Otvoreno pismo Slavka Mandića ministarki Srzentić

Ministarko od napredne nauke,

Iskustvo nagomilanih godina  mi je govorilo da će Crnoj Gori dolaskom nove vlasti pući žastoka pogibija i to ne zbog toga što je ona, kako su mnogi mislili neznavena i nesposobna da završi zadati naum crkve koja je konstruisala, već upravo suprotno od toga. Ako je neko mislio da je crkva sprovodila racionalizaciju spajajući 4 ministarstva, kapitalna i ključna za crnogorski identitet i njegovu opstojnost, grdno se prevario. Upravo to je najdublje smišljeni scenario urušavanja crnogorskog integriteta, sa izborom jednočinke koja će sprovoditi beskrupulozno sve što joj je u radnom zadatku zapisano. To je jasno pokazala od samog starta kada je, kao jedna od kapitalnih „eksperata“jurnula u akciju lomljenja države i uništavanja njenih kapitalnih duhovnih i istorijskih vrijednosti. Čupajći korijenje u čije kućice rasada je počela užurbano da ubačuje śeme zla i razdora, jednočinka je zadovoljila u potpunosti i na vrijeme one koji su je angažovali i u nju polagali neskrivenu vjeru da ona može što drugima ne basta.

Ali ta jednočinka nije predmet ovog pisma. Ona je samo upotrebna vrijednost da bi se objasnile neke pojave, a neke ostale i dalje pod krilima tabua, nejasno kako su mogle nastati i kako djelovati u takvom ambijentu?
O Vama se radi, gospođo ministarko javne uprave, digitalnog društva i medija. Zato Vam i pišem, svjestan da neću pretjerano okupirati Vašu pažnju, uprkos činjenici da sam u novinarstvu skoro onoliko koliko Vi danas u životu. Pa ipak, ako Vam oko sleti na ovaj foj i ostane na čas bar, možda će Vas bar malo zamisliti. Jer Vi ste dijete demokratije, stasalo u kolijevci ljudskih prava i zaštite slobode riječi. Živjeli ste i djelovali u sredini koja ne da na novinare, koja ih štiti ustavom i zakonima i ne da na njih čak i onda kada prećeraju. Istina, nikada ovako kako se to u svemu kod nas čini.

Ako nijeste gospođo ministarko pročitali, kazaću Vam da sam u kotorskom Osnovnom sudu osuđen na globu od 5.000 €, na koju će se dodati sudski troškovi i sve neophodne kamate, po tužbi koju je protiv mene podnio suvlasnik koncerna Vijesti Željko Ivanović. Istina, napisao sam tekst u jednoj rečenici koja glasi: „Željko Ivanović je lažov i prdnjava“. Ništa više od toga. Uradio sam to zbog činjenice da je u nekoj svojoj kolumni, Ivanović ničim izazvan ušao u moju porodicu i fabrikovao laži vezane za moga sina, koji ni sa njim ni sa ovim poslom nema nikakve veze.
Dokazao sam sudu da je riječ prdnjava koristio upravo Ivanović kada je kvalifikovao vlastitu državu u jednoj od svojih kolumni, i mislio da će to za uvaženi kotorski hram pravde i postupajućeg sudiju biti dovoljno. Nažalost, ministarko, to je bilo dovoljno samo za presudu čiji finansijski dio neću moći da platim punih 18 mjeseci, jer su mi primanja tolika, a nemam imperiju koju ima tužilac, ne ulazeći ni jednim trenom  u to kako je toliko bogastvo stekao. Mada je istraživanje ovakvih pojava jedno od karakteristika ozbiljnog novinarstva.

I ne pišem Vam ovo zbog toga što mi se kuka nad sudbinom. Vjerujte, samo mi je u životu bilo važno da ne budem ni nalik njima. I nijesam! Ne trebaju mi drugi da potvrde tu činjenicu. Zato mogu da kažem javno i otvoreno, što ih udara i boli jako jer znaju da je istina o njima opšte poznata i da tu grupu klevetnika koja se hrani uvredama, etiketiranjem, lažima i svim drugim nečasnim rabotama, građani prepoznaju odavno već. Oni za tu nečast još neće odgovarati pred našim pravosuđem. Valjda im je to motiv da udaraju po meni iz sve snage, ali što oni jače nasrnu, snažnije ću se oduprijeti i odgovoriti toj šačici ničega.

I opet ministarko nikako da Vam objasnim zašto Vam pišem. U jednom dijelu teksta sam naglasio da dolazite iz američke savezne države Kalifornije koja je znala da cijeni vaše znanje. Tamo ste položili ispit iz struke, ali iz etike i morala, iz patriotizma u vlastitoj državi nijeste. Pali ste na ispitu kad ste pristali da budete na balu vampira u noći vještica, razumije se figurativno zborim, a posebno kada ste od Agencije za elektronske medije zatražili da preduzme aktivnosti iz svoje nadležnosti u vezi sa sadržajem koji je emitovan u Dnevniku Gradske televizije 23. oktobra? Znam  da tekst koji je govorila urednica Dnevnika na toj TV Vama lično nije smetao i da se Vi usitinu slažete sa njenim riječima. Ali se ne slažu oni kojima morate da zahvalite na postavljenju i da to činite kad god oni zatraže. Vi to ispunjavate kad im zatreba, a između toga na viđelo izlaze Vaše kreativne sposobnosti i nauka jer ste obavljali važne poslove za budućnost čovječanstva uopšte. Dakle, mirisali ste normalnu državu i udisali zrak demokratije. Morali ste, jer je to bila neminovnost.

Nažalost, morate i ovo što nije čast, ali iz toga prolazi slast koja je jača od svega na svijetu.

Gospođo ministarko, pišem Vam jer želim da mi kažete da ćete me zaštiti od najezde komaraca svake vrste. Onih pravnih, medijsko-klanovskih, ovakvih i onakvih svake vrste. Da se osjetim zaštićenim, iako znam da Vi to ne možete. Neću reći da ne bi željeli. Ali se opet vraćamo na vlast i slast koju ona pruža.
Dok čekam odgovor, moram Vam reći da sam odmah po saznanju da ćete i Vi biti dio toga nečega, postavio sebi u bradu pitanje: Što ćete Vi tu?

Učinjelo mi se da Vam nije mjesto i da ste nekim čudom zavedeni, pristali da se uklopite u neuklopivost družine ni u jedan sistem vrijednosti.
A onda Cetinje, đe su Vam korijeni i Vaša odćutanost tokom sramnog udara policijskih specijalaca na Vaše sugrađane negdašnje. Nevjerovatno, ali je tako.

Ipak ste Vi dio tima.

Ne zamjerite mi. Pišem Vam ovo pismo svjestan da ću ga istog časa povući, jer ja u stvari ne želim Vašu zaštitu sve i da mi je možete pružiti.

Da ste je pružili Crnoj Gori, meni ona ne bi ni trebala.

Želim Vam sreću i da se, za Vaše dobro, vrnete tamo odakle ste i došli.

Slavko Mandić