UKIDANJE ČOVJEKA – ESTETIKA STATUSA
Piše: Željko Rutović
Epoha globalnog konzumerizma, digitalnog kapitalizma i društvenih mreža iz korijena su promijenili sve – kulturne obrasce, porodični sistem, tradicionalne vrijednosti, poimanje uspjeha i konačno samu predstavu o smislu života.
U tom duhu prenaglašeni individualizam – narcizam, fascinacija luksuzom, postaju novi neupitani totemi ovog vijeka. Luksuzna potrošnja i nova estetika statusa postali su simboli ovovremenog “uspjeha” koji nije ni čuo za filozofsku hijerarhiju ideja dobrog, lijepog i uzvišenog.
Tek, novi, univerzalni jezik industrije ljepote i uopšte estetske moći kao svjetskog fenomena, preoblikovao je sve, počevši od transfiguracije tijela i novih imperativa koji danas vladaju njime. Zbog normi i statusa popularne medijske kulture tijelo se estetski univerzalizuje, stereotipno koriguje i socijalno atribuira poželjnim i prilagodljivim. Tijelo kao trofej. Status istosti u okviru kojeg ne postoji autentičnost. Autentičnost je nepoželjno društveno ogledalo koje traži korektiv, dopunu, zamjenu, simulaciju…estetika “uspjeha” mora biti kvantifikovana, vidljiva, prenaglašena.
Tišina, mir i slobodno vrijeme nijesu partneri ovoj estetici koja nužno traži i ispoljava buku kojom se naglašava i promoviše novi status koji i nije ukoliko svima nije vidljiv. Iza maski takvog statusa stoji potreba narcističke estetike moći da se bude primijećen, potvrđen i uvažen. Ta estetika, kao nova religija blagostanja, najimućnijima nudi čitavu kozmetičku i welness industriju kao mehanizme socijalnog preimućstva u okviru koje se nude tehnološke novotarije podmlađivanja kao vidljivih amblema estetike statusa. Otuda i ne slučajno biznis kozmetičkih koncerna i njihova “naučna dostignuća” vječite mladosti je biznis koji je po vrijednosti uporediv sa vojnoindustrijskim kompleksom ili gotovo značajan koliko automobilska industrija, sa očekivanjima da će u narednoj deceniji industrija ljepote imati brži rast. Konsultantska kuća Mc Kinsey procjenjuje vrijednost tržišta ljepote, bez sektora zdravog života, na 580 milijardi dolara, sa tendencijom kontinuiranog rasta. Suštinu te industrijske branše namijenjene ljepoti najbolje je opisao Čarls Revson, osnivač kozmetičkog koncerna “Revlon”. “Pozadi, u fabrikama koje niko ne vidi, mi proizvodimo kremove, a naprijed, u parfimerijama, prodajemo nadu. To je potpuno siguran posao jer ljudima ništa nije tako važno kao njihove iluzije”. Jednostavno, estetika statusa, ta nova religija kapitalizma obećava novosmisao života.
Kupuje ta estetika statusa prestiž i stil, kupuje iluziju industrije 21. vijeka – biti viđen i poznat – izjednačavajući sreću sa “medijskim uspjehom”, slavom, fizičkom ljepotom i digitalnom pažnjom.
No, kako ono reče Hegel “Po onome čime je duh zadovoljan može se ocijeniti veličina njegovog gubitka”.
Nažalost, živimo u vremenu u kome su duša i duh postali mit a zamijenila ih je zaglušujuća buka “novoestetike”, koja ima veze sa svim osim estetikom.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].