Iz dnevnika „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića (24)

Subota, 4.07.2020.

14:10h

Sparina koja umori sunce, more, uspori sve u tijelu, koja služi obamrlosti.

U malenom parčetu hlada na terasi, tromo sam dovukao stolicu, donio pepeljaru, i besciljno, ne znajući zašto uopšte to radim, sjeo, očigledno mrzovoljno.

Bijela mačka sa žuto-crnim dlakama, koje kao da su umetnute između ušiju i repu, niotkuda i nepozvano, a dobrodošlo, legla je na pristojnoj udaljenosti od mene, spuštivši glavu na prednje šape i bez najave, zažmurila.

Nije se obazirala na mene. Ni tren. Prihvatio sam društvo, namjeran da će se složiti sa mnom u jednom. Da ćutimo.

Prolazili su minuti i ona se, kao da je dobila iznenadni poziv, trgla, ne dižući tijelo, lagano okretala, poluotvorenih očiju, glavu naokolo, bacivši pogled na mene.

Spustila je iznova na topli mermer, ja sam se okrenuo prema maestralu, koji je jašući, ostavljao iza sebe malene bjeličaste talase, koji su hitali prema Bojani.

Leptir, željan društva, lelujajući doletjeo je odnekud.

Osjetio sam se suvišnim. Dostojanstveno sam otvorio ulazna vrata, na prstima, zbog bjeličaste gošće i ne želeći da joj remetim mir, ušao u kuću.

Ne znam što je leptir posle toga uradio.

Na kraju sam onda, baš nedostojansveno, bacio sebe samog na krevet, zakucavši pogled za siroti plafon.

15:57h

Dovoljno je džamija u fascinantnom Istanbulu, da bi još i Aja Sofija nedostajala.

Erdoganov naum je jasan. Izbrisati ono što je napravilo tu građevinu.

Biti vjernik više nego što je Bog odredio, nije nikada bilo u saglasju sa principima vjere.

Jer taj višak u vjeri, oduzima joj snagu, milosrdnost, svrhu. Konfrontira je sa njom samom. I sa nekim drugim vjernicima. Koji se mole istom Bogu, ali ne klanjaju.

Ako to uradi, junak sa Galipolja, otac Turske i stvaralac pisma te nacije, zalud je bio genijalan.

Ne čujem glas Orhana Pamuka. Čitajući ga, znam što misli. Ako on svoju misao i ideje, zbog ovog ili onog skloni u ilegalu, Erdogan će odmoći posebno onima, za koje misli da im pomaže.

Sjenka temelja, na kojima počiva i drži se taj velelepni spomenik kulture, i njihova sadržina – zamisao, igraće pred očima i najdobronamjernijeg muslimana-vjernika.

Znaju da temelje niko i ništa ne može promijeniti. Aja Sofija je velika, samo onakva kakvu je zamislio genijalni Ataturk, znajući kao vjernik, zašto to radi.

16:57h

Sada sam upravo gledao snimak jedne TV debate, u kojoj je učestvovao i član Tužilačkog savjeta Rakočević.

Nešto su ga pitali. On je odgovarao.

Mladi bi rekli – je li ovo realno ?

18h

Svijet se, sa sve planetom, prevrnuo. Naglavačke. Nema nikog u njemu da reaguje, priča, radi, promišlja kao iznenađena osoba. Svi smo se pomirili. Da beskontaktno živimo. Da će maske postati modni detalj.

Nije nemoguće da, kada se vidi kako mora biti na licu, modna je industrija uzme pod svoje.

I dobijemo skupocjene, firmirane maske. Kojima ćemo zavidjeti.

Nije nemoguće i da se zbog toga zaboravi njena svrha i zašto se nosi.

Može da bude nužno. Kao i pantalone, suknje haljine. Da eliminisanje nepristojnosti bude neka od glavnih funkcija.

I da , ako ne bude vakcina, sredina i običaji inaugurišu :

Kao što se ne može u donjem rublju na ulicu, jer se krši moral, javni red i mir. Tako ne može se i bez maske na ulicu, prijeme, koncerte, ljubavne sastanke.

