Uskrs – najveći i najvažniji hrišćanski praznik

Uskrs je najveći i najvažniji hrišćanski praznik.

Njime hrišćani slave jednu od centralnih dogmi vjere, Isusovo uskrsnuće.

Uskrs pada u nedjelju, međutim praznik traje duže, jer pripreme i obilježavanje Uskrsa počinju još u četvrtak uveče večernjom misom.

Pripreme za Uskrs i u zapadnom i u istočnom hrišćanstvu počinju korizmom.

Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica (Velika sedmica), koja uključuje Veliki četvrtak, petak i subotu prije uskršnje nedjelje, što čini sveto trodnevlje.

Prema hrišćanskom vjerovanju Isus Hrist je osuđen u četvrtak, razapet na krst u petak, a u nedjelju je uskrsnuo.

Na Veliki četvrtak nema dnevnih misa, nego jedna večernja misa.

Ta večernja misa u četvrtak vuče korijenje još od jevrejskog načina računanja praznika, kod kojih su se veliki praznici počinjali slaviti veče ranije.

Potom slijedi Veliki petak, a onda Velika subota koja prolazi u šutnji crkve, da bi uveče uslijedilo Uskršnje bdijenje.

Uskrs se slavi u nedjelju koja slijedi nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne ravnodnevnice.

Zbog toga Uskrs može biti na bilo koji datum između 21. marta i 25. aprila.

Simbol Uskrsa je jaje, koje predstavlja rađanje.

* * *

Uskršnju čestitku vjernicima uputio je biskup kotorski monsinjor Ilija Janjić.

– Činjenica Kristova Uskrsnuća je stvarnost koja je prije 2.000 godina ohrabrila Isusove sljedbenike, apostole, ali je ujedno i zadivila Isusove protivnike, kojima se nije ostvario njihov plan udaljavanja Isusa s razapinjanjem na križ. “Kada stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa primijetiše potres, silno se prestrašiše te rekoše: Zaista ovaj bijaše Sin Božji” (Mt 27, 54). O Kristovu Uskrsnuću Evanđelja izvještavaju: “Po suboti, u svanuće prvoga dana tjedna, dođoše Marija iz Magdale i druga Marija pogledati grob…anđeo reče ženama: Ne bojte se! Znam da tražite Isusa raspetoga. Nije ovdje, jer uskrsnu kako je rekao” (Mt 28, 1. 5-6). Marko kaže: “Potom se ukaza Jedanaestorici dok su bili za stolom, te prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što nijesu povjerovali onima koji ga bijahu vidjeli poslije njegova uskrsnuća” (Mk 16, 14). Isus se ukazuje dvojici učenika koji su se vraćali u Emaus. Dok je bio s njima za stolom, uze kruh, izreče slavu i hvalu, razlomi kruh i dade im da jedu. Njima su se otvorile oči te su ga prepoznali. U isti su se čas odlučili vratiti u Jeruzalem gdje su našli okupljenu Jedanaestoricu i s njima podijelili vijest: “Zaista je Gospodin uskrsnuo!” (Ups. Lk 24, 30-34). Ivan u svom Evanđelju govorom o nevjernom Tomi donosi: “Isus reče: Toma, pruži prst svoj ovamo, pogledaj ruke moje. Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran”. (Usp. Iv 20, 27)

Pavao, taj neumorni izlagač istine o Kristovu Uskrsnuću kaže: “Vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo” (1 So 4, 14). “Ako li Krist nije uskrišen, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera. Ako smo se u ovome životu samo uzdali u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi” (1 Kor 15, 14. 19). “On bi predan zbog naših grijeha i uskrsnu radi našeg opravdanja” (Rim 5, 25). “Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim Dvanaestorici, potom se ukaza braći kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije kao nedonoščetu ukaza se i meni” (1 Kor 15, 3-8). Na kraju ovih izvještaja o Kristovu uskrsnuću ponovit ću još jednom Pavlovu rečenicu, što se ponavlja svake godine za blagdan Uskrsa: “Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo” (1 Kor 15, 17).

Ove sam godine htio u Uskrsnoj poslanici dati akcent na izvještaje Svetoga pisma o stvarnosti Kristova uskrsnuća. Ta stvarnost je postala velika potpora apostolima i njihovim učenicima. Vjera u Kristovo uskrsnuće još će više biti učvršćeno nakon dolaska Duha Svetoga. Tada će nastati nova Kristova zajednica više od tri tisuće ljudi, rodit će se Crkva koja će biti spremna na razne zapreke pri njenom širenju u svijetu. Snagom Kristova uskrsnuća – Crkva će biti spremna za život u katakombama, za život progonstva, za svjedočenje krvlju, jer krv kršćana postaje sjeme novih kršćana.

Crkva se kroz stoljeća nije odrekla svoje vlastite prepoznatljivosti svjedočenja za uskrslog Krista. Sve do naših dana imamo tolikih mučenika koji život daju za ime Isusovo. Moramo sebi priznati da jedino svjedočenjem Evanđelja Isusa Krista moći ćemo utvrđivati osobnu vjeru i druge oduševljavati za Krista i za njegovu Crkvu.

Nemojmo dopustiti da oslabi naša vjera poradi onih koji su poput Jude pali i pogazili svoje poslanje. Svako je kovač svoje sreće, apostoli nijesu krenuli za Judom, nego za Kristom Raspetim, neustrašivo svjedočeći da su Križem Kristovim ojačani na putu do pobjede pa i onda kad bi tu pobjedu morali zapečatiti vlastitom krvlju. Istinskom je apostolu uskrsli Krist jedini ponos i jedini život.

Draga braćo i sestre, s neoslabljenim žarom i mi danas, na ovim prostorima u darovanom vremenu budimo istinski svjedoci vjere u Krista uskrsloga, vjere u njegovu Crkvu, koju ni vrata paklena neće nadvladati.

U tom žaru duha želim vam sretan Uskrs uz Kristov blagoslov: Mir vama! – poručuje u Uskršnjoj čestitki monsinjor Ilija Janjić.