Vokalima mora i sevdaha na kotorskoj Pjaci od kina

Ibrica Jusić

razgovor sa Ibricom

… Na skaline ispred dvora bilo ljeti ili zimi zasigurno se srijeće Ibrica Jusić, a na Pjaci od kina u Kotoru sinoć je pjevao i milovao dušu stihovima, vokalima mora i sevdahom čovjek sa gitarom i sa kučkom.

Koncerti u Kotoru, do sada četvrti ili peti put, i izvanredna saradnja sa kotorskim Kulturnim centrom postala je tradicija, kazao je za Skala radio Ibrica Jusić, popularni kantautor.

Do sada smo radili na Trgu Sv. Tripuna, međutim i u Kotoru je isti problem kao i u Dubrovniku da se stolovi ugostiteljskih objekata šire, da se grad uzurpira, ali na sreću postoji jedan ovako lijep prostor na pjaci ispred kina.

Tu je upravo bila intimnija atmosfera i onako kako treba, priča Jusić i dodaje da je specijalista za otkrivanje novih prostora.

Na našu konstataciju da je on i njegova muzika za kamerne i kamene prirodne pozornice, umjetnik je odgovorio da toliko i nije bitan prostor koliko ono što čovjek unosi u prostor, a to je energija, emocija, poezija.

Jusić na scenu dovodi neizbježnog prijatelja, ovoga puta svoju kako nam je kazao četvrtu ljubav i priču koja se zove Bond, ili Džems Bond, po Bosanski Đemso, belgijski ovčar koji je bio njegova davnašnja želja prije 40 godina kada je boravio u Francuskoj.

Umjetnik i njegov pas su slika i suvenir, pa smo Jusića pitali koliko su oni muzikalni i na koji način su vaspitani da tokom koncerta sve vrijeme budu mirni.

“Moj pas nakon dva sata boravka na scenu tačno kod posljednjih pjesama zna da je kraj. Tada se  počne protezati, kao i on se poklanja publici. To je zato što ja svoje pse odgajam, a ne dresiram. I kad se popnem na scenu samo mu kažem sad radimo, to je naša šifra i tako bude do kraja“, priča Jusić.

Muzika i poezija je i ljubav prema psima, a o čemu Jusić razmišlja kao novom ili starom novom.

Na ovo pitanje kazao je da je odsanjao jedan san, jer je prije mjesec izašao novi nosač zvuka koji se zove “Harlekino”, po jednoj šansoni koju je uradio za Zagreb šanson fest prije dvije godine.

“Time je odsanjan jedan san, jer su tu pjesme koje su na neki način obilježile moj život koje pjevam cijeli život a sa druge strane sam odao omaž mojim prijateljima kojih na žalost više nema, a to su Zdenko Runjić,Ivica Percl, Đorđe Novković, a ovih dana nas je i Arsen napustio“, navodi Jusić.

Od svih njih na novom albumu su po dvije pjesme, tu si i dvije predivne italijanske  kacone i dvije francuske šansone kao i par Jusićevinh ranijih stvari koje nijesu bile snimljene.

Album svi hvale, jer se oslobodio svih instrumenata bubnjeva i galame, zatvorio se u studio sa svojim prijateljima producentom Ervinom Stanićem, vrsnim džezistom i dobro se zabavljli.

Od dobre improvizacije izašao je dobar album u kome je muzička pratnja samo gitara, girata, violina, harmonika i mandolina.

Koliko je nježnog uha za pravu muziku daleko od buke i  nekog novog  zvuka, za škripu žice klasične gitare pitali smo Jusića.

Najbolji odgovor je  kada se traži karta više na mojim koncertima, baš poput ovog u Kotoru, odgovorio nam je.

“Ja sam svoju 51 sezonu ove godine završio na mojim skalinima i nakon toliko vremena nije baš lako ostati normalan. Ali kada nešto volite i kada se ovo što radite osjeća kao misija i Božji poklon koji se zove talenat ali i zadaća da ga dijelim sa ljudima koji me žele slušati i gledati, onda ništa nije teško“, rekao je Jusić u razgovoru za Skala radio.