
Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević najavio je juče mogućnost iniciranja tužbe protiv hrvatskog dnevnika Jutarnji list zbog teksta koji su objavili u srijedu – ”Steže se obruč oko Đukanovića, moćni biznismen odlučio ”propjevati” sprema se uhićenje koje će izazvati totalni haos”, jer taj tekst, zabrinut je Knežević, može da ugrozi mir u Crnoj Gori?!
” I neka niko ne pomišlja da naše unutrašnje političke antagonizme može iskoristiti da ugrozi mir koji smo uspjeli sačuvati i u mnogo težim vremenima”, poručio je naizgled iznervirani lider DNP-a.
UPLAŠE
On u saopštenju ističe da „tekst obiluje neistinama, glupostima, zluradošću, tabloidnošću“, ali da je „njegova namjera opasnija i tendencioznija“.” A sve se dešava nakon saopštenog stava Predsjedništva DNP-a o suspenziji podrške Vladi Milojka Spajića kroz ispostavljene zahtjeve među kojima je izglasavanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu”, naglašava Knežević.
Ističe kako je u dosadašnjem političkom angažmanu „jasno i beskompromisno saopštavao svoje stavove, vodio političke borbe, robijao zbog svojih uvjerenja, griješio u nekim situacijama, primao i zadavao udarce“, da mnogima nije simpatičan, da kod mnogih izaziva i agresiju, ali da „ono što je sigurno, svoje političke protivnike“ je, tvrdi, „isključivo posmatrao kao ‘političke’ i nikako drugačije“, navodeći da „među njih spada i Milo Đukanović“.
Kategoričan je da „policija, tužilaštvo i sudovi treba da rade svoj posao bez zloupotreba, i da svakog, uključujući Mila Đukanovića“, ali i njega, „u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore – procesuiraju ako za to imaju osnov“.
” …Ovo targetiranje Jutarnjeg lista doživljavam veoma ozbiljno, jer ono ima za cilj da doprinese daljem podizanju tenzija i vrlo mogućim građanskim sukobima u Crnoj Gori. Nijedna funkcija, nijedan mehanizam moći, nije vrijedan jedne suze, a kamoli kapi nečije krvi”, poručio je zabrinuti Milan Knežević.
Lider DNP-a jedan je od optuženih i prvostepeno osuđenih u slučaju „državni udar“, predmetu koji je vodio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić sa svojim saradnikom, specijalnim tužiocem Sašom Čađenovićem.
TEŠKO NASLJEĐE IZ 2016.
Prema optužnici i prvostepenoj presudi, koja je oborena nakon što su vlast u Crnoj Gori preuzele proruske i prosrpske društveno-političke snage, predvođene Crkvom Srbije, okrivljeni su pripremali krvavi prevrat vlasti u našoj zemlji u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine, kao i ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Plan, koji su pravili agenti Kremlja, je osujećen, dio osumnjičenih uhapšen, ali je izvjesno, nakon odluke Apelacionog suda da ukine prvostepenu presudu i zabrani da sudski proces ponovo vodi sutkinja Suzana Mugoša, te poslije hapšenja Čađenovića, koji je utamničen još krajem 2022, a polovinom aprila ove godine nove vlasti „lisice“ na ruke stavile su i Katniću, presuda teško da će biti osuđujuća.
DNP je 2016. godine na izbore izašao u prorusko-prosrpskoj koaliciji nazvanoj Demokratski front, čiji lideri su bili Andrija Mandić, aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore, Milan Knežević i Nebojša Medojević.
DOLARI, DOLARI…
U septembru 2022. godine neimenovani zvaničnik Stejt departmenta saopštio je na brifingu, na kojem su objavljeni djelovi izvještaja američkih obavještajnih službi, da je Rusija od 2014. godine uplatila više od 300 miliona dolara političkim strankama, zvaničnicima i političarima u više od dvadeset zemalja, među kojima i Demokratskom frontu u Crnoj Gori 2016. i vjerovatno uoči izbora 2018. godine.
On je rekao da su saradnici ruskog oligarha Olega Deripaske, koji je poznat po bliskim vezama sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, tajno finansirali tu političku organizaciju „putem neadekvatnih ugovora i ofšor kompanija“.
Mandić i Knežević, nakon što su se našli među okrivljenima za pokušaj državnog udara 2016. godine, poručili su da će se osvetiti, prvenstveno – Đukanoviću, Katniću i Čađenoviću.
OSVETA
Od kada su u avgustu 2020, kao dio parlamentarne većine, preuzeli vlast u Crnoj Gori zahtijevali su hapšenje ove trojice.
Na slobodi je danas jedino Đukanović, ali Specijalno tužilaštvo na čijem je čelu Vladimir Novović vodi intenzivne istrage u nekoliko slučajeva, ne bi li našli osnov da i njega utamniče.
