Home Blog Page 52

Sokol: Dobro što su maske pale, važna je poruka Bošnjačke stranke da neće biti smokvin list za velikosrpstvo u Crnoj Gori

0
Tomislav Sokol Foto EU

HRVATSKI POSLANIK U EVROPSKOM PARLAMENTU SMATRA DA JE NAJVEĆI PROBLEM U POKRETU EVROPA SAD ZATO ŠTO JE U TOJ PARTIJI PROSRPSKI HEGEMONISTIČKI UTICAJ JAČI NEGO PRIJE

Sokol: Dobro što su maske pale, važna je poruka Bošnjačke stranke da neće biti smokvin list za velikosrpstvo u Crnoj Gori

PES neće podržati smjenu Mandića: Kristalno jasno da nećemo glasati da nam ružna prošlost upropasti svijetlu budućnost

2
Premijer i lider PES-a Milojko Spajić i predsjednik Skupštine Andrija Mandić (Foto: Portal ETV/Miraš Dušević)

KAZALI DA RATNU RETORIKU OSTAVLJAJU ONIM POLITIČKIM STRUKTURAMA KOJIMA JE TO JEDINI ALAT

PES neće podržati smjenu Mandića: Kristalno jasno da nećemo glasati da nam ružna prošlost upropasti svijetlu budućnost

Crna Gora je bila crnogorska, sada je i crnogorska

0

Piše: Goran Sekulović

Identitetske teme koje su izuzetno važne za našu zemlju (svaka država se na njima temelji) blizinom izbora sve se češće rabe. U prošloj kolumni sam pisao o ‘’Fundinskom ‘NE’! Vučiću?!’’ i konstatovao da od ‘’retorike i verbalizma do stvarnih djela ‘Dalaj Lame’ dug je put’’. Da bi ga skratio, za početak, bilo bi ‘’dovoljno’’ da se prizna postojanje nas Crnogoraca i da nam se omogući, između ostalog, da formiramo Crnogorsku nacionalnu zajednicu i njen odgovarajući Savjet (u okviru koga će se naći i predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve), budući da smo sada jedina nacija u zemlji koja je nema. Bio bi to udar ne samo na mnoge unutar vlasti, već i opozicije. Ako je mislio da se pomirenje drugačije vrši, onda je u krivu. Ovo pod pretpostavkom da iskreno želi pomirenje a ne da Druge uobličava onako kako on smatra da treba da izgledaju. O svemu ovome sam pisao u knjizi ”Crnogorsko pomirenje crnogorstva i srpstva” iz 2002.g., misleći na pomirenje u smislu neophodnosti i nužnosti dijaloga svih u Crnoj Gori, osobito Crnogorskih Crnogoraca i Crnogorskih Srba u svrhu daljeg mirnog, kulturnog, održivog, civilizacijskog i demokratskog saživota svih građana u našoj zemlji (alternativa tome može biti i jeste samo rat i stalni konflikti) bez obzira na njihova istorijska, etnička, nacionalna, vjerska i politička ośećanja i opredjeljenja, a preduslov je samo jedan: priznanje i poštovanje suverene crnogorske države, tj. samostalne i međunarodno priznate države Crne Gore. Kao moto knjige uzeo sam riječi Rada Šerbedžije: ”Pa jako dugo nisam bio u Crnoj Gori… Ne ide mi se, brate, u zemlju podijeljenu popola, shvataš. Dok se ti ljudi ne dogovore između sebe, stvarno mi se ne ide tamo. Nekako mi je to tako nešto neprirodno i tužno.”

Na promociji knjige su govorili don Branko Sbutega, prof. dr Risto Kilibarda i dr Čedomir Bogićević. Moja je poruka bila da duhovne i političke elite crnogorskih Crnogoraca i crnogorskih Srba moraju jedni druge priznati da su autentični predstavnici ‘’svojih’’ etničkih, nacionalnih, vjerskih etc. grupacija u zemlji. Sljedstveno ovome, upravo onoliko koliko danas Mandić realno konstatuje da je Crna Gora bila srpska (svakako iz ugla njihovog svjetonazora) a da je danas i srpska, i mi (crnogorski) Crnogorci moramo konstatovati da je Crna Gora bila crnogorska, a da je danas i crnogorska. Podaci sa popisa su neumoljivi. Bez obzira na izvorno, zajedničko etničko-narodnosno crnogorstvo (crnogorski Srbi će reći etničko srpstvo), u Crnoj Gori danas žive dva nacionalna korpusa, dvije nacionalne zajednice, Crnogorci i Srbi. Realni, ozbiljni i odgovorni političari moraju uzeti u obzir stvarno stanje na terenu, a ne (svoje) želje, predviđanje, očekivanje, pizme, predrasude, pa ih ideološki projektovati u budućnost. Živi se i donose odluke u ovom vremenu i sa sadašnjim konkretnim ljudima zarad upravo njihove bolje śutrašnjice.

