Čupić: Samit značajan za Crnu Goru i to Vučić ne može da podnese, apsolutno znao za odlazak 87 muškaraca u Tivat

05/06/2026

Univerzitetski profesor u penziji ocijenio da predsjednik Srbije pokazuje veliku zavist zbog skorog ulaska Crne Gore u Evropsku uniju

Čupić: Samit značajan za Crnu Goru i to Vučić ne može da podnese, apsolutno znao za odlazak 87 muškaraca u Tivat

Portal ETV

Izvor: N1

Univerzitetski profesor u penziji Čedomir Čupić rekao je da je Samit EU-Zapadni Balna izuzetno značajan za Crnu Goru, te da će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić to ne može da podnese.

Uoči Samita EU-Zapadni Balkan u Tivtu Crna Gora vratila je nazad avion sa 87 državljana Srbije koji su ocijenjeni kao bezbjednosna prijetnja.

– To je jedna manipulacija koja proizilazi iz Vučićeve glave. Naravno, ne mogu ja da znam tačno sve šta je on preduzimao, ali znajući njegovu prirodu – to pokazuje jednu veliku zavist što će Crna Gora sjutra ući u Evropsku uniju – rekao je Čupić za N1.

Čupić je dodao da nije slučajno što se sastanak održava u Crnoj Gori.

– Neko je došao da simbolički to označi. Dolazi vrh Evrope, ne samo takozvani vrh briselske Evrope, nego premijeri, predsjednici država, najveći državnici nalaze se na tom skupu. To je izuzetno značajno za Crnu Goru, to Vučić ne može da podnese. Vidjeli smo kako je reagovao i kada je bilo obilježevanje godišnjice od osamostaljenja Crne Gore – naveo je Čupić.

“Vučić apsolutno sve znao”

Dodao je da “ne vejruje da (Vučić, prim.aut) nije znao za odlazak 87 muškaraca u Crnu Goru”.

– On je aposlutno sve to znao. Ako je on htio da ga dočekaju neki cvjetovi iz Srbije, pa tu bi bio neki mladi svijet, neke mlade dame bi bile. Jeste li vidjeli kako izgledaju ti ljudi? Većina njih je bila u onim crnim majicama – rekao je Čupić.

Čupić je dodao da “ti ljudi nisu mogli da ponesu oružje, ali mogu fizički da se obračunavaju”.

– To su ljudi spremni da se guraju sa policijom, da svijet u Tivtu, gdje se održava jedna značajna konferencija, tamo gleda guranje na nekom putu i onda sve što je neka vrsta nasilja je u stvari interesantno da kažu: “Evo Crna Gora nije uspjela ni da obezbijedi, a došli su državnici” – rekao je Čupić.

Dodao je da je “trebalo je napraviti sjenku i pokazati da Crna Gora nije dostojna i da kao država nema kapacitet da bilo šta uradi”.

– Zamislite vi državnika koji kaže da ne treba da ga dočekuje niko iz Crne Gore, nego će on ovako da dođe – kazao je Čupić.

“Vučić pozvan tamo kao Srbija, a ne kao Vučić”

Čupić je rekao i da je “Vučić pozvan tamo kao Srbija, a ne kao Vučić”.

– Poslije ovoga, on više neće biti tretiran kao čovjek od vaspitanja, kulture, ponašanja, državnik, u Evropi. Pa najbolje da se Fon der Lajen susrela sa tih njegovih 87 ljudi da obave divni razgovor – dodala je ona.

Upitao je i “koja to tajna služba saopštava javno predsjedniku i moli ga da ne ide”.

– To je govori da je karikatura od službe. Ili da ga predsjednica Skupštine moli da ne ide ili neki novinar… Cijela Srbija kuka da on ne ide, a on će da ide. To izigravanje, to je jedna bitka za ove nesretne ljude koji su poniženi – konstatovao je Čupić.

Dosijei putnika sa čarter leta koji su vraćeni iz Tivta demantuju Vučića: Nije “nekakav krivični postupak” već pokušaj ubistva, iznude, nasilje

05/06/2026

autor:

Tanja Milovanović nova.rs

Iako je predsednik Aleksandar Vučić pokušao da relativizuje činjenicu da je među putnicima sa leta koji je iz Tivta vraćen u Beograd bilo osoba koje su prolazile kroz krivične postupke, navodeći da je reč o svega petorici od ukupno 84 putnika, dostupni podaci pokazuju da se ne radi o bezazlenim ili trivijalnim prekršajima, ali i da je mnogo više njih u bezbednosnim evidencijama.

Među osobama koje su vraćene iz Crne Gore nalaze se i pojedinci sa ozbiljnim krivičnim dosijeima, uključujući dela sa elementima nasilja, zbog čega se postavlja pitanje da li je opravdano takve biografije relativizovati rečima da je reč o ljudima koji su prošli kroz “nekakav krivični postupak”.
Da je reč o mnogo ozbiljnijim krivičnim delima govori i činjenica da protiv jednog od putnika istragu vodi Javno tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK). Reč je o Spasoju Vujović, koji je 2023. godine hapšen u Subotici zbog sumnje na utaju poreza.

Istraga protiv Vujovića i još 26 osumnjičenih još nije okončana, jer nije završeno ekonomsko-finansijsko veštačenje obimne dokumentacije koja obuhvata više od 180.000 stranica.

Sa druge strane, “nekakav krivični postupak” ne može da se kaže ni za Jovana Kecmana Coju.

Reč je o osobi koja je pravnosnažno osuđivana za pokušaj ubistva bivšeg policajca Dalibora Bogdanovića Boće. Kecman je 2014. godine u Novom Sadu, u Ulici Laze Telečkog iz pištolja ranio Bogdanovića pogodivši ga sa dva metka u ruku i stomak.

On se nakon toga nalazio u bekstvu do 2018. godine, kada je po Interpolovoj poternici uhapšen u Nemačkoj i izručen Srbiji, pisao je ranije Danas.

Teško da se “nekakav krivični postupak” može reći za čoveka koji je bio na Interpolovoj poternici.

Polomio vilicu devojci

Među onima koji su bili na letu je i pomilovani batinaš koji je devojci polomio vilicu, tačnije studentkinji u Novom Sadu. Iz čista mira.

U svakoj državi, Stefan Kojović bi bio osuđen za stravičan napad, međutim, u Srbiji ga je pomilovao upravo predsednik Aleksandar Vučić.

U bezbednosnim evidencijama

Sem toga, brojni putnici se dovode u vezu sa krivičnim delima, ne samo njih petorica.

Informacije koje su se dosad pojavile ukazuju na to da je veći broj putnika sa kontroverznog leta poznat istražnim organijma.

Dovode se u vezu sa različitim oblicima kriminalnih i nasilničkih aktivnosti.

Reč je o osobama koje se u bezbednosnim evidencijama povezuju sa navijačkim grupama, privatnim obezbeđenjem, nasilničkim deliktima, iznudama, pretnjama, nanošenjem telesnih povreda, kao i kontaktima sa strukturama organizovanog kriminala…

Pojedini se dovode u vezu sa logističkom podrškom grupama korišćenim za terenske i političke akcije, dok su drugi evidentirani zbog učešća u masovnim tučama, neredima i drugim incidentima visokog bezbednosnog rizika.

Plenković: Crna Gora će do daljeg napretka u poglavljima 31, 23 i 24 ako se ispune hrvatski preduslovi

05/06/2026

Hrvatski premijer poručuje da očekuju rješenje otvorenih pitanja

Plenković: Crna Gora će do daljeg napretka u poglavljima 31, 23 i 24 ako se ispune hrvatski preduslovi

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da je pozicija te države, kada je u pitanju evropski put Crne Gore, vrlo jasno naznačena i da će do daljeg napretka u poglavljima 31, 23 i 24 doći ako se ispune određeni preduslovi.

