Vraća li se Britanija na evropski put? “To će biti EU članstvo 2.0”

U luksuznoj dvorani Lancaster Housea u Londonu, pod raskošnim stubištem inspiriranim Versajom i na mjestu gdje je nekada Šopen svirao kraljici Viktoriji, okupili su se ovoga mjeseca najviši britanski i evopski zvaničnici.

Na dnevnom redu bila su pitanja rata u Ukrajini, sigurnosti Europe i – po prvi put od Brexita – pripreme za britansko-evropski summit koji će se održati 19. maja, piše Index.

Britanski ministar vanjskih poslova Dejvid Lemi nazvao je sastanak važnim trenutkom, a samit sledeće sedmice opisuje se kao početak nove faze odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a. Premijer Kir Starmer tada će ugostiti čelnike evropskih institucija i najaviti novu “strategijsku saradnju”.

Nego, što to zapravo znači za Veliku Britaniju? Je li riječ o povratku EU-u na mala vrata ili o pokušaju da se Brexit učini funkcionalnijim?

Bezbjednosno partnerstvo kao glavna tema

U središtu razgovora je bezbjednosni sporazum s EU-om, koji se razmatra još od 2020., ali nikada nije zaključen. Evropska šefica diplomatije Kaja Kalas poručila je da su prošli problemi iza njih i da je saradnja nužna zbog globalnih prijetnji.

“Moramo ići naprijed s ovim partnerstvom”, rekla je Kalas.

Britanska vlada tvrdi da partnerstvo neće ugroziti NATO, nego ga nadopuniti – posebno u područjima poput energetske sigurnosti, migracija i suzbijanja kriminala. Predviđa se i da bi britanske kompanije mogle imati koristi. Na primjer, ako Ujedinjeno Kraljevstvo bude dio evropskog programa SAFE, otvoriće im se pristup sredstvima od 150 milijardi eura za sigurnosne projekte.

Mogu li se ponovno ukloniti granične kontrole?

U Velikoj Britaniji raste i interes za tzv. veterinarski sporazum koji bi uklonio dio graničnih kontrola na prehrambene proizvode. Ministar Nik Tomas -Sajmonds  kaže da je cilj smanjiti cijene hrane, što je obećano u izbornom programu Laburista.

Preduzetnica Džulijen Ponan, čija kompanija izvozi veganske grickalice, kaže da joj birokratija sprječava prodaju u EU: “Jedna je zaposlenica čak morala nositi uzorke u koferu kako ih ne bi zadržali na granici.”

No takav bi sporazum značio da se Ujedinjeno Kraljevstvo mora uskladiti s evropskim pravilima o hrani – i time ponovno podvrgne nadzoru evropskih sudova. Konzervativci to nazivaju “summitom predaje”, a stranka Reform UK tvrdi da se Britanija ponovno “prodaje” Evropi.

Stari konflikti i nova saradnja

Iako vlada tvrdi da se ne vraća ni carinskoj uniji, ni jedinstvenom tržištu, ni slobodi kretanja, protivnici Kira Starmera strahuju da su ovi koraci uvod u “EU članstvo 2.0”.

Neki ipak smatraju da Britanija ne iskorištava dovoljno prilika. Liberalne demokrate pozivaju na dublju trgovinsku saradnju i kažu da britanske kompanije “pucaju od frustracije” jer ne mogu lakše poslovati s EU-om.

Sljedeće godine istječe sporazum koji dopušta europskim brodovima ribolov u britanskim vodama. EU želi produljenje, a britanski pregovarači bi to mogli iskoristiti kao polugu za druge ustupke – poput bezbjednosnog sporazuma.

Međutim, Velika Britanija i dalje zavisi od evropskih tržišta za izvoz ribe, što Briselu daje pregovaračku prednost. Pregovori će, očekivano, biti teški.

Pragmatična saradnja

Sve više se spominje i mogućnost uvođenja programa za razmjenu mladih, koji bi omogućio građanima do 30 godina da žive i rade s obje strane Lamanša. Iako je vlada dugo tvrdila da takvi planovi ne postoje, sada se ton mijenja. Planirani program bio bi strogo kontroliran i ne bi uključivao slobodu kretanja.

Laburistička vlada poručuje da će saradnja s EU-om biti pragmatična, usmjerena na ono što koristi građanima – a ne na ideološka prepucavanja.

Profesorica Paula Surridge s britanskog univerziteta u Bristolu smatra da većinu glasača ne brine legalna imigracija, već ilegalni prelasci, poput onih malim čamcima preko Lamanša.

“Većina ljudi nema ništa protiv da mladi dolaze raditi ili studirati”, rekla je. Premijer Starmer poručuje da Britanija neće ponovno pristupiti carinskoj uniji ili jedinstvenom tržištu. No želi “učiniti Brexit funkcionalnim” i izgraditi “ambiciozan odnos s evropskim partnerima”.

Za jedne je to prodaja suvereniteta, za druge pametan zaokret. A samit u Londonu možda neće ući u istoriju poput Vaterloa– ali bi ipak mogao označiti novi smjer britanske politike prema Evropi.
Pobjeda