Plemić duha, humora i cetinjske melanholije

U martu ove godine navršilo se osam decenija od rođenja znamenitog crnogorskog pjesnika Mladena Lompara, književne pojave koja nema ni prethodnika ni nastavljača u domaćoj literaturi. Autentičnom poetikom obogatio je crnogorsku književnost unoseći u nju elemente postmodernog izraza.

Takođe, višedecenijskim angažmanom je kao kulturni poslenik uticao na tokove sveukupne crnogorske kulturne emancipacije, djelujući na različitim poljima s različitih pozicija.

Od 1984. do 1995. obnašao je funkciju direktora Umjetničkog muzeja Crne Gore na Cetinju, s koje je smijenjen jer nije dozvolio da se u Muzej unesu ukradene slike sa hrvatskog ratišta. Bio je komesar drugog i trećeg Cetinjskog bijenala, predsjednik Crnogorskog PEN centra, te potpredsjednik DANU. Jedan je od utemeljivača Crnogorskog društva nezavisnih književnika i književnog časopisa ,,Ars“. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, nagrade DANU Zlatni pečat Crnojevića, te nagrada ,,Miroslavljevo jevanđelje“, ,,Risto Ratković“, ,,Vitomir Nikolić“ i ,,Aleksandar Leso Ivanović“.

Preminuo je 2017. godine, a utisak je da država nije mnogo učinila kako bi Lomparovo djelo postavila na mjesto koje mu u crnogorskoj društvenoj i kulturnoj stvarnosti pripada. O glavnim karakteristikama njegove poetike, značaju za crnogorsku književnu i kulturnu baštinu, društvenoj recepciji i odnosu države prema njegovoj zaostavštini, povodom osamdesetogodišnjice Lomparovog rođenja, razgovarali smo sa publicistom Markom Špadijerom, profesoricom književnosti Zojom Bojanić-Lalović i pjesnikinjom Rebekom Čilović.

PATRIOTA

Prema riječima Špadijera, poetski dar i erudiciju Lompar je koristio da izrazi osjećanja i izgradi ,,vilinski svijet“.

– Osobenost njegove poezije čine cetinjski duh melanholije i rafinirani humor. Kiše, mediteranska atmosfera, vremena i ličnosti iz svijeta istorije i savremenosti su pjesnikov stalni emotivni izazov – rekao je Špadijer.

Špadijer

On je ocijenio da je Lompar izgradio prepoznatljivo ime intelektualca pouzdanih vrednosnih sudova o društvenim problemima i temeljnog crnogorskog patriote.

– On je bez sumnje jedinstven lik crnogorske kulture u zadnjih pedeset godina. Nekonvencionalnog ponašanja, skupidrug, obrazovan, tolerantan i duhovit, jasan u stavovima, u analizi društvenih fenomena i svog suverenističkog opredjeljenja, pouzdanih sudova o literaturi, bio je osnivač raznih kulturnih poduhvata, inspirator, urednik… – kazao je Špadijer.

On nije optimista da će Lomparovo djelo biti popularizovano i adekvatno plasirano kroz školske programe, uzeći u obzir da se do sada na tom planu gotovo ništa nije uradilo.

– U našim krajevima se naglo smrkava i često hlad zaborava brzo prekrije ljude dostojne pamćenja. Cetinjski pločnik je kao memorijska daska i trebaće dosta kiša da isplaču sjećanje na Mladena Lompara. Zbog toga je, možda, privilegija pjesnika da se rodi i pripada ovom gradu. Nadam se da će nastaviti da živi u nazivu neke ulice i spomenika u kamenu ili bronzi – kazao je Špadijer.

Bojanić-Lalović Lompara je opisala kao pjesnika postmodernizma, prepoznatljivog po posebnom stilskom maniru – slobodnom stihu i izostavljanju znakova interpunkcije.

– U njegovoj poeziji spajano je nespojivo i u tome je njena ljepota. Često je zaranjao u dubine prošlosti i tako oživljavao istoriju od perioda Duklje do savremene istorije. Motivi njegove poezije su tako i ljubav i smrt i mitovi i legende, božanstva uz mnoštvo simbolike, sa naglašenom melanholijom – kazala je Bojanić-Lalović.

Bojanić-Lalović

Lompara vidi i kao intelektualca istančanog duha, svestranog i plodnog stvaraoca i vizionara.

– Kroz različite vidove kulturološke borbe radio je na jačanju crnogorskog nacionalnog bića. Za snaženje nacionalnog bića od posebne važnosti je jačanje kulturnog identiteta, što je Mladen dobro znao i zato je sa posebnim žarom radio na jačanju institucija kulture i književnosti – rekla je Bojanić-Lalović.

Svjestan važnosti uloge intelektualca u izazovnim vremenima za jedno društvo, prema njenim riječima, otvoreno i jasno je iznosio svoj stav o vrijednostima crnogorskog identiteta, ali i o svim pojavama na koje se treba kritički osvrnuti.