– Crna Gora je najviše podmakla u otvaranju i zatvaranju poglavlja. Tu postoje očekivanja s hrvatske strane o otvorenim pitanjima koja mi želimo da se riješe kako bi se stvorile pretpostavke da se ti pregovori završe – rekao je Plenković pred novinarima na Samitu Evropska unija – Zapadni Balkan koji se danas održava u Tivtu.

Prvo očekivanje, prema njegovim riječima, je obeštećenje logoraša. – To je tema koja je ključna i za koju želimo da se postigne bilateralni sporazum – decidan je Plenković, prenosi Portal ETV.

Osim toga, dodao je da se očekuje nastavak rada na pronalaženju 14 nestalih koji se tako vode od rata, da Crna Gora nastavi sa procesuiranjem ratnih zločina, da se riješe imovinska pravna pitanja hrvatskih porodica u našoj zemlji koje su ostale bez svoje imovine…

– Od ostalih tema vrlo jasno smo označili i ploču u Morinju, pitanje imena bazena u Kotoru, školskog broda „Jadran“, ali i da se konačno pokrene pitanje granice (Prevlake) koja je posebno važna – naveo je Plenković.

Sait Š. Šabotić i knjiga „Kad drugačiji postane bližnji“: etika bliskosti i zajedničkog života u Crnoj Gori

05/06/2026

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Crna Gora ima one posebne, drage i zaista izuzetne intelektualce koji svojim radom, nenametljivo, ali istrajno, decenijama ispisuju neke od najljepših stranica njene savremene građanske, multikulturne i interkulturalne istorije. To su ljudi koji znaju da se identitet jednog prostora ne čuva velikim riječima, nego strpljivim istraživanjem, čitanjem zaboravljenih tragova i sposobnošću da se iz prošlosti izdvoji ono što nas i danas moralno obavezuje. Jedan od takvih posebno dragocjenih istraživača jeste dr Sait Š. Šabotić, autor knjige „Kad drugačiji postane bližnji“, djela koje dolazi u pravom trenutku, kao kulturno, istoriografsko i etičko śedočanstvo o Crnoj Gori koja ne živi samo pored svojih razlika, nego upravo kroz njih otkriva svoju najdublju civilizacijsku mjeru. Knjigu je objavila NVO Bijelo Polje, projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, a recenzent je dr. sc. Esko Muratović.

Već ti podaci jasno pokazuju da pred nama nije knjiga prolazne namjene, niti prigodno štivo koje se zaustavlja na površini kulturnog trenutka, već promišljeno oblikovano djelo koje ulazi u dublje segmente istorijskog iskustva, i interkulturalne etike Crne Gore. Šabotićeva knjiga ne može se čitati samo kao niz zanimljivih priča iz prošlosti, jer njena stvarna vrijednost počiva u sposobnosti autora da iz mikroistorijskih slika, arhivskih tragova, usmenog nasljeđa, etičkih primjera i svakodnevnih postupaka čojstva i odgovornosti izdvoji onu moralnu građu bez koje se ne može ozbiljno razumjeti građanska, multikulturna i interkulturalna Crna Gora. Zato Šabotićeva knjiga ne ostaje u prošlosti kao lijep zapis o minulim vremenima. Ona zadire u samu srž crnogorskog trajanja i podśeća da se jedna zemlja najdublje prepoznaje po tome da li u svojim razlikama vidi prijetnju ili dokaz da je vjekovima učila najtežu vještinu a to je vještina zajedničkog života.

Šabotić istoriji ne prilazi samo kao (arhivskoj) građi zatvorenoj između godina, ratova i državnih promjena, nego kao živom prostoru ljudskih odluka, u kojem se najjasnije vidi ko je u presudnom času izabrao čojstvo, a ko je ostao zarobljen u strahu, mržnji ili ćutanju. On istoriju posmatra kao prostor moralnih odluka. U njegovim pričama čovjek se ne mjeri samo vremenom kojem pripada, ni vjerom koju nosi, ni narodom iz kojeg dolazi, nego sposobnošću da u presudnom trenutku izabere dostojanstvo, čojstvo i ljudskost. Upravo zato ova knjiga ima etičku snagu moralne Crne Gore. Ona pokazuje đe su, kroz istoriju, postojale tačke dodira, razumijevanja, uzajamnog poštovanja i duhovne širine.

Prepoznajući ozbiljnost trenutka u kojem živimo, trenutka u kojem nam nedostaje vjerodostojnih, relevantnih i stručno promišljenih knjiga o multikulturalizmu, interkulturalizmu i etici suživota, Šabotić je napisao djelo koje ima i naučnu i javnu funkciju. Ono je važno upravo zato što nastaje u društvu koje je po mnogo čemu ne samo patrijarhalno, nego često zaključano u svoje nacionalne okvire, opterećeno naslijeđenim nepovjerenjem i povremeno nesposobno da Drugačijeg vidi izvan stereotipa. U takvom ambijentu knjiga „Kad drugačiji postane bližnji“ ne dolazi kao (prigodno) divljenje toleranciji, nego kao ozbiljan kulturološki zahvat u tkivo našeg istorijskog kontninuiteta.

Autor, pritom, ne uljepšava prošlost. To je jedna od važnih vrlina ove knjige. On zna da su crnogorski, bihorski, bjelopoljski, pljevaljski, plavsko-gusinjski, nikšićki, ulcinjski i bokeljski prostori nosili i rane, i sukobe, i nepravde, i teške stranice istorije. Ali Šabotić bira istraživačku optiku koja iz tog složenog nasljeđa izdvaja one trenutke u kojima je čovjek sačuvao obraz onda kada su okolnosti od njega tražile da ga izgubi. Zato ova knjiga ne potire istorijsku bol, nego pokazuje da pored istorije nasilja postoji i istorija plemenitosti, pored istorije granica i istorija prelazaka pored istorije nepovjerenja i istorija ruke pružene preko razlika.

Naslov knjige izuzetno je precizno izabran. ,,Kad drugačiji postane bližnji” što predstavlja misaonu ljepota čitavog rukopisa. U toj sintagmi sadržana je filozofija susreta. Drugačiji se ovđe ne poništava, ne asimiluje, ne svodi na „našeg“ ili ,,njihovog” tek onda kada izgubi sopstvenu posebnost. Naprotiv, on postaje bližnji upravo zato što ostaje drugačiji. U tome je najdublji interkulturalni smisao knjige. Nije dovoljno da različiti ljudi žive jedni pored drugih. Potrebno je da naučimo da živimo jedni sa drugima, da prepoznamo dostojanstvo svetinje drugoga, njegovog jezika, njegove pjesme, njegovog običaja, njegovog bola i njegove radosti.

Posebna vrijednost knjige ogleda se u tome što Crnu Goru ne predstavlja kao monolitnu istorijsku konstrukciju. Ona pokazuje da Crnu Goru, pored Crnogoraca, krase Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi, Muslimani i drugi narodi i zajednice koje su ugradile svoje ime, jezik, vjeru, običaj, pjesmu, rad, žrtvu i śećanje u njen ukupni identitetski mozaik. To nije (površna interpretacija), nego istorijska činjenica koju autor potvrđuje nizom upečatljivih primjera. Crna Gora nije siromašnija zbog svojih razlika. Ona je siromašnija samo onda kada te razlike zaboravi, potisne ili pretvori u razlog nepovjerenja. Šabotić nas podśeća da građanska ( istovremeno i čojska) Crna Gora ne smije biti samo načelo zapisano u ustavnoj normi, nego svakodnevna praksa, kultura ophođenja i sposobnost da se u javnom prostoru čuje više glasova, a da se nijedan ne proglasi ,,nepoželjnim.”

