Učimo li se to podaništvu

14

Piše: Sreten VUJOVIĆ

„Ne slažem se sa tim što govoriš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to slobodno kažeš.“ (citat koji se pripisuje Voltaireu, no ustvari je to parafraza njegovih stavova, koju je napisala Evelyn Beatrice Hall, britanska spisateljica, u svojoj knjizi „The Friends of Voltaire“iz 1906. godine.) Kako gođ bilo pravo na drugačije mišljenje je neprikosnoveno sa civilizacijskog stanovišta.

Mediji su juče objavili hapšenje, mladog dramaturga i kolumniste Danila Marunovića, jednog od najistaknutijih intelektualaca mlađe generacije u Crnoj Gori.

Na stranu to što ga  je  srpska specijalna policija (BIA) saslušavala satima zbog slobodno iznesenog mišljenja, u jednoj od brojnih kolumni blistave visprenosti i analitičnosti! Znamo da takva saslušanja možda ne znače ništa uličnim „četvrtanima“, onima: „đe si, brate, što činiš-ja bezveze, a ti“, ali za jedno umjetnički nadareno i senzibilno biće to je istinski teror! Može to Danilo! Nije strecao ni kao dječak kada su okolo prijetili popovi i grmjeli topovi! Napokon Danilo je proćeran iz Republike Srbije, sa zabranom ulaska na godinu dana, u taj, prostorno najveći zatvor na Balkanu! Siguran sam, da je pisao o bilo kom drugom političaru sa prostora Zapadnog Balkana, da bi ga tamošnje vlasti dočekale  dobronamjerno i bez problema, uvažavajući njegove političke i druge svjetonazore.

Akademik Sreten Vujović FOTO: AVAZ

Vijest o proćerivanju je morala  šokirati svakog normalnog čovjeka, a mene je lično više šokirala vijest da će predstava ipak biti odigrana pored  doživljenog poniženja i dramaturga i glumaca, koji su sebe stavili u podaničku,  cirkusantsku poziciju. Tim činom je ponižena i država Crna Gora, čiju su zastavu ne tako davno palili oni koji danas hapse Marunovća, a u tom sramnom činu su učestvovali i neki političari današnje parlamentarne većine. Zato ne treba čuditi izostanak reakcije sa odgovarajućih političkih adresa državnoga  vrha, izuzimajući „aport“ komandu ministarke kulture da se planirana predstava ipak odigra! Falilo je samo da, uzgred zbog doživljenog „stresa“, izmasira stopala „ucvijeljenom“ Raju, Ljalju, Ljaljovom Jug-Bogdanu ili nekom podesnom iz te žalosne družine. Zamislimo da se ovđe radilo o crnogorskoj fudbalskoj reprezentaciji, pa neke „dobre čike“ iz BIA naprave „eci-peci-pec“ selekticju: ti možeš ti  ne možeš, a ostatak fudbalera ipak zaigra da  bi „ispalili“ na diktaturu „ćorak“ upozorenja! Koliko neko poniženja treba da doživi pa da shvati da se  „sloboda riječi i umjetnosti“ ne može braniti uveseljavanjem onih koji vas unižavaju i ćeraju iz svoje kuće kao posljednje dritange!

„Večeras igramo za slobodu misli, slobodu govora, slobodu igre…“ kažu  oni koji treba da igraju u predstavi čiji je „otac“ deportovan iz Srbije! Jedan od komentatora ove bruke kaže: „Ne brini, Danilo, zvaće oni tebe opet!“ Nijesam siguran ruga li se to on, ili daje podršku ovom vanredno talentovanom mladiću?

Poređenja radi, estradna umjetnica Severina Vučković je nakon slične neprijatnosti, dala riječ da  ga neće obrtati u Srbiju dok je na vlasti Aleksandar Vučić! Tamo „Moja štikla neće“! Svaka čast  za principijelnost. Po mom skromnom mišljenju, mi smo u „znak upozorenja“ zbog silovanja zdravog razuma, u produženom trajanju, ipak odigrali predstavu da se presamićeni „vožd“ ne bi  naijedio!

