
Prof. dr Izudin Kapetanović
Stil kojim piše Željko Rutović je nevjerovatan. On podučava, provocira, izaziva i potiče na razmišljanje i zahtijeva širu elaboraciju kod čitatelja. Njegovi tekstovi su embrion, poduka i uputa za razumijevanje i shvatanje slike današnjice, svuda, na svim prostorima. Kada pročitam njegov tekst nastavljam razmišljati, studirati i boriti se.
Svaka riječ, svaka rečenica potiče nas na razmišljanje, istraživanje, tragajući za uzrokom današnjeg nesretnog vremena i čovjeka u njemu. Nažalost, globalni čovjek nema šansu, izgubio je u ovim tokovima vremena, zastoja u obrazovanju, površnosti, egoizmu i pohlepi. Sve je podredio sebi, samo sebi. Ne vidi, ne čuje, srce mu je samo pumpa, bez osjećaja.
Kada za kratko pomislimo da smo u snu, u nekom vrtlogu izvan realnog vremena, brzo nas vrati u stanje realnosti, prostora i vremena i shvatimo da iznesene teze nisu predmet budućnosti. One su prisutne, ovdje i sad. Ono što zabrinjava jeste da je ovo svugdje prisutna pojava, bez obzira na uspostavljene granice između nas, virus koji uništava i ovo malo pameti što nam je ostalo od dugogodišnjeg tretmana mentora koji oblikuju i upravljaju našim životima.
Čovjeka je sve manje. Ljudi, takođe. Ljudskosti nestaje, guše je, što je cilj. Sve se priprema da čovjekom, procesima, životima upravljaju drugi.
Kao što su djela i fantazije Žil Verna bile nevjerovatne, sada se i razmišljanja i teze Lema pokazuju realističnim, u bližoj ili nešto daljoj budućnosti.
Je li moguće da je sve ovo priprema nekome u ratovima i uništenju Planete?
Ne trebaju nam moćnici da smanje broj ljudi na planeti Zemlji. Čovjek sam sebe troši, uništava i „ukida”. Sve čini i radi u korist vlastite štete. Nevjerovatan je taj mazohizam. Izvorište je u uništavanju njegove moralnosti i ega.
Ovo stanje može se analizirati kroz eksperiment posmatranja dvije slike, prve iz stanja mraka u koji su nas doveli i iz kojeg izlazimo na svijetlo, u stvarnost.
Druga slika je onih koji su gledali u svijetlo i neko ih natjerao da zažmire u uđu u zonu sumraka, podredivši i njihov mozak novim, nametnutim slikama. Je li to priprema na supstituciju prirodne inteligencije vještačkom, u kojoj smo usmjereni na put bezidejnosti, bez kreativnosti i stvaralaštva?
Kuda ide civilizacija i čovjek? Ljudski vijek (život) se značajno produžio, ali to čovjek ne koristi, nego rasipa i vraća na kraći. Dobra je izreka: nije važno koliko dugo si živio, nego kako si proživio svoj život.
Nisam pristalica zavjera, ali mi se nekako čini da je ovo sve „programirano”. Čudna je koincidencija.
Srećom da postoje ljudi kao Željko Rutović da to prepoznaju i upozore „inteligenciju” da shvati srž i bit problema „asimetrije malo znanja i moći”. Međutim, brine procjena da je inteligencija najtanja karika u lancu i najslabiji bedem odbrane.
Malo znanja, mnogo moći početak je ukidanja čovjeka i izgubljene bitke sa mašinama. Čovjek je sve to napravio, dopustio da futuroloska maštarija vještacke inteligencije pobijedi.
Željko Rutović je izuzetno obrazovana osoba, školovana u vremenu davno prije ovoga. Odlično detektuje procese i svojim tekstovima šalje snažnu poruku i u ogledalu danasnjeg vremena upozorava na besmisao života čovjeka u ne dalekoj sutrašnjici. Bio bih sretan da vrijeme pokaže da nije u pravu, ali u to sumnjam.
Njegovi tekstovi postaju potreba, terapijska doza za održanje biološko-energetskog stanja organizma neophodna za normalno funkcionisanje.
Ono što je poseban doprinos njegovog djelovanja jeste da kroz svoje tekstove i poruke kontinuirano pravi pokus da se utvrdi funkcija obrazovanja i vremena.
Hvala mu za ove doprinose na osnovu kojih se, makar za kratko, možemo istrgnuti iz omame savremenih metoda pritisaka, promjene svijesti i otuđenja.
Čovjek nestaje u ponudi „slasti” tehnologija koje ga jos više osamljuju, duboko prodirući u njegov um. Čovjek nestaje. To je evidentno.
Prepoznati i shvatiti njegove snažne poruke od strane nekoga u sistemu odlučivanja bila bi najveća zahvala za njegovu upornost i nadu.
Tekst je recenzija za knjigu Željka Rutovića UKIDANJE ČOVJEKA
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].