SDP je samo ogrebotina na suverenističkom tijelu Crne Gore

Piše: Slavko Mandić

Nema govora o tome, kako rezignirano saopštavaju pojedine kolege novinari i politički analitičari, da odlaskom SDP-a u zagrljaj Demokrata i URE na Cetinju nestaje i svaka ideja o suverenističkom bloku. Svako tamo đe pripada. Ništa novo i ništa već viđeno u Crnoj Gori. Tako je to kad mali hoće da bude veliki i kad ne može da prihvati da bude tamo đe mu je mjesto. Hoće više od toga. Narod za takve kaže: Mnogo je mačku goveđa glava. Taj mudri narod iz vremena prije ovoga današnjeg, koji je mudrost sticao na vlastitoj koži, znao je koliki mu je domet i dokle može da se pruži. Danas smo od mudrosti miljama daleko a ono što uvažavamo kao jedino mjerilo je goli interes kome je baš sve podređeno.

Neće baš biti da je SDP takav kohezivni faktor od koga je zavisio opstanak suverenističkog bloka. Apsolutno nije. Socijaldemokratska partija je mala ogrebotina na suverenističkom tijelu Crne Gore. I ništa više od toga.  Samo je zbog ukupne priče o potrebi objedinjavanja svih suverenista bilo poželjno da unutra bude i ta skupina. Ali ona, nakon ovoga što se dogodilo na Cetinju, i onoga što se dešavalo po Crnoj Gori u prethodnom periodu, odavno nije to što se počelo misliti da jeste. Sa mogućim cenzusom samo u okviru zajedničkog djelovanja, a izvjesno bez njega u nastavku ove priče, SDP je mogao da nam saopšti samo onu narodnu da ko jedanput slaže, opet će. Najbolje je to novim koalicionim partnerima Demokratama  i URI  na Cetinju poručio čestitkom što su tamo đe pripadaju, preśednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković izmijenjenom narodnom izrekom: ”Ne vjeruj SDP-u ni kad darove nose“. Državotvorna partija za koju se mislilo nakon Belvedera da se vratila svojoj izvornosti, u stvari se zabetonirala tamo đe su je skrenuli partijski šefovi 2015. godine.

Mržnja prema Đukanoviću i DPS-u opredijelila politiku SDP-a

Kada je neko nekome na jednome mjestu u Evropi kazao da treba da bude kalif umjesto kalifa, jer to zaslužuje svojim umnim kapacitetima i političkim sklonostima koje podrazumijevaju izgleda baš sve, ovaj se zamislio i puštio zanimljivu ideju da prespava. Śutradan se pogledao u ogledalo i ugledao sliku Mila Đukanovića. Bijes koji je nekoga zahvatio toliko snažno razbio je ogledalo u paramparčad. I uselio mržnju prema Milu, koji je bio svetinja zbog koje bi, samo malo prije evropskog šapata, za njega i litije organizovao. Eto tako se mijenja agregatno stanje svijesti. Srušiti Mila i DPS po svaku cijenu. Sa četnicima, nego što. Nije država važna. Izgradiće je, mislila je ta grupa nesretnika, kad Mila politički unište i pošalju ga u nepovrat. Tako je počelo urušavanje države još 2014. godine. I nešto kasnije njeno serviranje kleronacionalistima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi na pjat. Baš kao juče Cetinje, crnogorskoj svetinji u kojoj će se sad legalno moći čuti pjesma koalicionog zajedništva: Sprem te se spremte, vo ime oca i sina i svjatago duha, amin majska ružo.

Je li ovo bila volja Cetinjana?

Neprevaziđena mržnja prema Đukanoviću kao potreba zaokreta unutar iste vrteške počasnog ideloškog promašaja, potpomognuta željom lokalnog šarafa u sistemu izvrnutih vrijednosti da bude nešto čak i prodajom ostataka svoje sopstvenosti, neminovno je dovela do činjenice da zdrave snage, kojih sigurno u ovoj partiji ima, nijesu mogle da poraze antibelvedersku konstrukciju koja je, ipak se čini, građena duže od vjerovanja naivnih. Pa čak i u samoj SDP, od vrha do dna.

Je li ovo izborna volja Cetinjana, gospodo Demokrate i vi iz SDP-a sjedinjeni sa njima? Da li je gospodine Bečiću sad potrebno Cetinjani da izađu na ulice i brane svoj glas od vas i onih koji su njihov vama dali? A Cetinjani koji su glasali za SDP nijesu željeli sa vama i UROM, jasno je svakome ko mozga ima. Naravno da ne, jer demokratija nije demonstracija sile, kako to vi prikazujete osiono ovih dana. Ako ima potrebe, a izgleda da ipak ima, SDP će ovo što čini rješavati unutar partije. Ako ne, oće narod na sljedećim izborima đe god oni budu. To je stvarnost sa kojom će se ova partija suočiti, kako god odluči.

