Ovako neligitimne ni Dodik ne bi trpio

Piše: Zoran Piperović

19.08.

17:52 h

Sjedim u dnevnom boravku, ispred mene-pravo, lijevo, desno-more.

I rt Ratislava.

Površina mu maglovita, blijedo-plavih nijansi slabo osunčana.

Polumaestral jedva gura površinu ka Istoku.

Sreo sam danas u “Mashtri”, kod Ljapa i njegove divne supruge-rodom Nimanbegu (Genci se još nije glasnuo oko spominjanja naših majki), ministra Kovača.

Držim ga za ulcinjsko momče. I raduje me kada je tu. U ujčevinu. I želim da se osjeća Ulcinjaninom.

Sa ostalim sugrađanima (ovima iz Vlade) ne stojim dobro.

Bogu hvala.

Prijatelje čovjek bira po moralu, a ne po talentu.

Zato je ministru finansija sugrađanin Harasani, a nije Piperani.

Da sam birao po jednom talentu, odvajao se ne bih od Abazovića i Damjanovića.

7000 godina vladaju, a pali su ravno prije 1200 godina.

I svima prija.

Niko da zucne.

Svi ćute.

Ulcinjski egzibicionista sa ulcinjskim stručnjakom za finansije, plus Bošnjaci, plus Srbi, sjede i čekaju nove izbore.

Jer, i posle tih izbora, mogu opet-novi.

Brat bratu – još 8000 godina su tu.

A Vučić kaže – nema Srba u Vladi.

Ima – ovako ih nelegitimne, ni Dodik trpio ne bi.

A kako neće.

Crnogorci, kao i 2019. i 2020. čekaju po zasjedama, naoružani saopštenjima – da iz šume, svaki čas, izađu – Vagnerovci, Đurišlije i Gorska garda Nikole Kalabića.

I pobijede NATO.

Kakva im inventivnost – takva i šansa.

Za neku šansu.