Od kada pamtim, pamtim prilično dugo, na svaki nesojluk nama suśedne države,  u odnosu na Crnu Goru, smo govorili: „Nijesu svi Srbi takvi!“ Slažem se! A koja vlast u Srbiji je bila drugačija? Ipak, vlast biraju konkretni građani, isti koji “nijesu takvi”!

U javnosti su po ovom pitanju mišljenja podijeljena i to me raduje, jer da  nije tako, pomislio bih da  nepovratno srljamo u opasno jednoumlje, koje može postaviti  jedino logično pitanje:

Učimo li se to podaništvu ili su  to samo „sjenke“ iznad „crnih brda“?

14 COMMENTS

  1. Italijanski kapitalizam
    Rad – Monolog

    Jeste li čuli obećanje o “dobrodošlici onima koji bježe od rata”? U stvarnosti, uredba o protoku iz 2025. odobrava 110.000 sezonskih i 70.720 nesezonskih ulazaka, ali onda ostavlja stotine tisuća stranih radnika da čekaju dozvolu koja nikada ne stigne ili su prisiljeni raditi ilegalno.
    Rezultat je vojska očajnih ljudi spremnih zamijeniti Talijane, sniziti plaće i ušutkati naše pravo da zahtijevamo pristojne uvjete.

    U deset godina, talijanske plaće su se borile, rastući samo za 10,1% od 2019. do 2024., dok je inflacija pojela 21,6% kupovne moći.

    Svi su pogođeni, ali posebno se redoviti rad isplati: umjesto povećanja plaća, na tržište ulazi neredovna radna snaga i prihvaća 400-600 eura mjesečno, bez dozvola, bez prava, pa čak i bez minimalne zaštite od nezgoda.
    Tako sindikat obračuna plaća plače, ugovori se prazne, a velika tišina koja je pala na redovan rad postaje urlik nepravde.

    U međuvremenu, u javnim službama otpuštaju sjekirom. Zakon o proračunu za 2025. nameće 75%-tnu fluktuaciju za učitelje, liječnike i državne službenike, što znači da se neće zamijeniti četvrtina onih koji odlaze u mirovinu. Pet tisuća šeststo šezdeset školskih mjesta je nestalo, četiristo radnih mjesta u lokalnoj samoupravi nestaje, dok bonusi i privatni ugovori ostaju netaknuti. Država daje bonuse i otpremnine menadžerima tvrtki koje sudjeluju u programu, a putnicima dodjeljuje zahrđale vlakove. To je logika selektivne štednje: rezovi za javnost, zvjezdane subvencije prijateljskim privatnim osobama.

    U urbanim središtima nelojalna konkurencija postaje svakodnevica. Susjedski bar koji plaća vrtoglave poreze, doprinose i carine zatvara se ili podiže cijene. Nedaleko, socijalna zadruga, izbačena namještenim natječajem, regrutira ilegalne izbjeglice s 20 eura dnevno i ušutkava one koji prosvjeduju prijeteći munjevitom repatrijacijom. Legalna trgovina umire, najam zemljišta cvjeta, stanovi se prodaju po turističkim cijenama, a prosječni najam prelazi 40% obiteljskog dohotka. U međuvremenu, velike grupe za nekretnine dijele kulturnu baštinu, prazne sela, iznajmljuju migrantima za šaku lipe i nitko se ne usuđuje stvari nazvati njihovim imenom.

    Ovaj mehanizam nije slučajnost na putu, već strategija onih koji koriste strah od imigracije kako bi ušutkali društvene zahtjeve. Kada nezaposlenost raste, krivnja se svaljuje na strance. Kada plaće nisu dovoljne, krivi su oni koji prihvaćaju sjenu ilegalnog rada. U međuvremenu, zadruge i tvrtke za zapošljavanje nastavljaju unovčavati javno financiranje, restriktivne ugovore i bonuse bez rizika, dok nacionalni ugovori ostaju bezvrijedan papir.

