SAN

Piše: Baba

Snovi, kao ništa drugo znaju da umore do besvijesti.Još kada, i dok sanjaš, debelo vjeruješ u njihovo ostvarenje. Tako bi i sa mojim snom.Sanjam da umornim, staračkim korakom idem u posjetu roditeljima.Idem na seosko groblje đe počivaju već oko četrdeset, odnosno skoro trideset godina. U ruci mi , ko zna koji po redu, buket crvenih ruža. Crvenih kao ona zvijezda petokraka pod kojom im je lomljena kičma, za koje su im pali najmiliji. Umrli su srećni što je njihova zemlja slobodna, što su đeca završila školu, rade, a počela su da pristižu i unučad.Umrli su srećni, misleći da svojoj đeci i Domovini ostavljaju slobodu, mir i čast. Srećni što će počivati u svojoj zemlji i u svom grobu.

San teče…..Stižem do kapije groblja,a ona po prvi put od kad pamtim, zaključana. Zamandaljena. Nikoga nema, pa nemam koga da pitam „Zašto?“, „Ko drži ključeve groblja koje su gradili moji preci ?“.A onda, kao da me ču povjetarac-na krovu crkve Sv.Jovana, zavijori zastavu okupatorske crkve-države.San prekide suza-znači, istina je. Ono što se godinama piše, govori, čime se prijeti.

Mediji javljaju da Temeljni ugovor 03.08. potpisuju premjer Besudne zemlje i Vrhovnik  okupatorske crkve.

Moje roditelje, bez znanja i dozvole njihove porodice, bijednici sele u svoju zemlju.Sjetih se stare mudrosti  da je zlo ono vrijeme kada su mrtvi srećniji od živih.Zaista, gore od zloga!

Ovima koji ostvaruju svoje i tuđe snove rušeći naše, kradući, lažući i varajući, samo ću reći jedno: “Brzih dana, ova ista zemlja bila dom svima koji ovo napraviše i koji počiniteljima kumovaše“!

Bez imalo kajanja, od srca koje je krvareći očvrslo , dušom koja nikada neće biti njihova ,bez trunke žalosti, prvi put za skoro 70 godina ova Crnogorka izgovara, misli i osjeća  kletvu!!