Zoran Piperović
Nedjelja, 24.10.
23 h
Otac mi je u petom osnovne kupio vazdušnu pušku. Prva žrtva moje dječje gluposti bila je vrana koja je sletjela na usamljeno stablo dunje, u crkvenom dvorištu na Pristanu. Stajala je sirota, okrenuta prednjim dijelom prema meni.
Nanišanio sam u nesretno ptičje, crno stvorenje.
Puf.
Pala je. I ostala pored stabla. Vidio sam da ne pokreće noge, krila. Ništa.
Mrtva.
Odložio sam pušku. Potekle su mi suze.
Sve sam ispričao ocu, drhtavim, pokajničkim glasom kojim se boji strašan grijeh.
Nikada ne pucaj u ono što stoji.
Izgovorio je to, ne gledajući me.
Ispisujem ono što mi je vrlo često, kroz život, kao mrtvo-tužna scena, iskakalo pred očima.
I taj kažiprst koji je povukao oroz.
I beživotni, trenutni pad koji je završio dodirom mrtvog stvora sa tlom.
Moja namjera je bila zla.
I utjeha što je sve proisteklo iz gluposti koja je godinama nestajala .
I izgubila se.
Probao sam kao odrastao, da u letu , lovačkom puškom pogodim patku, gusku.
I nikada nijesam uspio.
To je duh sirote vrane “kaznio” desni kažiprst. I oko sa iste strane.
23 h
Nikada nisam u kolumni, knjizi, kratkoj priči istakao svoju vrlinu. Držim da je to dobar znak moje neinfantilnosti i elementarnog stila.
I da tako pišu oni koji drže do sebe.
Da li znate pisca, intelektualca koji pisanjem naglašava svoju pamet, izgled, životne uspjehe, bogatstvo.
Znate? Prezrite ih.
Ne zavrijeđuju da trošite oči koje, čitajući, moraju da se pomjeraju. Tamo-amo.
Naravno, ovdje ne kažem kako krijem vrline, izigravajući nešto drugo. Ne.
Nešto ih i ne vidim. Iskreno.
A da ih vidim.
Pisao ne bih.
Ko normalan čita neku odu zaljubljenika u svoju veličinu. Koju izdašno preporučuje drugima.
Ponedjeljak, 25.10.
10:35 h
Kad god se, oko bilo čega kolebam, upitnom učinim svoju zrelost.
Srijeda, 27.10.
9 h
Dobio sam staru fotografiju Ulcinja.Eh!
Poznate zgrade ( gimnazija, vrtić) ispod zidina Starog grada. Sad je to poveći parking.
Nijesam siguran da stogodišnje drvo košćele još stražari iznad dvorišta Gojnića.
Kasarna ( karaula) na vrh Meteriza. Odakle se svaku noć čula truba šireći zvuke iskonskom tišinom, svirajući povečerje. Jednako, sada veliki parking.
Hotel – eks “Republika” , koji je od moje kuće djelila prašnjava ulica, koja je izbijala na Malu plažu. Nema ga, naravno. Do juče, taj prostor bio je parking.
I stara kamena kuća , tik uz more, u koju me je Adlija Zuberović, unijela, nakon rođenja u barskoj bolnici. Nestala.
17 h
Sudeći po onome što je rekao Eskobar, mlade snage na sve četiri strane, moraće da povedu riječi o onome što saopštavaju.
Bilo da su u transu. Ili baš smireni.
Vokabular koji spaja. Koji ne ističe razlike.
I partije, dodao je, koje ne koriste novac od biznisa. Krupnog.
Znate onu šaljivu izreku – ko razumije, shvatiće.
Očito je da jedna osoba neće. Jer, svaku riječ saopšti iskolačenih očiju.
Doduše, ima i onih kojima se ovo predzadnje napisano i opisano, dopada.
18:15 h
A možda sam ja varalica. Neko ko se pretvara. Laže. Nedobronamjernik koji kao Srbin pušta bradu ( znate koju) iznutra. Da se ne vidi.
Onaj koji laže da je 30. avgusta glasao DPS. I bio za suverenu Crnu Goru.
Jer, nije logično da ne vidim šta je nelogično. Moj poznanik- analitičar i jedan poslanik kažu, da je skandalozno, što se pravoslavni hrišćanin- ministar finansija sreo sa grčkim crkvenim velikodostojnikom. I to na teritoriji SAD.
Nevjerovatno.
Sastao se pravoslavac sa grčkim pravoslavnim popom.
Ma, je li moguće.
Baš skandal.
Izdaja Crne Gore.
Možda, mi moje srpsko, time glede Crne Gore i izdajničko mračnjaštvo, sprečava uboge moždane ćelije koje obitavaju u meni, da shvatim količinu izdaje koju je proizveo ovaj američki susret.
Valjda skapulamo.
Ili ovako.
Šta bi skandalozno bilo u faktu da se neko iz Bošnjačke stranke sretne u Njujorku sa tamošnjim muftijom.
Ne. Ne. Ovo mi je bilo bespotrebno poređenje.
U otadžbini, opasnost nam dolazi samo sa jedne strane.
Time. I moje.
Evo priznajem.
Četvrtak, 28.10.
15 h
Danas u Hiltonu prijatan, nadasve ukusan i pikantan riblji ručak. Skupa sa Duškom Jeknić i Žarkom Burićem, domaćinom.
Hobotnica, škampi, brancin sa mirođijama.
Kazao sam im da smo u kvartu na Pristanu, gdje su skoro svi bili ribari, u odrastanju jeli, najčešće, baš ovo.
Ne zbog toga što se imalo novca.
Naprotiv.
Već zbog fakta da se nije imalo što drugo.
Pristan u Ulcinju, šezdesetih. Eh!
Mirisao je na ribu, končane mreže.
