Biće u najmanju ruku neobično ako u sljedećoj vladi budu oni koji ne prihvataju nezavisnost Crne Gore

15/06/2026

Intervju: Marjan Šarec, izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru

Biće u najmanju ruku neobično ako u sljedećoj vladi budu oni koji ne prihvataju nezavisnost Crne Gore

Tokom ratifikacije ugovora svi će gledati kako stvari stoje u Crnoj Gori. Pažnja će biti usmjerena na to kako se odvijaju stvari. Svaki poremećaj stabilnosti ili bilo čega mogli bi u zemljama EU iskoristiti oni političari koji nijesu skloni proširenju pa bi rekli evo vidite, nijesu spremni, kazao Šarec

Autor: Bojan Đurišić

Trenutna crnogorska vlada tehnički će odraditi posao, ali neće biti ta koja će formalno uvesti zemlju u EU, jer će joj isteći mandat prije završetka procesa ratifikacije ugovora. To će uraditi naredna, a biće u najmanju ruku neobično ako dio nje bude neko ko ne priznaje nezavisnost Crne Gore, poručio je u intervjuu za Pobjedu izvjestilac Evropskog parlamenta za našu zemlju Marjan Šarec.

On pojašnjava da pod tim ne misli na one koji su 2006. glasali protiv nezavisnosti, već na one „koji još danas tvrde da Crna Gora nema pravo na samostalnost“.

Na pitanje da li je loša poruka da dio naredne vlade bude Demokratska narodna partija Milana Kneževića, znajući da će biti potrebno da tada Crna Gora šalje pozitivne signale u toku procesa ratifikacije ugovora o pristupanju EU, Šarec odgovara da nije na njemu da utiče na sastav bilo koje vlasti, ali ističe da ima određene rezerve.

– Birači odlučuju kome da daju podršku na izborima. Vidjećemo rezultate i ko će koliko da dobije. Za mene, pojedini teško da imaju šta da traže u vlasti, jer legitimno je pitati šta radiš u vladi zemlje čiju samostalnost ne priznaješ – navodi Šarec.

Sveta dužnost je prihvatanje ovakve Crne Gore

Šarec napominje da danas niko nema pravo da ne prihvata samostalnu Crnu Goru, te da je to „sveta dužnost svih“.

– A ko ne prihvata tu nezavisnost kao najbolje što se moglo desiti Crnoj Gori, teško će me ubijediti da treba da bude dio vlasti – navodi sagovornik Pobjede.

On postavlja pitanje gdje je logika da neko želi biti u vlasti u državi koju ne priznaje.

– Mi imamo neke europoslanike koji svakog dana kritikuju Evropsku uniju i govore kako je sve loše. A zašto onda primaš platu? Zašto ne podneseš ostavku u Evropskom parlamentu i odeš tamo gdje si bio? Moje mišljenje jeste ono što sam u svojoj čestitki zapisao – da je sveta dužnost svakog građanina Crne Gore da voli Crnu Goru, takvu kakva jeste. Razumijem da je 2006. bio referendum, poštujem one koji su glasali protiv nezavisne Crne Gore, jer je to bilo njihovo pravo, i pokušavam da ih razumijem. Ali danas su svi dio te Crne Gore – navodi europarlamentarac.

Kako kaže, Crna Gora je činjenica i „niko je više neće vratiti u okrilje neke druge države.“

– A oni koji žele da je vrate, pripadaju li oni vlasti, odnosno da li bi trebalo da budu dio vlasti. Kao što sam rekao, nemam pravo da određujem, to je samo moje mišljenje, ali bi mi djelovalo vrlo čudno da ne priznaješ državu, a želiš da budeš dio njene vlasti – navodi on.

Nije tragedija ako se ne zatvore sva poglavlja ove godine

Ukoliko se, uprkos najavama, sva poglavlja ne zatvore do kraja godine to, po mišljenju Šareca, neće biti neka velika tragedija.

– Vjerujem da je cilj ostvariv i da je moguće zatvoriti sva poglavlja do kraja godine. Već prije sam rekao da je ovaj plan vlade dosta ambiciozan, ali na njima je da postavljaju ciljeve i određuju koliko žele postići. Ne bih govorio o rokovima i nekom razočaranju niti bilo čemu sličnom, već kažem samo da treba nastaviti s radom – kaže Šarec.

Dodaje da je izbjegavao da govori o 2028. godini kao trenutku članstva.

– Ja sam u uvijek govorio o mandatu evropskih institucija kao ciljanom periodu, nikada nijesam govorio o konkretnim godinama. Međutim, mislim da građani sada imaju dosta nade i da su veoma pozitivno nastrojeni prema Evropskoj uniji. Lično ne bih davao prognoze, jer iz svog iskustva znam da to nikad ne možeš sa sigurnošću predvidjeti, pošto ne zavisi sve od tebe. Isto tako, ni ovdje ne zavisi sve od Vlade – navodi Šarec.

Dodaje da će biti srećan ako Crna Gora uđe u Evropsku uniju u ovom mandatu evropskih institucija.

– Ako pregovarački proces bude završen 2027. godine, to neće biti nikakva tragedija, barem za mene. Ali dinamika procesa je važna, jer nijesu sva poglavlja jednako teška. Teška će biti poglavlja 23 i 24. To su zahtjevne oblasti koje se tiču pravosuđe, vladavine prava i slično. To su vrlo osjetljive teme, pogotovo u Crnoj Gori – kaže sagovornik Pobjede.

U tom smislu, kako navodi, veoma važna će biti i politička stabilnost. Zbog toga napominje da svi koji rade na evropskim integracijama moraju da nastave još jačim tempom.

Komentarišući politički ambijent, koji je vrlo izazovan usljed narušenog odnosa vlasti i opozicije, Šarec navodi da ćemo tek vidjeti u kom pravcu će ići dijalog.

-Vidjećemo hoće li biti ultimatuma ili neće. Ja ne bih sada očajavao. To je politički proces i mislim da su se, na kraju krajeva, barem do sada, svi pokazali razumnim u ovakvim trenucima, i vlast i opozicija – navodi on.

Brinu me izbori i kampanja

Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru da će izbori 2027. godine predstavljati ogroman izazov.

– Izbori su veoma teška stvar za svaku politiku, bilo da je riječ o vlasti, opoziciji ili bilo kome drugom. Tada politička borba postaje intenzivnija i to obično nije najbolje vrijeme za ostvarivanje značajnijeg napretka. Upravo me to možda i najviše brine, ta činjenica da su izbori blizu i da će, ukoliko već nije, uskoro početi intenzivnija kampanja, što može predstavljati dodatne poteškoće na evropskom putu – kaže Šarec.

Zato smatra da je važno da se što više uradi tokom ove godine, jer će to biti bolje za sam proces.

– Činjenica je da svi izbori na neki način zaustave normalan tok života. To je kao kada živite u kući i radite renoviranje. Ako renovirate kuhinju, ne možete ujutro piti kafu na isti način kao što ste navikli svakog dana. Tako je i s izborima. oni remete svakodnevni život, mir i ustaljene tokove. To bi bilo isto u svakoj zemlji – navodi on.

Problem je, kako kaže, to što se Crna Gora sada nalazi u veoma osjetljivoj fazi.

– Ova faza je posebno zahtjevna zato što se cilj već nazire, vidimo ga i osjećamo da je blizu, ali smo još daleko od njega. U takvom procesu izbori su vjerovatno najnepovoljnija okolnost, jer tada počinju kampanje i svako se bori za glas svakog građanina. Kao što sam rekao, ne možete istovremeno bezbrižno piti jutarnju kafu i renovirati kuhinju. Te dvije stvari jednostavno ne idu zajedno. Upravo zato me to brine i zato bih volio da se što više uradi tokom ove godine – navodi on.

Šarec ističe da će mnogi uskoro već početi da se bave predizbornom kampanjom, jer su, kako kaže, na kraju krajeva svi dužni svojoj partiji da to i rade.

– Znamo svi kako to ide. Oni koji su u politici duži period znaju kako je to, zato me to plaši. Neko možda misli da može neke poene da dobije na račun neke ideje, može biti svega i svačega. Nadam se da će toga biti što manje, ali možemo sve očekivati – navodi on.

Na pitanje da li u svemu tome opozicija može biti destruktivna na putu ka završetku pregovora, Šarec kaže da je prirodno teška situacija svake opozicije.