Velika nada im je donedavno odbjegli kontroverzni biznismen Duško Knežević, koji je iz Crne Gore nestao u decembru 2018. godine, svega nekoliko dana prije nego je Specijalno tužilaštvo, kojim je tada rukovodio Katnić, izdalo nalog za njegovo hapšenje. Od tada je boravio u Londonu, a ispostavilo se i da ima britansko državljanstvo.
Sa novim vlastima je uspio da dogovori uslove pod kojima je pristao na izručenje Crnoj Gori.
Katnić je protiv Kneževića podigao čak osam optužnica, a tereti se za teška krivična djela povezana sa malverzacijama u milionskim iznosima.
Crnoj Gori je izručen 30. aprila, a najavio je da dolazi sa dokazima protiv Đukanovića.
Jutarnji list u srijedu je objavio da su „iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih“ Đukanoviću doznali da bi on narednih dana mogao biti uhapšen.
– Konačno, predstavnici radikalne prosrpsko-proruske opcije Milan Knežević i četnički vojvoda Andrija Mandić, sada na poziciji predsjednika Skupštine, stalno su u predizbornim nastupima obećavali da će „Đukanovića smjestiti iza rešetaka“, a sada kada imaju potpunu vlast u svojim rukama, moguće je da su se odlučili na taj korak – navedeno je, pored ostalog, u tekstu Jutarnjeg.
Konstatuje se da hapšenje Đukanovića „nije samo borba s kriminalom i korupcijom nego i, možda i prije svega, politički obračun s bivšim vlastima, a pogotovo se želi dotući procrnogorsku struju kojoj je Milo Đukanović simbol, bez obzira na optužbe zbog kriminala i zlouporabe položaja“.
– Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države – upozorava se u tekstu.
Navodi se i da bi „uhićenje Mila Đukanovića bilo prvorazredni događaj s mogućim dalekosežnim posljedicama jer evidentno je da to hapšenje i eventualni proces ne bi imali samo ‘kriminalni biljeg’ nego bi nosili i veliki politički teret obračuna sadašnjih prosrpskih vlasti da razbiju svoje procrnogorske suparnike“.
Tekst Jutarnjeg lista izazvao je pažnju ne samo u Crnoj Gori, već u čitavom regionu, jer je Milo Đukanović jedan od najznačajnijih političkih figura Jugoistočne Evrope, državnik koji je stao iza mnogih krupnih odluka, rizikujući i sopstveni život.
Đukanović je na vrhuncu moći Slobodana Miloševića napravio otklon od njega i njegove politike, potom je Crna Gora bila utočište srpskim opozicionarima kojima je prijetila smrt u Srbiji, izvinio se Hrvatskoj zbog učešća crnogorskih trupa i podrške crnogorskih vlasti, čiji je on bio jedan od nosilaca, oružanoj agresiji na ovu državu. Odlučno je ostao na stanovištu da se organizuje referendum 2006. na kojem je naša zemlja vratila nezavisnost, iako su zapadne adrese bile, najblaže rečeno, prilično suzdržane.
Jedna od najdelikatnijih Đukanovićevih odluka bila je učlanjenje Crne Gore u NATO savez, čemu se žestoko protivila Moskva i zbog čega je i planiran državni udar u našoj zemlji 2016. godine i njegovo ubistvo.
Sada ga više ne žele mrtvog, ali ga žele utamničenog.
KO ĆE REHABILITOVATI ALEKSANDRA VUČIĆA?
Sun Cu: „Neprijatelj je izgubio rat pre nego što je i počeo ako ne zna šta vam je cilj“.
Potpuno neznanje, generacijama promovisana glupost i neobrazovanost kao stil života, finansiranje i podržavanje onih lidera koje možete ucenjivati sudskim procesima, krivičnim delima, seksualnim bestijalnostima su samo dodatno oružje u arsenalu koji koriste zemlje EU i NATO u sukobu sa Srbijom. Zašto sve to protiv Srbije? Geostrateški odgovor je jednoznačan – Srbija je istorijski Pijemont Južnih Slovena, zemlja od čije snage zavisi snaga svake od okolnih država, zemlja iz koje je počinjao i gde se završavao svaki otpor agresiji, okupaciji, kolonijalizmu. Bez aktivnog suprotstavljanja Srbije ni jedna od okolnih zemalja nema nikakvu šansu da se odupre tim procesima.
Informacije je lako kontrolisati ali ne i činjenice. Istina vrlo brzo, najbrže u sadašnje informatičko doba, brutalno ruši svaki vid ICT (informativno-komunikacione tehnologije) rata.
Vlada Republike Srbije sprovodi određeni skup mera usmerenih samo i jedino ka zadovoljavanju finansijskih interesa svojih neprijatelja. Priča o prosperitetu, neophodnom strpljenju stanovništva i svetloj budućnosti je bezočna, sistemski promovisana laž. Vlada Republike Srbije laže. Namerno, sa predumišljajem, u cilju bogaćenja malobrojnog političko-poslovno-finansijsog lobija – stvarnog gospodara Srbije. Aleksandar Vučić nije i ne može biti ličnost koja ima svoju volju, svoje ideje, svoj plan. Kao ličnost, premijer Srbije je potpuno nebitan. Da nije njega, njegovi gospodari bi pronašli nekog drugog A.V. koji bi sa istim žarom izvršavao svaki postavljeni zadatak.