– On tako postaje angažovan pjesnik, koji je nošen idejom da Crna Gora mora biti dio evropske porodice – rekla je Bojanić-Lalović.

Danas, kada Crna Gora živi možda i najizazovnije dane, kada su ugrožene vrijednosti crnogorskog identiteta, Bojanić-Lalović je ukazala da posebno nedostaje njegova intelektualna misao.

– Ovo je vrijeme koje traži moralnu savjest, kakva se prepoznavala u angažovanosti pjesnika i kulturnog radnika Mladena Lompara. Za svoju borbu Mladen je koristio najmoćnije oružje – jezik, a kako je bio vizionarski duh, njegovo stvaralaštvo zrači i danas, pa je važno podsjećanje na sve ono što je uradio za Crnu Goru – rekla je Bojanić-Lalović.

Lompar i njegovo stvaralaštvo, smatra Bojanić-Lalović, zaslužuju aktivniji odnos društva, kao i više prostora u školskom programu.

– To bi bilo od značaja ne samo za ostvarenje obrazovnih ciljeva, već i za razvoj intelektualne svijesti kod mladih – rekla je Bojanić-Lalović.

BARD KULTURE

Lompara su svojevremeno, saglasna je Čilović, s razlogom nazivali kraljem melanholije kojeg ona doživljava kao plemića, ali ne po tituli, već po duhu.

– I zaista, toliko je sjete u njegovoj pjesmi oslobođenoj svake stege i forme da izgleda kao da nam pjesmom govori koliko iskreno cijeni samu umjetnost – rekla je Čilović, dodajući da je ,,s današnje distance teško razumjeti njegov bogat stvaralački opus i govoriti o mjestu koje mu pripada u crnogorskoj književnosti“.

Rebeka Čilović

Mladen Lompar je, po mišljenju Čilović, bard savremene crnogorske kulture jer je upravo on s nekolicinom istomišljenika stvorio crnogorsku kulturu novijeg datuma ,,jačajući institucije i boreći se za svoje ideale“. Čilović činjenicu da Lomparovo djelo država nije dovoljno prepoznala i valorizovala objašnjava time da kvalitetan pjesnik poput njega u jednom društvu može da pokvari lakoću kojom glupost, primitivizam i lakrdija zauzimaju mjesto istinskom intelektualnom i umjetničkom pregalaštvu.

– Država ne ljubi poeziju. Knjige, one prave, ne slave ideologije, ne trče za apanažama i tapkanju po ramenima od onih koji ne čitaju čak ni ono što drugi za njih napišu – istakla je Čilović.

Neće nas naslijediti tišina

Opet će

iz našeg strpljenja buknuti bijes

jer nećemo klečati

dok gođ ima

Montenegra

i njegove neporažene zastave

neće nas naslijediti tišina

ni kad neki jadnik

otvori utrobu darovnog konja

(i ode prebrojavati srebrnjake)

i ne nadaj se –

nikad ovđe

neće biti posljednjeg boja

mi smo vječita meta

(Mladen Lompar, iz knjige „Balsamovana kletva“)

Pjesnik nacionalnih i univerzalnih vrijednosti

U tekstu objavljenom u časopisu ,,Ars“ povodom smrti Mladena Lompara, kojim se oprostio od svog višedecenijskog prijatelja, književnik Milorad Popović je istakao da je Lompar stvorio jedinstveno književno djelo kojim je obezbijedio mjesto u samom vrhu crnogorskog pjesničkog Panteona. Prema njegovim riječima, Lompar je svoja najbolja djela napisao u zrelom životnom dobu, što je, po mišljenju Eliota, odlika velikih pjesnika.

– Pjesnik melanholičnih versi, refleksivne i nostalgične vizije Cetinja i Mediterana, u crnogorsku poeziju unio je dotad nepoznatu rafiniranost i otmjenost crpeći svoje inspiracije iz stare dukljanske baštine, Crnojevića štamparije, legendi o gospođama Jakvinti i Darinki… nadgrađujući svoju mladalačku poetiku koja je svojevremeno bila pod uticajem velikih pjesnika mediteranskog svijeta, Sen-Džona Persa, Euđenija Montalea, Jorgosa Seferisa. Dakle, Mladen je bio istovremeno pjesnik nacionalnih vrijednosti, ali i univerzalnih misli, okrenut istoriji, ali i svevremenim temama – istakao je Popović.

Lomparovu poetiku, prema riječima Popovića, obogatilo je i njegovo likovno obrazovanje, pa se u podtekstu njegovih pjesničkih slika i refleksija mogu naći i motivi iz Dadovih, Milunovićevih ili Dimitrijinih slika i grafika.

– S druge strane, njegov doprinos crnogorskoj istoriji umjetnosti nije dobio zasluženu recepciju i priznanje – zapisao je u oproštajnom tekstu Popović.