Na posljednjem popisu četiri procenta Crnogoraca je manje, a isto toliko procenata Srba je više u odnosu na pretposljednji popis. Da se ne bi dalje ‘’ćerali’’, vrijeđali, mrzjeli, optuživali, konfrontirali, dijalog je nužan i saživot u miru i međusobnom poštovanju. I nije vlast nužna ako hoćemo iskreno taj cilj, već odgovarajuće društvo, ljudi, institucije, vrijednosti. Vlast je nužna ako se pomirenje ne želi iskreno već se želi prevarom, falsifikatima, etničkim inženjerstvom, istorijskim revizionizmom da se i dalje srbizuju i posrbljavaju Crnogorci ili pak obrnuto, ako se želi ‘’ubjeđivati’’ nacionalne Srbe u Crnoj Gori (Crnogorske Srbe) da su oni Crnogorci a ne Srbi. Valjda i većina crnogorskih Srba vidi da im nema puta u ‘’srpski svet’’ sa svojom originalonošću, jer otuda tvrde da ‘’Crnogorski Srbi’’ ne postoje, da nema ‘’Mitropolije crnogorsko-primorske’’, jednostavno da nema jednog jedinog subjektiviteta kojim bi se Crnogorski Srbi deklarisali kao takvi. Ostaje im samo Crna Gora u kojoj ih čekaju njihova braća, kumovi, komšije, prijatelji, ako žele da grade i sačuvaju zajedničku nam domovinu Crnu Goru! Jeste da je nažalost Amfilohije Radović svojim izjavama za vjek vjekova udaljio crnogorske Srbe od Crnogorskih Crnogoraca, te da Crnogorci ne mogu prihvatiti tuđu crkvu kao svoju, crkvu koja je bila dželat nad njihovom Crnogorskom crkvom, ali će Crnogorski Srbi u post-Amfilohijevom dobu morati tražiti modus vivendi svog autentično svake vrste svjetonazora u Crnoj Gori pod pretpostavkom njegovog trajnog (u)ništenja od strane Beograda, a k tome izgleda manje-više, prije ili kasnije sve ide i tome nas istorija uči, ako nas ičemu uči! Paradoksalno, izgleda da im identitetski i svjetonazorski legitimitet mogu dati samo njihovi ‘’neprijatelji’’ – (crnogorski) Crnogorci u Crnoj Gori. Da bi tog neprijateljstva konačno civilizacijski nestalo, na početku je potrebno od aktuelne vlasti dati svaki institucionalni i vrijednosni etnički, nacionalni, religijski, etc. legitimitet i legalitet (crnogorskim) Crnogorcima u Crnoj Gori, kojega oni, tj. mi nijesmo imali ni za vrijeme vlasti DPS-a i ostalih suverenista. Crna Gora sa svojim istorijskim i duhovnim veličinama i svecima, državnicima, pjesnicima i filozofima, ima civilizacijske i humanističke širine da prihvati kao svoje na svome i Crnogorske Srbe i crnogorske Crnogorce.

Jula 31-og 2021.g. na Portalu Analitika objavio sam tekst: ‘’Kako su se Raška i Zeta ’pregonili’?’’ Tiče se položaja Crnogorske pravoslavne crkve koji je identitetski jako važan dio jedne civilizovane i uistinu pomirene Crne Gore. Zbog njegove aktuelnosti ponavljam ga jer može biti prilog istinskom pomirenju unutar Crne Gore.

