Učimo li se to podaništvu

Piše: Sreten VUJOVIĆ

„Ne slažem se sa tim što govoriš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to slobodno kažeš.“ (citat koji se pripisuje Voltaireu, no ustvari je to parafraza njegovih stavova, koju je napisala Evelyn Beatrice Hall, britanska spisateljica, u svojoj knjizi „The Friends of Voltaire“iz 1906. godine.) Kako gođ bilo pravo na drugačije mišljenje je neprikosnoveno sa civilizacijskog stanovišta.

Mediji su juče objavili hapšenje, mladog dramaturga i kolumniste Danila Marunovića, jednog od najistaknutijih intelektualaca mlađe generacije u Crnoj Gori.

Na stranu to što ga  je  srpska specijalna policija (BIA) saslušavala satima zbog slobodno iznesenog mišljenja, u jednoj od brojnih kolumni blistave visprenosti i analitičnosti! Znamo da takva saslušanja možda ne znače ništa uličnim „četvrtanima“, onima: „đe si, brate, što činiš-ja bezveze, a ti“, ali za jedno umjetnički nadareno i senzibilno biće to je istinski teror! Može to Danilo! Nije strecao ni kao dječak kada su okolo prijetili popovi i grmjeli topovi! Napokon Danilo je proćeran iz Republike Srbije, sa zabranom ulaska na godinu dana, u taj, prostorno najveći zatvor na Balkanu! Siguran sam, da je pisao o bilo kom drugom političaru sa prostora Zapadnog Balkana, da bi ga tamošnje vlasti dočekale  dobronamjerno i bez problema, uvažavajući njegove političke i druge svjetonazore.

Vijest o proćerivanju je morala  šokirati svakog normalnog čovjeka, a mene je lično više šokirala vijest da će predstava ipak biti odigrana pored  doživljenog poniženja i dramaturga i glumaca, koji su sebe stavili u podaničku,  cirkusantsku poziciju. Tim činom je ponižena i država Crna Gora, čiju su zastavu ne tako davno palili oni koji danas hapse Marunovća, a u tom sramnom činu su učestvovali i neki političari današnje parlamentarne većine. Zato ne treba čuditi izostanak reakcije sa odgovarajućih političkih adresa državnoga  vrha, izuzimajući „aport“ komandu ministarke kulture da se planirana predstava ipak odigra! Falilo je samo da, uzgred zbog doživljenog „stresa“, izmasira stopala „ucvijeljenom“ Raju, Ljalju, Ljaljovom Jug-Bogdanu ili nekom podesnom iz te žalosne družine. Zamislimo da se ovđe radilo o crnogorskoj fudbalskoj reprezentaciji, pa neke „dobre čike“ iz BIA naprave „eci-peci-pec“ selekticju: ti možeš ti  ne možeš, a ostatak fudbalera ipak zaigra da  bi „ispalili“ na diktaturu „ćorak“ upozorenja! Koliko neko poniženja treba da doživi pa da shvati da se  „sloboda riječi i umjetnosti“ ne može braniti uveseljavanjem onih koji vas unižavaju i ćeraju iz svoje kuće kao posljednje dritange!

„Večeras igramo za slobodu misli, slobodu govora, slobodu igre…“ kažu  oni koji treba da igraju u predstavi čiji je „otac“ deportovan iz Srbije! Jedan od komentatora ove bruke kaže: „Ne brini, Danilo, zvaće oni tebe opet!“ Nijesam siguran ruga li se to on, ili daje podršku ovom vanredno talentovanom mladiću?

Poređenja radi, estradna umjetnica Severina Vučković je nakon slične neprijatnosti, dala riječ da  ga neće obrtati u Srbiju dok je na vlasti Aleksandar Vučić! Tamo „Moja štikla neće“! Svaka čast  za principijelnost. Po mom skromnom mišljenju, mi smo u „znak upozorenja“ zbog silovanja zdravog razuma, u produženom trajanju, ipak odigrali predstavu da se presamićeni „vožd“ ne bi  naijedio!

Od kada pamtim, pamtim prilično dugo, na svaki nesojluk nama suśedne države,  u odnosu na Crnu Goru, smo govorili: „Nijesu svi Srbi takvi!“ Slažem se! A koja vlast u Srbiji je bila drugačija? Ipak, vlast biraju konkretni građani, isti koji “nijesu takvi”!

U javnosti su po ovom pitanju mišljenja podijeljena i to me raduje, jer da  nije tako, pomislio bih da  nepovratno srljamo u opasno jednoumlje, koje može postaviti  jedino logično pitanje:

Učimo li se to podaništvu ili su  to samo „sjenke“ iznad „crnih brda“?