– Kada si u opoziciji, ti moraš skretati pažnju na sebe, nemaš neke poluge vlasti. A sada je crnogorska opozicija iznijela neke zahtjeve koje su i prije gpominjali. S druge strane, potrebna je za promjene Ustava dvotrećinska većina, a opozicija zna da se bez nje to ne može postići i sad koristi tu polugu da bi postigla neku pobjedu u tom procesu. Mislim da je, politički gledano, to sasvim normalno – kaže Šarec.

To, dodaje on, ne smije da čudi nikog.

– Uloga i obaveza opozicije je da se bori protiv Vlade, da se što više bori za prostor pod suncem, kao što je obaveza ratnog zarobljenika da pobjegne – ističe on.

Referendum u Francuskoj ne bi bio dobar Govoreći o finalnoj fazi crnogorskog put u EU, Šarec kaže da je druga i glavna faza proces ratifikacije ugovora o pristupanju.

– Ja to zovem druga faza. Prva faza je ovo što se sada dešava, a druga faza je ratifikacija. Dobro je što se sporazum, odnosno ovaj ugovor, već počeo izrađivati. To je dobar signal. Ali moramo znati da nijesu svi građani Evropske unije baš skloni proširenju, upozorava europarlamentarac.

Kako kaže, treba razumjeti da to nije zbog Crne Gore.

– Nekima je problem proširenje kao takvo. Jer ne vide sve zemlje to na isti način i ne vide sve zemlje iste koristi od toga da dođe neka nova članica. Mislim da je Francuska takva zemlja u kojoj bi mogao biti održan i referendum. A referendum nije baš najpovoljnija stvar, jer ima političara koji vode kampanje protiv proširenja EU – upozorava on.

Zato se, kako kaže, nada da će biti dovoljno mudrosti i razuma da se to prevaziđe.

– Zemlje kao što su Slovenija, Kipar, Irska i druge vjerovatno neće predstavljati problem. Ali neke velike zemlje povremeno izražavaju određene rezerve. Nijesu baš uvjerene da je proširenje dobra stvar. Tako da će tu biti još puno posla. Biće mnogo posla za crnogorsku diplomatiju, za evropske institucije. Svi ćemo tada morati zajedno da radimo kako bismo uvjerili sve države članice da ratifikuju ovaj ugovor, jer bez te ratifikacije nema ulaska, kaže Šarec.

Zato, prema njegovom mišljenju, mora da se prizna da predstoji još mnogo prepreka i mnogo borbi.

– Ali Crnoj Gori u istoriji nikada nije bilo baš lako, kao što nije bilo lako ni Sloveniji, odakle sam ja. Zato mislim da nema razloga za očajavanje niti za defetizam. Treba raditi i to je to. Ne zavisi sve ni od Crne Gore, ni od mene, ni od evropskih institucija. Na kraju će mnogo toga zavisiti od država članica – kazao je Šarec.

Na pitanje o pretpristupnom monitoringu nakon zatvaranja poglavlja, koji će se poklopiti sa procesom ratifikacije, Šarec ističe kao važnu činjenicu da će svi gledati kako stvari stoje u Crnoj Gori.

– Pažnja će biti usmjerena kako se odvijaju stvari. Svaki poremećaj stabilnosti ili bilo čega mogli bi u zemljama iskoristiti oni političari koji nijesu skloni proširenju pa bi rekli evo vidite, nijesu spremni. Dakle, trebaće puno truda da se ostavi „umjetnički dojam“ Crne Gore. Zemlje članice su jedno, a mi smo drugo – kazao je on.

Kako dodaje, biće zemalja koje će odmah ratifikovati ugovor, bez pitanja.

– Njima je jasno da je proširenje nužno i da nije dobro da Zapadni Balkan nije u EU. Ipak, sve zemlje regiona nijesu odmakle daleko, ali Crna Gora jeste. Sigurno, ako se bude dešavalo neko vanredno stanje političko ili bilo kakvo, to neće biti dobro – zaključuje sagovornik Pobjede.

Knežević je gerilac koji nije postao vojnik

Šarec smatra da su godinama u Crnoj Gori mnogi političari promijenili stavove, pa danas, kako kaže, imamo i ministra odbrane koji je nekad bio protiv NATO.

– Stav ne mijenja samo mrtav i nepromišljen čovjek. Možda je neko glasao za neku drugu državu ili neku drugu opciju, ali 20 godina nezavisne Crne Gore pokazalo je da je to bila prava odluka. Činjenica da je Crna Gora danas u poziciji da može razmišljati o članstvu u Evropskoj uniji predstavlja veliko dostignuće – kaže Šarec.

Upitan da prokomentariše aktere na političkoj sceni, poput Milana Kneževića koji istrajava na sopstvenom specifičnom narativu, Šarec kaže da je lider DNP-a „svoja priča“.

– Nijesam baš ubijeđen da bi se on oduševio Evropskom unijom. On je neki gerilac koji se nije uspio pretvoriti u redovnu vojsku. Kao političar, on ima svoje glasačko tijelo i trudi se da ga održi, to je logično. Legitimno. Pogotovo u demokratiji. Nemamo nikakvo pravo da bilo kome zabranjujemo njegove aktivnosti – poručuje Šarec.

Srbija i Crna Gora

15/06/2026

Željko Perović, bivši ambasador Crne Gore u Beču Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda

Nama Crnogorcima nema bližih naroda od Srba, Hrvata i Bošnjaka/Muslimana, susjeda sa kojima smo do juče živjeli u zajedničkoj jugoslovenskoj državi. Svakome osim zadrtim nacionalistima jasno je da smo u toj državi ostvarili značajan napredak na svim poljima ili, jednostavnije kazano, skoro pet decenija mirno i dobro živjeli. Isto tako možemo se nadati da ćemo se, kao prvi susjedi medju kojima nema ni nepremostive jezicke barijere, ponovo razvijati i u najrazvijenijoj i najprosperitetnijoj zajednici, Evropskoj uniji, gajeći međusobno poštovanje i dobrosusjedske odnose od recipročnog interesa. Tome bi trebalo svi da se radujemo, jer bi to konačno značilo zivot bez tenzija koje već više od cetiri decenije unazađuju Zapadni Balkan.

Za Antenu M piše: Željko Perović

U vrijeme po ko zna koji put obnovljenih, najžešćih napada na Crnu Goru od strane beogradskog autokrate, samoproklamovanog vođe “svih Srba sveta”, koji Srbiju i njene gradjane nezaustavljivo vodi u sve dublji ponor, nedavno čujemo nešto što u Crnoj Gori čekamo bar pola stoljeća. Čujemo da zamjenik predsjednika vodeće opozicione stranke u Srbiji, Stranke slobode i pravde, Borko Stefanović kaže:

“Crna Gora je suverena i nezavisna država, nama u svakom smislu najbliža, sa narodom koji ćemo uvek videti kao nama najbliži, šta god ovi dedinjski mafijaši pokušavali. Bićemo zajedno u Evropi, slobodni od tiranije i mafije. Nećete, braćo, dugo čekati na slobodnu Srbiju, a za ove uvrede praštajte, i znajte – oni nisu Srbija“.

Potrudićemo se da vjerujemo, jer se nadamo, iako jedan takav iskaz tako dugo čekamo. Srbija i srpski narod dočekaće od Crne Gore i Crnogoraca te promjene raširenih ruku i puna srca.

U međuvremenu, koje traje li traje, odnosi između dvije države i dva naroda dugo već nijesu onakvi kakvi bi trebalo da budu – najbolji mogući. Naprotiv, oni su najgori mogući. Posljednjih dana, čini se, kulminiraju u negativnom smjeru. Sve pogubljeniji apsolutni vodja kanceroznog režima u Beogradu ne bira sredstva kako bi na svaki način zakomplikovao crnogorski sve izvjesniji ulazak u Evropsku uniju. Samo avionski transfer njegovih lojalista, paramilitarne formacije sa kriminalnim dosijeima, koji je trebalo da izazovu nemire pred izuzetno važan Samit EU u Tivtu, pokazuje da beogradski režim sad i pred licem evropskih zvaničnika pokazuje da je dotakao dno. Posebno kad se ima u vidu ponuđena argumentacija „pravdanja“ tog skandala.

