Moram da kažem javnosti Crne Gore da sam istinski zabrinuta za predsjednika naše zemlje Jakova Milatovića, koji maltene od početka svog mandata pokušava da sa svojim skromnim ovlašćenjima i još skromnijim vještinama glumi nešto što nije, saopštila je predsjednica Ustavnog Odbora Skupštine Crne Gore Jelena Božović, koja je reagovala na izjavu predsjednika države da je Skupština neodgovorna u predlaganju kandidata za sudije Ustavnog suda.
“Tako je i jutros ponovo, nakon kraće pauze, ušao u komičnu ulogu oca nacije koji prokazuje i pronalazi krivce, pa se zaboga sada Crna Gora, zbog toga što Skupština nije bunar želja Jakova Milatovića, nalazi, kako on to kaže „u produženoj Ustavnoj krizi“. Jedino što je trenutno u krizi je politička karijera usputnog predsjednika Jakova Milatovića, koji je tu gdje jeste dominantno zbog podrške naše koalicije i zbog toga što su ljudi na predsjedničkim izborima glasali protiv Mila Đukanovića, a ne za dežurnog Кalimera, koji svako malo viče „nepravda, nepravda“”, smatra Božović.
Tome u prilog, dodaje, najbolje govore i rezultati podgoričkih izbora, gdje je lista sa njegovim imenom i prezimenom uzela itekako skroman broj glasova, uprkos koalicionom nastupu sa jednom etabliranom parlamentarnom strankom.
“Da budem lična – lista sa mojim imenom u Beranama je procentualno osvojila više glasova nego njegova sa imenom i prezimenom u Glavnom gradu koji ima gotovo 20 puta više stanovnika i birača. Tako da, neka se predsjednik Milatović okane Skupštine i posveti sopstvenim obavezama. Ova Skupština će završiti sve svoje obaveze, a to svakako nije da bude igralište za njegove neutemeljene primjedbe”, kaže Božović.
Standard
Lični stav
Sluđivanje naroda kao državna strategija
Dok Beogradom tutnje protesti, sve više ljudi shvata gorku istinu – da su navodni sukobi vlasti i opozicije često samo predstava za mase. Režim i njegova takozvana opozicija, uz pomoć medija koje navodno kritikuju, sinhronizovano rade na sluđivanju naroda. Cilj je jasan: skrenuti pažnju sa suštinskih problema i zadržati status kvo, dok se u pozadini odvija sistemska pljačka zemlje.
Institucije su odavno pretvorene u instrumente stranih interesa i domaćih parazita. Deo BIA, koja bi po definiciji trebala da štiti suverenitet zemlje, sve je više samo produžena ruka međunarodnih obaveštajnih struktura – u sprezi sa delom hrvatske SOA i delom bosansko-hercegovačke obaveštajne službe pod patronatom stranih ob.službi. Ta saradnja nije u funkciji regionalne bezbednosti, već u zaštiti regionalnog kriminalno-političkog kartela poznatog kao Balkanski klan, u kojem učestvuju i bivši NATO funkcioneri, EU činovnici i domaći tajkuni.
Interes stranog krupnog kapitala za prirodnim bogatstvima Srbije – litijum, voda, plodno zemljište, šume – poklapa se sa interesima domaće oligarhije: profit po svaku cenu, pa i po cenu nacionalnog poniženja. Njihov zajednički cilj jeste potiskivanje radničke klase u još dublju bedu, kroz politički diktat iz Brisela i ekonomski teror iz Vašingtona pod vođstvom neoliberala tzv demokrata . Za Trampa i republikance ćemo videti . Ohrabrujuće je što je po nekim vestima odloženo rušenje generalštaba .
Ulazak u Evropsku uniju – koja se raspada pod teretom sopstvenih protivrečnosti – ovde se predstavlja kao „istorijska šansa“, iako je jasno da se radi o predaji suvereniteta. Saradnja sa NATO paktom, koji je već bombardovao ovu zemlju, prodaje se kao „put u stabilnost“, dok se narod gura u nove sukobe zarad tuđih interesa.
Institucionalna kriminalizacija od 2000. godine, a naročito u poslednjih 13 godina, dovela je do toga da se zakoni sprovode selektivno, po političkom i klasnom nahođenju. Mešaju se zakoni Republike Srbije i direktive EU koje u našem pravnom poretku nemaju osnovu, osim ako ih ne nameću oni koji smatraju da Srbija više nije ni republika ni država, već obična kolonija.
Ovo nije samo izdaja – ovo je okupacija pod drugim imenom. Otpor se ne gradi tako što se bira između dve frakcije istog problema, već tako što se narod organizuje van i uprkos sistemu. Neće nas spasti ni izbori, ni poglavlja, ni strane ambasade. Samo klasna svest, solidarnost i borba odozdo mogu razbiti ovu lažnu dilemu između režima i opozicije.
U ime naroda – služimo narodu !
Nije samo kokarda, tu je i posvađana mrnarica iz 809, tompsonovci, klečavci, ušani tupsonitirani i gradska reakcija, da ne zborimo o mantijašima, pun kufer kerefeka .
