Zavičaj mu stao u oko i ne izlazi ni kroz suzu, pjevao je Milan S. Kosović, ali je ipak put pronašao kroz stih, da izađe i da ga zakuje za dušu svoju i našu, za morske vene i beogradske bjeline, za bokeška buđenja i snove ispod kušina, đe god da se budi i zaspijeva.
Zaspao je pjesnik da se ne probudi sa Bokeškim buđenjima ovoga proljeća.
Pun fagot tradicije kuće koja još nosi broj u kamenom vezu ljućanskih starih dvorova, sa đardinima i pižulima, bogumilom i ružmarinom, za dobrodošlicu na kapiji i đeneprom u pitaru, kad se iz Beograda doma vraća.
Dom istinski i onaj u srcu bila je njegova Boka.
S jeseni, ovaj navigator poetskog mora i ljekovite riječi najradije je stizao u svoju Boku. Da je pjesmom umije , da vrtove zalije, pontu da ofrega, škura opitura, oltare da pomiluje i da se Svetom Đorđu iznad Orahovca pomoli za oproštenje grijehova naših.
Zašto po pravilu s jeseni ?
Poetski je to stađun, odgovor je. Jer tada cvate setembrin, a svila od arije sjenu, sjeti daje.
Kada je pozlaćen rub zaliva, Milan Kosović je u ramovima od starog zlata, odakle mu pripovijedaju preci, pomorski kapetani i kapetanice, baba Mare i otac Slobodan, koji je životnim vaporom dospio u neke druge vode, da ljekove bolnima spravlja.
Setembrin Milanu iz đardina na Krstov dan miriše, kada slavne dobrotske kapetanske kuće okupljaju prijatelje, pa sa voskom slavske svijeće kaplje vrijeme bosiokom okićeno, narančom mirisno.
Vrijeme soli i nevera, bonace, sidrišta i zorišta , jarbola i busola, riba, gurli, kiša i žege.Vremena ljudi, poeta, umjetnika, susreta, spletenih zora u akordima gitare , sastanaka i rastanaka.
Čuvao je naš Milan golubove kotorske koje je pjesmom zavještao i poručio da nijesu na prodaju a mačke s Ljute u veliki grad nosio da vonjaju na zavičajne sumrake, koje je pjesmom dozivao.
Tiha sjeta u doživljaju dvije daljine punila mu je pero dobrom molitvom preko ozvjezdane Zvjezdare , prađedovskog zavještanja po majčinim korjenima.
Njegove i naše Danke.U njenim se očima ogledao a prije sna tražio zvijezdu Danicu njenog imena i punio valiže burom za nova putovanja na kojima će se sresti sa svojim prijateljima, da ih pjesmom čuva.
Bard od ljude navigavao je i bez brodova. Barketa na vesla ostala je njegov literalni suvenir a blagoslov njegove poezije je u palate i konobe, bistijerne i skaline, hortenzije, oleandre i pinije, na verande, u počule i ferale, blagoslov za majčinu ruku i zavjetu prađedovskom.
Patilo je u njemu srce čovjeka, ljudskog gorostasa, humaniste. I nije moglo više. Ne razumijevajući život onako kako je on to činio, shvatajući smrt u nekim trenucima više kao izbavljenje, danas tuguje njegova Ljuta, Boka Kotorska, Kotor i prijatelji, od kojih neki poput rođene braće i sestara.
Ovdje se sanja otvorenih očiju , poručio je pjesnik koji je htio da živi sva bokeška buđenja .
I živi ih, Milane naš tamo, gore!
Stihom i suzom, smijehom i snom, slikom i samoćom, svakom stopom tvoje Boke da ti vječni san lakši bude.
Tvoj Radio Skala
Dar od boga je sto nas je spojio da budemo prijatelji, hvala ti za godine smeha i svega sto smo preziveli skupa. ulica Kraljice Natalije je tako pusta i tuzna ne prolazim vise njom.
Koliko smo se s Tobom smejali dragi moj Milane, najbolji druze i najiskreniji kolega. Koliko si nam zivote ulepsavao sa tvojim iskrenim posalicama i vragolijama. To znas Ti i znamo mi. Ne, takvi ljudi ne umiru uvek su tu u nasim srcima i u nasim dusama. Pocivaj u miru Milane tvoja Hristovka ce te se uvek rado secati!!!
Tek sada stugoh da pročitam ovaj divni tekst…
Šta reći, a da knedla ne stane u grlu, da suza iz oka ne krene…
Šta reći osim:
Neka su mu svetli putevi nebeski, i neka duša njegova u spokoju počiva.
Mirno nebesko more i večna bonaca…
Dragom Milanu, divnom ljudskom bicu poslednji pozdrav i hvala za svaki zajednicki trenutak, obasjan toplinom njegove duše. Vama, dragi prijatelji iz radija Skala puno hvala na svim vašim dirljivim i istinitim recima o našem Milanu, koji nad je tako rano napustio.
Poslednji pozdrav drugu, prvoj ljubavi. Iz škole.
Ne upoznah ga, u stvari, jer mali smo bili tada. A sad shvatam da imamo veliki propust što nismo imali prilike da se družimo, da iskoristimo drugu šansu koju nam je život dao, jer malo je LJUDI pravih, a Milan to jeste bio. I prerano otišao na bolje mesto od ovog, svi se nadamo.
Počivaj u miru
Tuga je na tvoju Ljutu.
Počivaj dobra dušo.
jao da li je moguće?
Onakva raskoš od ljudine.
Porodici iskreno saučešće a Milanu pokoj duši
Tuga
Duša od ČOVJEKA
Neka ti je laka zemlja dragi naš Mikane.
Tvoja Ljuta osta bez duše.
Koliko si samo leandera usadio.
Adio dobri čovječe
Nemam riječi.
….za tugu treba tišine
Mili naš,
Uvek ćeš nas sećati na jedno istinsko prijateljstvo.
Duša ti carovala.
Tvoja Boka baš žali i more je u suzama.
Počivaj u miru divna dušo
Anđeli da su ti na pomoć
Milane divni .
Što je ovo.
Istina .
Strašna
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].