Sadržaj knjige je pažljivo oblikovan mnogim lijepim primjerima suživota. Poslije predgovora i uvoda, u kojima se postavlja osnovna ideja djela, slijedi cjelina „Graditelji mostova suživljenja“. Ona otvara najvažniji moralni kod knjige priče o ljudima koji su u teškim vremenima znali da prepoznaju čovjeka i onda kada je pripadao drugoj vjeri, drugom narodu ili drugoj strani istorijskog sukoba. Tekstovi kao što su „Dok je ljudi, biće i pomoći“, „Njegoševi perjanici Albanci“, „Crnogorski oficir sa fesom“, „Agina odbrana Manastira“, „Sikter efendija“, „Crnogorka sa sevdahom u srcu“, „Svetinje treba čuvati“ i „Dobri pastir iz Dobrote“ čine snažan niz primjera u kojima se čojstvo, solidarnost i moralna odgovornost uzdižu iznad etničkih i konfesionalnih podjela.

Ova prva cjelina posebno je važna jer pokazuje da Crna Gora (okružena ratovima sumnjama i borbama ) je i prostor izuzetnih činova čojstva i ljudskosti. U njoj se istorija ne posmatra kroz pobjednike i poražene, nego kroz ljude koji su sačuvali obraz. Tu se Albanci pojavljuju kao Njegoševi perjanici, muslimanski prvaci kao zaštitnici pravoslavnih svetinja, katolički duhovnici kao ljudi mostova, a crnogorska pjesma kao zajednički dom različitih duša. Takav izbor tekstova već na početku knjige daje jasnu poruku: temelj građanske Crne Gore nije u NEGIRANJU razlika, nego u sposobnosti da se razlike poštuju i oplemenjuju.

Cjelina „Kad se jezik u čvorove sveže“ otvara drugi važan pravac knjige. Šabotić ovđe pokazuje da jezik predstavlja aeheologiju života i kultura. Fraze, izrazi, poslovice i govorne navike śedoče o dugom trajanju kulturnih dodira. Jezik pamti ono što politika često zaboravlja. On čuva tragove susreta, miješanja, bliskosti i zajedničkog nasljeđa.

U cjelini „Neobjašnjivi svjetovi“ knjiga prelazi u prostor narodnih vjerovanja, duhovnih iskustava i običajnih predstava. Tekstovi „Čudotvorno mjesto nade“, „Ni hodžin mi zapis ništa pomoć neće“ i „Kako Ramazan započne, tako i završi!“ pokazuju da se svijet ljudi ne može razumjeti samo kroz velike istorijske događaje. Potrebno je razumjeti i ono što se čuva u predanju, strahu, nadi, dovi-molitvi, zapisu, ramazanskom običaju i porodičnoj duhovnosti. U tim zapisima Šabotić istražuje čovjeka u njegovoj potrebi da vjeruje, da se nada i da u (mistično-religijskom) svijetu pronađe oslonac za vidljivi život.

Posebno zanimljiva je cjelina „Sprave koje život znače“, u kojoj autor kroz tekstove „Tako mi vremena!“ i „(Ne)vidljive niti našeg razboja“ pokazuje da i predmeti imaju svoju kulturnu biografiju. Sat, razboj i drugi elementi materijalne kulture su znakovi vremena, rada, kućnog poretka, ženske ruke, porodične ekonomije, strpljenja, zanata i nasljeđa. Kroz njih se vidi kako kultura ne živi samo u knjigama i dokumentima, nego i u predmetima koji su oblikovali svakodnevicu mnogih generacija.

Cjelina „Institucije“ proširuje pogled sa pojedinca i porodice na javni prostor. Tekstovi „Za juče, danas i sjutra“ i „Hej, pljevaljska Milet bašto“ pokazuju da institucije čine elemente društvenog okupljanja i kulturne stabilnosti. One čuvaju kontinuitet zajednice. U njima se susrijeću različiti ljudi, različite generacije i različite životne priče. Šabotić time ukazuje da interkulturalizam ne postoji samo u privatnom (ličnom) moralu, nego i u javnim prostorima koji omogućavaju susret.

Jedna od najbogatijih cjelina knjige jeste „Susreti svakodnevlja“. Tu se nalaze tekstovi „Kućni prag i ilirski kult zmije“, „Porodično trovjerstvo“, „Do podne Ilija, od podne Alija!“, „Ponos grada, crkva-džamija u Ulcinju“, „Pred freskom na namazu“, „Žrtva za Bogougodno djelo“ i „Krv nije voda“. Ova cjelina je dragocjena jer pokazuje da se najdublji oblici suživota često nalaze u svakodnevici, u porodičnom domu, porodičnoj vezi, zajedničkom prazniku, poštovanju tuđe bogomolje, rodbinskoj solidarnosti i običajima koji su preživjeli mnoge istorijske lomove. Tu je Crna Gora prikazana kao prostor đe se identiteti ne sudaraju nužno, već se dodiruju, prepliću i često žive pod istim krovom.

Cjelina „Ka zajedničkoj budućnosti“ donosi tekstove „Krvca za slobodu domovine“ i „Časne sestre časno ime nose“. Ona sadržajno usmjerava knjigu. Šabotić ovđe pokazuje da zajednički život predstavlja nasljeđe koje se čuva, ali i obaveza koja se mora stalno obnavljati. Sloboda domovine i dostojanstvo vjerskog poziva predstavljeni su kao vrijednosti koje nadilaze uske identitetske granice. U ovoj cjelini prepoznaje se važna misao budućnost Crne Gore može biti stabilna samo ako se gradi na poštovanju svih njenih građana, nacija, religija, svih njenih tradicija i svih njenih časnih doprinosa.

U cjelini „U tišini sjećanja“ knjiga dobija snažnu dimenziju. Tekstovi „Izvor života i zajedništva“, „Stećci, kamena svjedočanstva zajedništva“, „Svjedoci romskoga slobodarstva“ i „Groblja bez granica“ uvode čitaoca u prostor śećanja smrti, nasljeđa i dostojanstva. Ovđe se vidi da interkulturalizam ne pripada samo životu, već i śećanju na mrtve. Stećci, romsko slobodarstvo i groblja bez granica postaju znakovi zajedničke sudbine. Oni govore da je kultura jednog prostora najplemenitija onda kada je sačuvana od svih naroda koji tu žive i dijele i dobro i zlo.

Završna cjelina „Višeglasje u notama“ zaokružuje knjigu kroz muziku. Tekstovi „Gusle naše“, „Pjevanje uz tepsiju“ i „Od sevdaha ljepše pjesme nema!“ pokazuju da pjesma često uspijeva tamo đe govor zastane. Muzika u ovoj knjizi predstavlja snažan na momente i jedinstven spoj identiteta, emocije i uspomena. Gusle, tepsija i sevdalinka predstavljaju različite muzičke (pravce), ali zajedno čine zvučnu sliku Crne Gore i prostora koji su oblikovali. U njima se čuva junaštvo, bol, ljubav, čežnja, porodično patnja, zavičajna tuga i radost susreta.

Među najljepšim primjerima iz knjige nalazi se uvodna priča o vakufskom zemljištu na kojem je početkom XX vijeka izgrađena pravoslavna vjerska škola za djecu. Taj dokument ne pripada samo osmanskoj arhivskoj građi, niti se može svesti na lokalnu bilješku iz prošlosti Bijelog Polja. On ima šire značenje pokazuje da je zajednički život na ovim prostorima imao svoje pravne, moralne i svakodnevne oblike mnogo prije nego što su pojmovi tolerancije i interkulturalizma postali dio savremenog javnog govora. On je dokaz da je pravno uređena saradnja između vjerskih zajednica postojala kao stvarna praksa, da se zajednički život nije gradio isključivo na formalnim pozivanjem na toleranciju, nego na konkretnim postupcima. Vakuf, kao institucija opšteg dobra, ovđe postaje prostor susreta islamske i pravoslavne zajednice, dokaz da se duhovna plemenitost ne zatvara u jednu konfesiju. U takvom primjeru Šabotić prepoznaje ranu formu interkulturalne prakse, onu koja nije nastala iz savremenih evropskih projekata, već iz životne potrebe ljudi da opstanu zajedno i da, uprkos razlikama, jedni drugima omoguće dostojanstven život.