Ljubav. Razbibrigu.
Petak, 29.10.
17 h
Dva sastanka. I smor. Smetaju mi one obzirne, uvodne digresije. O ovome i onome. Bespotrebno tračenje vremena koje rezultira ničim.
Obično , takav je onda i rezultat onoga što je bilo svrha sastančenja.
Pusta naša mudroserenja.
Subota, 30.10.
14:20 h
Često smo pesimisti. Ja uglavnom. I sve zna da nam, a okružuje nas, navuče neraspoloženje. Nemir.
Često je to i tmurno namrgođeno nebo razlogom znalo biti.
Onom kojem nedostaje vedrina za što skorašnje uspostavljanje mirnog potoka u unutrašnjosti.
15 h
Često me pitaju, kako će biti sjutra.
Ja im odgovaram da će biti gore nego što je danas.
I da tom brigom ne kvare dan koji upravo žive.
15:30 h
Misao ili dinamit, što je razornije.
Koliko smo odgovorni, toliko smo ljudski.
18 h
Kada se strah od nekog izražava lojalnošću, čovjek se u krpu pretvara.
Može da misli o sebi sve najbolje. Možda je zbilja dobar, učen, znaven, perspektivan.
Ali. Dok čeka da uzrok njegove lojalnosti prođe, sunce će da zađe.
A kada se baulja po mraku, nema te zvijezde koja će ti pravi put pokazati.
18:15 h
Ako neki ljudi o Marku Markoviću misli da je loš, a drugi da je dobar, ostali će steći utisak i ponijeti prvo uvjerenje.
Ljudi vole i više vjeruju senzacijama, nego pretpostavljenoj normalnosti.
19 h
Da li sam u ovom trenutku usamljenik ili samotnjak.
Odgovor leži u principima (ne)pristajanja na nešto.
19:30 h
Tišina je. I mrak. U društvu bijele mačke i mačića, pušim na terasi ispred koje je crnilo što more krije. I svijetlo udaljene naftne platforme.
Obamrlost je na tren poremetilo tiho zavijanje Aleksinog psa . I jedna ptica koja je pustila glas.
I očas se sve vrati u oktobarsku, primorsku ućutkanost . Koja zna da proizvede preispitivanja, tužno-sretna sumiranja.
I eliminiše gledanje na sjutra.
Jer, to odmah može da rodi zoru. Ili navuče još deblji mrak.
Kotoraninu, nemam. Srecom. Veliki pozdrav.
Ništa mi nije jasno, s kim se prepire ovaj FB obožavalac 🙊
Ni njemu samome nije jasno.
Ovo je Plicak duse – dnevnik lll? Zaboravili ste da obavjestite redakciju ti i tvoja medijska promoterka.
Ali srećom, ti ne zaboravljaš, jer si na radaru 24 sata 😇😇
Što je problem, dnevnik ili promoterka? Ništa gluplje od ufiksiranosti. Ne plaši se, plićak ti nigdje neće pobjeći, a dopusti mu da ima normalne prijatelje.
Sibinjanin Janko, nisi ti stasao , niti imaš pravo da nekoga nazivaš glupim, za tako malo znanja. Junači se i brani tamo gdje je potrebno sebe da dokažeš. Svako živi svoj život spram svoje časti i savjesti.
Nijesam Sibinjanin, nego Kotoranin. Zasmetalo mi je, kao neko ko prati Piperova pisanja, da se sprdaš sa njime, a ne komentarišeš napisano.
Ili ti imaš neki razlog u koji ne ulazim.
Pozdrav
Kotoraninu, nemam. Srecom. Veliki pozdrav.
U Risan za dinar pameti na pretek.
Baš kao što je tvoja.
Sumnjam ipak u sve što napišeš, jer i sam priznaješ da si glasao DPS, a za tako nešto treba nedostatak pameti …
U Risan za dinar pameti na pretek.
Baš kao što je tvoja.
Razlika izmedju prošlosti, sadašnjosti i buducnosti je samo u tvrdoglavoj, upornoj iluziji. Promjena je zakon zivota. Ne vjerujem da možete obaviti današnji posao jučerašnjim metodama, a da se tu zateknete i sjutra.
Možda ste ti Piperu i sekretar bivši u tužilaštvu, ali mi vas mnoge želimo za buduće.
I to ne samo u tužilaštvu 😁
Koliko li je uspravnih ubijeno? I ne prestaju pucnji na USPRAVNE.( One što stoje)
A davno, jedn otac i sin prepoznali su grijeh pa makr on bio dječiji, bijeli.
Onda je uslijedila očeva mudrost i u ovom letu pojavila se u Sova.
VRANA je postala i Slavuj i Soko.
Zato je jutros nakon Vašeg pisma neđeljnog slećela mi na dušu!
I umrijet će pjevajući.
Vi nijeste samo pisac i pjesnik ste, Piperoviću.
Hobotnice su se vazda jele u Zagredu 😇
Slažem se apsolutno. Mnogo je bolji PUF kada se ne stoji 🙂 🙂
Opet ta tvoja magična tama, Zorane. Sjajnija od svakog svijetla.
Puf. Pade Draginja. Puf. Pade DPS. Puf padose Komite.
Puf. Pade i ono naše silno čojstvo.
Ne promašuješ, Piperu.
Pi pade i slomi se boca.
Pi pade i razlećeše laži dritanovske
Pi pade i otkri se bečko-dečko
Pi pade Vlada i zasmrđe !
Lojalnost iz straha, pogubna konstanta DNK naše sredine, koja nas je vazda mnogo koštala.
Nadam se da će se , kada te pročitaju Piperu, dozvati pameti oni koju je još imaju. Kad već nisi tamo , a trebao bi biti , gdje bi te morali za pamet pitati.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].