Dritanizacija trajektizacije

Piše: Slavko Mandić

Polećela dva vrana gavrana. Jedan s jedne strane Bokokotorskog zaliva, od Kamenara, a onaj drugi pravo preko Lepetana. Nijesu to obični gavranovi. Prije su to državne vrane. Jer ozbiljne države, kakva je od avgusta 2020. postala ova naša, ima vlastite gavrane, koji se dok lete premetnu u vrlo slične rođake čije je ime vrana. Specijalnom operacijom učinjenom u haotičnom zdravstvenom sistemu, ugrađeno im je sokoćalo, specijalna elektronska naprava koja fantastično visi s jednog kraja kolone automobila, na onu drugu. Škljocne specijalizovana foto vrana dok u niskom letu nadlijeće prelijepu kolonu raznovrsnih vozila, koje čekaju da ih Vasilije pohabani i onaj drugi višestruko skuplji dovezen sa otpada, prebači na drugu stranu, a slika istoga časa pravo na ekran tehnično mandatnog.
U isti čas isto učini i državni gavran s one druge strane. Od Lepetana pa do tehničkog, ne prođe ni sekund. Uznapredovala tehnika toliko, da on lično može svoje visokoumne poteze bez prekida da prati na ekranu dok se vozi u Majbahu, za koji je svojevremeno imao toliko pogrdnih riječi. S pravom, jer je tu njemu a ne drugima bilo mjesto. Đe će śest Prleta kad mu dođe da otima crnogorske svetinje, koje mu je poklonio brat i po vjeri i naciji.
Što će Crnogorcima, kao da ga čujem dok šapuće na uvo najdražem prijatelju. A ovaj miče bradu ustranu, jer je zarastao toliko da ga dobro ne razumije.
E pa za uvod je dosta bilo.

Zašto je tehnološka vlada u operaciju „ Dritanova trajektizacija“uključila dva izuzetno skupa gavrana? Razumjeli bi da je trebalo neđe da prijebači Prleta i posilnog mu JokoooOno. Ali nije. Narod je masovno izašao iz svojih voznih uređaja i istovremeno uglas saopštio „Bože mili čuda velikoga“. Vransko sokoćalo je zabilježilo poruku narooodaaa i poslalo vrhovniku na dalje djelovanje. Ovaj je u čuvenoj var sobi sačinio śednicu u kojoj su doputovali sa raznih radnih zadataka najvažniji državni čudotvorci. Onaj od pravde bitlsoidni. Pa onaj sa krampom i lopatom, što ore umjesto traktora i sadi po rođakovoj toploj leji. Tu je i obavezni čuvar (ne)reda i (ne)mira. Došao je u pošetu i izbornik, čuveni zrakomlat. Sio je za rukovodeći astal i nastala je za čas prava halabuka.
Što činjeti u ovu sudnju uru? Nije to niko kazao, ali se ośećalo u zraku sve što je nagomilano jer je rabotao onako kako je mislio. A to mu baš, pokazala je praksa, nikako od glave ne ide.

Stigao je i novoizabrani. To je onaj što je javno saopštio kad su ćerali helikopterom Prleta i druga mu na cetinjsku livadu, jer im građani nijesu dozvolili da prođu džadom, da nije važno ako pogine 10 Crnogoraca,samo da se Jovanikije ustoliči. A tamo đe su se uputili spremte se spremte, čekao je odbor za doček do zuba naoružan. Bili su tu i profesionalni krimo prijatelji crkve Srbije i policije domaće, koji su se prethodno dobrano osramotili trujući vlastiti narod bojnim otrovima, gađajući ga šok bombama i gumenim mecima, uz poruku jednog od zapovjednika da će konačno uništiti svu crnogorsku gamad. Bijednik je za to što je učinio dobio orden sa sramotnim vijencem od još sramotnijeg tadašnjeg Krivokapića.

Dva vrana gavrana, dvije vrane čekale su spremno na oknu prozora var sobe. Novi zadatak samo što nije. Samo da ovo riješi znanstvenički hir. I evo. Za samo nekoliko minuta oba dobiju  isti zadatak. Da po svaku cijenu pronađu Bana , kapa od catara. Treba mu reć da ne brine za novac. Sve će mu bit plaćeno koliko god reče. Samo da zaplovi s jedne na drugu bandu zaliva, jer ovi što čekaju da se prijebače, krepaše od muke.

Državne vrane krenuše na izvršenje. Znaju one je vrah izio šalu i da od njihove brze realizacije zadatka zavisi turistička sezona. Tu šale nema. Može bratu crvrcnut pa da ih rasformira dok trepneš. Zato zamlataraše krilima koliko su jače mogle i nakon nekoliko minuta sletješe na odredište. Predaše Milovome kumu sitnu knjigu, u kojoj je napisana molba crnogorskog rukovodećeg fenomena da iznajmi cataru. Sad ili nikad. Koliko ište platiće mu vlada narodnih para.
Nije brat Abaz pogriješio kad je ostavio građane i turiste bez prevoza. I kad je kupio osmostruko skuplji rashodovani trajekt. I ovaj domaći što vozi a nema nikakav papir za to što čini. Jer je jedva ispravan. On je htio državi da pomogne. Da ona zgrne novce. Ali mu nešto nije išlo. Pa eto, ako može kum Milov da prifati pruženu ruku.
A što ćemo sa onim da Ban priprema nekakvu diverzantsku akciju? Kako to da riješimo?
Muka velja. Auta trube, turiraju u mjestu. Dime ove dvije šklopocije. Jadno i tužno gledati. I Milovom kumu srce ne izdrža. Smekša toliko da reče ajde de. Posla poruku po oba gavrana. Oni poniješe vijest gospodaru. Jedan da je kum prifatio a drugi da će morati svakoga dana da mu isplaćuje 1000 eura. To je za godinu 365.000. Ništa manje.
I zaplovi kumov trajekt na sveobuhvatno zadovoljstvo brata Abaza.
A o ostalome ćemo o tom – potom.

A jeste li znali da nikad u istoriji nije bilo boljih ekonomskih parametara od ovih današnjih. E pa pitajte. Ima ko će da vam reče. A na vama je oćete li vjerovat. On je reka što je ima. I tačka!