Rođendani, svadbe, sahrane, festivali i sport, ionako su zabranjeni .

Vidjećemo!

Nedjelja, 5.7

12:23h

Kad nemam pametnijeg posla, a često i kada imam, volim da gledam emisiju – Nikad nije kasno. U njoj anonimni pjevači, u zrelim godinama, pokazuju svoje umijeće. Sve je lijepo i skromno upakovano.

Lijepo je kada se talenat pokaže, makar to bilo doba, kada talenti koje čovjek posjeduje gube na snazi ili emociji. I energiji.

Nisam slušao u prošlosti Šabana Šaulića. Kada bi u meni bilo alkohola u nedozvoljenim i nepristojnim količinama, slušao bih Safeta Isovića.

Danas je čovjek otpjevao Šabanovu pjesmu koja ima otprilike naslov – Poznao bih te međ hiljadama žena.

I ja sam pred svoje oči postavio ono što mi je srce otkucalo, a onda ovo uradio, slušajući drhtavu ruku.

15h

Najtužnije je kada u razgovoru o ozbiljnim temama, oči, da baš oči, vašeg sagovornika ne vjeruju onome što priča.

Samo ga one izdaju odmah. Ubjedljivo.

Ostali pokazatelji laži dolaze potom.

Nerijetko, kada to više i nije važno.

15:15

Nisam budio Luku iako je dan prilično pobjegao od jutra, jer znam da zaspi pred zoru.

Uzeo sam “Neprijatan slučaj”, knjigu Dostojevskog, koju, priznajem, nisam do danas držao u rukama.

I taman … Luka ulazi u sobu i kaže:

Nisam spavao cijelu noć, sanjao sam majku. Plakala je.

Zatvorio je vrata, izlazeći iz sobe.

Zatvorio sam knjigu, otvorio svesku. I zapisao sve ovo.

Ne da se. Ovoj knjizi ili meni. Svejedno.

16:50h

Darko Šuković je u emisiju pozvao dr. Cara Pavličića, nesrbina, nacionalnog Crnogorca, i tobože njega pitajući, ispalio rafal o Svetom Savi, Nikolaju Velimiroviću, Justinu Popovića.

Nedužni Caro, ćutao je o stvarima o kojima, kao čovjek koji ne pripada širem, a ni užem, srpskom korpusu, ne mora da zna ništa.

Zna o hirurgiji sve.

A to nije bilo dovoljno da ukapira kako je poslužio da se preko njegovog gostovanja, ono, u transu saopšti.

Poznato mi je ko je duhovni otac te teorije ( Sveti Sava + Justin + Nikolaj = Hitler).

A ovamo. A što ne može jedinstvena Pravoslavna crkva, bez prefiksa Srpska?

Da ne vodim dnevnik, zamolio bih Darka, sa kojim sam u dobrom građanskom odnosu, žrtvujući svoj intelektualni i svaki drugi dignitet – da me pozove u emisiju “Živa istina” i pita i konstatuje sve ono što je ustvrđujući, pitao Cara.

Uključujući i devet Jugovića, desetog Jug Bogdana, Hitlera, Geringa i ostale.

Tačno 57 godina vlasti, Kralj Nikola je neopravdano “trovao” Crnogorce sa svetosavljem.

Ne znam hoće li “Živa istina” trajati toliko. Uspijevajući da Nikolu i Crnogorce, s pravom pouči o čemu se radi.

18h

Upravo sam na jednom portalu vidio naslov koji otprilike glas – S.Č. proganja porodicu Kasalica.

Naslov je, naravno, odmah privukao moju pažnju.

Dakle, autor je ta dva slavna slova stavio u naslovu, povezujući ih sa Sašom Čađenovićem, tužiocem.

Ružno, glupo. Što god da je bilo motiv.