‘’Jasno je već poodavno da pitanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC-a), nije izolovano, već pitanje koje je sudbinski povezano sa budućnošću Crne Gore, te pravcem razvoja crnogorske države i crnogorskog društva, odnosno, ono je integralno sa ostalim nacionalnim osobenostima Crnogoraca. Iako sam i sam autor nekoliko knjiga o upravo toj problematici – što je samo kap u moru ogromne odgovarajuće literature – koja dakako ne ostavlja nikakvu dilemu o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, uvijek je i dalje interesantno, poučno i pravi je izazov suočiti se sa insajderskim priznanjima i potvrdama o svemu tome, dakle sa istorijskim izvorima, činjenicama i knjigama samih srpskih autora. U prilog tome pogledajmo kako najpoznatiji srpski naučnici i istraživači dokazuju da Sveti Vladimir nije bio prvi srpski, već prvi zetski, tj. dukljanski i crnogorski svetac. Slijedi kratka analiza ključnih teza knjige ’’Sveti Jovan Vladimir’’ autora dr Čedomira Marjanovića. Knjiga ’’Sveti Jovan Vladimir’’ izdata je u Beogradu 1925.g. povodom, kako se kaže, devetstogodišnjice proslave Sv. Jovana Vladimira. Dr Čedomir Marjanović, inače pisac ”Istorije Srpske crkve” i upravitelj muške učiteljske škole u Beogradu, iznosi stav da je Sv. Vladimir prvi srpski svetac i da je bio za Srbe ono što je za njih poslije njega bio Sveti Sava. Dakle, Sveti Sava prije Svetog Save. Ali, u objašnjenju zašto se sveti Vladimir ne spominje kod Srba, Marjanović zapravo dokazuje da sveti Vladimir nije prvi srpski, već prvi zetski, tj. dukljanski i crnogorski svetac. I ne samo to, Marjanović pokazuje suštinu trajno prisutnog, i u prošlosti i u sadašnjosti, svesrpskog ili velikosrpskog imperijalnog, nacionalističkog, šovinističkog i asimilatorskog apsolutnog negiranja Crne Gore i Crnogoraca. On dokazuje kao potpuno istinitu tezu da je Raška Zetu smatrala za tuđu i neprijateljsku zemlju (poznato je da su Raška i Zeta više puta ratovale s promjenljivom srećom – za vrijeme Vojislavljevića Zeta je bila nadmoćnija), koju je kao takvu Stefan Nemanja predao maču i ognju okupiravši je vojnički i kulturno.

Uostalom, svi najpoznatiji srpski istoričari decidno pišu da je Raška na čelu sa Nemanjom pokorila i okupirala Zetu. Dakle, Marjanović piše: ’’Pitanje može biti sada u tome zašto se on ne spominje u knjigama pisanim u Raškoj? Ali i to je razumljivo. Raška i Zeta pregonili se. Za Rašku to je bio zetski knez, a ne srpski. Zbog toga Raška je gledala da svuda ponizi i sebi da potčini slavu Zete, pa tako i ovde učinila. Evo, samo tak bar ja mislim da je slava Vladimirova išla po Albaniji do reke Semeni, po Maćedoniji do Ohrida i Vladimira,ali u raškim knjigama nigde se i ne spominje ime Vladimirovo ni kod Domentijana, Teodosija, Danila i dr, a u Srbljaniku, gde su mnogo manji od njega dobili službu i sinaksar, o Vladimiru ni pomena nema.’’ (Podvukao G. S.)

I još samo tri detalja o kojima piše Marjanović. Prvi: u Zeti kraj Ribnice nije bilo pravoslavnog svještenika da bi krstio Nemanju koga je dakle najprije krstio katolički, a tek potom u Raškoj pravoslavni svještenik. Drugi: Marjanović piše da sveti Sava nije uspio da oformi pravoslavnu Mitropoliju u Bosni, ali da jeste u Zeti, sigurno zahvaljujući tome što je prije toga jedno dvije generacije ona bila temeljno vojnički razrušena i uništena, dakle, okupirana i pripremljena za pravoslavnu Mitropoliju s obzirom da se Nemanja bio strateški okrenuo istočnom hrišćanstvu. Treći: mnogi okupatori koji su vojnički pobjeđivali potom su bili pobijeđeni trajnom kulturnom i duhovnom pobjedom od strane onih koje su prethodno bili pobijedili vojnički.