Snažan primjer predstavlja i priča o Njegoševim perjanicima Albancima. Ona na jednostavan, ali izuzetno uvjerljiv način ruši pojednostavljene slike o prošlosti. Danas smo (nažalost) śedoci vremena koje se često tumači samo kroz sukobe i antagonizme, Šabotić pokazuje da su pripadnici albanskog plemena Hoti imali svoje ljude među vladičinim perjanicima na Cetinju. Taj podatak govori o povjerenju, o političkoj mudrosti, o sposobnosti jednog vremena da, uprkos oštrim granicama, prepozna ličnu vrijednost, hrabrost i čast. U toj slici Cetinja, perjanika i albanskog imena u vladičinoj pratnji, prepoznaje se složena Crna Gora, mnogo bogatija od naknadnih ideoloških pojednostavljenja.

Izuzetno snažan primjer jeste i priča o Hasan-agi Feroviću i njegovoj odbrani Manastira Dečani. Kada su u vremenu nemira sakralni objekti pravoslavnog stanovništva bili ugroženi, Hasan-aga nije izabrao lakši put priklanjanja masi, nego put karaktera. Sa svojim Plavljanima stao je u zaštitu manastira koji nije bio njegov po vjeri, ali jeste bio njegov po ljudskosti. U tom postupku sadržana je velika moralna snaga ove knjige tuđa svetinja ne prestaje biti svetinja zato što pripada drugoj vjeri. Naprotiv, odnos prema tuđoj svetinji često je najtačnija mjera sopstvene vjere, časti i čovječnosti.

Posebno mjesto u knjizi ima Hamid efendija Kurtović, „Sikter efendija“, čovjek koji se suprotstavio zlu onda kada je ono tražilo saučesništvo. Njegov otpor i njegovo odbijanje da prokaže komšije pravoslavce predstavljaju jedan od onih moralnih vrhunaca koji pokazuju da vjerski autoritet vrijedi samo onda kada je u službi čovjeka. Šabotić u toj priči ne vidi samo (teški ali nadasve časni) postupak jednog imama, nego etički model ponašanja u vremenu sloma. Hamid efendija postaje figura savjesti, dokaz da čovjek pokazuje etičku dimenziju svoje ličnosti.

Jedna od najneobičnijih i najljepših slika u knjizi vezana je za Pivski manastir i predanje o klanjanju pred freskom. Tu se otvara gotovo poetski prizor susreta hrišćanskog i islamskog duhovnog senzibiliteta u istom prostoru molitve. Šabotić tu ne traži senzaciju, već smisao. U Božijem hramu, bez obzira kojoj religiji pripadao, čovjek se obraća Stvoritelju. Zato ta priča nadilazi uske konfesionalne okvire i ulazi u prostor univerzalne duhovnosti. Ona pokazuje da svetinja može biti mjesto susreta, a ne razdvajanja, ukoliko joj čovjek pristupi sa poštovanjem.

Vrijedna pažnje je i priča o crkvi-džamiji u Ulcinju, jednom od najupečatljivijih simbola složene kulturne istorije grada. Taj spomenik je zapis o promjenama vremena, o dodiru Istoka i Zapada, o fragmentima ulcinjskog trajanja i o činjenici da se na jednom prostoru mogu čuvati tragovi više duhovnih i kulturnih horizonata.

Dragocjena je i priča o Gusinju, đe se u jednoj ulici, na kratkom rastojanju, nalaze sakralni objekti islamske, pravoslavne i katoličke tradicije. To je živa slika (one Crne Gore u koju duboko vjerujem). Vezirova džamija, crkva Svetog Đorđija i katolička crkva govore da se suživot ne stvara velikim riječima, nego svakodnevnim poštovanjem, mjerom u ponašanju i sviješću da se tuđa molitva ne doživljava kao opasnost, nego kao dio zajedničkog ambijenta.

Posebno lijepu ali duboku snagu ima priča o izvoru Kisjela voda u Bijelom Polju. Taj izvor je prikazan kao mjesto đe su se susretali pravoslavci, muslimani i drugi ljudi, đe su se preplitale molitve, zahvalnosti, ćutanja, narodni sabori, vijesti, prijateljstva i svakodnevne potrebe. Voda u toj priči krijepi svakoga bio hrišćanin, musliman, katolik, jevrej. Upravo zato izvor postaje metafora zajedničkog život: dolazi iz dubine, prima različite ljude i podśeća da se ono najvažnije često nalazi u jednostavnim oblicima života.

Snažna je i cjelina posvećena stećcima, kamenim (ornamentnim) śedočanstvima trajanja. Stećci u Šabotićevoj knjizi su ne samo istorijska već i duhovna veza između živih i umrlih, između različitih kulturnih ambijenata i između naroda koji su dijelili isti prostor. Njihova vrijednost nije samo arheološka, nego i simbolička. Oni pokazuju da zajednička baština često pripada svima upravo zato što je niko ne može potpuno prisvojiti samo za sebe.

Posebno lijepo odjekuju i zapisi o sevdalinci. Šabotić pokazuje da se zajednički život gradi i u melodiji, glasu, ritmu, slavlju, žalosti i śećanju. Sevdalinka, koja se pjevala i čuvala u Podgorici, Bijelom Polju, Plavu, Gusinju, Rožajama i drugim sredinama, postaje kulturni dragulj Crne Gore. Ona prelazi granice identiteta i ulazi u dušu. Ne može se zatvoriti u jednu zajednicu, jer je prihvataju svi koji u njoj prepoznaju čežnju, ljubav, tugu i ljepotu.

Kada se sadržaj knjige pogleda u cjelini, jasno se vidi da je Šabotić napisao običnu snažno promišljeno komponovano djelo o etici zajedničkih prostora. Svako poglavlje otvara jednu arabesku života istoriju, jezik, vjerovanje, predmet, instituciju, porodicu, svetinju, groblje, pjesmu. Zbog toga ova knjiga ima rijetku širinu. Ona pokazuje da se multikulturalizam ne nalazi samo u velikim riječima, nego u malim dokazima života. U jednom dokumentu, u jednoj pjesmi, u jednom običaju, u jednoj zaštiti tuđe svetinje, u jednom porodičnom trovjerstvu, u jednom groblju, u jednoj sevdalinci.

Zato sadržaj knjige „Kad drugačiji postane bližnji“ treba čitati kao pažljivo razvijenu dramaturgiju suživota. Od predgovora i uvoda, preko priča o moralnim ljudima, jeziku, vjerovanjima, institucijama, svakodnevnim susretima, sjećanju i muzici, autor gradi jednu složenu, uvjerljivu i snažnu sliku Crne Gore kao prostora u kojem Drugačiji ne mora biti udaljeni stranac. On može postati bližnji onda kada ga vidimo bez predrasude, kada mu priznamo dostojanstvo i kada shvatimo da je upravo u razlici sadržana jedna od najdubljih vrijednosti naše zajedničke istorije. U tome je posebna snaga ove knjige. Ona ne govori samo o onome što je bilo. Ona pita šta smo danas spremni da sačuvamo. Ona nam autentično i nadasve mudro pokazuje kako su se razlike živjele, poštovale i pretvarale u moralni kodeks zajednice. Zato je Šabotićevo djelo dragocjen prilog savremenoj Crnoj Gori, zemlji koju pored Crnogoraca krase Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi, Muslimani i drugi narodi. Ova knjiga śedoči da je najljepša Crna Gora upravo ona u kojoj se čovjek ne mjeri samo po imenu, vjeri ili porijeklu, nego po sposobnosti da drugoga prepozna kao bližnjeg.

