Stari sat je prestao da kuca 15. aprila 1979. u 7.19 ura

Sjećanje na potres

sjećanje na potres

Stari kotorski sat prije 34 godine  u 7 sati i 19 minuta prestao je da kuca.

Katastrofalni potres zaustavio je život Kotora i starog sata koji je vjekovima uporno bilježio vrijeme.

Danas, u istu uru sreli smo meštra od kotorskoga sata Ljubinka Homena koji nam je kazao da su prve slike na pjaci od rive bile stravične, a prvi put kazaljku na starom satu pomjerio je nakon 15 dana.

“Sat je bio teško oštećen. Tegovi su pali, a sat kula nagrđena”, sjeća se Homen.

Pjaca od rive prekrivena kamenjem, užaš i tuga.

Đirom po Kotoru za sjećanja smo pitali mještane.

Naša sugrađanka iz Dobrote huk zemlje i planina osjetila je u kući sa malom djecom i starijim ukućanima.

“Teško je bilo, posebno što u kući nije bio suprug. Ne ponovilo se, a prva slika poslije udara bila je prašina iznad zaliva”, navodi ona.

Pločnikom starog grada, od malih nogu pa do danas prolazi svakodnevno još jedna Kotoranka koja je, kako kaže, imala sreću da toga jutra bude kod babe u Cavtatu na Uskrs.

“Kada sam se vratila to je bio užas. Iz korijena se promijenio život moje familije i to trajalo par godina dok se nijesmo vratili u svoju kuću u stari grad i mislim da stari Kotor nikad nije došao na ono što je bio što se tiče kulture stanovanja. U kuću koja se nalazi na plasi od sata pod je bio valovit i to mi je bilo strašno. Kod roditelja u kući oburdao se zid spavaće sobe. Pjaca od sata neprpoznatljiva. Užasna. Tuga, tuga. U sebi sam osjećala samo tjeskobu”, priča na starograđanka.

Mještanin iz Škaljara zemljotres je doživio u svojoj kući i kako kaže “strašan je osjećaj kad vam pod nogama bala. Onda je bilo jadno, danas fala Bogu uredilo se, Kotor ponovo živi. Posljedice su svakako ostale, jer kad čujete da je negdje u svijetu zemljotres, čovjek se užasno osjeća”.