Nama Crnogorcima nema bližih naroda od Srba, Hrvata i Bošnjaka/Muslimana, susjeda sa kojima smo do juče živjeli u zajedničkoj jugoslovenskoj državi. Svakome osim zadrtim nacionalistima jasno je da smo u toj državi ostvarili značajan napredak na svim poljima ili, jednostavnije kazano, skoro pet decenija mirno i dobro živjeli. Isto tako možemo se nadati da ćemo se, kao prvi susjedi medju kojima nema ni nepremostive jezicke barijere, ponovo razvijati i u najrazvijenijoj i najprosperitetnijoj zajednici, Evropskoj uniji, gajeći međusobno poštovanje i dobrosusjedske odnose od recipročnog interesa. Tome bi trebalo svi da se radujemo, jer bi to konačno značilo zivot bez tenzija koje već više od cetiri decenije unazađuju Zapadni Balkan.

Nažalost, srpske elite, monarhističke i republikanske orijentacije, od osamdesetih godina prošlog vijeka, unisono optužujući Jugoslaviju za navodno zakidanje prava srpskom narodu, podržale su osvajački rat za stvaranje Velike Srbije, čije bi zapadne granice izašle na liniju Karlovac-Karlobag-Virovitica-Ogulin, pretendujući, dakle, na djelove svih bivših jugoslovenskih republika, osim Slovenije. U našem slučaju, podrazumijevali kao sigurni plijen čitavu Crnu Goru, već jednom prevarno „bratski“ izigranu 1918. godine. U tome su naumu, uz danonoćno emitovanje gebelsovske propagande iz Beograda, bili podržani od ogromne većine naroda, izuzev potpuno bespomoćnog kruga srpske inteligencije za čije simbolične reprezente možemo pomenuti, na primjer, Radomira Konstatinovića ili Bogdana Bogdanovića.

Dok je na vlasti u Srbiji koalicija čiji je čelnik jedan od aktivnih protagonista najmračnijih stranica jugoslovenske tragedije nema dobra ni za Srbiju ni za njeno okruženje. Njegove zloćudne, iako već izlizane i jeftine manipulacije, konačno je prozreo ogroman broj građana Srbije, posebno mladih ljudi. Oslobođeni straha i svjesni da nema nužnih reformi, medijskih sloboda, suzbijanja kriminala i korupcije, kao ni saradnje sa susjedima dok udruženi radikali i socijalisti, optužujući sve naokolo upravo za ono što sami rade, pretvaraju državu u mafijasku “kuću”.

To nije i ne može biti kuća za srpsku mladost koja misli na svoju budućnost i koja ne želi da robuje zabludama očeva i đedova, te prevarama koje su obučene u mantije.

Takva mladost treba da gradi novu kuću čija su vrata širom otvorena različitostima u kojoj vlada tolerancija i poštovanje za sve. U toj novoj kući nacionalna mitologija osvajanja ne stražari na pragu, već je ostavljena na zidu kao suvenir koji opominje na opasnost i atavizam bivsih zabluda. Državu u kojoj nema nezavisnog tuzilastva i sudstva, slobodnih medija i slobodnih izbora, uslova koji, pored usaglašavanja sa spoljnom politikom EU, jedini garantuju povratak na put evropskih integracija.

Zašto je upravo sad Crna Gora neprekidno u fokusu pažnje čelnika srpske vlasti i njihovih megafona, srpskih tabloida? Zašto su skinuli temu Kosova sa dnevnog reda? Vjerovatno zato što je to i za njih završena priča. Pa preostaje da se ovaj poraz uravnoteži pritiskom na Crnu Goru i Crnogorce koji su, eto, poslije „austrijskih konjušara“, „ustaša“, „balija“, i „šiptara“ došli na red za dehumanizaciju kao „stoka crnogorska“, „milogorci“, „montenegrini“ itd. Ovi udari su, svjedočimo svaki dan, sve raznovrsniji i jači što Crna Gora više napreduje na evropskom putu.

Stoga su izjave, poput ove Borka Stefanovića, od izuzetnog značaja, jer je u pitanju srpski političar, a ne samo slobodomisleći novinar ili član neke nevladine organizacije, koji na aktuelnu situaciju gleda realistički, prihvatajući faktičko stanje, dok zvanične vlasti u Beogradu i poslije dvije decenije „divljaju“ na pomen crnogorske nezavisnosti, zemlje članice Ujedinjenih nacija, NATO i zemlje u predvorju EU.

Na nedavnim protestima u Beogradu, pred više od dvjesta hiljada učesnika, jedna studentkinja kaze: “nama ne treba nacionalizam”. I pored raznorodnog sastava učesnika skupa, vjerujemo da se bliži pobjeda nenacionalistčke i moderne Srbije. Iz prostog razloga što je svakim danom daljeg potonuća većini sve jasnije da je aktuelno stanje u toj zemlji posljedica pogrešno donesenih odluka koje su dovele do ratova 90-tih godina. Ipak se širi svijest da Srbija može krenuti putem društvenog napretka jedino ukoliko konačno odustane od nacionalističkih pretenzija na tuđe teritorije, tuđu istoriju i kulturu i posveti se uređenju vlastite države.

Za značajniji dio crnogorske vladajuće elite, za njihove ideologe sa univerziteta i pokrovitelje iz finansijskih centara moći, od presudnog je značaja da sada savladaju svoje zablude i da kritički sagledaju kuda ih vodi istrajavanje na temama revizije bliže i dalje prošlosti. Da jasno kažu svojim sljedbenicima zašto su od srpskih nacionalističkih režima “pobjegli” i Slovenija, i Hrvatska, i BiH, i Crna Gora, i Makedonija, i Kosovo. Neminovno se bliži trenutak kada će većina i njihovih birača shvatiti da podgrijavanje nacionalističkih tema služi samo kao paravan za kradju i korupciju i da će ulaskom Crne Gore u EU, a nadamo se i prije, biti demontirana ovako partitokratski zarobljena država. Ona koja je, suprotno najavama na kojima su ostvarili izbornu pobjedu, kao nikada prije anulirala meritornost, a partijsku pripadnost i lojalnost izdigla na nivo nezabilježen ni u nekadasnjim jednopartijskim sistemima.

Nadamo se da hibridni rat koji zvanični Beograd vodi prema Crnoj Gori, nakon javne demonstracije i blamaže koja je pratila dolazak Aleksandra Vučića na samit u Tivtu, nije prošao ispod radara evopskih zvaničnika, bez obzira na njihovo javno očitovanje. Sad je na potezu aktuelna crnogorska politička elita, prvenstveno ona vladajuća, koja u svijetlu veličanstvenog i emotivnog obilježavanja jubileja dvadesete godišnjice obnove nezavisnosti, mora znati da se šansa ulaska Crne Gore u EU ne smije propustiti.

Bljesak proslave i nevjerovatan uspjeh Samita u Tivtu, im jasno poručuju da će eventualni neuspjeh biti jasno vidljiv i da se neće moći pravdati ni zbog nemara, ni zbog nerada, ni zbog javne ili tajne opstrukcije ili fingiranja procesa. Treba da su im na pameti građani koji vjeruju da je ovaj proces šansa za sve njih, pa tako i za vladajuće partije i za opoziciju. Morali bi bez skrivenih kalkulacija, zrelo i odlučno pokazati da su na visini zadatka i da su dostojni ovog istorijskog trenutka, što znači da po svaku cijenu moraju naći mjeru kompromisa i pokazati maksimalnu kooperativnost da se proces prijema Crne Gore u EU uspješno završi. I zbog predaka i zbog potomaka, a najviše zbog gradjana, posebno mladih, koji treba da razvijaju svoje kapacitete u miru i demokratiji kao uslovima svakog prosperiteta. Zbog Crne Gore, naše jedine države.

Prevlaka je test zrelosti crnogorske vlasti

15/06/2026

Hrvatska nam pritiskom da trajno riješimo teška pitanja svoje prošlosti čini uslugu. Ovakvi kakvi smo ne bismo to sami nikad riješili. Mora li Crna Gora to? Ne mora. Može se svjesno živjeti u lažima, zabludama i mitovima. To je slatko i na određeno vrijeme politički probitačno. Ne treba daleko tražiti primjer. Drugo je pitanje kuda to vodi i dokle može tako

„Državni interes je da Rt Oštro, koji je dio Prevlake, onaj na ulazu u Bokokotorski zaliv, u krajnjem pripadne Crnoj Gori. To je naš državni interes. Zato što se na taj način čuva ulaz u Boku Kotorsku“, kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović 1. juna u intervjuu Televiziji E.