To je slučaj i sa Dukljom, Zetom i Crnom Gorom, koja je znala da se odbrani ne samo vojnički, već u rijetkim trenucima kada je vojnički bila pobijeđena i da se odbrani i zapravo pobijedi kulturno i duhovno sa svojom autentičnošću identiteta i samosvijesti koja proističe iz osobenog geopolitičkog, duhovnog, vjerskog, kulturnog, filozofsko-etičkog, jezičkog i svakog drugog etničkog, narodnog i nacionalnog bića. Marjanović piše da je Zeta pod Vladimirom bila razvijena hrišćanska država i kultura, što se kasnije nastavilo i u doba Stefana Vojislava, Mihaila i Bodina, a poslije okupacije Nemanjića i u doba Balšića i Crnojevića sa krunom ”Oktoiha”, prve crnogorske štampane knjige, što je sve dokaz osobenog identitetskog i duhovnog razvoja jednog društva i jedne autentične civilizacijske snage, političke volje i kulturne supstancije državotvornosti kao njene srži koja traje više od hiljadu godina baštineći vrijednosti i Istoka i Zapada, pri čemu je nesumnjivo da u svojoj bogatoj kulturnoj i vjerskoj raznolikosti nezaustavljivo i prirodno inklinira i pripada zapadnoevropskom političko-državnom, kulturno-vjerskom i civilizacijskom krugu.

I iz ovoga je jasno zašto pitanje Crnogorske pravoslavne crkve nije izolovano, već pitanje koje je, dakle, sudbinski povezano sa budućnošću Crne Gore i pravcem razvoja crnogorske države i crnogorskog društva. I zašto je pitanje Crnogorske pravoslavne crkve integralno sa ostalim nacionalnim osobenostima Crnogoraca. Ali je jasno i zašto se sve ovo nužno u narednom periodu mora izraziti i konstituisati kroz političku reprezentaciju nacionalnog crnogorskog korpusa i unutar same matične crnogorske države, tj. da je to ono pitanje koje se tiče svih suštinskih aspekata Crne Gore i crnogorskog naroda kao multikulturalne i interkulturalne matice crnogorske države, a samim tim koje se tiče i svih naroda i nacija koje žive u Crnoj Gori i konstituišu crnogorsku državu i crnogorsku naciju u građanskom, domovinsko-otadžbinskom i državljanskom smislu.’’

Camaj: Neću glasati za Mandićevu smjenu

1
Foto Printscreen
Sporno mu je to što inicijativa stiže iz redova DPS-a

Camaj: Neću glasati za Mandićevu smjenu

Potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj kaže kako neće podržati inicijativu za smjenu šefa parlamenta Andrije Mandića.

Ističe kako je to njegov lični stav, a da će Albanski forum, kojem pripada, o tome raspravljati u ponedjeljak.

Za Camaja je, sudeći po njegovoj izjavi za TVCG, sporno to što inicijativu predlaže Demokratska partija socijalista, jer navodi kako je ta stranka devedesetih “podržala i pomogla ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije”.

“DPS je u cijeloj svojoj aktivnosti pokazao da im manjine znače kao dekor, a ne partneri, jer iskustvo pokazuje to na primjeru Albanaca, ali i drugih manjina u Crnoj Gori. Uzimajući u obzir da je ta politička struktura vršila i represiju nad mojim narodom, gdje bih posebno izdvojio Orlov let. Mislim da su oni posljednja adresa koja treba da poziva albanske političare da se pridruže njihovim inicijativama dok se ne distanciraju od nosilaca te politike”, dodao je on.

Podsjetimo, iz DPS-a su inicirali pitanje smjene Mandića nakon što je on uputio saučešće povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića.

Đuričković Ibrahimoviću: Pitanje nije hoćete li glasati za smjenu Mandića, već šta radite u Vladi sa ministrima koji veličaju Mladića

0
Miloš Đuričković (Foto: TV E – stop kadar)

FUNKCIONER EVROPSKOG SAVEZA POZVAO DA SE, KAD GOVORIMO O PRINCIPIMA I DEMOKRATSKIM VRIJEDNOSTIMA, PRISJETIMO RIJEČI PREDSJEDNIKA BOŠNJAČKE STRANKE I MINISTRA VANJSKIH POSLOVA

Đuričković Ibrahimoviću: Pitanje nije hoćete li glasati za smjenu Mandića, već šta radite u Vladi sa ministrima koji veličaju Mladića

Šarec, Sokol i Vajs traže od EK odgovor o Spajićevim navodima o hibridnim prijetnjama

0

 

EUROPOSLANICI ZABRINUTI I ZBOG VELIČANJA RATKA MLADIĆA

Šarec, Sokol i Vajs traže od EK odgovor o Spajićevim navodima o hibridnim prijetnjama

Europoslanici upozoravaju da bi neprovjerene tvrdnje takve težine mogle predstavljati „opasan politički populizam“, koji bi takođe mogao destabilizovati evropski put Crne Gore.

