Pravda po EUlitijaški

Pravda po EUlitijaški

Piše: Mila Kasalica, ekonomska analitičarka

Ni šljivovica za tetkicu “bečki kvart“ (gđa komesarka Kos) nije tako gorko uveziva za samoubijeni, samouništeni i samosahranjeni 30i avgust oslobodilaca od morala, etike, zakonitosti, znanja i odgovornosti, kao što je to tekuća potreba da se od strane 44e Vlade Crne Gore, bez ministra finansija, uz mržnju prema prokuženom DPSu kao dimnoj zavjesi, po cijenu gaženja sistemske ozbiljnosti, zanavjek devastira crnogorska ekonomija.

Prvo je nekadašnja profesorica ozbiljnih mikro-ekonomskih konundruma sebe pretvorila u neukusnu šalu na mrežama, obrazlažući ES3, kojeg Spajić a ne PES zove “Euro model“, da je “resetovanje sistema jer su se zaposleni isplaćivali u kovertama“, dok se oslobodilački moralo doakati “plačkaškim privatizacijama“.

Onda su dežurni PES botovi, jedan na RTCGu a drugi iz kabineta MFa (slikovnica sa zeleno-crvenim brojkama koje ne pripadaju PES već crnogorskom nedoderu, mada nisu pravilno predstavljene), izvrtali činjenice da potkrijepe narativ da je nešto izračunato i da je sve u stvari pitanje litijaške EUpravde, s ciljem da se javno, čitati izborno, odobri osveta “privatnicima koji su izrabljivali svoje zaposlene“.

Na kraju, kad se uvidjelo da su se botovi prosuli, stigla je gledna trešnjica na neukusnu spajkijansku tortu, u retoričkom hatišerifu potpredsjednika Vlade i ministra ekonomije, koji je blagoglagoljivo promovisao stav formalnog premijera da je “ulaganje u ljude kapitalna investicija“, izgovarajući stavove kao što slijedi: “Vjerujem da privreda i privatni sektor imaju dileme, ali mislim da ćemo to razriješiti u narednom periodu. Napraviću paralelu. Privatnik sam, imam svoju firmu. Izračunao sam da ću sljedeće godine od profita izdvojiti 45 hiljada više za svoje radnike. To je investicija u firmu. U ljude. Ja tako vidim. Mislim da to tako treba da vidi i privreda i da se pripremimo za ono što dolazi…Ne treba da se plašimo novih ideja. Vjerujem da je Euro model investicija. Glasao sam za veći standard građana, bez obzira što će privrednici imati veći trošak…Euro model će značiti od 700 miliona do milijardu novca na tržištu koji će, ukazuje, ići u trgovinu, proizvodnju, turizam.“

Privredno društvo u kojem je potpredsjednik Vlade vlasnik kapitala od 100% (uz odgovorno i ovlašćeno lice koje je član porodice, da se nesposobni, neznaveni ASK ne kači na podmetanja df pes guvernera) 2024. godine je tavorilo sa prihodima do €100 hilj, ukupnim kapitalom do €30 hilj i ukupnim rashodima za troje zaposlenih od €24 hilj, što upućuje da su zarade obračunate skoro kao minimalne zarade.

Naredne 2025e, navedeno privredno društvo je uvećalo osnovna sredstva za zemljište ili objekte od €170 hilj, kao i nekretninu za izdavanje od 80 hilj. I to ne iz dugoročnih nego kratkoročnih izvora sredstava (€150 hilj duga kod kreditnih institucija), uz dug dobavljačima preko €200 hilj.

Prihodi su realizovani na nivou od €283 hilj (dok su 2024 bili €105 hilj) a ukupni rashodi za zarade petoro zaposlenih su bili €54 hilj ili €900 bruto po zaposlenom. Dobit je sa €5 hilj (2024) iskazana na nivou od €123 hilj (2025).

Onda je poklon zaposlenima u stilu “ulaganja naredne godine od €45 hilj“ u zaposlene logični poslovni plan, koji nema dodirne veze sa ES3 dogodovštinama. Vlasnik kapitala je u prethodnom periodu zakinuo svoje zaposlene, preko odlučivanja menadžmenta, i to se sad ukupnoj crnogorskoj javnosti treba da predstavi kao “nemojte se plašiti novih ideja“. Mada bi, da PU ima kapacitet da se bavi mikro preduzećima, pod hitno neko morao da provjeri da li je sve oko poreskih prinadležnosti saglasno regulatornom okviru.

Laicima je vidljivo da je pozadinski potpredsjedniku Vlade u podjeli “malo ja tebi malo ti meni“ (“quid pro quo“), udijeljen dio litijaškog kolača saradnje sa telekomunikacionim/ energetskim/ željezničkim kompanijama. Tako je nenaporno praviti profit, ali to nisu investicije ni u ljude ni u razvoj. To nije uspjeh za bilo kojeg privrednika koji drži do odgovornosti, uz dužno poštovanje timu ove kompanije.

