU prostor, nego da se crnogorsko društvo iznutra promijeni i konačno počne da živi benefite tog procesa.
CRNA GORA NA POČETKU KRUGA
Od devedesetih ste aktivno bili na strani evropske, antiratne, građanske i nezavisne Crne Gore, u vremenu kada to nije bilo ni lako ni oportuno. Kada danas pogledate Crnu Goru, imate li osjećaj da su ideje za koje ste se borili pobijedile ili da se ponovo brane gotovo istim argumentima kao prije trideset godina?
Radulović: Odgovor nije jednoznačan. Ideja evropske, antiratne, građanske i nezavisne Crne Gore danas je nesporno dominantna i superiorna u odnosu na antievropsku, klerikalnu, etnofederalističku i unionističku ideju.
Istovremeno, nerijetko se ima osjećaj da smo na “početku kruga”, jer dio zvaničnih nosilaca vlasti, pored deklaratornog zalaganja za evropske vrijednosti, u suštini radi suprotno. Stoga bi se trenutno stanje moglo porediti sa klatnom koje ima energiju da prevagne ka “pravoj strani istorije”, ali se uvijek nađe “dobrodušnik” da stvar vraća unazad.
I pored želje dobrog dijela izvornih suverenista, među kojima i sam pripadam, da društveni angažman nastave u nekim drugim oblastima, nedovršen proces borbe za suverenu, demokratsku i evropsku Crnu Goru, započet još 1990. godine, zahtijeva angažman ne manjeg intenziteta nego kada smo te vrijednosti prvi put promovisali.
Da li je današnji talas nacionalizma koji prema Crnoj Gori dolazi iz Srbije samo nastavak stare politike drugim sredstvima, ili je riječ o novoj, sofisticiranijoj fazi pritiskakroz medije, crkvu, partije, društvene mreže i “kulturne” projekte?
Radulović: Zadnjih 120 godina, od “bombaške afere”, kada je poslije prevrata u Srbiji 1903. godine pod uticajem “Crne ruke” planiran atentat na knjaza Nikolu, traje aktivna i neprekinuta politika “Načertanija”, koja je i 1918. i 1988. godine uspjela da prevratom “zbaci” vlast u Crnoj Gori, kako je inače zapisano u prvom članu Rezolucije takozvane Podgoričke skupštine.
Bogato iskustvo sa vrlo otvorenim i u pojedinim etapama nasilnim postupanjem “velikog brata”, nažalost za ovu generaciju Crnogoraca, nije bila naučena lekcija.
Nastavak te politike sada imamo u nešto sofisticiranijoj verziji, kroz kupovinu i punu kontrolu crnogorskih medija, politički aktivnu crkvu, direktno finansiranje lojalnih partija, neskriven angažman putem društvenih mreža koje imaju zadatak da promijene nacionalni kod Crnogoraca, kao i kroz “kulturne” projekte, tipa nedavno emitovanog skaradnog filma. Sve to je nastavak hegemonističke politike, sada drugim sredstvima, ali sa istim ciljem.
Kako tumačite odnos Aleksandra Vučića prema crnogorskoj nezavisnosti: kao formalno prihvatanje realnosti ili kao stalno održavanje političke ambicije da Crna Gora ostane prostor srpskog uticaja, a ne potpuno samostalna država?
Radulović: Ukupno postupanje srbijanskog predsjednika, i na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu, više je stvar patologije nego politike. Taj intenzitet monopola nad svim funkcijama u državi, javnim prostorom i ukupnim odlučivanjem, definitivno nije zabilježen ni na širem prostoru nego što je Balkan, koji ima bogato iskustvo sa autokratijama.
Njegova politička sudbina, u konačnom, rješavaće se u Beogradu. Crna Gora se odbranila i od Karađorđevića, Pašića i Miloševića, tako da, u konačnom, na drugima je da infantilno nastavljaju da osporavaju državni suverenitet Crne Gore, a na nama je da ga gradimo i integrišemo u širu zajednicu evropskih država.
“VRIJEME ZLA” NIKAKO DA STANE
U Srbiji se, i dvadeset godina nakon referenduma, i dalje proizvode emisije, dokumentarni filmovi i političke interpretacije kojima se referendum iz 2006. prikazuje kao sporan, nepravedan ili “namješten”, kao što je to bio slučaj sa nedavnim “dokumentarcem”. Šta nam to govori?
