Zoran Piperović
Nedjelja, 14.11.
23 h
Kad grčki debeljko, iz Ulcinja, hoće da mudroseranjem pljune na nekoga iskazujući mržnju, on to zavije u Kanta, Aristotela i Platona.
Pozivati se na njih, a ispod kože evidentno pljujući Raonića, debeljko iznova pokazuje odvratnu mržnju zarad sinekure.
Raonića ne znam, a kamufliranu odvratnost prezirem.
Što, bre, Srbi, kesu ne otvore.
Biti cinik iz mržnje, znači biti kliconošom “zarazne bolesti”.
23 h
Izvinjavam se svima koje sam olovkom uvrijedio.
Ili sa riječju.
Samo sam slobodoumno razmišljao. Pa zapisao.
Ili izustio.
Utorak, 14.11.
15:10 h
Čitam reakciju na rješenje Uprave za nekretnine kojom je odlučeno da se dio maslinjaka u Valdanosu vrati Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U dilemi sam.
Da li oni koji kažu da je ovo, maltene, izdaja zbijaju šalu, ili ozbiljno misle.
Ne razumijem.
Vraćeno je svima, kojima je onomad eksproprisano.
I ?
Samo je sporno ovo oko SPC.
SPC je bila vlasnik kada je JNA , kao korisnik eksproprijacije, upisala vlasništvo na izuzetom zemljištu.
Kao i Islamska vjerska zajednica. Pojedinci.
Vrlo prosto.
Kome treba da se vrati maslinjak uzet SPC?
Volio bih da me neki kolega, političar, prosvijetli.
15:40 h
Niko namjerno i svjesno, ne pravi prve velike ili male korake.
Noga iskorači. Misao dođe. Htijenje krene. I niko domet toga ne zna.
Vrijeme svemu daje dužinu. Ono će naknadno izmjeriti i veličinu, kad se put pređe.
Samo naprijed.
I treba upamtiti.
Sumnja je najveći izdajnik.
16 h
Knedle, tompus i tiho popodne. Koje čeka mrak.
Srijeda, 17.11.
18 h
Amin Maluf u “Brodolomu civilizacija” kaže da propast neke ideje, projekta, institucije ili nekog ponaosob, može dovesti do propasti cjeline.
Ja skromno dodajem da je tvrdoglavost, umivena u riječima u kojima caruje “prosperitet” , “napredak”, “dostignuća” , zakucavanje je ovog iz prvog stava.
Posebno ako histerični , kojima je “projekat” donio ono čemu se nisu nadali ( sinekure svih vrsta, novac) , nijesu izgubili snagu za aktivnosti , zbog kojih bi ćup mogao iznova da se puni.
Ispod ćupa leže najveći “rodoljubi”. Izvođači, šegrti , pomagači realizovanju ideja čiji je takmac crnogorska istorija.
Iskrenost, iskrenost …nasušno nam je potrebna .
19 h
Rizikujem da budem raspet. Po drugi put zadnjih 20 godina.
Naime, nisam rodno senzitivan. Meteorološkinja, psihološkinja, sudkinja , ima i još težih , bave se aktivnostima , koje je , čini mi se, lakše napisati i izgovoriti , u muškom rodu.
Ljekarka. To je pitko. Već ukorijenjeno.
Gledao sam danas nastupe jednog profesora univerziteta.
I ovdje stajem , što bi rekao Veljo Kaluđerović.
I što sam htio reći ? Pa , ništa.
Samo da sam gledao. I slušao.
Četvrtak, 18.11.
00:40 h
Riječi mi nedostaje da budem pristojan i kažem što osjećam i kakav stav imam prema onome što je neki direktor HE “Piva” pisao na FB.
O pojedinim narodima. Pojedincima.
Nikada ne treba tuđu besramnost uzimati kao sopstveni sram.
Evo, ja to radim.
Kao sunarodnik tog čovjeka. Za kojeg prvi put čujem.
I baš me briga što nisam čuo da se neko ogradio od onog tvita Mirne Nikčević. Mimo MVP.
Tragedija ovog trenutka je što će se nekom dopasti ono što sam gore napisao. I to mi ništa ne znači.
Jer znam da se o Mirninoj sličnoj izjavi neće i dalje oglašavati neki naši Evropljani.
Žalosni smo!
Sve postaje uobičajeno.
A tada obično sve nestane.
23:46 h
Frižider je bio prazan. Pored dva-tri parčeta pršute, u uglu pregrade na vratima, stojala je crvena tuba sa kečapom.
Niko joj starost ne zna. Luka i Seka dugo nijesu u Ulcinju, ja dojašem subotom.