Zato je Šabotićeva knjiga važna upravo danas, kada se u Crnoj Gori svaka razlika prečesto pretvara u povod za sumnju, prebrojavanje i udaljavanje čovjeka od čovjeka. Njena vrijednost nije u tome što lijepo govori o suživotu, nego u tome što pokazuje da je taj suživot imao lice, ime, rizik i cijenu. U pričama koje donosi, Drugačiji nije apstraktan pojam iz naučnih rasprava, nego komšija, putnik, vojnik, imam, sveštenik, časna sestra, zanatlija, domaćin, čovjek koji u presudnom trenutku ne pita prvo ko je koje vjere i naroda, nego šta je časno učiniti. Zato ova knjiga ne ostaje u prošlosti. Ona ulazi u naš današnji javni život kao polako, ali teško pitanje: jesmo li još sposobni da tuđu svetinju poštujemo bez računice, tuđu pjesmu čujemo bez podozrenja, tuđi običaj razumijemo bez straha i tuđe ime prihvatimo bez potrebe da ga smanjimo pred svojim? Šabotić nas ne uči lijepom optimizmu, nego odgovornosti. Pokazuje da se povjerenje među ljudima ne ruši odjednom, ali ni ne obnavlja velikim riječima. Povjerenje se ne čuva riječima koje lijepo zvuče, nego obrazom u svakodnevici načinom na koji se uđe na tuđi prag, ćuti pred tuđim mezarjem-grobljem, poštuje tuđa dova-molitva, sasluša tuđa pjesma i ne vrijeđa tuđa rana. Kad se ta mjera izgubi, Crna Gora više nije široka ni za sebe ni za druge. Kad se ta mjera sačuva, onda Drugačiji ne stoji preko puta nas, nego uz nas, tada zajednički prostor nije samo zemlja na kojoj živimo, već naljepša ruka pružena da jedni drugima ne smijemo poništiti ni ime, ni vjeru, ni śećanje, ni dostojanstvo.

Kao književnik i čovjek koji duboko vjeruje u građansku, multikulturnu i interkulturalnu Crnu Goru, ponosan sam što je Sait Š. Šabotić napisao ovu vrijednu i potrebnu knjigu. „Kad drugačiji postane bližnji“ nije samo doprinos jednoj temi, jednom prostoru ili jednom izdavačkom poduhvatu. To je knjiga koja pripada Crnoj Gori u njenom najplemenitijem značenju: Crnoj Gori susreta, komšiluka, uzajamnog poštovanja i zajedničkog života. Šabotić u ovom djelu pokazuje da građanska Crna Gora nije nastala iz savremenih govora i naknadnih tumačenja, nego da ima svoje duboke tragove u istoriji. Upravo zato ova knjiga ima posebnu snagu. Ona ne uljepšava prošlost, već iz nje izdvaja one trenutke u kojima je čovjek bio veći od podjela, straha i naslijeđenih granica. Ponosan sam što se među nama nalaze autori poput Saita Š. Šabotića, istraživači koji ne pišu da bi ponovili ono što je već poznato, nego da bi iz zaborava vratili ono što je društvu neophodno. Njegova knjiga nas podśeća da Crna Gora nije velika po širini prostora, nego po mogućnosti da u tom prostoru zajedno žive različita imena, vjere, jezici, običaji. A takve knjige ne prolaze kroz vrijeme neopaženo. One ostaju kao śedočanstvo da je Drugačiji postajao bližnji onda kada je čovjek imao dovoljno obraza da u drugome ne vidi prijetnju, već Božije stvorenje i ravnopravnog saputnika zajedničkog života.

Vučić o “lojalistima” deportovanim iz Tivta: Bili su divni momci kad su gasili požar na Luštici

05/06/2026

Vučić u Tivtu (Foto: Portal ETV/Miraš Dušević)

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je danas u Tivtu da je među deportovanim državljanima Srbije sa aerodroma u Tivtu bilo onih “koji su gasili požar u tom gradu”.

– Ti momci im nisu smetali kada su dolazili da pomažu u gašenju požara. Baš ti momci su im pomagali ovdje u tivatskoj opštini u gašenju požara na Luštici. Tada su bili divni momci – rekao je Vučić novinarima uoči početka Samita EU u Tivtu.

Vučić je istakao da su ljudi u Crnoj Gori “sestre i braća”, poručujući da su su dobrodošli u Srbiju.

– Naš odnos će uvijek biti bratski. Za one koji su se zabrinuli hoćemo li nekog puštati ili ne – razgovarao sam sa pripadnicima bezbjednosnih službi – naš bratski narod iz Crne Gore je dobrodošao u Srbiju i tu nema velike filozofije. To će se nastaviti. A to što su neki pokušali s nama da urade, da sebi podignu značaj, to govori o njima, a malo ili nimalo o nama – naglasio je Vučić.

On je poručio i da se osjeća bezbjedno.

– Čovjek je bezbjedan i slobodan onoliko koliko mu je slobodan duh. Moj duh je najslobnodniji, niko mi ne šalje mail sadržine “ovo ti je politika” – kazao je Vučić.

ETV

Državljani Crne Gore ponovo nesmetano prolaze srpsku granicu

05/06/2026

Autor:Kristina Jerkov

Nakon dva dana poteškoća, Srbija je juče obavijestila Crnu Goru da su vratili u normalu procedure na granicama sa našom zemljom, nakon što su na probleme crnogorskih državljana odgovor zatražili iz Evropske komisije i Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

Naime, Evropska komisija (EK) juče je zvanično reagovala na situaciju na Aerodromu Tivat, kada je dan prije početka Samita EU – Zapadni Balkan crnogorska granična policija uskratila ulazak za 87 državljana Srbije i vratila ih u Beograd.

– Upoznati smo sa odlukom crnogorskih graničnih vlasti da, na osnovu bezbjednosnih razloga i u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, zabrane ulazak određenom broju osoba iz Srbije – rečeno je Javnom servisu iz Evropske komisije (EK).

Takođe su komentarisali prijave velikog broja građana Crne Gore kojima je bio onemogućen ili otežan ulazak u Srbiju, ističući da bi procedure trebalo da se vrate u normalne tokove.

– Pratimo situaciju na srpskim graničnim prelazima i podstičemo povratak uobičajenim procedurama kako bi se spriječili dalji poremećaji. U trenutku kada Samit EU i Zapadnog Balkana naglašava značaj regionalne saradnje i dobrosusjedskih odnosa, neophodni su uzajamno poštovanje i dijalog – zaključili su iz Komisije.

ZAUSTAVLJANJA

Nakon što je crnogorska policija zabranila ulazak za 87 putnika čarter leta koji je u srijedu ujutro iz Beograda stigao na Aerodrom Tivat iz bezbjednosnih razloga, iste večeri su putnici sa crnogorskim dokumentima na Aerodromu Beograd imali niz neprijatnosti – od zabrane ukrcavanja, preko pretresanja prtljaga i ličnih stvari, do zabrane ulaska u Srbiju. Slično se ponovilo i na srpskom Graničnom prelazu Gostun, na putnom pravcu koji povezuje Bijelo Polje i Prijepolje, gdje su samo rijetki crnogorski državljani mogli da uđu u matičnu državu.

Posljednji u nizu onih kojima je privremeno bio odbijen ulaz je Dejan Mirović, redovni profesor Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici. Ovom rođenom

Ulcinjaninu sinoć na graničnom prelazu Gostun nije dozvoljen ulazak u Srbiju, iako posjeduje pasoš te države.

Tokom dva dana, među onima kojima je odbijen ulazak u susjednu državu bili su bivši direktor crnogorske policije Nikola Terzić i to „iz razloga nacionalne bezbjednosti i zaštite građana Republike Srbije“, a na zahtjev srpske Bezbjednosno informativne agencije (BIA). Osim njega, Srbija je „spustila rampu“ i za potpredsjednika Građanskog pokreta URA Blaža Rađenovića.

REAKCIJA MVP

Povodom prijava crnogorskih državljana, reagovalo je i Ministarstvo vanjskih poslova na čijem je čelu Ervin Ibrahimović.