Ako je ideja bila da se aluzijom na aferu nešto poentira, glupo. Jer portal koji afirmiše politiku DF-a, valjda zna da su upravo oni ta dva slova povezali sa patnjom, mukom, žrtvom, podržavajući je. Ispada, da se rugaju žrtvi za kojom su suze lili. Medojević obraza nije sušio. A negdje skoro i moj seljanin Milan Knežević, na anketnom odboru, propitivao se – što je s njom.

I drugo. Ako je Čađenović nemilosrdni progonitelj, zašto progonitelja stavljaju u jasnoj aluziji sa “najvećom evropskom žrtvom”, vrijeđajući je.

Ja iskreno očekujem da se povodom ovoga , recimo, uključe Ljilja Raičević i Dragan Prelević i skrenu pažnju. Možda i sedam ambasadora daju saopštenje.

U svakom slučaju. Ružna parabola koja nikome ne koristi.

Šta da se radi. Neko se rodi da radi u korist sopstvene štete.

Ja sam najbolji primjer za to. Neka što su me onomad, moji Srbi, imali razapeti zbog njihove S.Č. Grđe nego ijednog ustašu, baliju, vatikanca, Brankovića, već rizikujem da sve to ponove, ako nekad, negdje, u budućoj knjizi, pročitaju ovo.

Sve da je prosto!

Ponedjeljak, 6.7.2020.

2:20h

Družio sam se večeras sa dragim ljudima. Opušteno, toplo, nasmijano, u ozbiljnim godinama, pod magičnim žutim mjesecom koji je bio osjenčan nekom bjeličastom svjetlošću , prošli smo po Starim Ulcinjom. Uzduž i poprijeko.

U inače ljeti živom djelu Ulcinja, ništa nije remetilo tišinu kojom se usamljeno kretao zvuk naših glasova. Nestvarno.

I bio bi sjednik duži, jer je zasluživao, da se sa okolnih borova, san nije spustio pravo na mene, pritiskao me , stezao, nedrugarski mučio. Morao sam da ustanem.

Došavši kući dohvatio sam se olovke i Tišmine knjige “Upotrba čoveka”.

Ne znam koliko je svrsishodno, uprkos činjenici što me san, očigledno ljut zbog mog opiranja napušta, drugovati sada sa velikim piscem. Ovakve oči i koncentracija možda lakše prihvate neku priču sa Divljeg zapada.

Upalih TV Pink Western, ne obećavajući želji dužinu mojih mogućnosti.

11:48h

Uzeću Tišmu upravo. I početi sa “Upotrebom čoveka”. Privlači me saznanje da je srž romana – istorija ljudske nemoći da se dovoljno opstane u ljudskosti.

15h

Što uzrokuje različitu vizuru koncepta Hrvata u Crnoj Gori, kada glasaju na izborima ovdje i kada to rade povodom istih u Hrvatskoj.

Glasaju li to dvije osobe u jednoj.

Ne dopada mi se. Stoga neću analizirati. Jer, uostalom, nemam ništa protiv. Vrednosni sud je puka konstatacija. Bez analize.

Bilo koje licemerje, šteti licemjernom. Stečena je osobina i teško napušta vlasnika.

U politici, na duže staze, šteti svima. I proizvod je ne baš iskrenog promišljanja.

Vidi se samo kad se praktikuje.

Dok leži u hladovini, karakter mu spava.

17h

Ne postoji i neće se roditi Srbin koji će potpisati priznanje Kosova.

Ne postoji i neće se roditi Albanac koji će se složiti da se Kosovo vrati pod srpski suverenitet.

Ovo je početna platforma za EU, USA, Rusiju i Kinu.

Pa, neka vide šta će.

17:15h

Bdjela je nad tek isprženim krompirom, vrelom čorbom.

Stajala pored večernjih obroka, plašeći se da se ne ohlade.

Pokrivala poklopcima tek isprženo meso u tiganju i uredno, na stolu, postavljala tanjir, salvetu, pribor za jelo. Ispred prazne stolice. I tako godinama.

Znajući često, da do dolaska, to spremljeno neće više biti za konzumiranje.

Uz saglasnost autora na portalu www.radioskala.me objavljen je dio sadržaja iz neobjavljenog dnevnika  „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića.