ODT Cetinje: Za dva masovna zločina nema krivične odgovornosti policije, ali je sistem bezbjednosti zakazao

06/10/2026

OSNOVNO DRŽAVNO TUŽILAŠTVO POSLALO DOPIS PORODICAMA 13 ŽRTAVA MASAKRA NA CETINJU 1. JANUARA 2025. GODINE

ODT Cetinje: Za dva masovna zločina nema krivične odgovornosti policije, ali je sistem bezbjednosti zakazao

Izvor: Televizija E

Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju utvrdilo je da nema dokaza o krivičnoj odgovornosti policijskih službenika, komandira ili rukovodilaca Uprave policije za tragediju koja se dogodila 1. januara 2025. godine, kada je Aco Martinović ubio 13 osoba. Istovremeno, u dopisu porodicama žrtava Tužilaštvo konstatuje da je sistem bezbjednosti u potpunosti zakazao, kao i da su se pokazale nesposobnost i nestručnost policije za djelovanje u kriznim situacijama.

U dopisu koji je tužiteljka Aleksandra Adžić Živković 1. septembra uputila porodicama 13 žrtava navodi se da nije dokazano postojanje očiglednog nesavjesnog postupanja koje bi bilo u vezi sa tragičnim posljedicama masovnog zločina.

Tužilački zaključak je dat na početku obavještenja da niko iz Uprave policije, ni policijski službenik ni policijski komandir, ni čelnik Uprave policije, ne snosi krivičnu odgovornost što nije spriječio ili makar umanjio tragediju, drugi masovni zločin na Cetonju u dvije i po godine.

– Dakle, nije dokazano postojanje očiglednog nesavjesnog postupanja koje bi korespondiralo sa tragičnim posledicama ovog masovnog zločina koji se dogodio dana 01.01.2025. godine u Cetinju, odnosno nema dokaza da su se u radnjama bilo kojeg lica ostvarili bitni elementi bića krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 417, stav 2, u vezi stava 1 Krivičnog zakonika, kao ni bilo kojeg drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti- navodi se u dopisu ODT Cetinje.x

Tužilaštvo je, kako prenosi Televizija E, utvrdilo i da ne postoji dokaz da je doktorka Ana Đuranović, psihijatrica Doma zdravlja na Cetinju, prilikom pregleda Aca Martinovića u novembru 2022. godine mogla da naloži njegovu prisilnu hospitalizaciju ili neku drugu sličnu mjeru.

Istovremeno, u nalazu Tužilaštva konstatuju se ozbiljni propusti sistema bezbjednosti i problemi u postupanju policije tokom krizne situacije.

Nikola Janjušević, nekadašnji visoki policijski funkcioner, ocjenjuje da je 1. januara 2025. godine potpuno izostala obaveza države da zaštiti živote građana, u smislu člana 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

– Napominjem da država kao društvena organizacija raspolaže monopolom fizičke sile radi očuvanja državno-pravnog poretka i ono što je najvažnije – čuva ličnu i imovinsku sigurnost svojih građana. Podsjećam da su masovno ubistvo 1. januara 2025. godine i 12. avgusta 2022. godine na Cetinju dva najveća zločina u mirnodopskoj eri Crne Gore- kazao je Janjušević.

Advokat Veselin Radulović ocjenjuje dopis Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju neprihvatljivim i kontradiktornim, posebno zbog toga što nije utvrđena pojedinačna odgovornost ljudi iz vrha bezbjednosnog sektora.

– Sistemski propust ne znači da niko nije odgovoran. Ako je sistem zakazao, mislim da je Tužilaštvo moralo u ovom predmetu utvrditi ko je bio nadležan da obezbijedi da sistem funkcioniše, a ne da zakaže. I da Tužilaštvo kaže: da li je neko konkretnim radnjama ili propustima povrijedio svoje službene obaveze, odnosno nije vršio ili je nesavjesno vršio neka svoja službena ovlašćenja- rekao je Radulović.

U masovnom zločinu 1. januara 2025. godine na Cetinju stradalo je 13 osoba, među kojima i dvoje djece. To je bio drugi masovni zločin na Cetinju u periodu kraćem od dvije i po godine. U tragediji 12. avgusta 2022. godine Vuk Borilović ubio je deset osoba, među kojima dvoje djece.

Iako su porodice i građani tražili odgovornost, blokirali više sati dnevno, duže od devet mjeseci, saobraćaj na Kruševom ždrijelu, na ulazu u Prijestonicu, niko od nadležnih iz Uprave policije ili Ministarstva unutrašnjih poslova nije osjetio ličnu, makar objektivnu, odgovornost, prije svega čelnika bezbjednosnog sektora – koja je izostala.

Janjušević smatra da je nakon dvije tragedije trebalo da postoji i politička odgovornost čelnika bezbjednosnog sektora.

– Niko od političkih lidera iz sektora bezbjednosti nije osjetio potrebu da ponudi ostavku kao moralan čin, odnosno čin objektivne odgovornosti, ponudi ostavku zbog izgubljena 23 života, među kojima četiri djeteta. Ističem, kada su se desila ova dva užasna zločina politički lideri u sektoru bezbjednosti su rekli da je odgovornost na – naslijeđenom stanju; da zakoni nijesu dobri iako je prošlo više od pola decenije od kako su na vlasti…- kazao je Janjušević.

Advokat Radulović smatra da javnost i porodice žrtava imaju pravo na odgovor zbog čega je sistem zakazao i ko je bio dužan da spriječi propuste, od direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, do ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i načelnika Regionalnog policijskog centra ,,Centar” Gorana Jokića morali su, smatra on, da imaju makar ljudsku obavezu i podnesu objektivnu odgovornost.

– Dakle, poslije dvije tragedije koje su se desile u veoma kratkom periodu na Cetinju u kojima su izgubljena 23 života javnost i porodice žrtava imaju pravo na mnogo više od tog objašnjenja ili navoda Tužilaštva da je sistem zakazao. Oni imaju pravo da znaju: zašto je sistem zakazao, ko je bio dužan da spriječi te propuste koji su se desili i ko je eventualno odgovoran za to- rekao je Radulović.

I dalje su otvorena brojna pitanja u vezi sa oba masovna zločina na Cetinju – od načina na koji je Vuk Borilović zadržao oružje, do okolnosti pod kojima je Aco Martinović nakon početka napada uspijevao da izbjegava policijsku potragu.

Mnogo pitanja bez odgovora. Kao što su ostala bez odgovora pitanja Televizije E koja smo prije dva dana poslali direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću. Ni jedan od njih nije osjetio potrebu da se oglasi.

Bez odgovornosti i bez zrna empatije sa porodicama žrtava. Uostalom, nijesu je imali ni prvih dana nakon tragedije. Komemorativnoj sjednici na Cetinju 4. januara povodom tragične smrti nedužnih građana nisu prisustvovali visoki funkcioneri iz redova vlasti – Demokrata, Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, kao ni čelnici Uprave policije i ministarstva unutrašnjih poslova, ali ni premijer Milojko Spajić.

ANĐUŠIĆ: Povećanje plata neposredno pred izbore bilo bi „beskompromisna politička korupcija“ i kupovina glasova iz državnog budžeta

06/10/2026

Član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Mihailo Anđušić ocijenio je u emisiji „Pro et Contra“ na Televiziji E da bi eventualno tempiranje prvog uvećanja plata neposredno pred izbore predstavljalo pokušaj političkog profitiranja iz državnog budžeta, nazivajući takav scenario „beskompromisnom političkom korupcijom“.

Anđušić je kazao da se odnos Vlade prema najavljenom „Euro modelu“ već može posmatrati i u kontekstu predstojećeg izbornog ciklusa.

Prema njegovim riječima, dio parlamentarne većine već je nagovijestio mogućnost promjene ranije dogovorenog termina izbora, što, kako smatra, otvara prostor za sumnju u političko tempiranje ekonomskih mjera.

“Već od jednog dijela većine dobijamo najave da bi ranije dogovoreni termin izbora mogao biti pomjeren za februar, mart ili april. To bi značilo da bi građani, potencijalno kroz određene političke marifetluke, prvu uvećanu platu mogli dobiti mjesec prije izbora”, kazao je Anđušić.

On je takvu mogućnost ocijenio kao direktnu zloupotrebu javnih sredstava u političke svrhe.

“Ovdje se radi o beskompromisnoj političkoj korupciji, gdje se našao način da se iz državnog budžeta kupuju glasovi”; poručio je Anđušić.

Dodao je da se ekonomske mjere ne smiju koristiti kao instrument predizborne promocije, posebno ukoliko nijesu prethodno potkrijepljene jasnim analizama održivosti.

Anđušić je ocijenio da građani, a posebno penzioneri, već snose posljedice inflacije i ranijih ekonomskih odluka.

“Penzioneri su, nažalost, navikli na ovakav tretman. Ne mogu reći da je ni ranije bilo mnogo bolje, ali sada dolazimo do toga da se jednokratnih 100 eura pomoći praktično dijeli na tri dijela kako bi se ljudi izborili sa dodatnim efektima inflacije”, kazao je.