REGIONALNA NAGRADA DIALOGOS 2027 – MIODRAG – DIKAN KANKARAŠ, PREDSJEDNIK PROGRAMSKOG ODBORA

2

REGIONALNA NAGRADA DIALOGOS 2027

MIODRAG – DIKAN KANKARAŠ, PREDSJEDNIK PROGRAMSKOG ODBORA

U cilji blagovremene pripreme programsko organizacionih aktivnosti povodom regionalne nagrade “Dialogos”, koja se dodjeljuje za najbolju knjigu iz oblasti teorije i kulture medija, izabran je Programski odbor u sastavu: Predsjednik, producent Miodrag – Dikan Kankaraš i članovi: Prof.dr medija i komunikologije Vedada Barakovic, prof. dr Draško Došljak, novinar i publicista Slavko Mandić i menadzer i književnik mr Radojica Grba.

Nagrada čiji je idejni utemeljitelj i inicijator njenog obnavljanja nakon petogodišnje pauze kulturolog, publicista i teoretičar medija mr Željko Rutović, prvi put je uručena 2013. god, a među dobitnicima, izmedu ostaih su: prof.dr Ratko Božović, prof.dr Sandra Bašić Hrvatin, prof
dr Stjepan Malović, prof dr Sead Alić, prof. dr Nenad Vertovšek, prof. dr Mirza Mahmutović.

DIALOGOS 2027, koji se jubilarno dodjeljuje deseti put za najbolju knjigu iz predmetne oblasti u prethodnoj kalendar skoj godini, uručiće se u Sarajevu, u partnerstvu sa tamošnjim Fakultetom Političkih nauka državnog Univerziteta.

Shodno redefinisanom konceptu, nagrada se uručuje u gradu laureata za prethodnu godinu.

Dobitnica nagrade, koja je u junu ove godine uručena u Tuzli za najbolju knjigu u 2025. je prof. dr Lamija Silajdžić, sa Fakulteta Političkih nauka u Sarajevu za knjigu – “Komunikacija i mediji u eri konvergencije”.

U narednom periodu Programski odbor će izabrati selektore zemalja regiona, koji će regionalnom žiriju desetog DIALOGOSA predložiti knjige u konkurenciji za najbolje izdanje u 2026. godini.

Bošnjačka stranka će podržati SMJENU ANDRIJE MANDIĆA: Odluka utemeljena na programskim principima i civilizacijskim vrijednostima

0
Foto: Bošnjačka stranka

Bošnjačka stranka će podržati SMJENU ANDRIJE MANDIĆA: Odluka utemeljena na programskim principima i civilizacijskim vrijednostima

To je odlučeno na sjednici ovog tijela.

“Predsjedništvo BS smatra da je ta odluka u skladu sa programskim principima BS, te vrijednostima, odgovornosti i principima na kojima mora počivati demokratska i evropska Crna Gora. Ratko Mladić nije bio „vojskovođa“, ni„heroj“ , niti čovjek prema kojem se može iskazati bilo kakvo poštovanje, već pravosnažno osuđeni ratni zločinac, koji je pred međunarodnim pravosudnim institucijama osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine”, navodi se u saopštenju Bošnjačke stranke.

Podsjećaju da je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

“Zato je za Bošnjačku stranku neprihvatljivo da se, sa pozicije predsjednika najvišeg zakonodavnog doma, šalju poruke bilo kakvog poštovanja ili saučešća porodici čovjeka koji je pravosnažno osuđen za genocid i druge najteže ratne zločine”, poručili su oni.

STANDARD OTKRIVA DETALJE BIJEGA ŠABUNJINA: Zaplakao u taksiju, ostavio pasoš i telefon, a onda je taksista shvatio koga je vozio

1
photo-collage.png

Od Danilovgrada do Herceg Novog, osumnjičeni za trostruko ubistvo pokušao je da nestane tragom koji je vodio preko trafike, autobusa i taksija. Kako saznaje Standard, Mihail Nikolaevič Šabunjin nakon zločina je zaplakao u taksiju, potom pokušao da vožnju „plati“ pasošem i telefonom, a taksista je tek tokom povratka shvatio koga je prevezao i odmah obavijestio policiju.