– Pokrenuta je diplomatska komunikacija prema institucijama Republike Srbije nakon što je primilo više prijava crnogorskih državljana da im je odbijen ulazak u Srbiju ili da su zadržani na graničnim prelazima – naveli su iz tog resora.

Kako su precizirali, građani i članovi njihovih porodica tražili su pomoć i pojašnjenje razloga postupanja srpskih graničnih organa, a prijave su pristigle i direktno preko Generalnog direktorata za konzularne poslove, i posredstvom Ambasade Crne Gore u Beogradu.

– Primljeno je i više upita koji navode da su zadržani na graničnim prelazima ili da im je odbijen ulazak u Republiku Srbiju. Građani su u svojim obraćanjima tražili pojašnjenja i pomoć u vezi sa razlozima postupanja nadležnih organa Srbije.

Imajući u vidu interesovanje javnosti i potrebu zaštite prava svojih državljana, Ministarstvo je, kako navode, preduzelo diplomatske korake.

– Ministarstvo vanjskih poslova se, u skladu sa uobičajenom diplomatskom praksom, obratilo Ambasadi Republike Srbije u Crnoj Gori sa molbom za dostavljanje svih relevantnih informacija o prijavljenim slučajevima, uključujući i pravni osnov za zadržavanje ili odbijanje ulaska crnogorskih državljana – dodaje se u saopštenju.

Istovremeno, kako je saopšteno, dodatne instrukcije upućene su Ambasadi Crne Gore u Beogradu kako bi se prikupile sve potrebne informacije kroz diplomatsko-konzularne kanale.

Iz Ministarstva poručuju da će nastaviti da prate situaciju i preduzimaju mjere u cilju zaštite prava crnogorskih državljana.

– Ministarstvo će nastaviti da, putem diplomatsko-konzularnih kanala i Ambasade Crne Gore u Beogradu, prati situaciju i preduzima aktivnosti u cilju dobijanja svih relevantnih informacija, zaštite interesa crnogorskih državljana i obezbjeđivanja nesmetanog ostvarivanja njihovih prava u skladu sa međunarodnim standardima – zaključili su u MVP.

PUTNICI IZ ČARTERA

Pobjedi je juče potvrđeno da je penzionisani srpski policajac Saša Lazić bio zadužen za organizaciju dolaska i smještaja grupe od 87 bezbjednosno interesantnih državljana Srbije koji su deportovani sa Aerodorma Tivat.

Iz vrha bezbjednosnog sektora taj penzionisani pripadnik Žandarmerije Srbije zaustavljen je kasno sinoć, dok je upravljao svojim automobilom, u pratnji dvije osobe.

Kod njega su tom prilikom nađene psihoaktivne supstance zbog kojih je priveden kod istražnog sudije. I on i njegovi saputnici obuhvaćeni su istragom.

Lazić je, kako kažu izvori, trebao da deportovanima pronađe smještaj u Crnoj Gori.

Grupa je, pretpostavlja se, imala zadatak da organizuje „spontane“ mitinge podrške predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću na Samitu EU – Zapadni Balkan koji se održava u Porto Montenegru, zbog čega su sa sobom ponijeli i transparente, ali i sredstva komunikacije.

Za smještaj grupe bilo je određeno naselje Luštica, dok je čarter let iz Beograda kojim su došli zakupio turoperator iz Bijeljine.

Makron: Crna Gora naredna članica; Merc: EU mora da pokaže volju za proširenjem

05/06/2026

Evropski lideri poslali ohrabrujuće poruke iz Tivta

Makron: Crna Gora naredna članica; Merc: EU mora da pokaže volju za proširenjem

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, njemački kancelar Fridrih Merc i šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen poslali su danas iz Tivta poruke podrške Crnoj Gori.

“Mi smo svi ovdje da pružimo podršku radu Crne Gore i crnogorskih vlasti kako bi se pridružili Evropskoj uniji”, kazao je predsjednik Francuske.

Rekao je da su evropski lideri na strani Crne Gore i da su tu za nas da nam pomognu da se što prije integrišemo.

“Razlog našeg dolaska je proširenje našom novom članicom Crnom Gorom. Mi smo svi na strani Crne Gore da joj pomognemo da se što prije integriše. Proces integracije učiniće rezultate konkretnim i da vaša zemlja napreduje i bude članica naše evropske porodice”, kazao je Makron.

Njemački kancelar Fridrih Merc kazao je da evropsko proširenje kasni godinama i da je sa predsjednikom Makronom razgovarao o narednim koracima ulaska zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju.

“Evropska unija mora da pokaže da je voljna i spremna za proširenje i o tome ćemo danas diskutovati”, kazao je Merc.

On je podsjetio da ovaj dio Evrope jeste u perspektivi dio EU

“I ako 13 godina nijesmo učlanili ni jednu zemlju možemo da kažemo da je EU napravila neke svoje greške”, dodao je njemački kancelar.

Predsjednikca EK Ursula fon der Lajen kazala je da EU otvara svoja vrata te da kandidati moraju da ispune reforme.

“S reformama dolaze investicije i to je prvi dio današnjih razgovora”, kazala je ona.

Drugi dio je prosirenje Evropske unije.

“Benefite članstva moramo razumjeti jer to donosi dosta toga toga korisnog. Crna Gora je impresivna i postiže sjajne rezultate. Nastavite tim putem i mi smo tu da vas podržimo. Mislim da ste blizu cilja”, kazala je fon der Lajen.

Naglasila je da je ovo proces zasnovan na zaslugama.

“Ko ispuni uslove biće dio EU”, zaključila je ona.

Tivat je danas domaćin najvišim evropskim i regionalnim liderima na samitu EU – Zapadni Balkan.

Arhitekta Petrović: Nikada sa Lazovićem nijesam pričao o opremanju stana u Perli, Ivanović mi je rekao da je to imovina Bemaxa

05/06/2026

SASLUŠANJEM SVJEDOKA NASTAVLJENO SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM SPECIJALNOM TUŽIOCU, NEKADAŠNJEM VISOKOM POLICIJSKOM FUNKCIONERU I SUSPENDOVANOM TUŽIOCU

Arhitekta Petrović: Nikada sa Lazovićem nijesam pričao o opremanju stana u Perli, Ivanović mi je rekao da je to imovina Bemaxa

Marija Žižić

Arhitekta iz Beograda Aleksandar Petrović, koji je video linkom saslušan u Višem sudu, u svojstvu svjedoka, kazao je da je opremao pet stanova u zgradi Perla u Budvi, koji su u vlasništvu kompanije Bemax, te i da nikada o opremanju nije komunicirao sa nekadašanjim policijskim funkcionerom Zoranom Lazovićem.

Petrović je svjedočio vido linkom na suđenju bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću, nekadašnjem visokom policijskom funkcioneru Zoranu Lazoviću i suspendovanom tužiocu Saši Čađenoviću.

Petrović je bio decidan da ga je, vlasnik Master Inžinjeringa, biznismen Vlado Ivanović angažovao da opremi pet stanova za kompaniju Bemax.

Sa Ivanovićem je, kako je objasnio, imao dugogodišnju poslovnu saradnju ali su i prijatelji.

-Ti stanovi su skoro bili gotovi, falio je samo namještaj, rasvjeta, kuhinja…- kazao je Petrović.

Ponovio je da sa Lazovićem nikada nije komunicirao o stanu, niti bilo kakvom poslu.

– Lazovića sam vidio samo tri ili četiri puta u životu. Znam ga samo na nivou dobar dan i doviđenja – ispričao je arhitekta.

Dodao je da je Lazovića zatekao na jednom ručku na kojem je bio u društvu sa Rankom Ubovićem, ali da nijesu komunicirali.

Na pitanje jednog od branilaca Lazovića, advokata Zorana Piperovića, kazao je da nikada nije razgovarao ni sa ženom Zorana Lazovića, niti sa bilo kim iz Lazovićeve porodice.