    Nema više šutnje, nema više kontroliranih podjela. Narod nije meta koju treba anestezirati formalnim grupnim upravljanjem i dnevnim vijestima o slijetanjima i odbijanjima. Mi smo građani i naš glas mora imati veću vrijednost od klika dana boravka. Tražimo pakt o transparentnosti tokova, stvarne sankcije protiv onih koji iskorištavaju neregularni rad, trenutno smanjenje klijentelističkih natječaja i vraćanje nacionalnih ugovora za sve.
    Samo na taj način prava će ponovno imati važnost, a ne putovnice.
    Samo na taj način mi ćemo određivati ​​cijenu svog rada, a ne gazda s dokumentima u džepu.
    Pravi protuotrov šutnji je mobilizacija: vratimo ulice, dvorišta i susjedska vijeća.
    Govorimo jasno, govorimo glasno i zatresimo fotelje onih koji bi htjeli da šutimo.

    Autor: Luca Bocaletto
    Autorska prava: CC BY-NC-SA 4.0

    #bocalettoluca #monolog #buđenje #rad

  2. “Od kada pamtim, pamtim prilično dugo, na svaki nesojluk nama suśedne države, u odnosu na Crnu Goru, smo govorili: „Nijesu svi Srbi takvi!“ Slažem se! A koja vlast u Srbiji je bila drugačija? Ipak, vlast biraju konkretni građani, isti koji “nijesu takvi”!” Ovaj stav potvrđuje današnje pisanje Bobana Batrićevića i Tomislava Markovića! Oni koji “nijesu takvi”, studenti koje smo svi podržavali, traže radikalnije mjere po pitanju “Srpskog svijeta”!
    Predstava je igrana za one Srbe koji “nijesu takvi”!

    • Ti mladi su idoktrinirani velikosrpstvom.
      Pročitajte Teorija zavjere od Dejana Lučića gdje instruira da treba samo srpstvu misliti po ugledu na židove, svi ostali nisu bitni .
      Vidimo da se izrael i ukrajina naoružavaju i iz Srbije, koja je “neutralna”, a sve veliki prijatelji i braća sa Rusijom, koja im je spočitala bukvicu .
      Dakle, balkanski tapkaroši su sve vlasti Srbije kroz povijest, sve mimo zakona i iza kulisa, a galame budalaštine, da bi skrenuli pažnju sa dijaboličnih dijela i nauma .
      Ti koji nijesu, znaju, pa su i saučesnici, tim gori i od počinitelja ( ” Od zla zlih ljudi, gori su samo oni ravnodušni”. F.Nitche)!
      Ovakvi se spremaju za zlo i obračune sa neistomišljenicima i različitima, a pričom o neutralnosti, bratstvima i sl.samo uspavljuju naivne među “bivšom braćom” , nema vjere u potomke saradnika okupatora, prometeje nove velikosrpske buržoazije i soldateske protkane jevrejstvom (još u kraljevini su se srbijanski oficiri ženili jevrejkama) i došaptavanjem sa Mosadom .