Radulović: Da citiram naslov romana Dobrice Ćosića – “Vreme zla” nikako da stane. Ta upornost da se istraje u promašenoj politici, koja je svojevremeno bila sadržana u “balvan revolucijama” i koja je etničkim Srbima van granica Republike Srbije donijela mnogo stradanja i progona, kao pokvarena matrica ponavlja se sada u Crnoj Gori.
To što je emitovano, kako bi kazao Balašević, jeste “dno dna” i zato ovog puta mogu samo pozdraviti brzu i pravno utemeljenu odluku Agencije za audiovizuelne medijske usluge po ovom pitanju.
Je li Crna Gora pogriješila što nakon 2006. nije odlučnije izgradila državnu, obrazovnu, kulturnu i medijsku infrastrukturu koja bi objasnila zašto je nezavisnost bila istorijska nužnost, a ne partijski projekat?
Radulović: Apsolutno jeste. Zasigurno je neizgrađena obrazovna, kulturna i medijska infrastruktura bila i ostala najveći hendikep u očuvanju svih prerogativa državnosti. Država se može rušiti izvana, ali je mnogo opasnije kada se “oburdava” iznutra.
Zato stalno ponavljanje o neophodnosti izgradnje profesionalnih institucija, sopstvene i jake medijske zajednice, kao i eliminisanja “fake” diploma koje su stečene na spornim fakultetima u regionu, treba uporno nastaviti. Sa “pink” kulturom i razaranjem kulta reprezentacije i nacionalnih sportskih klubova zapravo se razara osjećaj privrženosti državi, što i jeste cilj.
Partijska država, u bilo kom obliku i pod čijim god patronatom, u svojoj suštini nije dobra i sklona je padu. Snaga države je u kvalitetu i snazi ukupnog državnog aparata i javnih politika, a ne u “snazi” jedne ili više partija.
Danas gledamo političare koji su se 2006. borili protiv nezavisnosti, a sada čestitaju Dan nezavisnosti, zaklinju se u evropski put i govore o poštovanju države. Vjerujete li tim preobražajima ili je to samo nova taktika stare politike?
Radulović: “Preobraženje” je očito odlika Crnogorca, bez obzira na to kako se identifikovali i predstavljali. Skoro da nema markantne političke figure koja nije imala hod od jednog do drugog pola crnogorskog političkog i nacionalnog klatna. Kralj Nikola, Milovan Đilas i Đukanović su potvrda toga, pa je za očekivati da se taj proces nastavi i u budućnosti.
Avgusta 2020. godine klatno je dostiglo svoju krajnju tačku na desnom polu i sada se intenzivno čitavi djelovi političkog spektra vraćaju u lijevi,crnogorski dio polja. Bez obzira da li se radi o taktičkom premještanju, razumijevanju realnosti ili stvarnom saznanju da su temelji Crne Gore njena nezavisnost i državna suverenost, to je dobro.
U svakom slučaju, evidentno je da će se širiti spisak onih koji su, poput ranije Jovana Tomaševića i Sava Fatića, ili u novijoj istoriji profesora Novaka Kilibarde, svoju političku karijeru započeli na negaciji Crne Gore, a završili u njenoj afirmaciji i na visokim i odgovornim državnim funkcijama u interesu Crne Gore.
MANDIĆ, PROMJENA RETORIKE I GRANICE PRAGMATIZMA
Andrija Mandić danas nastupa znatno mekše nego nekada, govori institucionalnim rječnikom i pokušava da se predstavi kao evropski prihvatljiv političar. Da li je, po Vašem mišljenju, Mandić promijenio politiku ili samo retoriku? Drugim riječima, jeste li kod njega vidjeli promjenu ćudi ili samo promjenu dlake?
Radulović: Politička karijera predsjednika Skupštine Crne Gore je i dalje “u hodu” i zato nije sada moguće dati konačan odgovor kada je on u pitanju, jer će se ona neminovno dalje profilisati i definisati.
Međutim, evidentno je da aktuelni predsjednik parlamenta ima intenzivnu transformaciju i da, sa skoro trodecenijskim političkim iskustvom i u zreloj starosnoj dobi, danas demonstrira mnogo više oportunizma i političkog pragmatizma nego u prethodnom periodu.
Naravno, nije realno očekivati “tektonski poremećaj” i prelazak na drugi pol, ali vrijedi podsjetiti na period njegovog zalaganja da stranka kojom rukovodi dobije ime “Nova demokratija”, po uzoru na sličnu u Grčkoj.
