U leksikonu Jugoslovenske vojske u otadžbini, poznate i kao četnički pokret, poznate i kao Ravnogorski pokret, izraz “stavljanja pod slovo Z” korišćen je kao eufemizam za djelo klanja korišćenjem kame. Sljedbenici zločina i kanonizovanih zločinaca u liku eparhije SPC u Crnoj Gori i otpadaka iz najmračnijih djelova srpske prošlosti, namjerni su da odaju počast jednoj od najodvratnijih i najbestijalnijih ideologija iz bliže i dalje prošlosti balkanskih prostora, održavajući parastos osuđenom ratnom zločincu, Dragoljubu Draži Mihailoviću, komantantu tzv JvuO, poznate kao četnički pokret, poznate i kao Ravnogorski pokret.
Oni koji manipulišu i hoće da zamažu oči nekakvim pričama o pomirenju ne rade to sa namjerom da pomire mrtve i oslobode potomke tog naslijeđa, već da ožive zločinačku, marodersku, anticrnogorsku ideologiju Ravnogorskog pokreta u čijoj Homogenoj Srbiji nema mjesta za Crnu Goru i Crnogorce, u kojoj mora nestati više od 2.500.000 pripadnika nesrpskog stanovništva.
SPC je, dok drugima drži moralne lekcije, postala baštinik najmračnijih recidiva prošlosti, uzdižući jednog ideologa pokreta Dimitrija Ljotića na pijedestal svog glavnog teološkog i moralnog autoriteta! Kanonizovala je dva patološka zločinca i ubice, rugajući se i žrtvama i njihovoj rodbini: »U slavu Imena Božjeg, a na radost punine Crkve Hristove, Sveti Arhijerejski Sabor je upisao u diptih svetih mučenike: Slobodan Šiljak i Milorad Vukojičić…« Ili to SPC radi na oživotvorenju riječi Nikolaja Velimirovića nad grobom Dimitrija Ljotića: »Ako je drvo odsečeno, ali iz odsečenog drveta nikle su mnoge mladice, a to su mnogi i mnogi Ljotići. Ako je pao Dimitrije Ljotić, desetine hiljade srpskih junaka pod oružjem zajednički sjedinjeni, ne pojedinci, nego zajednički su zamenici Dimitrija Ljotića«. Pravi li kontinuitet sa tom ideologijom Amfilohije Radović praveći pomen ratnom zločincu, krvniku, okupljajući mnoge mlade ljude, nesvjesne zla koje im se usađuje u nezrele duše.
Treba li da podśećamo sve one koji koketiraju sa ideologijom četništva na one depeše Mihailovića u kojima se kaže: »Što se tiče Turaka, Pavle (Đurišić, primj. CP) izveštava da Turci skoro nedaju nikakav otpor. Tetkići (Talijani, primj. CP) mole i preklinju da se prestane.« Umjesto da se održi pomen onima koji su stradali od zločinačke ruke Mihailovića, rugaju se činjenicama koje sadrže dokumenti iz arhive, zaplijenjene od Ravnogorskog pokreta. »Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.«
Ne čudi ni što je za održavanje parastosa odbran baš Herceg Novi. Nažalost, u potpuno nerazumnom i iracionalnom udruživanju pojedinih partija sa onima koji baštine ideologiju četničkog pokreta radi osvajanja vlasti, u nekim opštinama u Crnoj Gori su potpuno otvorena vrata ideolozima Homogene Srbije, Velike Srbije. … Ili kako to Stevan Moljević, ideolog Ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića, elaborira: »Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.« Ne zvuče li ove riječi kao pokretač ratova devedesetih godina prošlog stoljeća i nijesmo li svjedoci da se i danas slične blasfemije nerijetko mogu čuti i pročitati u realnom životu i sajber prostoru.
Sa ideologijom koju slavi Amfilohije Radović nema i ne smije biti pomirenja. Svi oni koji to svode na međunacionalne i multietničnost imaju veliki problem sa zdravim razumom. To bi jedino važilo ako neko srpski narod u Crnoj Gori poistovjećuje sa ravnogorskom zločinačkom idejom. Crnogorski pokret bi volio da pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori jasno pokažu svima koji tako misle da to nije istina.
Nema puno razlika. U sustini isti elementi , koji su saradjivali.
A i danas saradjuju slicni.
I Stojadinovic je u Buenos Aires-u saradjivao sa Pavelicem i Huanom Peronom, kojem su pomagali svojim “iskustvom” iz domovine , ljude hapse
“escadrones del muertos” i zive helikopterima prema Foklandima u juznom Atlantiku bacaju “carima”
hladne Humboltove struje…
Znas li gdje se danas skupljaju i sto planiraju?
Za sve nejasnoće obratite se Jugoslovenskom i Crnogorskom novinaru i publicisti Boru Milovanovom Krivokapiću?! Ako iko zna-ja vam jemac Boro nepogrešivo zna do u tančie-“što to huči Sutjeska-Crna Gora stalno pita pad će ĐIDO mjesto TITA”…?!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].