Procesi koji se odvijaju van poimanja stanovništva Srbije su zastrašujući. Svet se potpuno menja, ratuje u kombinovanom ili hibridnom ratu. Centar odlučivanja, težište planete se sve brže pomera na istok, ka kopnenoj masi evroazijskog kontinenta. Zemlje skoncentrisane oko BRIKS-a, Evroazijske ekonomske unije (EEU) i ODKB-a, kontrolišu: preko 65% svetskog stanovništva, preko 70% strateških resursa (minerali ruda, energenti, pijaća voda), preko 85% fizičkog obima svetske proizvodnje tj. realne ekonomije i prestižu protivnika u tehnološkom razvoju. Jedino što još održava EU, SAD, NATO i SEATO u igri je postojeći nuklearni arsenal SAD, koje se trude da svaki sukob kombinovanog rata (diplomatija+ specijalne službe+ mediji+ ekonomija+ vojni kompleks) dovedu u stanje pretnje nuklearnim sukobom. Zapad gubi rat. Rat još nije gotov, biće još mnogo žrtava, državno organizovanog i finansiranog terorizma (ISIL, Boko Harum, Banderovci itd.) ali je pojedinim lobijima u Vašingtonu (državni sekretar Keri) već jasno da je rat izgubljen.
– Zapadne zemlje su u proteklih 10 godina iz zemalja BRIKS-a ispumpale preko 3.500 milijardi dolara, preko polovinu te sume samo u proteklih godinu dana u uzaludnom pokušaju da spreče jačanje te grupacije.
– Agencija „Fitch“ koja se bavi utvrđivanjem međunarodnih kreditnih rejtinga šalje svoju ekipu u Moskvu krajem maja, na razgovore sa ruskim ministrom finansija u cilju izglađivanja nesporazuma oko parametara utvrđivanja rejtinga i evidentnih političkih pritisaka koji „Fitch“ trpi, naročito od finansijskih lobija iz Wall Street-a i London City-ja.
– Deset velikih proizvođača prehrambenih proizvoda koji rade u RF su 26. maja imali sastanak sa šefom ruske privredne komore na temu jačanja ruske prehrambene industrije.
– U Evroazijsku investicionu banku su, od početka godine, ušle sledeće zemlje zapada: Nemačka, Francuska, Italija, V. Britanija, Švajcarska, Belgija, Holandija, Irska, Norveška i Švedska. Odbijene su Luksemburg i Lihtenštajn.
– Ukupna vrednost međusobnih ugovora vezanih za izvozne poslove, transfer tehnologija i osvajanje novih oblasti proizvodnje zemalja evroazijskog bloka je, po podacima „The Wall Street Journal“-a, oko 1.200 milijardi dolara samo u 2014.
Bilo ko ko je funkcionalno pismen, na osnovu ovih podataka može da zaključi da je svet opet podeljen na dva bloka i da zapadni blok postojano, sporije ili brže, gubi sukob. Postavimo sebi nekoliko odgovornih pitanja.
1. Zašto se vlada Srbije koja ima specijalne trgovinske odnose sa RF, preko njih i sa celom EEU, postojano trudi da ne koristi te odnose?
2. Zašto vlada Srbije odbija da vidi da zemlje EU, sve češće i jasnije, pribegavaju poniznom stavu prema RF, uvažavajući ekonomsku i vojnu snagu novog bloka?
3. Zašto vlada Srbije odbija da samostalno deluje ka RF i finansijskim telima BRIKS, već uporno istrajava, poput SIRIZA-e, u održavanju u životu ekonomskim rakom nagriženih i u dugu ugušenih evropskih i američkih finansijskih institucija?
4. Zašto vlada Srbije u svom sastavu i na spisku zaposlenih i savetnika ima strane državljane, bivše zaposlenike zapadnih i bankrotiranih finansijskih tela?
5. Zašto vlada Srbije odbija da vidi da se zapadne zemlje pribegavaju EEU kao spasu svojih ekoomija, dok se vlada Srbije jednostavno uvlači u stražnjicu već mrtvom konju EU?
6. Da li će vlada Srbije odgovarati za to što nije pregovarala sa istokom kao ravnopravni partner, već će trpeti položaj brabonjka zapada za šta je jedini krivac?
7. Ko će i kada hteti, smeti ili želeti da rehabilituje sve prozapadne vlade Srbije od 2000. Uključujući i ovu?
8. Zar nisu sve vlade Srbije od 1990. bile po malo Aleksandar Vučić?
9. Ko će rehabilitovati pokradenih, opljačkanih i u krvi okupanih 25 godina raznih Vučića?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].