LOVĆEN OTVORENA UČIONICA ZA UČENIKE I STUDENTE UMJETNOSTI

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Postoje prostori koji vas vode snagom identiteta ka još većim usponima. Lovćen je jedan od njih. Njegove padine su otvorena knjiga prirode i kulture u kojoj se smjenjuju vjekovi. U njegovim šumama i kamenjarima opstaju rijetke i otporne biljne i životinjske vrste, dok se između njih jasno ocrtavaju tragovi čovjeka katuni, suvozidi i skromna arhitektura koja ne narušava, već prati prostor svojom ljepptom. Ovđe se priroda i kultura ne razdvajaju, već nadopunjuju, a legende i usmena predanja i danas žive kao u prošlim vijekovima.

U takav prostor, u utorak, 5. maja 2026. godine, stigli su učenici Srednje likovne škole „Petar Lubarda“ zajedno sa studentima Fakulteta likovnih umjetnosti, nakon što je njihov dan započeo upravo na FLU-u. Tamo je gostujući profesor sa Akademije „Jan Matejko“ iz Krakova, Slawomir Biernat, održao predavanje o procesu livenja medalje, otvarajući pitanja odnosa između materije, forme i umjetničkog izraza.

Njegove riječi nijesu ostale zatvorene u amfiteatru:

,,Umjetnost počinje tamo đe materijal prestaje da bude samo materijal. U procesu oblikovanja, bilo da je riječ o metalu ili kamenu, umjetnik traži suštinu isto kao što ovđe, na Lovćenu, priroda i čovjek zajedno oblikuju prostor koji nadilazi formu.”

Nastavak dana na Lovćenu dao je toj misli energiju i inspiraciju. Na Ivanovim koritima učenici i studenti doživjeli su mirise šuma bukve i bora  otvorenost pejzaža djelovali su snažnije od svake riječi dok ih je izvorska voda zasipala srebrnim kapima.. Sa vidikovaca na Veljem Bosturu i Kuku prema Mauzoleju, horizont se širio pogledima i to:  more, planina i nebo u jedinstvenom skladu koji se ne može prenijeti, već samo doživjeti. Kroz čarobne i magične prostore Lovćena, kao vodič koji otkriva, sve njegove ,,tajne” je stručni saradnik za edukaciju i promociju NP Lovćen, književnik i publicista Božidar Proročić, čije je kazivanje dodatno produbilo doživljaj prostora i otvorilo nove dimenzije razumijevanja prirodne i kulturne baštine.

Uspon ka Mauzoleju Petra II Petrovića Njegoša bio je susret sa posebnošću koja zahtijeva unutrašnju snagu, ljepotu i mir. Na tom mjestu, đe kamen čuva misao, učenike i studente dočekao je čuvar i kustos Lazo Radović. Njegovo kazivanje bilo je dostojanstveno, sa puno emocija i ljubavi prema poslu koji obavlja kao izuzetan kustos-čuvar nije tumačio samo istoriju otvarao je prostor razumijevanja. Uz učenike su bili njihovi profesori, među kojima i profesor Milivoje Đukić, čije je prisustvo ovom putovanju dalo dodatnu dimenziju onu koja spaja znanje, iskustvo i osjećaj odgovornosti prema prostoru i nasljeđu. U tom ambijentu, doc. dr Ivana Radovanović iznijela je misao koja je objedinjavala sve doživljeno: ,,Lovćen ne traži da ga posmatrate, već da mu se približite. Kada to učinite, shvatite da umjetnost nije izdvojena iz života ona je u načinu na koji prostor traje, u segmentima koje nosi i u odnosu koji čovjek sa njim gradi.

Na kraju, kao mudra završna misao, ostaje zapis poljskog profesora: ,,Lovćen nije prostor kojem prilazite, već prostor koji vas oblikuje. Jednom kada ga doživite, više mu ne pripadate samo vi već i on vama.”

Posebnu vrijednost ovom danu dala je i podrška Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, koje je prepoznalo značaj ovakvih edukativnih posjeta i omogućilo učenicima i studentima da bez opterećenja pristupe ovom prostoru znanja. Njihov odnos nije bio samo organizacioni, već suštinski  podrška obrazovanju, mladima i razumijevanju prirodne i kulturne baštine, na način koji pokazuje odgovornost prema budućnosti.