Državni interes? U diktaturama i autokratijama vladari ili vladajuće klike, hunte ili oligarhije proglašavaju po nahođenju sve i svašta za „državne interese“. Pri tome im je jedna od omiljenih tema otvaranje graničnih sporova s ciljem fokusiranja javnosti na „vjekovne teritorije“, „istorijske“ ili druge „nepravde“ i sl. najčešće bez realnog pravnog utemeljenja.

Nasuprot tome, u demokratskim državama se nacionalni ili državni interes formuliše na duži rok kao rezultat potrebe fokusa na neku temu i društvenog konsenzusa. Proces formulacije državnog ili nacionalnog interesa neizostavno uključuje izvršnu vlast, parlament i stručnjake iz relevantnih oblasti, a ponekad i direktno izjašnjavanje građana.

Kako ni Vlada ni Skupština Crne Gore nikada nijesu formulisale nijedan akt u kojem bi Prevlaka bila tretirana kao državni ili nacionalni interes; kako je, naprotiv, više najviših državnih zvaničnika u više navrata u proteklih dvadesetak godina saopštavalo stav da je s Hrvatskom sporna samo granica na moru, a ne i ona na kopnu; kako je neupitno da je državni interes Crne Gore integracija i EU, a zatezanje graničnog pitanja s Hrvatskom taj interes narušava – proizilazi da tvrdnja predsjednika države da je Prevlaka „državni interes“ nema utemeljenja.

Dakle, vijest nije da je „državni interes“ Crne Gore da joj pripadne Prevlaka, jer takav interes nikada nije utvrđen ili formulisan, nego je kontemplacija da bi bilo lijepo da Prevlaka bude crnogorska mišljenje ili stav ili želja građanina Jakova Milatovića. I tu se onda nema što zamjeriti. Osim što je ovaj građanin slučajno i predsjednik i što je stav iznio u javnom istupu, a ne ondje gdje se tradicionalno razmjenjuju stavovi o tome što bi bilo lijepo od teritorija da kome popadne – u birtiji nakon nekoliko tura. Pa da se sučele stavovi i da se prekine s tom skromnošću.

Prevlaka. A što ne Katedrala u Kelnu, Nijagarini vodopadi, Velike piramide ili Kineski zid? Ojha. I Ormuški moreuz pride, da završimo s ovim cirkusom tamo. Lično bih preferirao švajcarski kanton Vale, pa neka i to imaju u vidu kad budu zvanično razmatrali temu nakon četvrte ture.

Što je Prevlaka i čija je?

Riječ je o nenaseljenom poluostrvu širokom u najširem dijelu oko 500 m, dugom oko 2,5 km, koje se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok pred sjevernim ulazom u Boku Kotorsku.

U vrijeme Jugoslavije niko osim poreznika nije imao pojma, kao ni na mnogim drugim mjestima, dokle je koja republika. Pitanje granice je aktuelizovano 1991. kada je u sklopu pripreme opravdavanja agresije na dubrovačku regiju lansiran iz Beograda i prihvaćen i dalje širen od domaće posluge narativ da je granica kakva jeste „nepravedna“, da su Boka Kotorska i Crna Gora nesigurne bez kontrole Prevlake, te da se na Prevlaci gomilaju hrvatske snage spremne da napadnu Crnu Goru.

Uslijedila je agresija na dubrovačko područje, zatim 1992, povlačenje tadašnje vojske i dolazak na Prevlaku posmatrača UN, i onda deset godina kasnije, decembra 2002, njihov odlazak i potpisivanje Protokola o privremenom režimu na Prevlaci kojim su regulisani demilitarizacija, privremeno razgraničenje teritorijalnog mora i zajedničke patrole dijelom akvatorija.

Na pitanja čija je Prevlaka zaludno je trošiti vrijeme na preduga objašnjavanja. Granica koja završava na Rtu Konfin jedna od najstarijih granica u ovom području, s tim što valja znati da je to tek 80 godina i granica Crne Gore. Odlukom Berlinskog kongresa 1878, Osmansko carstvo je formalizovalo svojevremenu trgovinu s Dubrovačkom Republikom odnosno svoja dva izlaza na Jadransko more – jedan kod Kleka, nasuprot Pelješcu, i drugi kod Sutorine. Tu granicu je naslijedila Bosna i Hercegovina.

Sjeverni izlaz na Jadran BiH ima i danas, a onaj južni je dogovorom poslijeratnih vlasti dviju republika pripao Crnoj Gori. Tako je Crna Gora 1946. dobila područje od Igala do Konfina, a zauzvrat je predala Bosni i Hercegovini područje istočno od Sutjeske. Dakle, otpada bilo kakva za granične sporove uobičajena priča o „istorijskom pravu“.

Hrvatska i SR Jugoslavija, čiji je Crna Gora bila dio, zaključile su 23. avgusta 1996. Sporazum o normalizaciji odnosa čiji prvi član glasi: „Strane ugovornice poštuju jedna drugu kao nezavisne, suverene i ravnopravne države u okviru svojih međunarodnih granica“.

Sporazum je ratifikovan u objema državama. Iz ovoga i stava Arbitražne (Badenterove) komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji koja je zaključila da se SFRJ raspala i da su granice republika članica postale međunarodne granice jasno je da između Crne Gore i Hrvatske ne postoji spor o granici na kopnu, već samo o morskoj granici. Do izjave Jakova Milatovića nijedan crnogorski zvaničnik i nijedna institucija nikada nijesu iznosili stav da je sporna kopnena granica. Naprotiv.

Prevlaka kao tema za potpaljivanje javnosti

Dok su najviši crnogorski i hrvatski zvaničnici od potpisivanja Protokola, a pogotovo nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, gotovo svaki sastanak završavali zajedničkim stavom da o Prevlaci nema saglasnosti, ali da su odnosi država kvalitetni i za primjer, opozicija je koristila svaku priliku da potegne Prevlaku kao zahvalnu temu za politikantsko prozivanje vlasti.

U Hrvatskoj nakon potpisivanja Protokola nije više bilo performansa nalik onome iz jeseni 1999. i 2001. kada je Ante Đapić sa pristalicama dolazio brodicom ili autobusima do demilitarizovane zone gdje je držao gorljive govore o „kapitulaciji“ Hrvatske.

Ni u Crnoj Gori se nije mogao čuti narativ devedesetih. Ali je opozicija u objema državama koristila svaku pogodnu priliku da se na ovoj temi konfrontira s Vladom. Najžešće je bilo nakon avgusta 2013. kada je Crna Gora, i aprila 2014. kada je Hrvatska raspisala tendere za istraživanje nafte i gasa i podmorju. Ispostavilo se da su obje zemlje zašle u zonu Privremenog protokola iz 2002. Opozicija je u Hrvatskoj žestoko napala premijera Zorana Milanovića da uvlači zemlju u još jedan granični konflikt, poput onog sa Slovenijom.

U Crnoj Gori je Vlada izmijenila Odluku povukavši istraživanje u blokovima u području Privremenog protokola, nakon čega je opozicija predvođena nekadašnjim Pokretom za promjene Nebojše Medojevića pokrenula bez ikakvih osnova kampanju da je Hrvatskoj „poklonjena“ nafta iz podmorja i da je u pitanju tajni dogovor.

Marathon Oil i austrijski OMV su u ljeto 2015. iznenada odustali od potpisivanja koncesionog ugovora sa Vladom Hrvatske zbog pravne nesigurnosti jer granica na moru nije definisana. U Crnoj Gori su se iz daljeg istraživanja povukli Ena i Novatek s obrazloženjem da nijesu otkrili isplativa nalazišta.

Još jednom je, 2015, Prevlaka u Hrvatskoj bila politička tema. Tadašnja opozicija, današnja vlast, iznijela je na vrhuncu migrantske krize tvrdnje protiv Vlade Zorana Milanovića da vlast namjerno skreće rute migranata i da namjerava na Prevlaci da otvori kontejnerski tranzitni kamp za 3.000 – 5.000 ljudi te da će time uništiti turizam dubrovačke regije. Predsjednik Vlade im je odgovorio da šire histeriju radi skupljanja jeftinih političkih poena. Pokazalo se da je bio u pravu.

