Pomoći će Vlada, ali kad sve prođe?

Piše: Slavko Mandić

Ne znam otkud čuđenje što je Vlada ostavila Šavnik na ćedilu i što ni prstom nije mrdnula da pomogne tamošnjem življu. Gradonačelnik Jugoslav Jakić nije čekao da mu pomognu oni za koje njegov grad i nije u Crnoj Gori. Sa svojim saradnicima i stanovnicima opštine, kao i onima koji su bili voljni da pomognu organizovao je odbranu od vodenih naleta i tako, koliko je god to bilo moguće, ublaži posljedice ove prirodne nepogode. Voda je srušila mostove na više prigradskih saobraćajnica, oštetila puteve, ušla ljudima u kuće i napravila ogromnu štetu, koju ovaj grad neće sam moći da podnese. A i ne treba, jer, novac kojim Vlada raspolaže nije njen nego i Šavnika i svih nas zajedno. Drugo je pitanje kako je moguće da se niko iz države nije makar formalno śetio da je takav odnos prema dijelu vlastite države ljudska sramota i još jedan šamar koja vladajuća koalicija prima od svoga naroda sad već možemo reći u nizu.

Nasmijan i vedar, na licu koje zrači optimizmom, bez prenemaganja kakva gledamo kod političara koji boluju od potrebe da sebe stave u prvi plan, ovaj mladi pregalac znao je da mora sam. Još u petak obavijestio je resorno ministarstvo što se dešava na teritoriji šavničke opštine, ali je takođe znao da od toga nema vajde. Da niko od tamošnjih čimbenika prstom neće mrdnuti da pomogne i da je Šavnik, kao i više godina za redom prepušten sam sebi.

Napori da pomoć stigne do svake kuće urodili su plodom. Službe lokalne uprave uspjele su da evakuišu i tridesetak mještana i desetak turista iz naselja Kozarica, koji su, usljed rušenja mosta na saobraćajnici pema Šavniku, bili odsječeni od ostatka svijeta.
Nakon reakcije medija i žestokih kritika na račun Vlade, oglasio se MUP i saopštio da su oni tamo zadovoljni urađenim od strane opštine. Obećali su i da će naredni dan pośetiti Šavnik. I to u punom sastavu. Ni manje ni više nego zajednički tim Direkcije za civilnu zaštitu i smanjenje rizika od katastrofa u MUP-u Crne Gore i Ministarstva unutrašnjih poslova. Čime će se oni tamo bavit i što će na terenu činjet, sam Bog zna. Pod uslovom da uopšte dođu.
A da se priśetimo što se od petka dešavalo na teritoriji šavničke opštine: ZAROBLJENI MJESŠTANI NA ŚEVERU CRNE GORE, PODIVLJALA RIJEKA KOMARNICA NAPRAVILA HAOS.ODNIJETI PUTEVI I MOSTOVI. STANOVNICI NEMAJU NI VODE NI STRUJE.

Pitanje da li su u Vladi znali ovo da pročitaju. Jer da jesu, samo je pretpostavka, uputili bi spasilačke ekipe jer su tamošnjem stanovništvu bili ugroženi životi i teško stečena imovina. To je mnogo važnije od takozvanog stavljanja na raspolaganje terenskih vozila, za koje načelnik pomenute Direkcije reče da za njih tada nije bilo potrebe. Zanimljivo zaista. A trebalo se probijat do svake kuće alternativnim pravcima. Nositi vodu i hranu ugroženima u ovoj nesreći. A što je bilo sa konkretnom pomoći u ljudstvu, hrani i vodi za piće? Zašto Tmušićev sekretarijat nije poslao kamion hrane i vode na ugroženo područje i ekipu stručnih, osposobljenih ljudi da dođu i pomognu? Umjesto đipova koji su bili na raspolaganju u Podgorici.

Sreća je samo što je gradonačelnik Jakić sve to na vrijeme shvatio i držao se one narodne: Use i u svoje kljuse. Naravno, ne treba nikad zaboraviti one dobronamjerne koji su se uključili u akciju spašavanja i pomoći svojim prijateljima, komšijama i rodbini.
Čudna je i izjava Tmušića da su bili u kontinuiranoj komunikaciji sa kolegama iz lokalne uprave. Pa ako je tako, što onda gradonačelnik Jakić saopštava da se Vlada nije oglašavala niti pomogla u ovoj strašnoj priči. Samo je premijer kratko saopštio da će zadužiti Komisiju za procjenu štete od elementarnih nepogoda da preduzme neophodne aktivnosti kako bi se se mještanima ugroženim šavničkih sela pružila adekvatna podrška. Ali ni slova o konkretnoj pomoći koja se pruža u prvim trenucima elementarne nepogode. Kada treba zbrinuti građane, obezbijediti hranu i pijaću vodu. To nije bilo u fokusu državnog interesovanja vladajućoj strukturi.

A pored procjene štete, koja mora po zakonu da se obavi, Jakić očekuje da se šteta nadoknadi poljoprivrednim proizvođačima, da se poprave ili izgrade novi mostovi i popravi oštećena putna mreža, i da zajedno sa Vladom učine sve kako bi se normalizovao život u Šavniku.

Očigledno je da Šavnik plaća cijenu zbog činjenice da ne želi da se pokori niti prikloni tobošnjim proevropskim snagama vlasti, koje niti znaju niti umiju da upravljaju mjesnom zajednicom a kamoli državom. Ali zato ne žele da vide nikoga ko ne misli kao oni i ne čine ono što oni čine. No, za tako nešto treba imati drob.

Ovo što se desilo Šavniku svojim radom i pregnućem riješiće Šavničani i njihovi prijatelji. Pa nije ni važno da li će pomoći oni koji ni do sada prstom nijesu mrdnuli.
Ostaće ljaga i sramota jer znamo što svako normalan misli o onome koji neće da pomogne u nevolji. A to mu je dužnost i zbog toga je tamo đe jeste.
Ali, znate onu o prasetu i koritu. Tu se krije istina o svemu što se dešava u Šavniku iza scene. I ne samo u Šavniku.