    • Za one koji ne znaju, upravo su Albert Einstein i Hannah Ahrendt (zajedno s mnogim drugim židovskim intelektualcima) prvi uspostavili usporedbu između nacifašizma i politika cionističkih stranaka u Izraelu pismom New York Timesu 4. prosinca 1948., u kojem se stranka Tnuat Haherut (sada spojena s Likudom) definira kao “politička stranka slična po svojoj organizaciji, metodama, političkoj filozofiji i društvenom djelovanju nacističkim i fašističkim strankama”. Na sjednici izraelske vlade 17. studenog 1948., ministar poljoprivrede Ahron Cizling rekao je: “Židovi su se ponašali kao nacisti i cijela mi je duša potresena time… Naravno, te činjenice moramo sakriti od javnosti… ali one se moraju istražiti.” (arhiva kibuca Meuhad). Konačno, židovski intelektualac Norman Finkelstein napisao je 14. travnja 2002.: „Kako bi ugušio palestinski otpor, visokorangirani izraelski časnik pozvao je vojsku „…da analizira i uzme u obzir lekcije o tome kako se njemačka vojska borila u Varšavskom getu.“ Sudeći po nedavnom masakru izraelske vojske na Zapadnoj obali – ciljala je palestinska kola hitne pomoći i liječnike, ubijala palestinsku djecu „iz zabave“ (napisao Gris Hedges iz „New York Timesa“), okupljala, stavljala lisice i kapuljače svim palestinskim muškarcima u dobi od 14 do 45 godina, žigosala njihove brojeve na njihove ruke, mučila bez razlike, uskratila vodu, struju, hranu i medicinsku skrb palestinskim civilima, koristila Palestince kao ljudske štitove i rušila njihove domove dok su stanovnici još uvijek bili unutra – čini se da je izraelska vojska slijedila „sugestije“ tog časnika. Ali ako Izraelci ne žele biti optuženi da su poput nacista, jednostavno bi trebali prestati ponašati se kao nacisti.“
      Sada vas pitam, jesu li i ti ljudi „zloglasni“? A kad smo već kod terorizma,
      cit. Tteo

  3. Dragi druže i prijatelju, po mojem umu i razumu, ti kaza tačno onako kako treba.
    Neću prozivati, no, čudi me od pojedinih učesnika da podržaše izvođenje predstave.

    • Predstavu u Beogradu je podržao i sam reditelj i ne mudruj tako ti Boga,Radoviću.
      Sretene diskutabilno je ovo tvoje sa igranjem predstave.
      Čudi od tebe umjetnika,književnika ovakav stav.

      • Po tebi je diskutabilno drugačije mišljenje u kome se podržava Marunović!? E viva demokratija!

        • POVORKE PONOSA??

          Nije nikakav cilj ovih parada zaštita tih skupina, cilj je daleko veći i ozbiljniji za čovječanstvo, onaj tko to ne razumije nažalost nema mu pomoći. Zar mislite da bi se na stotine milijardi eura trošilo da se zaštiti bilo koja specifična populacija čovječanstva samo radi njihove zaštite??? Ne daju ni centa da se zaštiti ubijanje djece u Gazi i gdje djeca na mnogim mjestima u svijetu doslovce umiru od gladi i žeđi.
          UKLJUČITE NAPOKON SVOJ MOZAK I ODJEBITE TELEVIZIJU I OSTALE MEDIJE IZ SVOGA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA.

  4. Ne znam je li tačno ali čujem da je i Danilov otac odlučio da se predstava odigra. Sin u hapsu, sa neizvjesnom sudbinom, nakon 12 URA deportovan, prognan, a tata bi da igra! U znak protesta! To me podsjeti na onu anegdotu o Kotoraninu koji je imao sinove blizance, strah i trepet u Kotoru. Silni momci. Neki suvonjavi Katunjanin zaljušti ovoga Kotoranina. Sinoviu čuju za to i krenu, a cijela kolona za njima. Jedan od njih dođe ispred ovog Katunjanina i pita: “Jesi li ti ošamario tatu?” “Jesam” veli ovaj. “Ajde, ošamari ga hjoš jednom ako smiješ!” Ovaj ne budi lijen pa ponovi i to nekoliko puta. Na kraju, izubijani otac kaže: “Nemojte me više braniti miolim vas!” Odlično, Sretene!

  5. Odavno sam na Dobrakovu postavio Gvožđenu zavjesu,pa ko voli neka gaca po paśaluku tamosnjem.
    Normalni ljudi na toj teritoriji se mogu izbrojati na jednoj ruci-Canak,Tomo Markovic,Gruhonjic,Veselinov,S.Biserko…i mozda jos poneko. Ostalo je neizljeciva rulja….

  6. Razvedriće iznad gora.
    Dako našemu ZELJU OD NARODA(onom dijelu koji glasa četnike u CG,t.j.Vučićeve ovce,i ova bruka i sramota hapšenja umjetnika ipak dopre do maloga mozga
    ,veliki im je zakržljao.

Leave a Reply to Incitatus Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].