Stoga, ponoviću da su Crnogorci, bez obzira na nacionalni identitet, u svojim političkim karijerama skloni tom “šetanju” iz jednog polja u drugo. U ovom slučaju treba pratiti tok ove političke karijere, primarno u kontekstu evroatlantskih integracija.
Naravno da, na unutrašnjem planu, u godini prije izbora, ne treba očekivati bilo kakvu značajniju promjenu obrasca političkog djelovanja, jer glasači, birači i članstvo nerijetko nijesu u mogućnosti da isprate promjenu putanje, pa makar ona, sa stanovišta javnih politika, bila pozitivna.
Da li je najveća opasnost za Crnu Goru danas otvoreni velikosrpski nacionalizam ili njegova “umivena” verzija koja govori o pomirenju, evropskim integracijama i stabilnosti, a istovremeno relativizuje crnogorski identitet, jezik, kulturu i državnost?
Radulović: Nacionalizam, u formi velikodržavnog projekta i negacije identiteta, uvijek će postojati, mijenjajući nosioce, formu i intenzitet. Govor Mila Lompara u Beogradu pred okupljenim studentima upravo govori o jednoj usađenoj matrici, koja je duboko anticivilizacijska i koja, zapravo, presudno Srbiju iz zapadnog civilizacijskog kruga vraća u istočnjački.
Ta matrica, bilo da se demonstrira oružano i nasilno kao 1919. godine, ili “mirnim sredstvima” kao danas, primarno preko crkve i medija pod kontrolom centara iz Srbije, nikada dugoročno nije dala efekat.
Crna Gora je poput Feniksa i uvijek se podizala, bez obzira da li su je pokoravali “Nemanje, Murati ili Bonaparta”, kako je zapisao Petar II. To je najbolje demonstrirala mladost Crne Gore ovog 21. maja, kada su na crnogorskim trgovima pokazali svu punoću osjećaja patriotizma i ljubavi prema svojoj domovini. Definitivno, rođena je i stasala nova generacija koja će ne samo braniti, već i izgraditi bolju i pravedniju Crnu Goru.
30. AVGUST: I DEMOKRATSKA SMJENA I POVRATAK STARE POLITIKE
Kako komentarišete činjenicu da dio građanske i proevropske javnosti danas djeluje umorno, defanzivno i podijeljeno, dok su snage koje nikada nijesu istinski prihvatile crnogorsku nezavisnost često organizovanije, glasnije i disciplinovanije?
Radulović: Zamor u akciji ne znači da je nastupio zamor u ideji. Političke stranke imaju svoju agendu djelovanja i to pripada njima, dio građanskih aktivista se moguće povukao, a dio medija prati politiku svojih vlasnika.
Međutim, niko nema monopol nad idejom slobodne i jake Crne Gore. I kada neki odustanu, posustanu ili prevjere, tu su oni koji su bili i ostali na pravoj strani istorije. Tu su da drže liniju odbrane, koju će preuzeti neka nova generacija, spremna da na moderniji i uspješniji način završi priču započetu još 1990. godine, kada je na plakatu Saveza reformskih snaga ispisan slogan “Vratimo se u Evropu”.
Cijenim da danas svi imamo obavezu da tom cilju, u domenu svojih moći i pozicija sa kojih djelujemo, damo doprinos i tako, umjesto uskogrudog nacionalnog ili profitnog patriotizma, pokažemo državotvorni patriotizam.
Svi drugi, bez obzira na to da li se radi o namjeri ili neznanju, morali bi, makar za nauk, pročitati sadržaj Stege iz 1796. godine i šta su tadašnji Crnogorci zapisali o onima koji nijesu vjerni svojoj zemlji i kojima je tuđe od svog ognjišta bliže.
Da li je 30. avgust 2020. bio demokratska smjena vlasti koja je morala da se dogodi, ili je istovremeno otvorio prostor da se kroz institucije vrati politika koja nikada nije prihvatila 21. maj?
Radulović: Neupitno je taj čin imao oba obilježja. Smjena višedecenijske vlasti bila je sine qua non daljeg nastavka EU integracija, jer država koja nema iskustvo sa mirnom tranzicijom vlasti ne može zadovoljiti standard funkcionalne i institucionalne demokratije.
Naravno, bilo bi neuporedivo bolje da je “staru vlast” zamijenila liberalno-demokratska i proevropska struktura, a ne ona koja je nastala na talasu klerikalne, nacionalističke i socijalne demagogije. Trenutne turbulencije u toj strukturi govore da se “konglomerat iz 2020. godine” profiliše i da će se podijeliti na radikalno i umjereno krilo.