Kako je naveo, građani u istraživanjima sve češće poručuju da jedva sastavljaju kraj s krajem i da osjećaju da su razočarani efektima programa „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“.

Zaključio je da Vlada prije slanja zakonskih rješenja u skupštinsku proceduru mora javnosti ponuditi jasne odgovore o njihovim ekonomskim posljedicama, održivosti i izvorima finansiranja.

Izvor: Portal TV E

PKCG: ,,Euro model” u praksi – tri ilustrativna scenarija na primjeru hipotetičke kompanije sa 10 zaposlenih

05/10/2026

PKCG: ,,Euro model” u praksi – tri ilustrativna scenarija na primjeru hipotetičke kompanije sa 10 zaposlenih

Privredna komora Crne Gore saopštila je da od najave „Euro modela” intenzivno razgovara sa privrednicima i sektorskim udruženjima o očekivanim efektima predloženih rješenja na poslovanje, zaposlenost i konkurentnost domaće privrede.

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Standard

,,Privreda ne osporava cilj daljeg rasta zarada i životnog standarda građana. Međutim, održiv rast plata mora pratiti rast produktivnosti i ekonomskih rezultata, kao i sposobnost kompanija da dugoročno finansiraju veći trošak rada”, ističe PKCG.

Komora je uradila tri ilustrativna scenarija efekta primjene Euro modela na primjeru hipotetičke kompanije sa 10 zaposlenih: jedan sa osnovnom školom, šest sa srednjom školom i tri sa fakultetom, od kojih je jedan početnik.

,,Struktura zaposlenih je ista u sva tri scenarija. Obračun obuhvata ukupna sredstva potrebna za isplatu neto zarada: porez na dohodak, prirez (obračunat po stopi od 15 odsto, koja se primjenjuje u Podgorici) i doprinose koji se plaćaju na zaradu, po važećim propisima i po predloženim izmjenama”, navodi PKCG..

Scenario 1

,,Svi zaposleni na zakonskom minimumu. Svih deset zaposlenih danas prima važeći minimalac: 600 eura zaposleni sa osnovnom i srednjom školom, a 800 eura zaposleni sa fakultetom. Po Euro modelu moraju primati najmanje 1.000, 1.250 i 1.400 eura. Ukupna sredstva potrebna za isplatu zarada rastu sa 7.537 eura na 13.448 eura mjesečno, odnosno sa 90.450 eura na 161.371 eura godišnje. To je 70.921 eura više godišnje, ili rast od 78,4 odsto”, navodi PKCG.

Scenario 2

Zaposleni sa različitim zaradama, povećanje samo do zakonskog minimuma. Zaposleni sa osnovnom školom danas ima neto zaradu od 600 eura. Kod zaposlenih sa srednjom školom jedan izvršilac ima 600 eura, jedan izvršilac 700 eura, dva izvršioca po 800 eura, jedan izvršilac 900 eura i jedan izvršilac 950 eura.

Kod zaposlenih sa fakultetom početnik ima 800 eura, jedan izvršilac 1.100 eura i jedan izvršilac 1.300 eura.

,,Ako poslodavac zarade podigne samo do novog zakonskog minimuma, zaposleni sa osnovnom školom prima 1.000 eura, svih šest izvršilaca sa srednjom školom po 1.250 eura, a sva tri izvršioca sa fakultetom po 1.400 eura. Ukupna sredstva potrebna za isplatu zarada rastu sa 10.107 na 13.448 eura mjesečno, odnosno sa 121.289 na 161.371 eura godišnje. To je 40.083 eura više godišnje, ili rast od 33 odsto. U tom slučaju svi zaposleni istog nivoa kvalifikacije primaju istu zaradu, bez obzira na to koliko su do sada zarađivali”, ističe PKCG.

Scenario 3:

Ista kompanija, uz očuvanje odnosa među zaradama.

,,Zaposlenom sa osnovnom školom zarada raste sa 600 na 1.000 eura, odnosno za 66,7 odsto. Da bi ostali zaposleni zadržali isti procentualni odnos prema toj zaradi, i njihove zarade će porasti po istoj stopi, a tamo gdje je to manje od novog zakonskog minimuma, do iznosa minimuma. Tako kod zaposlenih sa srednjom školom jedan izvršilac sa 600 eura i jedan izvršilac sa 700 eura prelaze na 1.250 eura, dva izvršioca sa 800 eura na po 1.333 eura, jedan izvršilac sa 900 na 1.500 eura i jedan izvršilac sa 950 na 1.583 eura”, navodi PKCG.

Kod zaposlenih sa fakultetom početnik prelazi sa 800 na 1.400 eura, jedan izvršilac sa 1.100 na 1.833 eura i jedan izvršilac sa 1.300 na 2.167 eura.

,,U tom slučaju ukupna sredstva potrebna za isplatu zarada rastu sa 10.107 na 15.637 eura mjesečno, odnosno sa 121.289 na 187.647 eura godišnje. To je 66.359 eura više godišnje, ili rast od 54,7 odsto u odnosu na sadašnje stanje, odnosno 16,3 odsto više nego u drugom scenariju. Ta razlika je cijena očuvanja odnosa među zaradama zaposlenih”, ističe PKCG.

LOVĆEN U DJEČJEM CRTEŽU, ŽIVOTINJE U SVIJETU BLISKOSTI

05/10/2026

Dan_zivotinja_Lovcen.jpg — GLAVNA FOTOGRAFIJA
Kroz igru do ljubavi prema prirodi: obilježavanje Dana životinja u Nacionalnom parku Lovćen, 5. oktobra 2026. godine.

LOVĆEN U DJEČJEM CRTEŽU, ŽIVOTINJE U SVIJETU BLISKOSTI

Piše: Božidar Proročić

Na Lovćenu se o prirodi može učiti i prije nego što se nauče prva slova. Dovoljni su susret sa planinom, slika životinje koju treba prepoznati i prostor u kojem dječja radoznalost slobodno raste. Upravo takav susret upriličen je 5. oktobra u Nacionalnom parku Lovćen, đe je, povodom Dana životinja, organizovan edukativni program u saradnji sa JPU „Ljubica Popović“, vrtićem „Sunce“. U tri grupe, sa 27, 26 i 19 mališana, park su posjetila ukupno 72 djeteta, u pratnji deset vaspitačica.

Posebno mjesto u ovom susretu imala je pozdravna riječ direktorice Nacionalnog parka Lovćen Kate Varagić, koja je poželjela dobrodošlicu najmlađim posjetiocima. Obraćanje djeci na početku programa bilo je izraz pažnje prema generaciji koja tek upoznaje vrijednosti zaštićenih područja. Kada se vrata nacionalnog parka otvore najmlađima, otvara se i mogućnost da njihova prva iskustva u prirodi postanu osnova buduće brige o njoj. U takvoj dobrodošlici prepoznaje se obrazovna uloga parka, njegova odgovornost da prirodno nasljeđe približi djeci razumljivo, strpljivo i sa toplinom.

Program je kod Centra za posjetioce vodila Željka Vuković, službenica Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore. Kroz interaktivnu igru, okretanje polja sa prikazima životinja i crtanje divljih životinja, mališanima je približila temu koja im je istovremeno poznata i puna novih otkrića. Svako okrenuto polje pružalo je novu priliku za prepoznavanje, razgovor i učešće. Djeca su mogla da uče kroz pokret i sliku, da ono što prepoznaju povežu sa sopstvenim iskustvom, a zatim izraze crtežom.

Likovna_radionica_Lovcen.jpg
Životinjski svijet u dječjim bojama: mališani vrtića „Sunce“ na likovnoj radionici u Nacionalnom parku Lovćen.

Vrijednost ovakvog rada počiva na pažnji posvećenoj dječjem načinu razumijevanja svijeta. Željka Vuković je kroz igru i neposredan rad povezala edukativni sadržaj sa radošću otkrivanja. Crtanje divljih životinja dalo je mališanima prostor da pokažu šta ih privlači, šta pamte i kako doživljavaju živi svijet. Na papiru životinja dobija oblik koji joj dijete daje, a u tom stvaralačkom činu nastaje i lična veza sa temom o kojoj se razgovara. Tako se postepeno razvija bliskost iz koje mogu izrasti razumijevanje, saosjećanje i potreba da se priroda čuva.

Poseban doživljaj za mališane bio je prolazak stazom za boso hodanje u blizini Centra za posjetioce na Ivanovim koritima. Svojim malim, bosim stopalima djeca su osjetila različite prirodne podloge i ostvarila neposredan dodir sa svijetom koji su tokom radionice upoznavala kroz slike, razgovor i crtež. Staza sa pijeskom, korom drveta, šišarkama, oblicama i šljunkom pruža mogućnost da se razlike u teksturi i čvrstini podloge upoznaju svakim novim korakom. U tom susretu stopala i tla ima nečeg jednostavnog i duboko prisnog, prilike da dijete uspori, obrati pažnju i osjeti prirodu cijelim svojim bićem. Lovćen je tako najmlađima postao blizak i kroz dodir, kroz iskustvo koje se teško može prenijeti riječima ili dočarati na papiru.