Bijela mačka i već porasli mačići, namirišu me daleko od kuće.
Stvore se tako brzo, kao da banu iz zidova kuhinjskih .
Imao sam bananu na šanku. Jela mi se pršuta.
I njima.
Prevrtao sam sočnu parčad prošaranu bijelim.
I razmišljao.
Ko će lakše do hrane? Ja odlazim odmah , one ostaju prepuštene Ničemu.
Kora od banane je visila, ja sam lijevom rukom pažljivo kidao male komade i stavljao u usta.
Jele su izmrvljene komadiće svinjskog suvog sa mermera na terasi.
Gledale me. Žvaćući.
A ja ka kapiji. I sanjao podgorički krevet.
Subota, 20.11.
14:47 h
Nijesu bile samo cipele. Bilo je i sandala, papuča, patika, svega.
Rimski trg u Podgorici izgledao je jadno, glupo, ružno, odvratno.
Performans.
Svinjarija.
Na nivou simbola.
Hrišcani idu u grob sa sve cipelama!
Muhamedanci bez njih.
Na nivou poruke.
Čista uvreda za porodice. Upokojeni ostavljaju odijela, džempere, fotose, košulje.
Ostavljaju prolivene suze. Tugu.
Na nivou broja.
Kao da su poginuli u ratu, konc logoru.
I nije sve to najgore.
Ima još nešto što vrijeđa razum, normalnost, kod iole normalnog građanina.
To je pozadina.
A ona je politička.
Niko nije lud.
Osim nekih.
I od najgoreg, ima gore. To su oni kojima se ovo dopalo. Jer se politički može nanijeti drugome šteta.
I ni po jada za tu štetu.
Baš me ne zanima.
Ali – način na koji se htjela napraviti, ravan je idiotluk.
A, kako se nazivaju ljubitelji idiotluka?
15 h
Gledajući sa terase beskrajno prostranstvo mora , koje danas ima onu ljetnju azuro-boju, mora koje danas od nas u dubinama krije ribu, sa Ines i Đorđijem jeo sam ćevape iz ulcinjske čaršije.
Iz ovoga i sličnih primjera, stvarnost zovu – sudar oprečnosti.
Osim kod onih, kod kojih se, od skora, brancin podrazumijeva. A, spaze li more!
18 h
Svođenje računa za nas same, odvija se mimo nas samih.
19 h
Kada sam zarobljen sopstvenom slobodom, ličnim stavom, kada njima uhapsim sopstvenu dušu i htjenje.
Znam da sam na pravom mjestu.
Jer je sloboda moja sudbina.
Zoran je pisac bez mane ali dobar covjek, prvenstveno….čovjek koji je uzdignute glave prosao golgotu, ni kriv ni dužan. Neko tako odluči..tada…Zoran je čovjek briljantnog uma i vještog pera, a njegove poruke koje šalje se bez problema primjenjuju u društvu. I esnafskom i običnom…i utiču na razne aspekte života…
Gospođo Jovanović isto mislimo. Ovaj ugledni advokat je osjetljiv, pošten i prije svega iskren čovjek.
On voli ljude a obračunava se javno sa neljudima.
Nekada moguće nedovoljno sagledava neke od njih i griješi, ili je ipak ličan, ali je hrabar i te kako.
Pošto čujem da se sekretar ljuti, ovo je moj poslednji komentar. Bez komentara.
Možda je frižider bio prazan, ali soba spavaća sigurno nije😇😇😇
Maslinjake nikako Crkvi vratiti, a pola obale crnogorske obavezno najprvoj banci i porodici ostavit.
E viva !
Malo su nam krvi živima pili 30 godina , pa sada i mrtve treba da nas recikliraju .
Besramno.
Okupirani smo. Ćevapima.
Srećom, moj dobri komšija Zoki, naš debeli sugrađani Grk nikada sit.
Tuđe muka i ćevapa okupatorskih.
Grk je institucija za sve Vas,ne mozete mu oprostit sto je bio Ranjov savjetnik.
Tačno
Piperu, uzalud se trudiš princip i zdrav razum da usadiš ovoj zemlji besudnih ljudi.
Ali ta tvoja uzaludnost, smislenija je od svega što mi politikom zovemo.
“Samo su slabi izvan opasnosti,a nikoga nema da jakima oprosti”- Branko Miljković
Opraštam pa i kada se ne slažem sa pojedinim stavovima, porukama, razmišljanjima Vašim.
Jaki, jer Vam je iskrenost prije i poslije svega viza do duše ljudske i neljudske!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].