Posthumni poraz šampiona Zhuang Zedong-a (umjesto kozerije)

Posthumni poraz šampiona Zhuang Zedon

                            (umjesto kozerije)

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ostroški „maladomučenici“, dovučeni, nakon „moleban revolucije“ i pljačkaškog
pohoda „ne damo svetinje“, od strane Crkve Srbije iz bijeloga svijeta, u svrhu najamnika za
realizaciju „Srpskog sveta“, malo po malo, se „uigravaju“ i postaju pravi stručnjaci u
„proigravaju“ u ovoj kvazipoltičkoj, kleronacističkoj „rašomonijadi“! Prvo kao ministri
ničega, a sada kao premijer i predśednik opet ničega, po volji Svetosavske Paramilitarne
Crkavice (SPC)!
Da su nekim slučajem fudbaleri, njihov „dribling“ bi izgledao ovako:
„Spajković dribla, dodaje loptu Mulatoviću, a ovaj degažira, nabacuje se, sa
nevjerovatnom preciznšću Spajkoviću na volej…iiii…iiii…velika šansa! Na žalost, opet
promašaj, dragi gledaoci!“
„Ma ljudi, je li ovo moguće, uskliknuo bi legendarni sportski komentator, Mladen
Delić!
Ipak, nijesu oni šampioni „baluna“! Ovđe se radi o posebnoj „šibicarskoj“ sportskoj
disciplini! Oni su šampioni stonog penisa, sporta sa stolom, i reketima (obično procentno
finansijskim) ispod kojega navijači i podržavaoci kupe samo „mrvice“! I srećni su zbog toga!
Ovaj dvojac sa „kormilarom“ izvan Crne Gore, „okitio“ se slavom svjetskih
šampiona u ping-pong-u! Pozavidio bi im i pokojni Zhuang Zedong, trostruki svjetski
šampion i velika zvijezda kineskog stonog tenisa 1960-ih! Jedan drugome permanentno
nabacuju „lopticu za smeč“, iako u javnost često „procure“ informacije da je nešto od strane
„slučajnog predśednika“ vraćeno na doradu! A onda dolazi „kontraudarac“, bez reketa, od
strane vojvodine ekipe, i sve se vrati na staro, kako je od početka i bilo planirano!
Neka, za sada, po strani ostanu predśednik Kine Mao Zedong i premijer Zhou Enlai!
Prema nekim hroničarima, Mao i premijer Zhou Enlai su povremeno igrali stoni tenis
rekreativno, a ne na parapolitičkom nivou, ali to nije za usporedbu sa ovim, tamo njihovim,
šarlatanima! Bilo bi zaista previše!
Ono što je najinteresantnije jeste činjenica da su kao klerikalni kadar Crkve Srbije,
uspješno savladali popovska lukavstva! I ide im dobro za sada! A kako i neće kad je tu
Spajkovićev crkovni ujak da poduči i „podstriže đe je predugačko“, a „odlije đe je
prepunano“ i da vjeronaučno „pregleda u mladeži zube…/ da ovčica koja ne zanese/ svoje
runo u grm pokraj puta!“
Popovi su stari „vragolani“. U tom smislu postoji i jedna anegdota, koja dobro
oslikava stečenu „vještinu“ ove dvojice „stono-teni-sera“!
Elem, neki pop bude pozvan da obavi slavski obred. Bila posna slava, a pop pri
dobrom apetitu kaˊ i vazda! Domaćini spremili i mrsno za goste koji nijesu u postu. Bila
spremna i mlada svinjetina. Pop navali na hrskavo pečeno rumeno prasence, i u sred
najljepšeg zalogaja ga prekine domaćica:
„Ali, pope, ovo je posna slava, a post važi i za tebe!“
„Imaš pravo, kćeri“ reče pop, ustane i napravi teatralan gest nad pečenim prasetom:
„U ime oca i sina i svetoga duha, krstim te u ribu! Amin!“ I nastavi da jede sočnu i mirisnu
krmetinu!
Sve je manje naivnih predśedniče svih Srba, Posrbica i jednog golobradog bošnjačkog
vojvode!