Istorijski izbori!

Piše: Balša Knežević

Epilog juče održanih vanrednih parlamentarnih izbora najkraće može da se opiše u sljedećih nekoliko riječi – usiljena letargija apsolutne neinventivnosti, nakon koje Crna Gora iz političkog crnila, ulazi u fazu nastavka neizvjesnosti sa elementima uvijek prisutne tragikomedije.

Za crnogorske prilike vanredni izbori bili su veoma dosadni, niko nije lomio biračke kutije, nije bilo upada iz Srbije i RS, agitovanja, lažnih informacija, ruske propagande, a najuzbudljiviji detalj je bio pojavljivanje stada ovaca na jednom biračkom mjestu. Ostalo je nejasno da li su i za koga glasale. 

Ko će da pojede više baljega

Stoga da bi objasnili trenutno stanje na političkoj sceni nakon jučerašnjih izbora, moramo da prevaziđemo ”graDŽansko-frazersko-floskularni” isprazni vokabular, i plastično, narodskim jezikom objasnimo što će se najvjerovatnije dešavati.

Naredna vlada će biti nestabilna, formirana na silu, najvjerovatnije u zapadnim ambasadama. Suštinsko pitanje je da li će PES i Milojko Spajić imati želudac da pojedu pozamašnu porciju političke baljege koju im zapadni nalogodavci pripremaju u vidu aranžmana sa koalicijom patetičnog naziva ”Hrabro se broji”, na čelu sa dvije humanoidne karikature Aleksom Bečićem i Dritanom Abazovićem.

Manjinama je u tom paketu zagarantovano sudjelovanje u vlasti, naravno pod uslovom da Spajić i PES pređu preko svih baljezgarija koje im je politički virus i potrčko BIA-e Abazović priredio posljednjih dana kampanje.

Iako većina Crne Gore, a realno nekih 98 odsto, osjeća mučninu u želucu iz razloga što je veoma moguće da u novoj izvršnoj vlasti ostane karikaturalna pojava imenovana Dritan Abazović, veliki su izgledi da će Milojko, kao već projektovani premijer, morati da zažmuri, začepi nos i pojede ovu ubažđelu porciju trulog političkog kompromisa.

Takva vlada je osuđena na nestabilnost, jer sa prevrtljviim, iskompleksiranim potrčkom srpskog autokrate Aleksandra Vučića, lizačem popovskih zadnjica, veleizdajnikom, karikaturalnim kompleksašem i patološkim lažovom kakav je Dritan, nijedna izvršna vlast ne može da bude stabilna. On je virus koji će kad tad da se aktivira, raširi bolest političkog haosa i koji će svaku vladu dovesti, ako ne do propasti, onda do stanja zombiranog samrtničkog bunila u kojem se već godinu nalazi ova njegova tehnička. Jer realno, Abazović nije političar, on je virus, on nema politiku, već dijagnozu.

Jedina garancija stabilne izvršne vlasti koja bi bez opstrukcija iz Beograda i Moskve mogla da izvede Crnu Goru iz političkih fekalija u kojima se valja posljednje nešto manje od tri godine, je koalicija PES-DPS. Već viđeni premijer Spajić je tu opciju prekrižio još sinoć, a jasno je zašto njegovi nalogodavci sa zapada ne žele koalicjiju sa DPS-om.

Portal Aktuelno pisao je već o političkoj ”rak-rani” DPS-a koju moraju da otklone da bi u budućnosti osnažili koalicioni potencijal i postali okosnica stabilne i ozbiljne izvršne vlasti. O tome ovom prilikom ne treba trošiti previše riječi, jer ćutanje i ignorisanje tog problema je odavno postalo ne stvar etike, već estetike…

Narod poslao jasnu poruku

Vanredni parlamentarni izbori samo će produbiti političku kaljugu neizvjesnosti u koju smo zapali nakon 30. avgusta 2020. godine, neće riješiti nijedno otvoreno pitanje, a samo je sigurno da nas čeka pozamašan period političke nestabilnosti.