U svakom slučaju, preskočena je ljestvica mirne tranzicije vlasti i sada društvenu energiju treba usmjeriti ka glavnom ciljuda se, pored forme EU integracija, ostvare i suštinski sadržaji tog procesa.
Često se govori da Crna Gora mora biti građanska država svih njenih naroda. Ali može li građanska Crna Gora opstati ako se stalno relativizuje crnogorska državnost, ako se izjednačavaju oni koji su je stvarali i oni koji su je osporavali?
Radulović: Za građansku državu, pored ustavnog definisanja i javno deklarisane proklamacije, potrebno je da se izgradi građansko društvo sa autonomnim građaninom, koji je oslobođen pritiska partitokratije, i da sve vodeće političke elite prihvate i primijene taj koncept organizacije društva.
Mi danas imamo čudan miks javnog zalaganja za građansku državu i sve prisutniju etnofederalizaciju, koja može, kao što je više puta upozoreno, voditi ka “bosnizaciji” Crne Gore.
Cijepanje Crne Gore po etničkim šavovima, posebno za račun vanjskog faktora, nikome neće donijeti dobro. Za vjerovati je da u najvećem dijelu onih koji su 2006. godine imali drugačiji stav prema crnogorskoj državnosti danas postoji svijest o poruci koju je svojevremeno zapisao italijanski filozof Đuzepe Macinida sloboda jednog naroda počinje tamo gdje narod sam odlučuje o sebi.
NIJE VRIJEME ZA POSMATRANJE SA TRIBINA
Kako ocjenjujete odnos međunarodne zajednice prema današnjim procesima u Crnoj Gori? Da li zapadni partneri zaista vide dubinu problema — obnovljeni velikosrpski nacionalizam, institucionalno potiskivanje crnogorskog identiteta i stalno osporavanje duha 21. majaili Crnu Goru posmatraju previše tehnički, kroz stabilnost vlade, glasanja u parlamentu i formalni evropski put?
Radulović: Kada je u pitanju Zapadni Balkan, međunarodna zajednica je u zadnjih 30 godina manje-više bila na konceptu “stabilokratije”, koji je i danas dominantan pristup.
Nesporno je da sada postoji snažno demonstrirana namjera EU da Crna Gora uspješno istrči završnu etapu svoje evropske integracione priče. Vidan nedostatak u tom procesu je činjenica da je forma nerijetko ispred sadržaja. Posebno je to zastupljeno u zakonodavnoj aktivnosti i činjenici da je ona intenzivna, ali sa mnogo spornih rješenja, pa čak i sa neustavnim rješenjima.
U svakom slučaju, procesu EU integracija treba dati punu podršku, uz jasnu artikulaciju i prigovor na sve njegove manjkavosti, posebno u sferi unutrašnje simulacije reformi.
Foto: Screenshoot
Imate li utisak da međunarodna zajednica, u želji da region održi “stabilnim”, ponekad prećutkuje procese koji dugoročno razgrađuju Crnu Goru iznutra? Drugim riječima, da li se zarad kratkoročne političke stabilnosti zatvaraju oči pred činjenicom da dio vlasti i dalje baštini ideologiju koja nikada nije prihvatila nezavisnu, građansku i evropsku Crnu Goru?
Radulović: Ponavljam, međunarodna zajednica je oportunistička i vođena svojim geopolitičkim interesima. Dobro je da je Crna Gora sada u njenom fokusu, što je i visok stepen zaštite od “sjevernih” udara.
Međutim, uvijek treba isticati da je primarna obaveza i odgovornost na crnogorskim institucijama i građanima, koji treba da daju unutrašnji sadržajne zbog “evropskog štrika”, već zbog potrebe da se živi u uređenom i prosperitetnom društvu.
Stvarno zalaganje za to napraviće razliku u odnosu na sve one koji simuliraju ili se taktički pozicioniraju spram stranačke pragmatike ostanka ili osvajanja vlasti. Zato je veoma važno da u javnom djelovanju još više bude zastupljen evropski i reformski supstrat crnogorskog civilnog društva, akademska zajednica, strukovne organizacije, nevladin sektor, sindikati, slobodni i društveno angažovani intelektualci.
Smisao integracija nije da teritorija Crne Gore bude integrisana u EU prostor, već da se crnogorsko društvo integriše i ostvari benefite tog procesa. Stoga, nije vrijeme za posmatranje sa tribina, već za naporan i predan rad koji će svima donijeti bolju, pravedniju i prosperitetniju Crnu Goru