Hrvatska, nazalost, nije demokratska drzava
Obicno se smatra kako nije red da oporbeni politcari kritiziraju svoju zemlju u inozemstvu. To vrijedi samo za demokratske zemlje u kojima oporba ima mogucnost da se posve ravnopravno natjece sa strankom na vlasti. Hrvatska, nazalost, nije takva zemlja. Sjetimo se samo kako su skrojene izborne jedinice i kakav je popis glasaca, kako se namjestaju izbori, te kako su zarobljene institucije, koje bi trebale biti samostalne. Zato je u Hrvatskoj opravdano i potrebno politicku borbu internacionalizirati, pogotovo ako sutrasnji dernek, s kojim se Vlada identificirala, prevrsi svaku mjeru. Ako, na primjer, Thompson zaurla ZD, a publika jednako glasno uzvrati: Spremni!, onda je duznost oporbe, svakom tko zeli znati, objasiti sto takav poklic znaci i na sto asocira. U protivnom ne radi svoj posao.
Za njega znamo koliko peza.
A ko si ti osim četnička kokarda?
Prošao je i taj dugi dan, kada svi računi i reakcije prođu rok potreban za pohranu u mozgu i kada “krčmar” isprinta račun, koji treba platiti, imat ćemo novu poziciju Hrvatske.
Euforija će splasnuti sama od sebe kada se svi oni koji su poneseni masom vrate u svoje živote u koji nisu nimalo bajkoviti, a kako pojedinci ne uspijevaju biti u ničemu posebni.
Kada rekapituliramo živote, zaposlen građanin grada Zagreba, s oko prosjeka plaće, koliko je stekao sebi i svojoj porodici, toliko je dao državi i gradu u kojem živi.
Čovjek star 70 godina, ako nije varao državu na način muljanja s prebivalištem , boravištem, poreznim olakšicama, već je porez plaćao tamo gdje ga je i zaradio, platio je otprilike 500 rata poreza,.prireza, plaćao je PDV, ili porez na promet, otprilike 65 % za porezna davanja i oko 10 % na režije. uz posebno financiranu svu infrastrukturu za potrebe grada, države u raznim naknadama za dozvole.
Ako je za sebe zaradio, za 40 godina 500 000 eura, toliko je isto od svoje brutto – neto, zarade, dao državi i gradu u kojem živi
Kuću kakvu ima njegova porodica, ako dvoje iz porodice rade, takve dvije, zaradili su za državu, društvo u cjelini.
I tako dođe dan da mu ljudi koji žive u drugoj državi zapjevaju ispod prozora:
” baci bombu goni bandu”., a organizatori tvrde da je to dokaz vjere u Boga i domoljublja.
Danas u Hrvatskoj, mirovinu iz NOB prima 3134 osobe, od tog broja 484 su muškarci, ostalo su žene u obiteljskoj mirovini, koje možda nisu ni bile žive kad se rat vodio.
Mirovine u prosjeku imaju 29 godina i 9 mjeseci staža u prosjeku iznose 576, 95 eura, što je manje od prosječne mirovine po Plenkovićevom izračunu, a više od stvarnog prosjeka svih mirovina Hrvatskoj.
Hrvatska država za te godine rada u prosjeku isplaćuje 400 eura mirovine.
Iz zog računa se jasno vidi da je puno teže zaraditi za život, generaciji koja je sad pred mirovinom, nego je bilo onima prije domovinskog rata.
Banda kojoj treba baciti bombu i natjerati iz Zagreba, većinom je za svoju stan i kuću , otplatila i kamate bankama koliko vrijedi stan ili kuća.
Ova vlast donijela je i zakon po kojem susjed, susjeda, u istoj zgradi, smije prijaviti policiji, ako je malo jače “zaružio” u svom stanu, ali nije donijela zakon po kojem, nitko nema nikog pravo tjerati iz njegove domovine, ako je svojoj domovini dao duplo više, nego je sebi i svojoj djeci priskrbio, a nikada nije imao prijavu da svojim ponašanjem zagorčava život onome s kojim dijeli životnu sredinu.
Ova generacija ljudi koji su u penziji, ili pred penzijom primili su 100 000 izbjeglica iz ratnih područja , plaćali smo ratni porez, plaćali smo krizni porez, da bi se oporavili od rata, krpali proračunske rupe koje su “vrtale” barabe u vlasti, no mi smo sada građani trećeg reda s mirovinama, koje realno manje vrijede, od svih ostalih mirovina iz bivše države.
Građani Hrvatske koji su sve su svoje račune “poplatili”, danas će se tući za plastične flaše koje su posijali, novi, veliki domoljubi, koji nisu bili ni živi, kada se stvarala Hrvatska, niti su ikada živjeli u Hrvatskoj, a bez dva promila u krvi ne funkcioniraju.
Kada mozak kod većine građana procesuira kronologiju događanja , i kada pritisnu aktualni problemi i stignu računi za kartice, utihnuti će i borbene.
Tada Hrvatska mora ugrabiti svoju šansu za promjenu smjera, taj put zasigurno Gospa neće oblijetati dronom na baterije.
Idemo dalje, krčmar sređuje račune, netko će morati platiti.
Hoćemo pravedno!
Dobro jutro!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].