Odrastao na Zapadu

Uzmimo primjer predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, čovjeka mnogih diploma. Cijela kampanja i brending ovog lidera ukrašeni su nedostacima suverenosti matične države. Njegov glavni biografski adut je posredno potcjenjivanje lokalnog obrazovnog sistema. Milatović rijetko ističe da je osnovne studije završio na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Prosto, to je stvar koja se ne fura u CV-ju ozbiljnog kandidata za mjesto oficira EBRD gdje je junoša pekao zanat.

Sve što je vezano za Crnu Goru nekako je nedovoljno, dok inostrani element u političkom predstavljanju važi za element magijske moći. Kao monoman koji pokorno kleči nad svojim opsesijama i crta na zidu sheme ličnih kompulzija, predsjednik nabraja svaku adresu na kojoj mu je u pasošu udaren štambilj. Centralno mjesto u toj instalaciji dometa naravno da ima goblen ponosnih baka, sjajna gramata s onoga svijeta – famozna diploma sa Oksforda.

Slobodni ste biti ljubomorni, ali primirite, jer osveta štrebera servira se na tečnom engleskom, tu leži suverenost predsjednika koji u svojoj inozemnoj deluziji ide toliko daleko da u posljednjem obraćanju novinarima kaže kako je odrastao na zapadu. Onda pravi pauzu, pa dodaje, “u profesionalnom i akademskom smislu”. Ali zalud cezure i dramske poze, ostaje utisak poslanstva koje uvijek dolazi spolja.

Priča je zapravo dirljiva: igrom okolnosti i grdnim trudom mladić je izbjegao kobni stisak domovine u formativnom dobu i van njenih suverenih granica pronašao vatru. Potom je naoružan tim vanjskim plamenom Prometej pohitao kući da slijepce ubijedi kako je glavni dokaz suverenosti kozačka trupa zvana DF u svom galopu ka vladi. Samo još taj detalj fali crnogorskoj državi da dosegne oksfordsku normu slobode i samostalnosti koju garantuje Milatović svojim prosjekom.

To što je Crna Gora dio međunarodne političke slagalice u kojoj moli pred vratima EU, to što je Crna Gora prosjak na pragovima globalnih finansijskih adresa Milatoviću odjednom nije važno. A bilo je važno, ne tako davno, kad je sa bivšim drugom Spajićem došao na poziciju ministra i spustio se u vladu lako kao crkva na Rumiju. Sve se odigralo odjednom, „nekim čudom“ što bi rekao pokojni vladika, bez ijednog dokaza suverenosti i zastupničke demokratije koja izborni sistem povjerava izabranim predstavnicima naroda. E upravo taj sistem sad brani Jakov Milatović, političar koji je nastao zakulisnim dogovorom, politički začet i načet na molitvenim doručcima, s onu stranu manastirskih vrata i stranih ambasada. Ko zna, možda je proradila savjest onog koji je u vlast ušao preko leđa glasača Andrije Mandića, pa sad zastupa karmičku pravdu kao jedini pravi suverenitet.

Sjetimo se pradavne 2020. godine, Spajića i Milatovića je građanima preporučio niko drugi nego američki berzanski lobi. Ništa suvereno tu nije bilo ni u obrisima. Opet inostrani faktor i manjak resursa, opet mrežni potencijal i pare na kamatu. Glavni adut Spajića i Milatovića bila je sveta tajna ekonomske zavisnosti i prohodnost ka dugu. Simbol njihove moći bilo je tuđe pismo i niža kamata. Crna Gora je konačno dobila „domaće strance“, veziste ka slobodi koju sama nije kadra da dosegne zato što ništa ne proizvodi, dok politički djeluje unutar virtualne slobode prevaziđenog koncepta samostalne države.

Nego, da ipak malo uprostimo. Izvadi kamen iz seoske međe i pusti mu Jakova Milatovića, samo par minuta, neka Jakov govori kamenu kako je Crna Gora suverena država. I šta će se desiti? Naravno da će kamen proplakati. Od svih narodnih fetiša suverenost je najveći, zna to predsjednik, zato tvrdi da je krunski dokaz suverenosti jedne zemlje da joj zavladaju oni koji se kunu na vjernost susjednoj. Harakiri četničkom kamom ne boli, već je cvijet posljednje spoznaje slobode. Milatović uvodi tragičan ton u ustajalu salu za konferencije: zar ima nekog među novinarima ko je protiv suverenog odlučivanja o vlasti?! Muk. Kamen bi ovlažio. Od američke čizme da se spasimo, vladu da otvorimo za turbo paśaluk i predivnu žertvu koja namiguje iz selfija sa Putinom…

Čudni su putevi oksfordske misli, čudna je suverenost koju nudi ovo naše mudro đače.

normalizuj.me