Arhitekta Petrović bio je decidan da nijednog člana porodice Lazović ne poznaje.

– Nikada sa Lazovićem nijesam progovorio o bilo kakvom poslu a kamoli o stanovima – kazao je arhitekta.

Mecola: Mjesto Crne Gore je u EU, kraj je na vidiku – želimo vaš glas za stolom gdje se donose odluke i čojstvo koje nas inspiriše

04/06/2026

Ne mogu zamisliti bolji trenutak da Crna Gora bude domaćin svog prvog Samita EU – Zapadni Balkan: Roberta Mecola u Skupštini Crne Gore (Foto: Skupština Crne Gore/Jutjub)

PREDSJEDNICA EVROPSKOG PARLAMENTA PORUČUJE DA EVROPA MNOGO DOBIJA NAŠIM ČLANSTVOM, TE DA BUDUĆNOST EVROPE I ZEMALJA ZAPADNOG BALKANA MORA BITI ZAJEDNIČKA

Mecola: Mjesto Crne Gore je u EU, kraj je na vidiku – želimo vaš glas za stolom gdje se donose odluke i čojstvo koje nas inspiriše

Svjesna sam da ljudi imaju određene strahve u vezi sa završom etapom. Sjećam se zabrinutosti dok se moja država (Malta) prirpemala za to… Argumenti za gubljenje nacionalnog identiteta, da smo previše mali ili previše daleko da bi imali neki uticaj – ali Evropskoj uniji je ptorebna vaša snaga argumenta, veličina zemlje nije toliko važna – rekla je Mecola

Anja Ivanović

Želim da bude nedvosmisleno: mjesto Crne Gore je u Evropskoj uniji (EU) – poručila je predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Mecola iz Skupštine Crne Gore.

Svi ćemo tako, podvlači ona, biti sigurniji i prosperitetniji.

– Ovo se podjednako tiče Evrope kao i Crne Gore. Budućnost Evrope i zemalja Zapadnog Balkana mora biti zajednička. Na to se predugo čekalo – jasna je onač.

Nada se, kako je rekla, da će Crna Gora biti nova članica Evropske unije sljedeći put kad nam se bude obraćala.

– Kada taj trenutak dođe – svi ćete biti jači, bezbjedniji i ujedinjeniji – dodala je ona.

Odlučan i snažan signal napretka

U vrijeme rata u Ukrajini i nestabilnog okruženja parametri ove rasprave su se, kaže ona, iz temelja promijenili.

– Imamo priliku da primijenimo lice Evrope i moramo iskoristiti taj zamah. Predugo je ova ključna rasprava bila zamrznuta, a danas su stvari drugačije. Sa gotovo polovinom zatvorenih poglavlja i još dva koja bi trebalo da budu zatvorena do kraja ljeta – kraj je na vidiku – ukazala je ona.

Već smo, kaže, započeli rad na izradnji ugovora o pristupanju.

– Što je odlučan i snažan signal napretka. Ne mogu zamisliti bolji trenutak da Crna Gora bude domaćin svog prvog Samita EU – Zapadni Balkan – navela je Mecola.

Oprezna je, kaže, prema evropskim plitičarima koji dolaze da drže lekcije.

– Ja to neću činiti jer za Evropski parlament pristupanje nije pitanje altruizma. Proširenje je ulica u oba smjera koja koristi svima nama. To je nabolje geopolitiočko sredstvo Evrope i strateška investicija za našu Uniju, za Crnu Goru i cijeli region – navela je ona.

Tako, kaže, obezbjeđujemo stabilnost, prospretet i slobodu zajednicama širem našeg konitinenta.

– Tako donosimo opipljiva poboljšanja u živote ljudi. Evropa koja prestaje da raste je Evropa koja je prestala vjerovati u sebe. Kao unija koja radi na tome da bude snažnija, bezbjednija, samouvjerenija – Evropa ima mnogo da dobije članstvom Crne Gore. Želimo vaš glas za stolom gdje se donose odluke, vašu kreativnost koja obogaćuje kulturni prostor, vaše posebno čojstvo koje nas inspiriše dok zajedno vodimo EU naprijed – poručila je Mecola.

Potrebna snaga argumenata, nije važna veličina zemlje

Crna Gora, kako je ukazala, dugo radi da bi ovo postala stvarnost.

– Prije 20 godina, kada ste obnovili nezavisnost i uzeli budućnost u svoje ruke – odlučili ste da EU vidite kao novi dom i od tada se nijeste osvrtali. Naporno ste radili da postanete značajan i aktivan učesnik u širim okvirima. Za samo dvije decenije usvojili ste euro, pristupili NATO, i usklađeni ste sa bezbjednosnom i vanjskom politikom EU… – navela je ona.

Moramo, kako je kazala predsjednica Evropskog parlamenta, da radimo zajedno kao parlamenti da bi završili posao.

– Zatvoriti ostala poglavlja i ispuniti ostale obaveze i i pripremiti vašu državu za najstransformativniji čin – ulaska u EU. Svjesna sam da ljudi imaju određene strahve u vezi sa završom etapom. Sjećam se zabrinutosti dok se moja država (Malta) prirpemala za to… Argumenti za gubljenje nacionalnog identiteta, da smo previše mali ili previše daleko da bi imali neki uticaj – ali Evropskoj uniji je potrebna vaša snaga argumenta, veličina zemlje nije toliko važna – rekla je Mecola.

Kako su razotkriveni Vučićevi ,,lojalisti”

04/06/2026

PROVALJENE VEZE IZMEĐU VLASTI U SRBII I KRIMINALA: (Foto: TVE)

ISTRAŽIVANJE ETV: INFORMACIJE IZ BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI, KAO I ODUZETA OPREMA SPECIJALNE EKIPE IZ ČARTER AVIONA ,,AIR SRBIA” POKAZUJE DA JE POSTOJAO PLAN TAJNA AKCIJA REŽIMA U BEOGRADU

Kako su razotkriveni Vučićevi ,,lojalisti”

Istraživanje Televizije E o dešavanjima na aerodromu Tivat, vezama sa lokalnim aktivistima koji su trebalo da prihvate 87 ,,ćacija” Aleksandra Vučića, pokazuje da je postojala osmišljena akcija režima u Srbiji. Prema izvorima stranih bezbjednosnih službi, cilj diverzantske akcije bio je da se evropskim liderima prikaže kako je Crnom Gorom vlada kavački klan, koji je svojevremeno bio pod patrnatom Đukanovićevog DPS-a, a koji kriminal danas navodno kontroliše ljude u Vladi Milojka Spajića.

Draško Đuranović, Siniša Adamović

Izvor: Televizija E

Nakon što je avion ,,Air Srbija” sa 87 putnika sletio juče oko17 sati na aerodrom ,,Nikola Tesla” u Beogradu, uslijedio je nesvakidašnji prizor: dvadesetak luksuznih limuzina i nekoliko džipova, svi u pratnji policijskih automobila sa upaljenom rotacijom, dovezlo se do piste đe su sačelali putnike čarter aviona koji su tog jutra vraćeni iz Tivta.

DRŽAVNI PREVOZ: Kolona vozila dolazi za 87 ,,ćacija" na aerodromu Nikola Tesla — DRŽAVNI PREVOZ: Kolona vozila dolazi za 87 ,,ćacija” na aerodromu Nikola Tesla(Photo: Screenshot Portal ETV )

Kratak video-zapis i fotografije sa državnog dočeka 87 nabildovanih momaka, bezbjednosno-interesantnih lica kojima je crnogorska policija zabranila ulazak u Crnu Goru, najbolje dokazuje njihovu povezanost sa režimom Aleksandra Vučića.

DO DETALJA RAZRAĐEN PLAN

Izvori Televizije E iz međunarodnih bezbjednosnih službi, ali i oprema koju je zaplijenila crnogorska policija na aerodromu Tivat, govore da je ekipa poslušnika Vučićevog režima imala precizne upute.