Programu su prisustvovali i Božidar Proročić i Igor Drašković, službenici za edukaciju i promociju Nacionalnog parka Lovćen. Susreti sa najmlađima pripadaju važnom dijelu obrazovne uloge ove službe, jer se upravo kroz saradnju sa vrtićima i školama prirodne vrijednosti parka približavaju generacijama koje tek formiraju svoj odnos prema okruženju. Takav rad traži kontinuitet, pažljivo osmišljene sadržaje i spremnost da se o velikim temama zaštite prirode govori jezikom razumljivim djetetu.

Lovćen ovakvom susretu daje naročit smisao. Među njegovim šumama, kamenjarima i livadama život se odvija i onda kada ga posjetilac ne primjećuje. Nacionalni park je dom živih bića čije potrebe moramo uvažavati dok boravimo u prirodi. Zato razgovor o životinjama upravo na Lovćenu ima neposrednu obrazovnu vrijednost. Ono što dijete upoznaje kroz sliku i igru pripada svijetu koji se nastavlja izvan Centra za posjetioce, duž staze, među stablima i u zaklonu stijena.

Odnos prema tom svijetu gradi se od malih, razumljivih postupaka. Ne uznemiravati životinju, ne dirati gnijezdo, ne ostavljati otpad i sačuvati mir prostora u koji smo došli jesu navike koje vrijedi razvijati od najranijeg uzrasta. Iza svakog takvog postupka stoji jednostavno razumijevanje da u prirodi nijesmo sami i da naš boravak ostavlja trag. Ovakvi programi pružaju osnovu da zaštita prirode djeci postane bliska kroz iskustvo, a da kasnije preraste u svjesnu odgovornost.

Značajan doprinos susretu dale su i vaspitačice vrtića „Sunce“, čija pratnja i saradnja omogućavaju da boravak u parku bude dio šireg procesa odrastanja i učenja. Povezivanje predškolske ustanove i Nacionalnog parka Lovćen otvara prostor za obrazovanje koje se pamti po doživljaju, učestvovanju i neposrednom dodiru sa prirodom. Ono što započne tokom jedne posjete može se nastaviti u vrtiću, kroz nove crteže, razgovore i pitanja, a potom i u porodici, prilikom sljedećeg odlaska u prirodu.

Ovoga puta Lovćen je stao i na dječji papir. Kroz nacrtane životinje, okrenuta polja i zajedničku igru, 72 mališana dobila su priliku da mu priđu na svoj način. U tome je posebna vrijednost ovog susreta. Planina koju dijete upozna kroz lijepo iskustvo ima priliku da ostane dio njegovog ličnog svijeta, mjesto kojem će se vraćati sa pažnjom. A životinja kojoj je danas posvetilo crtež može śutra biti živo biće zbog kojeg će zastati, utišati glas i ostaviti mu slobodan put.

Reket za reket

05/10/2026

Reket za reket

Piše: Slavko Mandić

Je li na pomolu organizacija novog, petog Gren slem turnira, znaće se uskoro. Pośetimo, sada ih ima 4. a po redosljedu održavanja prvi u godini je Australijan Open. Slijedi Rolan Garos, Vimbldon i US Open. Kako nezvanično saznajemo sve je spremno da Vatikan i zvanično dobije kandidaturu za ovo prestižno takmičenje. Ispunio je sve uslove, a najvažniji je svakako posjedovanje u trajno vlasništvo vrijednog reketa, osnovnog sredstva bez kojega se ova vrsta nadmetanja na svim vrstama podloge ne bi mogla zamisliti. Ostalo je još da Vatikan formira reprezentaciju, na čijem bi se čelu nalazio papa Lav XIV. Za sada on jedini u svojoj državi posjeduje reket, i to onaj koji je uručio lično crnogorski državni vrhovnik prilikom nedavne pośete. Reket nije optočen dijamantima, safirima, crvenim rubinima i zelenim smaragdom, kao vrhuncem raskoši i ljepote ali i političke i državničke moći darodavca. Crna Gora, kažu oni koji su bliži tronu, trenutno je u akciju prikupljanja sredstava za povećanje plata i moguće penzija, kako bi se omogućilo trajno višemjesečno snabdijevanje građana novim kvalitetom životnog standarda. Zato je um pronašao jeftinije rješenje, ali kvalitetnije i stilom i porukom koja ima trajnu vrijednost. Istorijsku, i ako stvoritelj dozvoli, ubrzo i tenisku. Zato je reket rukom rađen i predstavlja filigranski rad koji sadrži crnogorske državne simbole, fragmente dobrotske čipke i reprodukciju prve stranice Konkordata između Kneževine Crne Gore i Svete Stolice iz 1886. godine.
Papa nije krio oduševljenje. Konačno će moći da ostvari svoj vjekovni san i da bude rodonačelnik jednog od najznačajnijih teniskih turnira na planeti. To će omogućiti neophodnu višeslojnojst suživota koja se najbolje može ostvariti upravo kroz sportske aktivnosti. Zato je naš vrhovnik pomenuo nenadmašnog Novaka Đokovića, što je samo na momenat zbunilo iskusnog i dobro obaviještenog papu Lava XIV. Došao mu je u pośetu preśednik Crne Gore s reketom na poklon, vjerovao je kao crnogorskim simbolom sporta koji se u našoj državi masovno upražnjava. Pri pomenu Đokovića papa je kazao da je on Srbin, što i jeste činjenica. Ali, kako je našem preśedniku potpuno isto Srbin ili Crnogorac, brzo je odgovorio da je on (Đoković) takođe vrlo naklonjen Crnoj Gori. Da se još śetio da mu reče (papi) da je Đoković naše gore list. Tačnije iz Jasenova polja kod Nikšića, bilo bi mu sve jasnije. Ili bi ga možda samo dodatno zbunilo. Jer kod nas dobar dio čeljadi smatra da je ono drugo oko u glavi. Prvo je, razumije to dobro državni vrh u cjelosti, progledalo na prostoru śeveroistočno od nas.

Sve se završilo po protokolu u nastavku priče. Nije se pila šljivovica kako to EU dužnosnici uobičavaju da se malo zagriju kad nam u pośetu arivaju.
Na margini, kako voli da kaže naš čelnik za protokolarno fotografisanje sa Trampom, dogovoreno je mnogo bitnih stvari. Svakako najvažnija, opet po kazivanju onih koji se busaju u dobru obaviještenost, ušto opravdano sumnjamo, tvrde da je dogovoren teniski susret Vatikana i Crne Gore.
-Fantastično. Biće to meč stoljeća, čuje se kod podržavaoca ideje.
-Postoji problem, zamišljeno će naš savezni kapetan. Imamo mi reketaše (vlasnike reketa, da ne bude zabune) ali nemamo reprezentaciju.
-Ka da je to važno, odbrusi mu važniji od važnoga. Bitno je da imamo reket, i to državni. Ostalo će se samo srediti.
Ali darivanje reketa papi, različito je prihvaćeno u Crnoj Gori. Najavili su organizaciju protesta ispod Gorice, a kako su oni vlast, jer je reket državni, policija tu nema što da traži. Tako da neće biti fatanja, hapšenja, tamničenja, sve uz kamere, marice i lisice.
Biće to mirni protesti ( a ne kao neki koji su suzavce sami na sebe bačali), koji treba da upozore vrhovnika da nikad više državni reket ne iznese iz zemlje. Oni tada nijesu znali da taj reket nije iznošen niđe. Ostao je doma, da ga koriste i igraju sa nama domaći vlastohlepi. Svakoga dana, još od oslobođenja do danas.
Reket za reket, kazali su domaći reketaši (vlasnici reketa), osokoljeni saznanjem da je reket njihovo vlasništvo. Uzeli su ga u svoje ruke, spokojni što nastavljaju započetu misiju, još od 2020.

Ovo je satira i skoro ništa drugo!

Vuksanović: Dio crnogorske vlasti u kontinuitetu provocira Hrvatsku, dok drugi ćuti

05/10/2026

“Takav odnos otežava i evropski put Crne Gore”

Vuksanović: Dio crnogorske vlasti u kontinuitetu provocira Hrvatsku, dok drugi ćuti

Izvor: Portal Analitika

Govoreći o aktualnim zbivanjima u regiji, lider HGI Adrian Vuksanović je istaknuo kako Crna Gora intenzivno osjeća posljedice političkih i društvenih procesa koji se odvijaju u Republici Srbiji.

Podsjetio je da u Crnoj Gori već tri desetljeća traje borba za njezino pozicioniranje u zapadnom civilizacijskom i vrijednosnom prostoru.

„Crna Gora na Zapadu je najviše Crna Gora, a ne mlađi brat kojeg hoće veći susjed podčiniti“, kazao je Vuksanović u emisiji na Hrvatskom katoličkom radiju, saopšteno je iz HGI.

Osvrnuo se i na pokušaj održavanja sjednice Skupštine Crne Gore o povjerenju predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, istaknuvši kako opstrukcija oporbene inicijative, prema njegovu mišljenju, ne bi bila moguća bez potpore koalicijskih stranaka koje čine parlamentarnu većinu.

Govoreći o odnosima Crne Gore i Republike Hrvatske, Vuksanović je naglasio da je Hrvatska uvijek bila i jest prijatelj Crnoj Gori i njezinu europskom putu.

„Lošim politikama iz Podgorice, od otvorenih pitanja između dviju država, došli smo do toga da su određena pitanja postala opterećenje, a što je očigledno nekome i bio cilj“, istaknuo je Vuksanović.

Dodao je kako dio vlasti u kontinuitetu provocira Hrvatsku, dok drugi dio na to aktivno šuti, ocijenivši da takav odnos otežava i evropski put Crne Gore.

Govoreći o hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Crnoj Gori, Vuksanović je naglasio kako ona jest statistički malobrojna, ali njeni kulturni i povijesni tragovi nisu malobrojni, već predstavljaju bogatstvo Crne Gore.

„Na našem primjeru se dokazuje da značaj nije u statistici, već u lojalnosti vrijednostima koje slijedite“, rekao je Vuksanović.

Na kraju razgovora podsjetio je da se Hrvatska građanska inicijativa već 24 godine, od svojega osnutka, programski i politički zalaže za članstvo Crne Gore u Europskoj uniji. Izrazio je nadu da će se uskoro ostvariti i taj programski cilj, kao što su, kako je kazao, ostvareni ciljevi obnove crnogorske neovisnosti i članstva Crne Gore u NATO-u.

Opozicija u Tivtu predala inicijativu za smjenu Miljana Markovića zbog objave fotografije Ratka Mladića

05/10/2026

Opozicija u Tivtu predala inicijativu za smjenu Miljana Markovića zbog objave fotografije Ratka Mladića

Miraš Dušević

Odbornici opozicije u Tivtu podnijeli su danas inicijativu za smjenu predsjednika Skupštine Opštine Tivat Miljana Markovića, zbog, kako navode, veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića.

Funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) objavio je, dan nakon što je javnost obaviještena o smrti haškog osuđenika, na svom zvaničnom Facebook profilu fotografiju bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića.

Vučić i studenti su izjednačeni, odlučivaće desetak mandata

05/10/2026

Vučić i studenti su izjednačeni, odlučivaće desetak mandata

Studentska lista je heterogena i nema jasnu politiku; njen cilj je da pokupi što više Vučićevih nezadovoljnih birača. Pitanje je samo da li ste, ako ste antievrоpejac, svjesni da, dođete li na vlast, bez EU nećete moći da isplatite plate i penzije. Ne razumijem zašto Studentska lista ignoriše činjenicu da je onoga protiv koga se bore juče direktno podržao Vladimir Putin, čovjek pred kojim je patrijarh Porfirije studentski i građanski protest u Srbiji nazvao obojenom revolucijom- kaže Ješić

Autorka:Tamara Nikčević

Gotovo dvije godine nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, građani Srbije dobili su priliku da kazne režim koji barem polovina njih smatra odgovornim za smrt šesnaest ljudi stradalih u pomenutoj tragediji. Naime, sada već bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić raspisao je parlamentarne izbore za 25. oktobar.

Prema izvještaju Republičke izborne komisije, na izborima će učestvovati sedamnaest lista, od čega sedam manjinskih. Ključni takmac listi „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ biće „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, dok će se, sudeći po dostupnim istraživanjima javnog mnjenja, ostale liste boriti za cenzus.

Dosadašnji tok kampanje u Srbiji razlikuje se od prethodnih i po tome što su tzv. slobodni mediji, novinari, analitičari, „nezavisni posmatrači“ i političari suštinski nepostojećih stranaka postali akteri izbornog procesa, koji, snažno pritiskajući proevropske stranake da odustanu od izbora i podrže Studentsku listu, zapravo traže njihovo gašenje i praktično ukidanje parlamentarnog života. Nakon što su se iz trke povukli Zeleno-demokratski front i Pokret slobodnih građana, agresija je usmjerena na listu „Evropska Srbija: Marinika Tepić, Zdravko Ponoš“, koju čine Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa, Srbija centar (Srce) Zdravka Ponoša i pokret Solidarnost, Samoodbrana, Oslobođenje, koji predvodi Goran Ješić. No, Evropska Srbija se ne da: ostaje u trci, rizikujući da u toj neravnopravnoj borbi ne pređe cenzus, a onda i bude optužena da je „ukrala“ pobjedu Studentskoj listi.

Goran Ješić kaže da je takav ishod isključen. Na početku razgovora za Pobjedu, Ješić se vraća na događaj nakon koga je prije dvije godine krenula pobuna.

– Možda poslednji otisak crvene šake, koja je u novembru 2024. godine, nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu postala simbol otpora kriminalnom režimu Aleksandra Vučića, danas stoji na mojoj terasi. Zaboravili smo i crvenu šaku i poruku „ruke su vam krvave“. Svesno ili ne, ceo kontekst je promenjen i od krvave šake smo, hteli-ne hteli, došli do Užičkog kola – kaže Goran Ješić.

POBJEDA: Dvadesetak dana je do parlamentarnih izbora, nijeste saglasni sa ocjenom da je predizborna atmosfera referendumska?

JEŠIĆ: Po prirodi stvari, atmosfera uoči bilo kojih parlamentarnih izbora ne može biti referendumska. Ostaci Demokratske stranke, koja na terenu ne postoji ali vodi dosta čudnu kampanju, nisu jedini koji pokušavaju da, insistiranjem na tezi o referendumskoj atmosferi, prevare javnost, da joj podvale. Jer ako u parlamentu imate 250 sedišta, od čega je 12 procenata njih već podeljeno poslanicima manje brojnih naroda – manjine imaju zagarantovanih pet procenata – i ako je gotovo izvestan cenzus saveza Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivice Dačića i stranke Rasima Ljajića, o kakvom referendumu govorimo?! O pobedniku ovih izbora odlučivaće tesna većina, nekih desetak mandata, što dodatno dovodi u pitanje tezu da su dve najveće liste – Srpska napredna stranka i Studentska lista – dokaz da je atmosfera u društvu referendumska. Ona može biti na predsedničkim izborima, koji će biti održani verovatno dve ili tri nedelje nakon glasanja 25. oktobra, kada bi Evropska Srbija mogla podržati predsedničkog kandidata Studentske liste.

Ideja da se sve opozicione stranke povuku iz trke i da Vučića i Studentsku listu ostave same u areni autentično je ruska, a cilj Moskve je da, preko Srbije, destabilizuje region, pre svega Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

POBJEDA: Da ih ostavi same? Na izborima učestvuje i Autentična desnica.

JEŠIĆ: Imate pravo. Ne pamtim da je neko od intelektualaca, partija ili slobodnih medija koji nas prozivaju nekada pozvao Novu Demokratsku stranku Srbije (Novi DSS), tj. listu Autentična desnica da ne učestvuje na izborima, da se povuče u korist studenata, iako bi, zbog izvesne bliskosti politika i ideja, upravo Autentična desnica mogla uzeti glasove Studentskoj listi. Ali ne, oni nisu problem; problem je Evropska Srbija.

POBJEDA: Bili ste potpredsjednik Demokratske stranke, što se sa tom partijom dešava? Zašto stariji članovi ćute o sramoti koju vrh DS-a nanosi stranci?

JEŠIĆ: Nije to od juče. Sa nekim uglednim članovima Demokratske stranke se povremeno viđam; podržavaju Evropsku Srbiju, ali ćute i u DS-u ostaju iz poštovanja prema jednoj od najstarijih političkih organizacija u zemlji. Sve im je jasno, članovi su samo formalno.

Ovo što gledamo posledica je niza katastrofalnih političkih odluka unutar Demokratske stranke, partije koja danas postoji samo u medijima koji afirmišu antievropsku politiku i koji od Evropske Srbije zahtevaju da se povuče i podrži Studentsku listu. Reč je o pokušaju uništenja parlamentarne demokratije i ukidanja političkih stranaka, iza čega, ponavljam, stoje Moskva, Vučić i strukture koje su svojevremeno podržale i litije u Crnoj Gori i destabilizaciju Bosne i Hercegovine. One danas vode ozbiljan hibridni rat ne samo u Srbiji, nego i u Evropi.

POBJEDA: I u Crnoj Gori je taj rat 2019/20. vođen preko „slobodnih“ medija, preko Vijesti prije svega, koje su društvo uvjeravale u „emancipatorsku ulogu“ državne crkve Srbije i njenih litija.

JEŠIĆ: Ista „emancipatorska politika“ od mene, čoveka od 52 godine odraslog na panku i rokenrolu, danas traži da naučim da igram kolo. Nema emancipatorskog potencijala u politici koja prezire demokratiju, pluralizam, drugačije mišljenje i pravo na izbor.

POBJEDA: Vladimir Putin kaže da je Aleksandar Vučić njegov favorit na izborima 25. oktobra. Studenti poručuju da neće uvoditi sankcije Rusiji, odnosno da vanjsku politiku Srbije neće usaglasiti sa vanjskom politikom EU. Što nije jasno?

JEŠIĆ: Studentska lista je heterogena i nema jasnu politiku; njen cilj je da pokupi što više Vučićevih nezadovoljnih birača. Pitanje je samo da li ste, ako ste antievrоpejac, svesni da, dođete li na vlast, bez EU nećete moći da isplatite plate i penzije. Ne razumem zašto Studentska lista ignoriše činjenicu da je onoga protiv koga se bore juče direktno podržao Vladimir Putin, čovek pred kojim je patrijarh Porfirije studentski i građanski protest u Srbiji nazvao obojenom revolucijom. Pored toga, upravo se iz Ambasade Rusije u Beogradu, u kojoj su, izuzev možda vozača i čistačice, svi službenici pripadnici tamošnjih obaveštajnih službi, baš kao i iz ruskog centra u Nišu, na različite načine napadaju predstavnici i Studentske liste i evropske opozicije.

POBJEDA: Ako su svi protiv Evropske Srbije – od tzv. slobodnih medija i ruske agenture do Studentske liste i Aleksandra Vučića, što očekujete 25. oktobra?

JEŠIĆ: Iako su moje političke ideje uvek bile u manjini – počeo sam u Građanskom savezu Srbije – nikada nisam bio u sličnoj situaciji. Devedesetih smo ipak imali slobodne medije, intelektualce, grupice i ostrvca koji su podržavali antiratnu politiku, otvorenu debatu o svim pitanjima, demokratsko, liberalno društvo, evropsku Srbiju. Danas?

Pre dve godine, kada su počele demonstracije u Novom Sadu, uhapšen sam, a onda ceo mesec proveo u zatvoru. Mogao sam da se povučem, da biram drugi put. Nisam to učinio zato što verujem u parlamentarnu demokratiju, u republiku u kojoj je građanin nosilac suvereniteta. Građani svoj suverenitet prenose na političke organizacije, koje onda u parlamentu zastupaju njihove interese. Ne verujem u eksperimente, u izmišljanje novih društvenih sistema, u ukidanje partija, političkih organizacija, parlamenta. I to je suština.

POBJEDA: Što?

JEŠIĆ: Deo onih koji imaju pristup slobodnim medijima očito imaju zadatak da pobede pre svega opoziciju, onda i Vučića, pa ćemo, je li, da gradimo sve ispočetka. Reč je uglavnom o onima koje deceniju i po nigde nismo videli, koji nisu žrtvovali ništa i koji su, prezirući političare, ponavljali da su – apolitični. E, takvi nas danas pitaju – šta smo tačno uradili proteklih petnaestak godina.

Tog 5. novembar 2024. u Novom Sadu, na primer, kao i na protestu narednog dana ispred suda, okupilo se nas jedva dve stotine; predstavnici gradske i pokrajinske opozicije i predstavnici parlamentarnih partija iz Vojvodine tih su se dana gurali sa policijom, blokirali sud i sl. Da je postojala solidarnost, da je tada došlo pet hiljada onih koji me sada pitaju gde sam bio i šta sam radio, nikada niko od nas ne bi bio prebijen i uhapšen.

Nikada nisam glasao za Slobodana Miloševića, nikada za radikale. Ipak, dosta je onih koji su umesto za Borisa Tadića, kakav god da je bio, 2012. glasali za Tomislava Nikolića, zaboravljajući radikalima i etnička čišćenja, i isterivanje Hrvata iz Vojvodine, ali i to da je šef Nikolićeve partije osuđen u Hagu. Kasnije su srljali iz greške u grešku i glasali za Dosta je bilo, pa za Belog Preletačevića, samo da ne bi za evropsku politiku. I oni mi danas objašnjavaju da moram da se sklonim i da podržim Studentsku listu?! Pritom, Evropska Srbija je sve učinila kako bi napravila što širi front.

POBJEDA: Kako?

JEŠIĆ: Razgovarali smo i sa onima koji nikad nisu biliza EU. Bili su protiv Vučića, ali ne i za EU. U međuvremenu smo radili ozbiljna istraživanja – poslednja nedjelja avgusta, početak septembra – i trendovi su pokazali da ćemo preći cenzus i osvojiti ozbiljan broj mandata. Onda je, po raspisivanju izbora, krenula neviđena kampanja, pre svega iz ruskih centara, na šta su se nakačili razni analitičari, intelektualci, nezavisni mediji, novinari, koji su ponavljali da Evropska Srbija neće preći cenzus. Zanemarili su, pritom, činjenicu da u Srbiji postoji ozbiljan deo birača koji će, ako ne može da glasa za građansku opciju, ostati kod kuće. Neće glasati za Studentsku listu, jer su im njihove pojedine poruke i lica – neprihvatljivi.

POBJEDA: Dobro, to smo apsolvirali. Kako sada stvari stoje? Ima li opozicija šansu da 25. oktobra pobijedi Aleksandra Vučića?

JEŠIĆ: Prvo, za Evropsku Srbiju cenzus više nije tema.

POBJEDA: Što je tema?

JEŠIĆ: Što bolji rezultat i namera da nakon izbora bez uslovljavanja podržimo vladu Studentske liste, čiji će program biti zasnovan na četiri novosadska a suštinski evropska zahteva: otvaranje dosijea, sređivanje tužilaštva, sudova, medija, sređivanje biračkog spiska i organizovanje novih izbora. Istovremeno, podržaćemo proevropskog kandidata Studentske liste na predsedničkim izborima.

POBJEDA: Pored Vaše liste, mogu li, nakon 25. oktobra, studenti da računaju na podršku stranaka manje brojnih naroda – na Mađare, ali i na Bošnjake i Crnogorce koje predvodi Rasim Ljajić?

JEŠIĆ: Jedina ozbiljna istraživanja u Srbiji dobija Aleksandar Vučić – i to svakodnevno – jer ima i nepresušne resurse i dostupne najpouzdanije agencije. Evropska Srbija je angažovala dve nezavisne agencije i dobila identičan rezultat: Evropska Srbija ozbiljno iznad cenzusa, Vučićev SNS između 39 i 42 procenta podrške, dok sa manjinskim strankama nema iznenađenja. I to ne samo zato što im je zagarantovan određeni broj mesta, nego i zato što poručuju da nastavljaju da podržavaju politiku Aleksandra Vučića.

POBJEDA: Rasim Ljajić kaže da će većina od njih zavisiti, ali ne i da su glasovi njegove koalicije glasovi Aleksandra Vučića.

JEŠIĆ: Rasim Ljajić je 26 godina deo svake vlasti. Na izbore sada izlazi sa dve liste – jedna je manjinska, druga koalicije sa Dačićem. Ključno pitanje je – za koga će Rasim Ljajić glasati 25. oktobra.

Sa druge strane, Savez vojvođanskih Mađara (SVM) je u ozbiljnom previranju, pre svega zato što je poslednjih desetak godina bio eksponent korupcije oličene u odnosima Viktora Orbana i Vučića. Krajnji ishod te katastrofalno pogrešne politike je da SVM odluke više ne donosi u Subotici, nego u Budimpešti. Uostalom, ne zaboravite da su mandati vlasništvo poslanika i da, bez obzira na to u kojoj ste partiji, kao poslanik imate suvereno pravo da upravljate mandatom na osnovu svojih ubeđenja ili koruptivnih resursa druge strane. Baš kao što ne želim da se Beograd meša u unutrašnja pitanja Crne Gore, Severne Makedonije ili Bosne i Hercegovine, ne bih voleo da nakon 25. oktobra Vlada u Budimpešti utiče na odluke glasača i kandidata SVM-a, koji su građani Republike Srbije. Uostalom, SVM neće odlučivati.

POBJEDA: Neće?

JEŠIĆ: Ne. Istraživanja koja smo radili prikazuju prednost, i to kontinuirano, liste Aleksandra Vučića u odnosu na Studentsku listu. Vučić je, kažem, zakucan na svojih trideset devet, četrdeset dva i neće ići ispod. Studentska lista, pak, ima devet ili deset poena manje, ali i ozbiljan rezervoar glasova građana koji nisu hteli da se izjasne, a rekli su da će izaći na izbore. Siguran sam da su to glasači Studentske liste, manjim delom i Evropske Srbije. U svakom slučaju, rezultat će biti tesan, ali ćemo prvi put posle izbora 2008. imati potpunu kontrolu izbornog procesa, sve zapisnike, registrovati nepravilnosti. Moja procena je da ćemo nakon 25. oktobra imati pat poziciju.

POBJEDA: Ne i vladu?

JEŠIĆ: Nova vlada neće se formirati pre predsedničkih izbora, na kojima Vučić ne može da pobedi. Imaćemo, dakle, vladu u tehničkom mandatu, novog predsednika ili predsednicu Republike Srbije, i te će nove okolnosti i te kako uticati na raspad vladajuće kriminalne organizacije. Jer Srpska napredna stranka nije politička partija, već organizacija koja ima strukturu sicilijanske mafije. Vučićeve na okupu drži isključivo interes; čim ga ne bude, mafijaška konstrukcija će se srušiti kao kula od karata. To će se videti u noći 25. oktobra, a kulminiraće predsedničkim izborima.

POBJEDA: Kako zamišljate tu noć 25. oktobra?

JEŠIĆ: Ta noć je ključna. Pored kontrole zapisnika, veoma je važno to što Evropska Srbija, za razliku od Studentske liste, celo vreme održava intenzivnu saradnju sa EU. Prošlogodišnji nastupi evropske opozicije u Briselu i Strazburu donekle su uticali na promenu politike Evropske unije prema Srbiji. Intenzivna spoljnopolitička aktivnost opozicije rezultirala je stopiranja otvaranja tri pregovaračka klastera, što bi, da su otvorena u postojećim okolnostima, Vučić predstavio kao podršku Evropske unije sopstvenoj politici. Drugo, podržali smo godišnji izvještaj Tonina Picule, koji bi potpisao svaki slobodni građanin Srbije i koji se u dobroj meri razlikovao od tadašnjih stavova Evropske komisije. Najzad, uspeli smo da EU objasnimo da bi najavljenu posetu predsednice EK Ursule fon der Lajen Beogradu Vučić iskoristio u predizbornoj kampanji, zbog čega je ta poseta i odgođena.

Trenutno je veoma važno da EU prati izborni proces koji je već nelegitiman.

POBJEDA: Zašto je nelegitiman?

JEŠIĆ: Zato što ga prati nasilje režima. Pored toga, sa mesta predsednika države, Vučić je mesecima vodio predizbornu kampanju; imate katastrofalno stanje u medijima, nefunkcionalan REM, još nije upućen poziv posmatračima Evropskog parlamenta…

Ili ćete biti lekar ili vatrogasac, poručili smo Briselu. Ako ste lekar, od Vučića tražite koliko-toliko poštene izbore kako biste mogli da ih priznate. Pošto on fer izborne uslove odbija da obezbedi, u ulozi ste vatrogasaca, koji, u slučaju primene nasilja od strane vlasti i flagrantnog kršenja izbornog procesa, neće priznati rezultat izbora.

POBJEDA: I, što onda?

JEŠIĆ: Otvara se Pandorina kutija. U najboljem slučaju, sa zapisnicima u rukama, čekaćemo novog Gonzalesa, kao što smo ga čekali 1997, kada je Milošević pokrao izbore. Vučić će svojim narkokartelima morati da objasni zašto će Srbija dobiti političke sankcije i zbog čega neće biti u prilici da organizuje EXPO. A EXPO je njegovim mafijašima koji su svoje prljave milijarde oprali ulaganjem u izgradnju i hotelijerstvo, veoma važan kao način da im se vratiti uloženi novac.

Sa druge strane, ne možemo isključiti ni „makedonski scenario“ – prelazna vlada, pa novi izbori.

POBJEDA: U slučaju da opozicione stranke pobijede, ne očekujete da Vučić prizna rezultat?

JEŠIĆ: Ne. Setite se Vojina Dimitrijevića.

„Ako radikali dođu na vlast, više nema izbora“, upozoravao je.

Kada vidi rezultate i prebroji sedišta u parlamentu, Vučić će znati šta ima u džepu. Krenuće da proverava kandidate na Studentskoj listi, da kalkuliše ko bi od njih mogao da preleti, a onda će se usmeriti na to da svom kandidatu pomogne da pobedi na predsedničkim izborima. Što se neće desiti.

POBJEDA: Ako već postoji mogućnost da neko sa Studentske liste preleti – a Kula je dokaz da postoji – kako to da joj je javnost tako lako dala blanko podršku?

JEŠIĆ: Imam hiljadu pitanja… Kako će, recimo, izgledati konstitutivna sednica parlamenta, ko će biti šef poslaničkog kluba Studentske liste, kako će nove poslanike naterati da sede sedam dana na konstitutivnoj sednici, kako će da glasaju, ko odlučuje o tome ko će od njih biti član kojeg skupštinskog odbora, ko potpredsednik parlamenta? Sve su to pitanja za ove koji bezuslovno podržavaju Studentsku listu, koji bi da ukinu i politiku i političke partije i koji očito veruju da je neposredna demokratija majka demokratije. Na ta će pitanja oni morati da odgovore.

POBJEDA: Ne očekujete nemire 25. oktobra?

JEŠIĆ: Opozicija nije generator nasilja. Svi instrumenti moći i sile u rukama su režima – od narkokartela, narkodilera, navijača, batinaša, žandarmerije, policije. Svi kriminalci su na Vučićevoj strani. I svi do jednog će odgovarati. Imamo im imena i prezimena. Generator nereda, generator sukoba i nasilja može, dakle, biti samo jedan čovek – Aleksandar Vučić. Nadam se da za tim neće posegnuti. Tim pre što mu je uoči EXPO-a potreban mir, zato ne zaoštrava.

VUČIĆ SE PLAŠI EU, ZATO NA NAS NIJE IZVEO VOJSKU

POBJEDA: Zašto je Vučić baš sada raspisao izbore, što mislite?

JEŠIĆ: Raspisao ih je verujući u kalkulacije i istraživanja, ali i zato što je svaki novi dan nestabilnosti režima za njega predstavljalo noćnu moru. Važno mu je da u godinu EXPO-a uđe sa stabilnom vlašću u rukama. Istovremeno, time smiruje svoje narkodilere, ubice i dojučerašnje navijače sa Zvezdinog severa, kojima je pomogao da naprave milijarde.

Studenti do sada nisu imali izborni legitimitet. Kada ste besni, kada na vas bacaju suzavac, kada vas prebijaju, kada prebijaju decu pored vas, profesore, prijatelje, komšije, imate prirodnu želju da provalite u Gradsku kuću, da uđete u Izvršno veće, ali nemate legitimitet. Kakvi god da budu izbori 25. oktobra, studenti i opozicija će dobiti legitimitet, nakon čega se stvari dramatično okreću. Jer od momenta kada izgubi izbore, to više nisu Vučićeve institucije, nije njegova policija, njegovo tužilaštvo, njegova BIA. Nema komandu! Vučić na nas nije izveo vojsku isključivo zato što se plašio EU. Kome to nije jasno, ne zna ništa o politici. Dobro je što je taj strah kod njega ostao.

OD OBNOVE NEZAVISNOSTI, BEOGRAD NEPREKIDNO POTKOPAVA CRNU GORU

POBJEDA: Imate iskustvo 5. oktobra 2000. godine, znate što je urađeno, a što propušteno. Jeste li sigurni da ne biste ponovili greške?

JEŠIĆ: Najbolja Vlada koju je Srbija imala bila je ona DOS-a, koja je na međunarodnom planu tadašnju SRJ vratila onamo gde joj je mjesto. Građanima su vraćene penzije, deci dečji dodaci; uspostavljen je energetski sistem.

Danas je spoljnopolitički kontekst dosta drugačiji, dobili smo novu šansu za promene. EU je 2003. Srbiji otvorila vrata, ali uz preduslove koji su za srpsko društvo bili preteški. Setite se muke sa lociranjem i isporučivanjem ratnih zločinaca, problema Kosova… Danas ih nemamo. Kao dovoljan okvir za funkcionisanje sa Kosovom, imamo Briselski sporazum; ratni zločinci su isporučeni i jedan po jedan odlaze. Kada se sastavi nova vlada u bilo kojem kapacitetu i kada se otkrije da je ekonomski slom Vučićeve Srbije epskih razmera, nastavak priključivanja EU biće neminovan.

POBJEDA: Članstvo Crne Gore u EU može biti podsticaj i Srbiji i regionu?

JEŠIĆ: Naravno. Nažalost, od obnove nezavisnosti 2006. godine, Beograd potkopava Crnu Goru. U tom smislu nije nevin ni Boris Tadić, a ni Zoran Lutovac, koji je bio ambasador Srbije u Podgorici. Ipak, destabilizacija regiona, uključujući Crnu Goru, isključivo je radikalsko-ruska ideja. Zato je važno da Srbija, odmah nakon formiranja Vlade, najhitnije uvede sankcije Rusiji, da izbaci ruske špijune i svoju spoljnu politiku usaglasi sa politikom EU. I ekonomski i kulturološki i istorijski Srbija je deo Evrope. Ma koliko se trudili, ne možete pobeći od EU, jer bi to značilo da bežite od sebe.

Udruženja pravnika Crne Gore: „Pritvor – mjera ili kazna“

05/10/2026

Udruženja pravnika Crne Gore: „Pritvor – mjera ili kazna“

U organizaciji Udruženja pravnika Crne Gore, u KIC Budo Tomović, održaće se 07. oktobra (srijeda), sa početkom u 18,3oh 40-ta sesija IUS FORUM-a pod nazivom „Pritvor – mjera ili kazna“ na kojoj će govoriti:

prof. dr Nebojša VUČINIĆ, raniji sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu

prof. dr Branislav RADULOVIĆ, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore

advokat Ana STANKOVIĆ MUGOŠA, potpredsjednica UPCG

advokat Bojana FRANOVIĆ KOVAČEVIĆ, član Odbora za edukaciju pravnika – Savjeta Evrope

advokat Veselin RADULOVIĆ

Na 40-oj sesiji Ius Foruma UPCG učesnici sesije predočiće svoja viđenja o primjeni instituta pritvora, koje je kao institut ustavno definisan u članu 30 Ustava Crne Gore u cilju obezbjeđenja lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično dijelo, u cilju vođenja krivičnog postupka.

Primjena instituta pritvora u zadnjim godinama u Crnoj Ggori izaziva veliko interesovanje javnosti posebno u pogledu dužine njegovog trajanja, tim prije što se u članu 30 stav 4 Ustava izričito normira da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme.

Ovaj pravni institut uređen je u Ustavu u okviru grupe normi koje uređuju lična prava i slobode i stoga povreda ovog instituta ili njegova pogrešna primjena može izazvati ozbiljne posljedice sa stanovišta poštovanja ljudskih prava i sloboda.

Učesnici 40- sesije Ius Foruma, koju organizuje Udruženje pravnika Crne Gore, izložiće svoja viđenja na bazi svog naučnog rada u ovoj oblasti, iskustava u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, ostvarenoj saradnji sa međunarodnim organizacijama i na bazi svog bogatog advokatskog iskustva.

Sesija će se održati u multimedijalnoj sali KIC Budo Tomović na II spratu u Podgorici, sa početkom u 18,30h i otvorena je za javnost.

Organizaciom sesija Ius Foruma, koje se organizju u formi dijaloškog foruma Udruženje pravnika Crne Gore ima za cilj da unaprijedi društveni dijalog o temama iz oblasti prava i drugih srodnih disciplina koje su od javnog intresa.

Podgorica, 05.10.2026. godine

Generalni sekrtarijat UPCG

Janusovsko lice Mandićevo

05/10/2026

Analiza: Politička računica i odgovornost javne funkcije

Janusovsko lice Mandićevo

Uprkos manipulaciji s kvorumom i bombastičnoj dvadesetominutnoj monodrami Andrije Mandića iz fotelje predsjednika Skupštine, ključan je odgovor na pitanje koje su mu javno postavila tri poslanika opozicije: Je li Ratko Mladić heroj ili zločinac? Mandićev stav je poznat. Nepoznato je samo ne da li će nego kada će on biti pritisnut da u Crnoj Gori izgovori javno ono suprotno što naveliko govori strancima – od Beča nadalje

Autor: Srđan Kusovac

Izvor: Portal Analitika

Oduvijek su na svim stranama svijeta političari na najvišim državnim dužnostima dolazili u iskušenje u kojem se minulog ljeta našao Andrija Mandić – da „iz viših ciljeva“ odaju poštu nekome ko je bio s pogrešne strane istorije i civilizacijskih vrijednosti.

U „mirnodopskim“ situacijama, obično bi se mudro uzdržavali od toga. A kad bi se ipak odlučili na taj kontroverzni korak, računali su da je od izvjesne bure u domaćoj javnosti i još izvjesnijih međunarodnih diplomatskih skandala, važniji onaj strateški cilj koji u koji su vjerovali i, naravno, zbijanje redova unutar sopstvene grupe, među istomišljenicima.

Takvi događaji su, međutim, uvijek bili potvrda aktuelnog ili nepogrešiv znak nadolazećeg burnog vremena i političkih previranja. Akteri su, u konačnom bilansu, uprkos visokim strateškim ciljevima, tim potezima nanosili najveću štetu sami sebi.

Macronov propali pokušaj revizionizma

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron izazvao je početkom novembra 2018. politički zemljotres kada je u okviru obilježavanja stote godišnjice završetka I sv. rata najavio odavanje počasti Philippeu Pétainu.

Riječ je o oficiru odlikovanom u Prvom svjetskom ratu, ali i šefu kolaboracionističkog višijevskog režima u Drugom, a zatim i o osuđenom ratnom zločincu.

Predsjednik Macron ga je opisao kao „velikog vojnika“, bez obzira na njegov kasniji „fatalan izbor“.

Digle su se prvo jevrejske organizacije, a onda i brojni istoričari oštro osuđujući Predsjednika uz navode da Pétainova veleizdaja i saučesništvo u holokaustu ne mogu biti izbrisani iz istorije, te da predsjednik zapravo pokušava da rehabilituje saradnika nacista.

Iako su i Macronovi prethodnici na predsjedničkoj dužnosti, od Charlesa De Gaullea do Jacquesa Chiraca ponekad koketirali s tretmanom šefa kolaboracionističke višijevsike države, Macron je otišao najdalje u providnom pokušaju da odavanjem počasti osigura sebi glasove i na desnijoj poziciji od one na kojoj je inače. Izazvao je toliko jak pritisak javnosti da je morao da reterira i naloži promjenu protokola. Jelisejska palata je povukla Pétainovo ime sa zvanične liste vojnih komandanata kojima se odaje počast.

Ali to nije ukupna cijena koju je Macron platio. Samo nekoliko dana nakon ovog skandala eksplodirali su širom Francuske masovni protesti pokreta „Žuti prsluci“. Gnjev javnosti zbog enormnog povećanja troškova života i pogotovo cijena goriva inicirala je u masovne proteste upravo politička situacija u vezi s pokušajem odavanja pošte Philippeu Pétainu. Politički bilans po Emmanuela Macrona ispao je porazan: rejting popularnosti mu je pao na istorijski najniži nivo – ispod 25%.

Škotski viski za latinoameričkog diktatora

Kada je sredinom oktobra 1998. u Londonu uhapšen bivši čileanski diktator Augusto Pinochet, po optužnici Tužilaštva Španije za mučenje, kršenje ljudskih prava i ubistva španskih državljana tokom njegove diktature (1973-1990), bivša britanska premijerka Margaret Thatcher se najprije javno suprotstavila hapšenju, a zatim je optuženog diktatora posjetila u kućnom pritvoru.

Njena izjava da je Pinochet „saveznik koji je u Folkandskom ratu spasio mnoge britanske živote“ te da on taj ko je u Čile „donio demokratiju“ udaljila je od nje i neke nekadašnje bliske saradnike.

Ali najgore nije doživjela. Odijum dijela javnosti dostigao je vrhunac šest godina nakon njene smrti. Dva događaja su koincidirala 2019: deklasifikovani su obavještajni podaci, među ostalim i oni koji su pokazali da su američke i britanske službe znale za Pinocheovu sklonost velikim količinama viskija i objavljena je autorizovana biografija bivše premijerke u kojoj je potvrđeno da je ona poslala Pinochetu u kućni pritvor bocu vrhunskog škotskog malt viskija s porukom tipičnog engleskog sarkazma: „Viski je jedna britanska institucija koja vas nikada neće iznevjeriti“.

Epizoda podrške bivšem diktatoru najozbiljnija je mrlja u uspješnoj karijeri nekadašnje Čelične Lady. Prema anketama koje su objavljene kada je slanje boce viskija isplivalo u javnost, čak i tvrdi podržavaoci bivše premijerke, ocijenili su njen odnos prema čileanskom diktatoru najgorim potezom u događajima bogatoj karijeri Margaret Thatcher.

Strateško partnerstvo bez brisanja zločina

Početkom maja 1985. dogodila se jedna od najvećih političkih bura u osam godina predsjednikovanja Ronalda Reagana Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najozbiljnijih diplomatskih skandala u vrijeme Hladnog rata.

Predsjednik Reagan je prihvatio poziv njemačkog kancelara Helmuta Kohla da u sklopu obilježavanja 40 godina završetka II Sv. rata zajedno posjete njemačko vojničko groblje u Bitburgu kod Trira. Problem je nastao kad su, čim je plan posjete postao javan, mediji objavili da je na tom groblju, pored oko 2.000 običnih vojnika, sahranjeno i 49 pripadnika ozloglašenih nacističkih stranačkih Waffen-SS jedinica koje su širom Evrope počinile masovne ratne zločine.

1985 – Reagan i Kohl – Bitburg

Digli su se najprije američki ratni veterani i preživjeli iz holokausta predvođeni Eliejem Wieselom koji je predsjedniku očitao lekciju usred Bijele kuće. Senat je jednoglasno tražio otkazivanje posjete. Čak je i prva dama Nancy Reagan ubjeđivala supruga da posjetu otkaže.

Ronald Reagan, međutim, nije odustao. Kasnije je objašnjavao da je bio svjestan kontroverzi, ali da je bila u pitanju strateška politika od najveće važnosti.

To je vrijeme u kojem su odnosi SAD i SSSR bili najnapetiji od Kubanske krize. Sovjeti su naveliko raspoređivali u Bjelorusiji, Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj nuklearne projektile SS-20, a Amerikanci u Zapadnoj Njemačkoj atomske rakete Pershing II. Njemci su masovno protestovali protiv raspoređivanja američkih projektila, ali se vlada kancelara Kohla s tim čvrsto nosila.

I Reagan i Kohl su držali strateški važnim reprezentovati nove američko-njemačke odnose, simbolično pokazati da je Njemačka odavno raskrstila s nacizmom i učvrstiti ulogu SR Njemačke kao pouzdanog saveznika unutar NATO-a. Ni groblje nije odabrano slučajno – u Bitburgu je bila velika američka vazduhoplovna baza.

1985 – Tel Aviv – protesti

Obojica državnika su u kasnijim izjavama i memoarima ocijenila da je događaj očeličio njemačko-američko savezništvo, te da je povjerenje koje je tada izgrađeno među njima dvojicom bilo preduslov za pad Berlinskog zida i ujedinjenje Njemačke.

Međutim, ni jedan ni drugi državnik nijesu sporili kontroverznost događaja. Ključno da ne odustanu od Bitberga, po ocjeni obojice, bilo je to što je Njemačka 1985. bila već naveliko denacifikovana, jer u suprotnom od svega ne bi bilo ništa.

I Ronald Reagan i Helmut Kohl su ključnim u govoru američkog predsjednika na groblju smatrali njegovo decidno pravljenje razlike: Jedno je sudbina običnih njemačkih regrutovanih vojnika, a sasvim drugo su zločinački sistem i istorijska krivica nacista i SS-a, koja, kako je rekao, ne može biti izbrisana, niti njihovi zločini mogu biti zaboravljeni.

Osuđeni ratni zločinac je Mladićev najviši čin

Kako sve ovo izgleda u balkanskoj izvedbi imali smo prilike da svih ovih godina gledamo u više okolnih država. Sada se u takvoj situaciji našao i predsjednik Skupštine Crne Gore.

U telegramu saučešća su problematična tri aspekta: Prvo – što je telegram uopšte poslat; drugo – što je osuđeni ratni zločinac nazvan generalom; i treće – što u potpisu pošiljaoca stoji „predsjednik Skupštine Crne Gore“.

2026 08 27 Andrija Mandic saucesce Ratko Mladic

Slanje telegrama: U demokratskim državama, u čije bi društvo Crna Gora željela ući, odnos prema osobama osuđenim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i pogotovo za genocid zasniva se na principu potpune institucionalne i društvene delegitimizacije osuđenog zločinca i na sprečavanju njegove glorifikacije. Pijetet prema žrtvama i solidarnost s njihovim porodicama jača je i važnija od bilo kakvog bontona i „tradicije“.

Zato u tim društvima nema ni sahrane osuđenih zločinaca, kako se od tog čina ne bi pravio cirkus poput onog u Beogradu, i kako njihovi grobovi ne bi bili mjesta hodočašća ekstremista.

Nema grobova osuđenih u Nirnberškim procesima (1946) ni u Tokijskom procesu (1948). Njihova tijela su kremirana, a pepeo rasut nad rijekama, morima ili okeanima. Isto je i s posmrtnim ostacima jednog od organizatora holokausta Adolfa Eichmanna koji je 1962. osuđen i pogubljen u Izraelu.

Poučan je i slučaj Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hessa koji se 1987. ubio u zatvoru Spandau. Porodična grobnica u Bavarskoj gdje je pokopan postala je mjesto okupljanja neonacista. Sama porodica je zatražila da problem nekako bude riješen, pa su uz njenu saglasnost posmrtni ostaci ekshumirani i spaljeni, a pepeo rasut nad morem.

Konačno, stupanj retrogradnosti pokapanja onih koji su počinili ratne zločine u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije i izražavanja saučešća njihovim porodicama u svim postjugoslovenskim državama pokazuje i činjenica da se zločinci osuđeni pred Međunarodnim kaznenim sudom za Ruandu u Aruši koji preminu tokom služenja kazne, pokapaju u neobilježenim grobovima unutar zatvorskih kompleksa ili se njihova tijela predaju porodicama uz strogi uslov pokopa u potpunoj privatnosti i groba bez ikakvih javnih obilježja. Hoću da kažem da smo gori od centralne Afrike – regiona na dnu svih lestvica kojima se mjere dosezi demokratičnosti društva i dostignutog stupnja ljudskih prava i sloboda.

Čin i oslovljavanje: Ratko Mladić nije nikakav general! To je bio od 4. oktobra 1991, kada je Ukazom Predsjedništva SFRJ, koji je potpisao potpredsjednik Branko Kostić, jer predsjednik Stjepan Mesić to nije želio da učini, unaprijeđen na prijedlog Veljka Kadijevića iz čina pukovnika u čin general-majora.

General je prestao da bude 8. juna 2021. kada mu je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju izrekao pravosnažnu presudu, odnosno kada je Apelaciono vijeće potvrdilo prvostepenu presudu kojom je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini.

Najviše zvanje koje je Ratko Mladić stekao je osuđeni ratni zločinac. Kao što generala ne nazivate pukovnikom ili kapetanom, jer je generalski čin viši, tako ni osuđenog ratnog zločinca ne nazivate generalom jer je stekao više zvanje od generalskog. I ovo je evropski uzus. Osuđenim ratnim zločincima se u normalnim društvima i formalno odnosno po automatizmu oduzimaju činovi, zvanja i odlikovanja. Ili prođeš kao Emmanuel Macron.

Lični i službeni stavovi: U uređenim zemljama protokol striktno precizira da visoki državni funkcioner, poput predsjednika parlamenta, može slati zvanične telegrame isključivo u ime institucije koju predstavlja i to samo stranim državnicima, kolegama po funkciji ili u slučajevima masovnih pogibija, elementarnih nepogoda i sl. Korišćenje državnih resursa ili zvanične titule za upućivanje saučešća porodicama osuđenih lica ili kontroverznih osoba nije moguće.

Šuplja monodrama

U pokušaju opravdavanja slanja telegrama porodici osuđenog ratnog zločinca, čelnik Nove srpske demokratije, je govorio 29. septembra u monodrami sastavljenoj od tri monologa koje je upriličio mimo Poslovnika i svih demokratskih uzusa iz fotelje predsjednika Skupštine Crne Gore.

U ukupno 22 minuta tih monologa, duplo duže nego što su u zbiru od 11 minuta govorili Andrija Nikolić (DPS), Zoran Mikić (URA) i Boris Mugoša (ES) kojima je replicirao. Andrija Mandić je pomenuo više puta navodni strateški cilj. Cilj nije njegova smjena, nego „ovdje je u pitanju da se zaustavi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, i to ne smijemo da dozvolimo“.

Tvrdnja je, naravno, šuplja. Jer upravo opozicija sarađuje s vlašću u svim relevantnim procesima evropske integracije za razliku od vremena kad je Mandić bio opozicija.

Jednako su šuplje i ostale teze iz monodrame u kojima je slanje telegrama nazvao činom pomirenja i uporedio ga s današnjim odnosom Francuske prema pogubljenjem ličnostima iz njene istorije kao i da je saučešće izrazio jer je „slijedio (crnogorsku) tradiciju“.

Sa francuskom istorijom ovo nema nikakvih dodirnih tačaka, a što se tiče „tradicije“ još je knjaz Danilo I Petrović zakonskom zabranom tradicionalnih običaja poput tužbalica, kidanja kose i grebanja lica na sahranama i uvođenjem državnih taksi i pravila za ukope radikalno razgraničio državni protokol i tradiciju.

Kada je već ovako probušena providna deklarativna strategija koja navodno stoji iza slanja telegrama porodici osuđenog ratnog zločinca, ostaje pitanje koji je strateški cilj onaj pravi. Nije ga teško dokučiti. Dovoljno je pogledati istraživanja javnog mnijenja.

Ono što je novo, i što je slanje telegrama saučešća pokazalo je da je i politički rejting toliko promijenjen na gore da je percipiran kao strateško pitanje. Jer, nije Andrija Mandić naivan. Znao je on da će s jedne strane izazvati ono što je izazvao. Ali je uprkos tome poslao telegram. Znači da ga je muka velika naćerala.

Još valja pomenuti jedan problematični aspekat telegrama – onaj moralni.

Iako je, kada je o političarima riječ, moral poprilično rastegljiva kategorija, ipak treba konstatovati da u lepezi nepodopština i nepočinstava kojih smo se proteklih decenija na ovom prostoru nagledali, korišćenje smrti, bilo čije, s ciljem političkog pozicioniranja predstavlja samo dno, posljednji krug neljudskosti i nemorala.

Tu Andrija Mandić nije usamljen, ali je trenutno o njemu riječ. Oglašavati se s pozicije predsjednika Skupštine povodom smrti Bore Đorđevića i čak pisati panagirik povodom ubistva Charlija Kirka, a preskočiti, evo da pomenem samo crnogorske vrhunske umjetnike, Veljka Bulajića i Ivanu Mrvaljević, politička je poruka par ekselens.

Prema tome – sve ovo je politika, a ne nikakvo „pomirenje“, „tradicija“ i sl. Uprkos manipulaciji s kvorumom i bombastičnoj dvadesetominutnoj monodrami Andrije Mandića iz fotelje predsjednika Skupštine, ključan je poslije svega odgovor na jedno pitanje – ono koje su mu iz skupštinskih klupa postavila sva tri poslanika opozicije koji su govorili 29. septembra. Je li za njega Ratko Mladić heroj ili zločinac?

Mandićev stav je poznat. I tu nema ništa novo. Nepoznato je samo ne da li će nego kada će on biti pritisnut da u Crnoj Gori izgovori javno ono suprotno što naveliko govori strancima – od Beča na dalje.

Ovdje nije uopšte bilo riječi o PES-u? Nije, jer nije red. O pokojnicima treba samo najljepše.

1...232425...4,789 Page 24 of 4,789