Zatvoreni Balkan

Piše: Željko Rutović

“Mislio sam baš to što sam napisao”, izgovoriće Milovan Đilas pred sudom te daleke 1955. koji će ga tada osuditi na tri godine zatvora. A napisao je da treba uvesti višepartijski sistem. Pitanje, šta si mislio kad si to napisao, postavljeno mu je zbog drugih”grijehova” još tri puta na kasnijim suđenjima, da bi svaki put  i odgovor i kazna bili isti. Sve ostalo i naknadno biće dio istorije koja će zboriti i tumačiti pravo na odbranu slobode, riječi, ličnosti i dostojanstva.

Taj njegov stav, vrijednosni ontički iskaz mnogima će postati svjetionik pravdoljublja, časti i antičke heroike za čiju cijenu, kaznu, trpljenje, iskušenje Đilas ne pitaše.

Znameniti pjesnik Brana Petrovic ovim povodom kazaće “i ja bih tako postupio samo da nijesam kukavica”. Tek i prije i poslije Đilasa riječ bijaše čovjekov karakter, vrijednost, pouzdanost, oslonac, naklon i naslon…Vrle riječi održaše probu svekolikog vremena, duha i progresa civilizacije, ne manje postojanosti i principa ličnosti koje se znamenitima pamte, prepričavaju i u uzoru utemeljuju.

One druge-prevrtljive, neistinite, nepouzdane, bilježiće se, ako i uopšte, tek kao socijalno-etička patologija nedoraslosti vremenu i izazovima u njemu. A izazov, i riječ i istina i laž, jedino i samo su u čovjeku. Bilo kakva da su  vremena i ovakva i onakva, tek svaki čovjek ima svoje parče u njemu, pa kako ga iza sebe ostavi.

Izvijestiše ovdašnji mediji da je” Predsjednik Vlade Crne Gore u istom danu, u kratkom intervalu zvanično iznio dva različita stava o regionalnoj inicijativi” Otvoreni Balkan”. Nevezano kom se vrijednosnom polu pojedinačno priklanjali ili ne, tek na ovom (i ne samo) primjeru ostaje porazna činjenica koja politiku svodi na banalizam sitnošičardžijskog interesa a suštinski konvertitstva i javne neodgovornosti gdje riječ ne znači nista.

Nije malo primjera od 30. avgusta 2020.  pa do danas koji porazno svjedoče da je  etička paradigma Đilasovog javnog i jasnog stava, nažalost za mnoge domaće političare nepročitana i nikad shvaćena literatura.

Za apostolsku vlast po mjeri im vjerujućeg svjetonazora, riječ bi, između ostalog morala biti sveta dužnost i istina koja se svako malo ne dovodi  u pitanje.

Riječ bi morala i trebala nadrasti politikantsko konvertitstvo jedne izjave i jednog mandata, i političkog i zivotnog.

Tek, na razapetim polovima za i protiv Otvorenog Balkana i EU od koje nas po riječima premijera dijele tek mjeseci, kazali bi da je javno etičko-estetska, duhovno, političko-kulturološka i demagoško-populistička paradigma svetosavsko-apostolske vlasti sadržajem, vrijednostima, metodom i porukama ipak najbliža Zatvorenom Balkanu.