Na strelištu „Češka zbrojevka“ u Danilovgradu prije dva dana ubijeni su zaposleni Petar Globarević (24), Momir Radonjić (67) i Nemanja Kapor (20). Za njihovo ubistvo osumnjičen je ruski državljanin Mihail Nikolaevič Šabunjin (30), koji je, prema navodima policije, nakon što je lociran u Herceg Novom otvorio vatru prema policijskim službenicima, a potom sebi oduzeo život.

Portal Standard donosi nove detalje o tome kako se Šabunjin kretao nakon zločina – kako je napustio Danilovgrad, stigao do autobuske stanice, dogovorio vožnju do Herceg Novog, šta se dešavalo tokom puta i kako je taksista O.A. (25) shvatio koga je prevezao i obavijestio policiju.

Nakon što je počinio trostruko ubistvo, Šabunjin je, prema saznanjima Standarda, ostvario kontakt sa više građana, a izjave policiji juče su dale i radnica trafike kojoj se obratio, kao i taksista koji ga je prevezao do Herceg Novog.

Prema saznanjima Standarda, Šabunjin je nakon zločina stigao do trafike u blizini restorana „Stefan“, gdje je od prodavačice zatražio da mu pozove taksi.

U međuvremenu je naišao autobus sa danilovgradskim registarskim oznakama, kojim se prebacio do autobuske stanice.

Kako Standard saznaje od izvora bliskih istrazi, tamo je razgovarao sa više taksista i raspitivao se za vožnju do Herceg Novog. Nakon cjenkanja, dogovorio je vožnju sa A.A. (25) za 130 eura.

Vožnja je počela oko 18 sati. U tom trenutku informacije o trostrukom ubistvu već su počele da se šire, ali detalji o kretanju osumnjičenog nijesu bili poznati javnosti.

Tokom vožnje prema Herceg Novom, međutim, ništa nije ukazivalo taksisti da se u vozilu nalazi čovjek za kojim će ubrzo biti pokrenuta potraga.

“Šabunjin i taksista gotovo da nijesu komunicirali. U jednom trenutku Rus je zaplakao. Taksista ga je pitao da li je dobro, a on je odgovorio da jeste. Kada su stigli u Herceg Novi, on ga je odvezao do apartmana”, navodi izvor Standarda iz policije.

Tu nastaje detalj koji će biti ključan za dalji razvoj događaja.

“Kada je trebalo da plati vožnju, Šabunjin je kazao da nema novca. Taksista se iznervirao zbog toga, nakon čega mu je Šabunjin ostavio pasoš i telefon, uz obećanje da će njegov otac narednog dana uplatiti novac”, kaže sagovornik Standarda.

Vozač je potom krenuo nazad.

Kako je ispričao izvor Standarda blizak istrazi, tokom povratka taksista je kontaktirao člana porodice i ispričao mu da je vozio stranog državljanina do Herceg Novog, ali da mu ovaj nije platio vožnju, zbog čega je kod sebe zadržao njegov telefon i pasoš.

U razgovoru je saopštio i ime putnika.

“Kukala ti majka koga si vozio, zovi odmah policiju“, bila je reakcija člana njegove porodice nakon što je čuo ime putnika.

Vozač je potom prijavio slučaj policiji.

Identitet taksiste poznat je redakciji Standarda.

Taj detalj policiji je omogućio da dobije dodatne informacije o pravcu kojim se Šabunjin nakon trostrukog ubistva kretao, kao i o mjestu na kojem je ostavio taksi.

Potraga je potom nastavljena u Herceg Novom.

Policija je, na osnovu prikupljenih informacija, suzila prostor njegovog kretanja. U potragu su bile uključene jake policijske snage i helikopterska podrška. Šabunjin je potom lociran u širem području grada, gdje je, prema navodima policije, otvorio vatru na policijske službenike, nakon čega je sebi oduzeo život.

Šćepanović: Policija opkolila ubicu, Shabunin pucao na njih, pa izvršio samoubistvo

Dok istraga pokušava da utvrdi motiv zločina, u javnosti se pojavljuju i novi detalji o Šabunjinovom boravku u Crnoj Gori. Prema navodima ruskih medija koje je prenio Standard, prethodno je boravio u zemlji, putovao, a bavio se i planinarenjem i skijanjem, ali ti navodi za sada nijesu zvanično potvrđeni.

Kako je trostruki ubica ostao van radara crnogorskih bezbjednosnih službi?

0
Mihail Šabunin (Foto: Uprava policije )

Potraga trajala više od 10 sati

Kako je trostruki ubica ostao van radara crnogorskih bezbjednosnih službi?