Draginja

Neka niko ne računa da ću pod ruku zajedno sa onima koji kidišu na Crnu Goru! Ni juče, ni danas, ni nikad – poručila je Draginja Vuksanović-Stanković, napomenuvši da ima onih ,,koji će se svim srcem i do kraja boriti za crnogorsko Cetinje i belvedersku Crnu Goru“.

Draginja je bila svijetlo ove partije i vjera slobodarskog Cetinja i Crne Gore da se probudio duh iz uspavane patriotske crnogorske boce. I da ga više niko neće vratiti i zapatati u nju. Kad se dogodilo Cetinje izdaje, kako to mnogi sad govore u jedan glas, krenulo se frontalno na Draginju. Tražila se ostavka od nje momentalno. Kao da je ona krivac. Ne želeći čak ni da je čuju.

A ona je sačekala onoliko koliko je trebalo i saopštila to što je imala. Za sad, vjerovati je. Jer ova priča ima svoj nastavak.

Draginja je žestoko zabrinula svoje partijske drugove. Kazala je da ona neće sa onima koji kidišu na Crnu Goru. A njeni partijski drugovi, mada se još svi nijesu izjasnili, i te kako hoće. Na to ih je juče podsjetio i njihov novi prijatelj po ideologiji Aleksa Bečić rečenicom: Na Cetinju se desio demokratski princip, Demokrate, URA, SDP i Stara garda formiraju vlast. Upravo tako. I počelo je izborom preśednice parlamenta iz Stare garde liberala.

Draginji ostaje da zahtijeva provjeru stava partijskih pojedinaca na organima partije. Ovakva turbulencija podrazumijeva najmanje Glavni odbor ako ne i izjašnjavanje kompletnog članstva. Jer ovo nije odluka malog značaja. Ovo je borba za Crnu Goru ili njena predaja srpskim popovima. Ako to žele čanovi SDP-a većinom, onda neka im je alal kačamak.

Draginja se već izjasnila u načelu. Ostaje još da je čujemo u pojedinostima.

Njoj, onakvoj kakvu je pamtimo s Belvedera, iz cetinjskih dana odbrane Crne Gore, iz parlamenta iz svakodnevnog života, sa nekim iz redova onih koji odlučuju u SDP-u svakako nije mjesto.

Draginju su htjeli da sklone. I njeni i oni drugi. Ona je problem, kako već rekosmo zato što je nepokolebljivi patriota. Ona se ne može kupiti ni za kakav interes. Zato su se usijale društvene mreže. Još jedan juriš na ženu. Ovoga puta bez bezbol palica, ali sa otrovnijim riječima od samog smrtonosnog otrova. Da je zaboli toliko jako da digne ruke od svega. Nije to uradila, vjerujem, opet za dobro Crne Gore. A to će se ubrzo i dokazati.

Ako sve ostane ovako kako je danas, a ona ostane tu đe jeste, onda sam pogriješio. I to ću javno kazati.

Kako dalje?

Na pitanje kako dalje najbolje je odgovorio lider Demokrata i doskorašnji preśednik crnogorskog parlamenta Aleksa Bečić. Njegove riječi: Na Cetinju se desio demokratski princip, Demokrate, URA, SDP i Stara garda formiraju vlast. I riječi više od ovoga nije potrebno reći. On je sve kazao i saopštio SDP-u što mu je činjeti. Daće Demokrate SDP-u mjesto gradonačelnika ali će da žare i pale po dubini i svim širinama vlasti koja će im biti na raspolaganju.

Sad je prilično jasno da je DPS mogao da predloži sve da bude onako kako SDP želi. Ne bi mu prošlo. Ova priča je ispričana i prije nego što je počela da se priča. U maloj Crnoj Gori ništa nije tajna. Htio bi kalif umjesto kalifa. A to baš ipak neće moći!

SD i njegova uzdržanost

Zašto su Socijademokrate prilikom glasanja za mjesto preśednice Skupštine prijestonice ostali uzdržane? U tu se politiku ne snalazim baš najbolje. Dok se oburdava država na Cetinju, ipak mi je bolje da budem uzdržan. Neka neko drugi diže ruke mjesto mene.