Lakomost na zarade koje nisu zarađene nego ih udjeljuju Spajić i Đeljošaj, a da nisu ništa izmjerili u ES3, svakim danom gomila dileme kako kod građana-nki, privrede i penzionera, tako i kod lidera državne administracije.

Zato ostaje otvorenim pitanje: zašto ministar ekonomije u ime PES pokušava da uništi crnogorsku ekonomiju, našu zajedničku kuću. Najupitniji stav, oko kojeg se vidljivo smijuljio dok je opčinjavao medijske poslenike željne veličačkih naslova, odnosi se na neodmjereni niz rečenica o milijardi. Toliko sredstava nedostaje ako se ES3 primijeni, što privredi što javnim novcima što lokalnim samoupravama, koje je ovih dana u df-klanjanju Spajiću nedurmitorski obrukao gdin Žugić, a da navodno ne saznamo da je gdin Kovačević nezvanično osporio diskreciono uvećanje zarada za opštinu Nikšić.

Obrazložiti kako će se naredne godine nadomjestiti milijarda nedostajućih sredstava, što ih obavezuju sva dokumenta o radu državne uprave, a da nije visoko-rizično zaduženje, otimačina od privrede ili gaženje crnogorskog budžeta, odgovornost je dvojca Spajkić-Đeljošaj.

Kako je ovo pravda, kad svi ovi podaci i dalje nedostaju?

P.S. Plate u realnom sektoru se ne određuju administrativno. Ne bi trebalo ni u javnom, već se razredima kvalifikacija i koeficijentima složenosti sprovodi konstruktivni razvojni iskorak od bijega od uravnilovke, naše davnašnje ali i tekuće boljke, koja je u prethodnih sedam godina dobila klerikalno-boljševičku suštinu.

Sindikati se bore da se radom zaradi plata. To nije slučaj u Crnoj Gori. Rad u definiciji crnogorskih sindikalija je nepotreban i nije obavezan. Udjeljivanja zarade po regulatornom tragu nepravde koja se zove “doakasmo im“ je najnehumaniji postupak, koji je društveno, etički i moralno dalek kako od ekonomije, tako od razvoja i od odgovornosti prema novim generacijama.

Minimalna zarada ne predstavlja ekonomsku kategoriju na osnovu koje se postavlja nacionalna ekonomija. PES je od 2022e uz svoje novinarske dike loše obrađivao naučni rad nobelovca Davida Card-a, o tome da se na tržištima Nju Džersija i Pensilvanije (dvije savezne države SAD) uvećanjem minimalne zarade u određenim slučajevima ne ostvaruje gubitak radnih mjesta. Ali, da li se bilo ko, ko je neuspješno pročitao premise prof Card-a (ako je uopšte pročitao), upoznao sa tržištima rada ove dvije savezne države, da bi se za bilo koji osim za uslužni sektor pripreme hrane mogao načelno uporediti sa crnogorskom ekonomijom. Naravno da nije.

Da li se tobožnje reforme rade da se svi taksisti i kozmetičarke partijski uposle na državnim jaslama, a svi osnovnoškolci nagrade kao da žive u Luksemburgu, Njemačkoj, Holandiji, Irskoj i Francuskoj, a pomalo i Španiji, Portugalu, Hrvatskoj i Grčkoj. Ali ovo su zarade na 15 časova radni dan, a ne za partijsko DF PES kmerići uhljebljenje i sindikalnu namjeru uvećanja i nagrađivanja nerada u zemlji. Onda to nema veze sa povratkom dijaspore.

Dok mi ostali moramo biti konobari, čistačice i geronto-domaćice (nemamo knjižice partije), što su visoko časni poslovi, da ne bude zabune trovača preko mreža. Međutim, moj san je bio da budem korisna ekonomiji i zajednici, u kojoj su nas roditelji podigli. Učila sam i u tom učenju sticala mnoge vještine. Ni jedna neutemeljena politička agenda ne smije da umanji ljudsko i strukovno pravo da sebe realizujem kao odgovornu jedinku zajednice, jer poštujem rad, ozbiljnost u radu i potrebu realizacije rezultata rada. Sve su ovo elementi životne egzistencije koja poštuje svoj dom, svoju državu, crnogorsku ekonomiju kao našu zajedničku kuću. Zarada se određuje u ugovornom odnosu sa poslodavcem a ne od strane Spajića/ Krvavca/ Đeljošaja (Kekovića/ Zarubice) zbog njihovih političkih ambicija, koje sad već mogu da vode razarajućim posljedicama u ekonomiji i zajednici.

A penzioneri, neka počinu i ne brinu. Udijeliće im €200 umjesto €100, i eto idila za bilborde i birače…

Radio Skala