Sve tvrdnje opozicije u objema državama u vezi s Prevlakom pokazale su se kao neutemeljene. Prevlaka je i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori zgodna tema za potpaljivanje javnosti.

Dokle traje privremenost

Od 2002. do danas „privremeni“ režim nije promijenjen.

Milo Đukanović i Ivo Sanader su najavili 12. marta 2008. u Zagrebu, prilikom zvanične posjete predsjednika Vlade Crne Gore Hrvatskoj, namjeru da, budući u sporu nema napretka, prepuste arbitražu Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Dogovoreno je da će se obje zemlje unaprijed obavezati da će odluku Suda prihvatiti te da će formirati zajedničku radnu grupu stručnjaka koja će pripremiti materijal za predaju Sudu.

Dogovor je uključivao da pravni okvir prije slanja u Hag potvrde Skupština Crne Gore i Hrvatski sabor. Međutim, mješovita komisija se rijetko sastajala, sastanci i kada ih je bilo nijesu rezultirali konkretnim zaključcima tako da priprema materijala nikada nije završena. U međuvremenu se i u Podgorici i u Zagrebu izmijenilo nekoliko vlada od kojih do prije dvije godine ni jedna nije preduzimala nikakve konkretne korake na pomicanju s mrtve tačke.

Dodatni problem je što je raspoloženje za arbitražu splasnulo u Hrvatskoj nakon što su 2015, u jeku arbitraže i slovenačko-hrvatskom sporu oko Piranskog zaliva / Savudrijske vale, procurili u javnost snimci tajnih i nedozvoljenih dogovora zastupnice Slovenije pred Sudom i slovenačkog arbitra.

Pitanje Prevlake nije potezano s relevantnih adresa sve do decembra 2024. kada je Hrvatska, usljed pogoršanih odnosa s Crnom Gorom zbog usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u Skupštini Crne Gore, blokirala u crnogorskim pristupnim pregovorima zatvaranje poglavlja 31 (Vanjska bezbjednosna i odbrambena politika). Zahtjevi Hrvatske izrečeni tada ponovljeni su prije nedjelju dana u Tivtu.

Što hoće Crna Gora?

Mi jasno znamo što hoće Hrvatska. I zašto. Ona traži poštovanje međunarodno priznatih granica i određivanje granice na moru. Razgraničenje s Crnom Gorom je u Hrvatskoj tema kojom se ne bave samo političari, već i stručnjaci. Jednostavna internet pretraga daje više kvalitetnih radova o tome kako je sve moguće povući morsku granicu, koja varijanta odgovara Hrvatskoj, a koja Crnoj Gori, detaljno su razrađene varijante povlačenja različitih graničnih linija.

Iz akademskog članka o Privremenom režimu – dostupnom u elektronskoj formi na SRCE

U Crnoj Gori nema ništa od toga. Mi ne znamo što su naši stavovi, što Crna Gora hoće, a što neće, što nam odgovara, a što ne. U ovih četvrt stoljeća o tome nije bilo riječi u široj javnosti. Pogotovo ne na način kako je tema obrađena u Hrvatskoj.

Sve što znamo je da je vlast do 2020. smatrala i saopštavala da je sporna granica na moru, a ne i ona na kopnu, a da ova vlast, ili makar njen dio, ne misli tako. I znamo da se u razgovorima poteže pitanje Prevlake u kontekstu bezbjednosti Boke Kotorske, što je možda imalo smisla u vrijeme kada se ratovalo katapultima. Danas je besmisleno o tome razgovarati.

Drugo, i pravni laik zna da čak i razgraničenje na moru koje bi bilo najmanje povoljno po Crnu Goru ne zatvara Crnoj Gori ulaz u Boku Kotorsku jer ostaje dovoljno prostora za plovidbu unutrašnjim crnogorskim morem gdje god da morska granica bude povučena.

O tome da predsjednik države sprema radikalan nastup bilo je jasno prije dvije sedmice kada je objavio saopštenje pod naslovom „Prevlaka je test državne odgovornosti“. U tekstu je objavio da je predložio Ministarstvu vanjskih poslova da za člana Komisije za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđivanja državne granice i pripremu za zaključivanje međunarodnih ugovora o državnoj granici imenuje nekadašnjeg predsjedničkog kandidata Demokratskog fronta Miodraga Lekića.

Dugo i zamorno bi bilo nabrajati radikalno desničarske stavove bivšeg Miloševićevog ambasadora u Rimu. Dovoljno je samo podsjetiti na jedan – na dan kada je Aleksandar Vučić u Briselu potpisivao Briselski sporazum sa Kosovom, Lekić u jednom intervjuu kazao da Srbija na to ne treba da pristane.

Prijedlog za imenovanje Miodraga Lekića je prst u oko i korak od sedam milja unatrag.

Kakav je rasplet moguće očekivati

Hrvatska neće pristati ni na kakvu „korekciju“ granice na svom krajnjem jugu. Ako nije na to pristala devedesetih kada joj je bilo najteže jer su je velikosrbi i „neutralna“ „JNA“ gotovo presjekli na tri dijela, ako je to izbjegla na svim ženevskim pregovorima ranih devedesetih kada je redovno pokretana priča da velikosrpska tvorevina u BiH „dobije izlaz na more od Molunta na jug“, i ako je Hrvatska tu zamku izbjegla u Dejtonu kada je Slobodan Milošević na to pritiskao „u okviru cjelovitog rješenja“, neće na to sigurno pristati ni danas kada je u EU, Šengen zoni i NATO-u. I ne treba.

Niko se normalan ne bi upustio u to samo zato što je nekome drugom problematično da „proguta žabu“. I to je, naravno, jasno svakome u Crnoj Gori ko ima IQ veći od broja cipela. Potezanje Prevlake kao „državnog interesa“ i problematizovanje granice na kopnu je, stoga, u crnogorskoj politici glupo i štetno politikanstvo. Ono služi samo da se javno iskaže doza „patriotizma“ u nedostatku smislenih i realnih politika.

Prema tome, kada Jakov Milatović izjavljuje da bi bilo lijepo da Prevlaka pripadne Crnoj Gori i kada u komisiju za razgraničenje predlaže jednog od zagovornika najradikalnijih stavova, inače i stručno i politički apsolutno irelevantnog, on ne govori ni o Prevlaci, ni o granicama Crne Gore, nego o svojoj nedoraslosti poslu koji spletom okolnosti obavlja.

Konačno, ovdje je za Crnu Goru najmanje bitna Hrvatska.

Foto: ARMIN WEIGEL

Fotografija 5: Prevlaka je test zrelosti crnogorske vlasti

Nikada državne granice nijesu bile irelevantnije nego što su danas u Evropi. Pod uslovom da je riječ o zemljama koje doista vode evropsku politiku. Esencija ideje ujedinjene Evrope upravo i jeste relativizacija granica.

Prihvatanje evropskih vrijednosti i postupanje u skladu s tim morao bi biti najvažniji posao crnogorskih političara koji se kunu u Evropu.

Kada Hrvatska pritiska Crnu Goru da trajno riješi pitanje spomen-ploče u nekadašnjem logoru u Morinju, da obešteti zatvorenike logora, da vrati imovinu hrvatskim porodicama i da bazen u Kotoru ne naziva imenom osobe povezane s nečasnim djelovanjem u sramotnom vremenu, i da se nakon trideset godina praznog hoda konačno upusti u rješavanje pitanja granice, Hrvatska zapravo čini Crnoj Gori uslugu. Ovakvi kakvi smo ne bismo to sami nikad riješili. Jer ako nijesmo do sada, a imali smo kad, nećemo sami ni ubuduće.

Mora li Crna Gora sve to da učini? Ne mora. Niko se ne mora suočiti sa svojom prošlošću. Može svjesno nastaviti da živi u lažima, zabludama i mitovima. To je slatko i na određeno vrijeme politički probitačno. Ne treba daleko tražiti primjer. Drugo je pitanje kuda to vodi i dokle može tako.

Standard

Žujović: Dačić ćuti o problemima u Srbiji, a bavi se Crnom Gorom

15/06/2026

Umjesto da se ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srbije Ivica Dačić oglasi dok su mu policajci u istražnim pritvorima zbog sumnje da su učestvovali u ubistvima u Beogradu, on se bavi Crnom Gorom – poručio je osnivač Liberala i demokrata (LIBDEM) Đorđo Žujović.

Prema njegovim riječima, Dačić o Veselinu Miliću, načelniku beogradske policije kojem je nadređeni, ne zna ništa, ali zato zna sve o istoriji odnosa Srbije i Crne Gore, Kosovu, kralju Nikoli, Karađorđevićima i Metohiji.

– Dačić je napokon pronašao temu kojom smije da se bavi, a da mu Aleksandar Vučić to ne zamjeri. Zapravo, Ivica Dačić o tome ne zna gotovo ništa, a o Miliću i brojnim drugim Milićima u policiji zna sve, ali smatra da je mudro da ćuti. Međutim, ne ćuti iz mudrosti, već iz straha da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, dok još ima određenu političku moć, ne pošalje Socijalističku partiju Srbije na političku klupu za rezerve, čime bi hiljade „socijalista“ preko noći nestale iz te partije, jer je interes – interes, a socijalna pravda i jednakost samo mrtvo slovo na papiru – navodi Žujović.

Ako Dačić, kako kaže, nije sposoban da se bavi onim što mu je posao, neka zaobiđe teme koje nijesu u opisu njegovog djelovanja.

– A ako ipak dobije dozvolu sa Andrićevog vijenca da se povremeno oglasi, bilo bi bolje da tih pet minuta medijskog prostora iskoristi na pametniji način – poručio je Žujović.

Milatović podnio Predlog za OCJENU USTAVNOSTI člana 15 Zakona o Ustavnom sudu

15/06/2026

Jakov Milatović (Foto: Kabinet predsjednika Crne Gore/Jutjub)

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović podnio je danas Ustavnom sudu Predlog za ocjenu ustavnosti člana 15 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

Obrazloženje prenosimo integralno:

“Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni list Crne Gore”, broj 71/26), pored ostalog, izmijenjen je član 15 tog Zakona i propisana mogućnost da sudija Ustavnog suda, kome je prestala funkcija zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju ili isteka mandata, nastavi da vrši funkciju do izbora novog sudije.

Sadržina izmijenjenog člana 15 Zakona o Ustavnom sudu, baš kao što je to bio slučaj i sa sadržinom istog člana koji je prestao da važi, u suprotnosti je sa određenjima Ustava Crne Gore.

Naime, amandmanom XVI stav 2 Ustava Crne Gore (kojim je zamijenjen član 153 Ustava Crne Gore) utvrđeno je da se sudija Ustavnog suda bira na vrijeme od 12 godina. Shodno navedenom, jasno je da je odredba člana 15 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore u suprotnosti sa Amandmanom XVI stav 2 Ustava Crne Gore.

Iz navedenih ustavnih određenja može se jasno zaključiti da Ustav imperativno određuje da mandat sudija Ustavnog suda traje 12 godina i ne daje osnov za produženje mandata ili vršenja funkcije ustavnog sudije mimo ustavnog mandata. Nasuprot tome, osporenom odredbom člana 15 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore predviđena je mogućnost da se produži vršenje funkcije sudiji Ustavnog suda, kome je prestao mandat, nakon prestanka ustavom utvrđenog trajanja mandata.

Time zakonodavac, u cjelosti, dekonstitucionalizuje citirano ustavno određenje i derogira član 145 Ustava Crne Gore po kome zakon mora biti saglasan sa Ustavom.

Sagledavajući uporedna rješenja u državama EU, koje dijele sličnu pravnu tradiciju kao Crna Gora (Republika Hrvatska, Republika Slovenija) zaključuje se da je propisivanje ovakvog rješenja moguće samo u ustavu, a ne i mimo ustavom utvrđenih pravila.

Ukazujem na to da je ranije rješenje, sadržano u članu 15 Zakona o Ustavnom sudu, propisivalo sličnu mogućnost koja je u stručnoj javnosti ocijenjena kao ustavno sporna. Podsjećam i da je Predsjednik Crne Gore podnio Ustavnom sudu predlog za ocjenu ustavnosti pomenute odredbe, te da je taj postupak i dalje u toku. Dodatno, upoređivanjem dosadašnje norme – kojom je vršenje funkcije nakon isteka mandata bilo ograničeno na godinu dana – i novog rješenja, prema kojem ta mogućnost može biti vremenski neograničena (ukoliko se ne izabere novi sudija), nameće se jasan zaključak: nova odredba ne rješava postojeći problem, već ga, naprotiv, dodatno usložnjava. Naime, imajući u vidu dosadašnja iskustva sa izborom nedostajućih sudija Ustavnog suda, izvjesno je da se proces izbora novih sudija u budućnosti može iz političkih razloga prolongirati u nedogled, za šta osporeni zakon stvara protivustavan osnov. Posebno naglašavam rizik da se ovakvim postupanjem kreira opasan presedan, čija posljedica može biti to da se zakonskim putem, suprotno Ustavu, produžavaju mandati i drugim nosiocima najvažnijih državnih funkcija.

Odredba člana 15 Zakona sadrži jezičke i logičke kontradiktornosti koje dovode u pitanje njenu primjenjivost. Postavlja se pitanje: kako sudija „kome je prestala funkcija“ može da „nastavi da vrši funkciju“ i kako može postojati „upražnjeno mjesto“ ako ga i dalje popunjava lice koje, prema istom članu, nastavlja da radi uprkos prestanku funkcije? Jasno je da se omogućavanjem vršenja dužnosti licu koje, po sili Ustava, više nije ustavni sudija narušava pravni poredak, delegitimiše rad Ustavnog suda i zadire u integritet same sudijske funkcije.
Usvojena odredba, dodatno, stavlja u povoljniji položaj sudije koji nastavljaju da vrše funkciju mimo ustavnog mandata u odnosu na one čiji mandat traje tačno onoliko koliko Ustav propisuje – 12 godina.

Sa iznijetih razloga predlažem da Ustavni sud donese

ODLUKU

Kojom će utvrditi da odredba člana 15 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore nije u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore i da prestaje da važi danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u Službenom listu Crne Gore.”

Podsjećamo da je prilikom podnošenja predloga za ocjenu ustavnosti ranije odredbe člana 15 Zakona o Ustavnom sudu, shodno odredbi člana 63 tog Zakona, Predsjednik Crne Gore zatražio da Ustavni sud donese rješenje kojim se naređuje da se, do donošenja konačne odluke o predlogu, obustavi izvršenje pojedinačnog akta Skupštine Crne Gore od 28. decembra 2025. godine kojim je utvrđeno da Desanka Lopičić nastavlja da vrši funkciju sudije Ustavnog suda do izbora novog sudije.

Rješavanje ovog pitanja od izuzetne je važnosti za legitimitet djelovanja Ustavnog suda, očuvanje ustavnosti i zakonitosti, ali i ostvarivanje vladavine prava u Crnoj Gori. Bez ulaženja u karakter odluke koju će donijeti Ustavni sud, pozivamo tu instituciju da se što prije odredi prema podnijetom predlogu, na način kako to nalažu Ustav i Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore. Crnogorska javnost, konačno, mora dobiti jasan odgovor Ustavnog suda na pitanje: da li se, mimo ustavom utvrđene dužine trajanja mandata nosilaca javnih funkcija, zakonom može produžavati taj mandat?

Kos: Značajan dan za proširenje, Crna Gora zatvara još dva poglavlja

15/06/2026

Marta Kos, komesarka za proširenje EU: European Broadcasting Service

Crna Gora, ukoliko nastavi sa ispunjavanjem obaveza i uz podršku institucija Evropske unije (EU) i država članica, tokom irskog predsjedavanja Savjetom EU može stići do završnice pregovaračkog procesa, poručila je evropska komesarka za proširenje, Marta Kos.

Ona je to kazala novinarima uoči sastanka Savjeta sa vanjske poslove Unije u Luksemburgu, gdje će danas biti održana i Međuvladina konferencija između EU i Crne Gore, ali i konferencije sa Ukrajinom i Moldavijom.

Kos je rekla da će danas biti zatvorena još dva pregovaračka poglavlja sa Crnom Gorom, čime će njihov ukupan broj biti povećan na 16.

– To je otprilike polovina ukupnog posla koji Crna Gora treba da završi- navela je Kos.

Ona je rekla da se upravo vratila iz Irske, koja će preuzeti naredno predsjedavanje Savjetom EU, i ocijenila da bi, ukoliko Evropska komisija, Crna Gora i države članice nastave da zajednički rade na ispunjavanju obaveza, tokom tog predsjedavanja ili na kraju bilo moguće privesti pregovore kraju.

Kos je istakla da je proces proširenja danas jedan od najvažnijih instrumenata vanjske politike EU.

– U posljednjih 16 ili 17 mjeseci postigli smo više nego tokom prethodnih 15 godina- rekla je Kos.

Ona je ocijenila da je današnji dan značajan za politiku proširenja EU, podsjećajući da će Ukrajina i Moldavija napraviti najveći iskorak od dobijanja statusa kandidata 2023. godine otvaranjem prvog klastera pregovora za obje države.

Kos je kazala da očekuje da će za te dvije države tokom jula biti otvoreno i preostalih pet klastera, ukoliko nastave da ispunjavaju postavljene uslove.

Ona je kazala da dans jeste dan za proslavu, ali i istakla da će iskoristiti priliku da apeluje na države kadnidate da nastave dinamiku pregovora.

Vučić optužio Crnu Goru za hibridni rat protiv Srbije i oduzimanje teritorije, uzda se u druga Kneževića

14/06/2026

Aleksandar Vučić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

ETV

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužio je Crnu Goru da vodi hibridni rat protiv njegove države, navodeći da su mediji imali “značajnu ulogu tokom obojene revolucije u Srbiji”.

Vučić je u intervjuu za TV Prva kazao da je odnos Crrne Gore prema Srbiji nakon promjene vlasti 2020. godine ostao isti.

– Što se tiče odnosa prema Srbiji – nije ni za jotu bolji ni lošiji. Na to sam već navikao, nemojte smetnuti s uma da je bio dodatno pogoršan jer su mediji u Crnoj Gori imali značajnu ulogu u sprovođenju “obojene reolucije” u Srbiji. Vođen je hibridni rat i svi u tome učestvuju, ali se prave da ne učestvuju. Nismo mi njima oduzeli teritoriju već oni nama i to 14 odsto teritorije na Kosova i Metohije. Kad već pričaju o tome da nas nisu izdali – to nije istina – naveo je on.

Tvrdi da se Srbija ne miješa u teritorijalna i ustavna pitanja Crne Gore.

– Nije njihovo da nam drže pridike, već međunarodnog i javnog prava – naveo je on.

On je poručio da će srpski narod koji živi u Crnoj Gori uživati sva prava i podršku matice.

– Nadam se da će jednog dana moći da se izbore za svoja elementarna prava – zastavu, pismo… Vjerujem u druga Milana Kneževića i mnoge druge koji su vrijedni u Crnoj Gori – zaključio je Vučić.

T.K.

Pripremimo se za tropsku vrelinu, „prijete“ suša i požari

14/06/2026

IZAZOV ZA VATROGASCE: Stiže ljeto toplije od prosjeka, uz ekstremne temperature

Pripremimo se za tropsku vrelinu, „prijete“ suša i požari

Prema podacima ZHMS-a i SEECOF-35 prognozi, najveća vjerovatnoća je da će sezonske srednje temperature tokom ljeta 2026. biti iznad gornjih tercila na svim glavnim meteorološkim stanicama u Crnoj Gori

Foto: M. Babović

Vrućina u Podgorici

Autor:Hristina Janković

Crnu Goru tokom ljeta 2026. godine najvjerovatnije očekuje toplija sezona od višegodišnjeg prosjeka i povremenog snažnog nevremena, to pokazuju najnoviji klimatski izgledi za jugoistočnu Evropu koje je objavio Forum za klimatske izglede jugoistočne Evrope (SEECOF-35), a koji su zasnovani na analizama vodećih evropskih i svjetskih meteoroloških i klimatskih centara, kazali su Pobjedi iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.

Oni su istakli da je za Crnu Goru signal posebno izražen i da prognoza pokazuje da postoji oko 60 odsto vjerovatnoće da će srednje ljetnje temperature biti iznad gornjeg tercila klimatološke raspodjele za referentni period 1991–2020. godine, što znači da postoje znatno povećane šanse da predstojeće ljeto bude među najtoplijima u posljednjih nekoliko decenija.

– Prema konsenzusu stručnjaka iz Evropskog centra za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF), Meteo France, Deutscher Wetterdiensta (DWD), Nacionalnog centra za predviđanje životne sredine SAD (NCEP), Međunarodnog instituta za klimu i društvo (IRI) i Virtuelnog centra za klimatske promjene jugoistočne Evrope (SEEVCCC), ljeto 2026. u najvećem dijelu regiona biće toplije od prosjeka, dok se za zapadni i centralni Balkan očekuju uglavnom sušniji uslovi – naglasili su iz Zavoda.

Prema njihovim podacima, očekuje se da sezonske srednje temperature premaše pragove koji za Podgoricu iznose 27,1 stepen, za Nikšić 21,5, Bar 25, Pljevlja 18,7, Kolašin 17 i Žabljak 15,4 stepena Celzijusa.

– Sezonske prognoze ne predviđaju temperature za određene dane, već opšti karakter sezone. Međutim, ovakav temperaturni signal obično znači češće i intenzivnije toplotne talase. U Podgorici bi tokom jula i avgusta maksimalne dnevne temperature mogle više puta prelaziti 38 stepeni, dok se u najtoplijim epizodama ne mogu isključiti ni vrijednosti od oko 40 stepeni Celzijusa. Slični uslovi očekuju se i u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici, gdje se posljednjih godina bilježe rekordne ljetnje temperature. Na Primorju se očekuje povećan broj tropskih noći, kada temperatura ne pada ispod 20 stepeni, što dodatno otežava oporavak organizma od dnevnih vrućina. U sjevernim predjelima zemlje temperature će takođe biti iznad prosjeka, ali će planinska područja i dalje ostati osjetno svježija od centralnog i južnog dijela države – saopštili su iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.

Manje kiše, ali veći rizik od nepogoda

Iako prognoza ukazuje na sušnije uslove od prosjeka, to ne znači da će tokom cijelog ljeta izostati padavine.

Naprotiv, klimatski stručnjaci upozoravaju da se posljednjih godina sve češće javlja obrazac u kojem duži sušni periodi bivaju prekinuti kratkotrajnim, ali veoma intenzivnim pljuskovima i grmljavinskim olujama.

– Zbog zagrijavanja vazduha atmosfera može zadržati više vlage, pa kada dođe do razvoja nestabilnosti, padavine mogu biti veoma obilne u kratkom periodu. To povećava rizik od bujičnih poplava, urbanih poplava, odrona i lokalne štete na infrastrukturi. Posebno se osjetljivi primorski i centralni djelovi Crne Gore, gdje se tokom ljetnjih mjeseci mogu razvijati snažni olujni sistemi praćeni grmljavinom, gradom i jakim udarima groma – poručuju iz Zavoda za hidrometerologiju.

Kombinacija visokih temperatura, manjka padavina i isušene vegetacije povećava i opasnost od šumskih požara.

Stručnjaci već godinama upozoravaju da klimatske promjene produžavaju sezonu požara na Mediteranu, uključujući i Crnu Goru. Tokom najtoplijeg dijela ljeta dovoljan je i manji izvor paljenja da se požar brzo proširi, naročito u priobalnom pojasu i područjima centralne Crne Gore.

Ukoliko se ostvare prognozirani sušniji uslovi, ovogodišnja sezona mogla bi donijeti povećane izazove za vatrogasne i službe zaštite i spašavanja.

FOTO: S. Milović

Klimatski trend

Posljednjih godina Crna Gora bilježi niz izuzetno toplih sezona, a klimatolozi ističu da se trend zagrijavanja jasno uočava na gotovo svim meteorološkim stanicama u zemlji.

– Toplotni talasi postaju češći, broj veoma toplih dana raste, a ekstremni vremenski događaji postaju izraženiji. Istovremeno, sve su češće situacije u kojima se periodi dugotrajne suše smjenjuju sa kratkotrajnim, ali veoma intenzivnim padavinama. Upravo takav obrazac očekuje se i tokom ljeta 2026. godine. Ako se sezonska prognoza ostvari, Crna Gora će tokom predstojećeg ljeta imati: temperature iznad višegodišnjeg prosjeka, češće i duže toplotne talase, povećan broj tropskih noći, naročito u Podgorici i na Primorju, manje padavina tokom većeg dijela sezone, povećan rizik od suše i šumskih požara i povremena snažna nevremena sa obilnim pljuskovima, gradom i jakim vjetrom – objašnjeno je u dokumentu.

Iako će preciznije procjene za pojedine mjesece biti moguće tek kroz redovna meteorološka ažuriranja, trenutni klimatski signali jasno ukazuju da će ljeto 2026. godine u Crnoj Gori biti toplije od prosjeka, uz izražene vremenske ekstreme koji su posljednjih godina postali sve češća karakteristika mediteranskog i balkanskog prostora.

Balkan među klimatski najosjetljivijim regionima Evrope

Podaci i analize objavljeni kroz rad Virtuelnog centra za klimatske promjene jugoistočne Evrope (SEEVCCC) pokazuju da je Balkan među regionima Evrope koji su posljednjih decenija posebno izloženi porastu temperatura, češćim sušama i ekstremnim vremenskim pojavama. SEECOF prognoze već godinama ukazuju na trend toplijih sezona u odnosu na klimatološki prosjek, dok su padavine sve neujednačenije i teže za dugoročno predviđanje.

Stručnjaci ističu da je za jugoistočnu Evropu karakteristično dugo i suvo ljeto koje traje od juna do avgusta, a u pojedinim djelovima regiona i tokom septembra. Upravo zbog toga svaki dodatni rast temperature povećava rizik od suše, nestašice vode i šumskih požara.

Najnovije evropske analize pokazuju da je jugoistočna Evropa posljednjih godina među područjima koja su najviše pogođena kombinacijom visokih temperatura i manjka padavina. Tokom 2025. godine region je bio suočen sa ozbiljnim sušnim uslovima, niskim vodostajima i povećanim rizikom od požara, što je posebno bilo izraženo na Balkanu.

Naučna istraživanja upozoravaju da će suše u jugoistočnoj Evropi postajati sve učestalije i intenzivnije, uz značajne posljedice za poljoprivredu, vodne resurse i energetiku. Istovremeno, toplija atmosfera pogoduje stvaranju snažnih lokalnih oluja sa obilnim pljuskovima, gradom i jakim udarima vjetra.

Što to znači za Crnu Goru?

Za Crnu Goru to znači nastavak trenda koji je već vidljiv posljednjih godina – više dana sa ekstremno visokim temperaturama, duže toplotne talase, povećan broj tropskih noći na Primorju i u Podgorici, ali i veću vjerovatnoću za nagle vremenske obrte tokom ljeta.

Meteorolozi upozoravaju da će upravo smjena dugih sušnih perioda i kratkotrajnih, ali veoma intenzivnog nevremena biti jedno od glavnih obilježja klime u narednim decenijama.

Kolike su KAZNE za šetnju u KUPAĆEM kostimu ili BEZ ODJEĆE

14/06/2026

Plaža Markov rt sa malim preostalim dijelom bez ležaljki, i nekadašnjom hotelskom plažom, koja je odlukom JPMG naprasno postala građevinsko zemljište za pet vila hotela

Kolike su KAZNE za šetnju u KUPAĆEM kostimu ili BEZ ODJEĆE

Ljeto još nije počelo kalendarski, ali ljetnja sezona jeste. U Ulcinju od kraja maja nije nije dozvoljena šetnja u kupaćem kostimu, ili bez dijela odjeće na javnim površinama u naseljima gradskog karaktera, prigradskim naseljima i turističkim lokalitetima, prenosi Primorski portal.

Skupština opštine Ulcinj je u dugoj polivini maja donijela Odluku o dopunama Odluke o Komunalnom redu.

,,Odbornici u loklanom parlamentu su usvojili odluku jednoglasno”, kazala je za Primorski portal predsjednica Skupštine opštine Ulcinj Ivana Popović.

Nova pravila ponašanja uvode se radi zaštite komunalnog reda, dostojanstva grada i uređenog izgleda javnih površina

Osoba koja se u kupaćem kostimu, ili bez dijela odjeće zatekne van kupališne zone, biće kažnjena od 150 do 500 eura.

U odluci se navodi: „Radi zaštite komunalnog reda, dostojanstva grada i uređenog izgleda javnih površina, zabranjeno je hodanje u kupaćem kostimu, ili bez dijela odjeće na javnim površinama u naseljima gradskog karaktera, prigradskim naseljima i turističkim lokalitetima na teritoriji opštine Ulcinj osim u kupališnim zonama- plažama i neposrednoj obali namijenjoj kupanju. Odredba stava 1 odnosi se naročito na ulice, trgove, šetališta, pješačke zone, parkove, skverove i druge javne površine koje nijesu određene kao kupališne zone“.

Takođe, u maju ove godine Skupština opštine Herceg Novi usvojila je Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu.

Novom odredbom zabranjeno je kretanje u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće u zoni Starog gradskog jezgra Herceg Novog, zapadnog i istočnog podgrađa, gradskim ulicama, parkovima i mjestima u javnom korišćenju, osim na šetalištu (Obala Nikole Kovačevića i Pet Danica) i donjem priobalnom putu na Rivijeri u kupališnoj zoni.

Zabrana je uvedena kako bi bilo očuvano dostojanstvo, komunalni red, urbani i kulturno-istorijski ambijent našeg grada, posebno u zoni Starog grada koja je među najposjećenijim lokacijama.

Budva je prva u Crnoj Gori uvela pravila kodekse odjevanja na javnim površinama. Podsjetimo, u maju 2023. godine, odbornici u SO Budva su usvojili Odluku.

,,Turisti i mještani Budve koji se budu kretali ulicama, u zoni starog grada u kupaćem kostimu, ili bez dijela odjeće biće kažnjeni novčanim kaznama od 200 eura. To je definisano Odlukom o komunalnom redu, koja je usvojena na sjednici Skupštine opštine Budva.

Izmjene Odluke o komunalnom redu, kojima je propisano da je na javnim površinama u Tivtu ,,zabranjeno kretati se i boraviti u kupaćim kostimima, kao i bez dijela odjeće u pješačkim zonama, gradskim parkovima, na trgovima i u užem gradskom jezgru” usvojena je 2024.godine.

Ta zabrane ne odnosi se na kupališne zone grada, što znači da će i domaći i gosti moći da se u kupaćim kostimima kreću po dijelu Šetalištu Iva Visina u blizini gradske plaže, ali ne i po gradskoj rivi Pine kao što je to do tada nerijetko bio slučaj.

Onima koji prekrše zabrane u Tivtu prijete novčane kazne od 20 do 1.000 eura.

Izvor: primorski.me

Mugoša: Moj brat je bio veliki protivnik bivše vlasti, a ovaj ga je režim smijenio zbog – politike

13/06/2026

“Institucije su danas presudile da je nezakonito otpušten”

Mugoša: Moj brat je bio veliki protivnik bivše vlasti, a ovaj ga je režim smijenio zbog – politike

Doktor Aleksandar Mugoša smijenjen je s mjesta predsjednika Liječničke komore 2021. godine kršeći propi

Analitika portala Izvor

To je odlučio Visoki sud, navodeći da je spomenuta organizacija također nezakonito pokrenula postupak izbora novog predsjednika.

Zastupnik Europske unije Boris Mugoša danas je u parlamentu govorio o ovom slučaju.

„Danas ste mogli vidjeti vijest da je moj brat nezakonito smijenjen s određene pozicije. Usput, moj brat je bio veći protivnik bivše vlade od 90 posto vas koji sjedite u ovoj sobi. A onda ga je struka izabrala na određenu poziciju, dakle, ne radi se o vladinim imenovanjima. I znate li što se s njim dogodilo – budući da ga je struka izabrala za predsjednika u režimu protiv kojeg se borio, znate li tko ga je smijenio u ovom vašem režimu? Politika“, dodao je, navodeći da je njegov odgovor bio obraćanje institucijama sustava.

Nakon četiri godine, dodao je, konačno je potvrđeno da je nezakonito otpušten.

„Zato vas, kolege, molim da mi ovdje ne držite moralne lekcije. Jer su neki iz ove sobe sudjelovali u ilegalnoj smjeni. A onda kažete da nismo isti. Pa, nismo – jer ne kukam i ne glumim žrtvu, nego sam vrlo strpljiv i želim vjerovati u institucije sustava“, rekao je.

1...112113114...4,792 Page 113 of 4,792