Ipak, jučerašnji izbori pamtiće se kao istorijski i to iz više aspekata. Kao prvo, treba naglasiti istorijski nisku  izlaznost od 56,4 odsto, što je za impresivnih 20 odsto manje nego u avgustu 2020. godine kada je izašlo 76,6 odsto birača. Uz napomenu da na primorju izlaznost nije prešla ni 50 odsto!

Ovako niska izlaznost ide u prilog činjenici da je Crnogorcima (kojoj god naciji se izjašnjavali da pripadaju) više pun kufer nakaradnih diletanata koji bi da se igraju politike na račun građana.

Niska izlaznost znači da građani ne vjeruju u Spajićeve bajke o ekonomskom bumu, da su počeli da shvataju da je povećanje plata samo drski populistički trik kojim je PES na brzinu želio da pokupi glasove u izbornom ”blitzkriegu”. Takođe, građani su pokazali da ne vjeruju u reformu DPS-a, što nas ponovo vraća na pisanje Portala Aktuelno. Veliki broj partija ispod cenzusa ili koje će jedva preći cenzus govori da su razočarani u istrošene političare, ali i da ne vjeruju novim. Sve u svemu – konačno je došlo do zasićenja i Crna Gora je na dobrom putu da prestane da bude partitokratsko društvo đe je najunosnije i najpoželjnije zanimanje biti političar – čitaj isprazni demagog i mudroser koji prodaje laži i obećanja u koja ni sam ne vjeruje.

Sve u svemu, izlaznost je u Crnoj Gori konačno dovedena blizu prosjeka u EU od oko 50,66. To znači da se crnogorsko društvo polako shvata da ima i bitnijih stvari od politike, koja ne mora, i ne treba da se svodi na pitanje ”života i smrti” ili ”krvi i tla”. Građani su time konačno shvatili da u političkom smislu ne moraju da budu ovce, kao one koje smo juče imali prilike da vidimo na jednom biračkom mjestu.

Rusko-srpska hegemonija na aparatima

Možda još značajniji aspekt ovih izbora je odsustvo miješanja Beograda i Moskve, koji su po svemu sudeći uvidjeli da je Zapad konačno počeo ozbiljnije da se bavi Regionom. Srpski autokrata Vučić i njegov političko-ideološki ”tata” iz Kremlja su se ”zabavili o svom jadu” – domaćim protestima, neizbježnim priznanjem Kosova, ukrajinskom kontraofanzivom… pa je čini se i očekivano da je njihovo interesovanje za Crnu Goru splasnulo.

Izbori su čak iskristalisali satelite Kremlja i Beograda u Crnoj Gori – svedeni su na nekih 15 odsto koliko je osvojila velikosrpska koalicija NSD-DNP, uz dva odsto koji su realna snaga Abazovićeve URA-a. Ako uzmemo u obzir da je lukavi Ljaljo odbijanjem da učestvuje u Do Kvon aferi izašao iz velikosrBske priče, mandati DNP-a, NSD-a i URA-e predstavljaju realnu rusko-srBsku snagu u Crnoj Gori, koja bez beogradske otrovne propagande, moskovskih torbi sa novcem i takozvane SPC i nije tako impresivna. Topljenje ”srpskog sveta” neće zasutaviti ni koketiranje dijela PES-a predvođenog, kako ga u javnosti zovu, ”blentavim Milatovićem” sa ovim velikodržavnim konceptom. Milatović čini se samo po inerciji, i pored ”brainwashinga” u Birselu i dalje pominje Otvoreni Balkan, istina samo kao zamjenu za neprikosnoveni Berlinski proces.

Stoga na kraju ipak treba konstatovati da su po navedenim parametrima jučerašnji izbori u neku ruku, bili istorijski. Jer smo konačno dobili evropske standarde izlaznosti, povlačenje srpsko-ruskog uticaja, i što je najvažnije – nagovještaj odgovora na pitanje – ko će kontrolisati novu Vladu (ili vlade) Crne Gore do njenog ulaska u EU – Zapad ili Beograd.