Kao i da je bio do detalja razrađen plan koji je zvanični Beograd osmislio pred Samit Evropske unije koji se održava sjutra, 5. juna u Tivtu.

-Provjerena ekipa Vučićevih lojalista, među kojima je najveći broj osuđenih kriminalaca kojima je srpski režim umanjivao kazne ili ih je oslobađao zatvora da bi obavljali prljave poslove u borbi protiv srpskih studenata, bila je snabdjevena transparentima koji su favorizovali Vučića i njegovu politiku i koji su trebali da preplave Tivat, ali i Kotor i Herceg Novi – kaže sagovornik ETV iz bezbjednosog sektora.

VUČIĆEVI ,,MIRNI TURISTI": Dio ekipe sa čarter leta Beograd - Tivat — VUČIĆEVI ,,MIRNI TURISTI”: Dio ekipe sa čarter leta Beograd – Tivat(Photo: UGC )

Naglašava i da je dio transparenata – onih koji su protiv Vučića – već je već bio prebačen u Crnu Goru preko ljudi koji su kolima i autobusima stigli u Crnu Goru prije nekoliko dana. Na taj način, smatra sagovornik ETV, Vučićeva ekipa je htjala da formira sliku kako se u Crnoj Gori vodi kampanja protiv predsjednika Srbije.

,,SPONTANA ORGANIZOVANOST”

Shodno tome, organizovani dolazak lojalista bio je osmišljen da napravi sliku kako Vučić i u Crnoj Gori uživa priličnu podršku.

Prema izvorima stranih bezbjednosnih službi, cilj diverzantske akcije režima u Srbiji bio je da se evropskim liderima prikaže kako je Crnom Gorom vlada kavački klan, koji je svojevremeno bio pod patrnatom Đukanovićevog DPS-a, a koji kriminal danas navodno kontroliše ljude u Vladi Milojka Spajića.

Organizovani Vučićevi lojalisti su trebalo da pokažu kako i u Crnoj Gori Vučić ima brojne pristalice koji su terorisani i od dijala postavgustovskih vlasti. Zato je juče, nakon što je crnogorska policija deportovala 87 Vučićevih ,,ćaci”, glavnu srdžbu javno izlivao gazda ,,Informera” Dragan J. Vučićević, inače najveći medijski branitelj Aleksandra Vučića.

I, da bi pokušao da skrene pažnju sa blamaže, Vučićević je krenuo u teške optužbe. Da su, kako reče, milogorci, kriminalci, ustaše smislili da udarile na Vučića.

NIJE SRPSKI ĆUTATI: Dragan J. Vučićević ,,uskače" u ,,Srpski dnevnik" — NIJE SRPSKI ĆUTATI: Dragan J. Vučićević ,,uskače” u ,,Srpski dnevnik”(Photo: UGC )

-Kad ovo vidimo šta se dešava ja neću preterati ako posumnjam da bi se moglo desiti prekosutra u petak, 5. juna, da Milo Đukanović sa Radojem Zvicerom i onim Milojkom Spajićem, Mikijem Spajkijem, pokušaju neki zločin da izvedu. Ja apelijum na predsednika Vučića da još jednom razmisli da li da ide za Tivat. Molim ga zapravo da ne ide u tu Crnu Goru…

I ove nesputane klevete i optužbe otkrivaju da režim u Beogradu nije očekivao da će njihova operacija biti provaljena.

FRANCUSKA VEZA I…

Prema izvorima Televizije E, tajnu akciju je provalila – francuska obavještajna služba. Agenti Generalne direkcije za spoljnu bezbjednost već su nekoliko dana u Crnoj Gorina , radi pripreme posjete francuskog predsednika Emaneula Makrona Crnoj Gori.

Upravo je francuska služba dobila informacije o čartel letu Vučićevih lojalista iz Beograda za Tivat. Francuska kompanija Vinc Airport, koja ima koncesiju na areordomu Nikola Tesla, dobila je preciznu informaciju o vrlo intrigantnom sastavu putnika na iznajmljenom letu Beograd-Tivat.

Uz sve to, bila je zanimljiva i informacija da je čarter let zakupila turistička kompanija iz Bijeljine koja je inače redovno angažovana na režimskim manifestacijama u Srbiji.

UPORNO RAZOTKRIVA SRPSKE IGRE: Miloš Medenica(Photo: UGC )

Baš kao što je intrigantna informacija koju je plasirao sinoć odbjegli Miloš Medenica koji je ustvrdio da je smještaj za 87 Vučićevih ,,čaćija” obezbijedio Dejan Ljevnajić i to u luksuznom rizortu ,,Luštica Bay” čiji je direktor za strazteške na Luštici.

-Najbolji prijatelji Ljevnaića, koji je godinama radio za srpsku BIA, su bivši premijer Dritan Abazović, i Branislav Gugi Savić, vlasnik kompanije ,,Gugi komerc”, koja je nelegalno gradila kompleks u Boki.

Prema informacijama Televizije E, juče u hotelu u Luštica bay nije bilo slobodnih mjesta. Nakon deportovanja 87 Vučićevih lojalista, odjednom je hotel imao – desetine nerezervisanih soba.

…VEZA SA BIA

A dodatni podaci kojima raspolaže Televizija E jesu zanimljivi: sadašnji direktor za strateški razvoj Luštica bay Dejan Ljevnaić je devet godina radio u srpskoj Bezbjednosno informativnoj agenciji, šest godina u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

ČOVJEK ZADATKA: Dejan Ljevnaić (Photo: UGC )

Bio je počasni srpski konzul na Palama, prijatelj Mila Dodika, a otišao je sa mjesta direktora Olimpijskog centra Jahorina ostavivši dug veći od 100 miliona eura. Kako je došlo do veze Ljevnaića i Abazovića, za sada nije poznato.

Nije bilo reakcija iz Beograda na ove intrigantne informacije. Umjesto bilo kakvog zvaničnog odgovora, Aleksandar Vučić je srpskim medijima danas popodne kazao da je odbacio upozorenja BIA – kao i Dragana Vučićevića, Milana Kneževića i Ane Brnabić – i da će ipak putovati za Tivat.

VUČIĆEV UZALUDNI POSAO

-Važno da na ovom skupu predstavljam Srbiju. Dao sam reč Antoniju Košti i Ursuli fon der Lajen da ću doći. Ne plašim se i o tome ću mnogo više govoriti u Crnoj Gori – kazao je Vučić.

ISTINA JE NEGDJE DRUGO: Vučić u Tivtu(Photo: UGC )

U nemogućnosti da demantuje informacije, u nemogućnosti da priču o kriminalu u Srbiji prebaci na pleća Crne Gore, predsjendik Srbije je očito odlučio da dođe u Tivat. I da svojim izjavama pokuša da kontroliše političku štetu nakon raskrinkavanja akcije ,,srpskih ćacija”.

Nekoliko sati kasnije, kada se pojavio u Tivtu, Vučić je ,,prijateljskim” medijima iz srbije priznao da je dolazak 87 bezbjedno-interesantnih lica iz Srbije u Crnu Goru ,,organizovao jedan blizak politički prijatelj”, ali sve to – bez Vučićevog znanja?!

I kao što je upozorenje BIA da Vučić ne bi trebalo, zbog opasnosti od dejstva Radoja Zvicera, dolazi u Crnu Goru bilo karikaturalno – koja još tajna služba javno daje upozorenja – tako je i Vučićev nastup bio neupješan pokušaj pravdanja: ko može povjerovati da neki Vučićev blizak saradnik izvodi veliku operaciju bez znanja Vučića?

Nakon ovakvog obraćanja, veliko je pitanje – da li će iko relevantan iz Evrope ozbiljno saslušati priču predsjednika Srbije?

1...117118119...4,792 Page 118 of 4,792