Ovovremeni Lažni car

Piše: Slavko Mandić

Ko zna otkud je banuo među Crnogorce? Je li svojom voljom ili voljom kakvog tuđina, za njegov interes? Tek, puštio je glas koji se pronio po brdima i planinama da je u Crnu Goru došao ruski car Petar III Fjodorovič. I da je to on, glavom i bradom. Uteka je da ga ne ubiju i đe će no u Crnu Goru. U ovaj ognjem izatkan krš i bojevima ispreplijetanu draču. Šćepan Mali!
Bilo je to 1767. godine. Tačno 244 godine od „ istorijskog oslobođenja“Crne Gore, koje se dogodilo 30. avgusta 2020. godine. Mnogo je godina prošlo, ali se malo što promijenilo. Kako nije bilo interneta a ni kamera, laž se tada mogla sakriti. Bar neko vrijeme. Šest godina je trajala ova Šćepanova. Danas je laž mnogo brža. Trči šprint i nadmeće se sˊ istinom. Bije je po ušima, jer je snažnija i voli je narod više čut. Ona je svakoga dana tu, među nama. Vlast je koristi da ostane koliko više može i ogrebe se o državu još malo makar.
A narod kao narod. Skoro isti kao i onaj ondašnji. Veći dio povjerova Šćepanu, presrećan što će mu vladar biti čistokrvni Rus. I to Petar III, istinski i dokazano. Drugi, mada manji dio, sumnjaše. Neće biti da je ovo ruski car, zborili su, ali ih nijesu slušali. Bitanga je to bjelosvjetska, govoraše najmoćni među manjinom. Ali Šćepana Malog za to nije bila briga. Relaksirano je saopštavao laži. Svakoga dana i bio jači i odlučniji.
Onaj Šćepan se ipak razlikovao značajno od današnjeg brata A. Njegova osnovna laž jeste velika, ali mu ništa manje nijesu ni zasluge. Riješio je plemensku neslogu i vodio pobjedničke borbe protiv Turaka. I bio jedini crnogorski car.
A ovaj današnji je samo loš imitator i još lošiji falsifikator. I njemu je narod povjerovao. Za nauku je da ustanovi razlog, jer je zdravorazumnom neshvatljivo da se u takvo nešto može vjerovati. Ali, eto. Čuda se dešavaju pa i da se vlasti dokopa statista i učini od naroda sužnje. Lažima, kao najubojitim sredstvom. Kod njega je sve očigledno, da očiglednije ne može biti. Kad zine, zapišti alarm za otkrivanje neistina. Urla, bolje reći i kad zatvori usta, jer mu je laž jaka i temeljna toliko da pobrljavi i elektronika u koju se uzda današnjica.
Primiče mu se politički kraj. Tačno je da ga je izvjesni Ljaljo primio pod skute, kako bi bukvalno preživio. A ovaj ga je ranije smijenio sa mjesta preśednika parlamenta, pa mu još javno saopštavao ko je i kakav je. Brutalno i prljavo, ali sigurno zasluženo. To su jednoćeliski organizmi, makar kad je u pitanju etika i moral. A ako mogne, i kad mogne, ovaj će ga, kao i onomad, opet prevesti žednog preko vode.

Zna to Ljaljo, jer nije ni on cvjećka. Trebao mu je ovaj, možda da načini otklon od samoga sebe, ili njega od sebe? Ko će ga toj družini znati? Ali je bar sigurno da to nije uradio džabe. Naplatio je, ili će tek naplatiti. Kod takvih ništa nije džabe. Pritom se zna da lažni mimocenzusni car ne bi ufatio ni taj minimum da se bar može opet nadat novim prevarama i lažima. Jer, bez vlasti, zna on to dobro, to mu nije moguće sprovesti u (ne)djelo.
Dio kvalifikovanog naroda je, kako rekosmo tokom ovog razgovora, pravilno ocijenio prevaru ovovremenog lažnog cara. Stoga i pokušaji da se naivnom narodu objasni što znači rušenje Montenegroerlajnsa, gašenje KAP-a, ćeranje investitora, inaćenje oko trajekta u Boki Kotorskoj u sred sezone, propast zdravstvenog i obrazovnog sistema, pravde i pravosuđa. Zapošljavanje svojih na lopate. Red učinjenih zločina prema državi nije ništa manji od onog koji se formira za čekanje olupina što ih je car brat A mali, po svemu mali, obezbijedio za narod i vjerne turiste za gomilu našeg novca.
Ali avaj. Dade onaj narodu šaku eura. Onaj što veli da će biti izvršna vlast umjesto ove, onaj što slaga da nema krštenicu druge države, pa ga išćera drug sa liste preśedničke, jer je slagao. I umjesto njega postade prešednik. Zna se da nije problem u tome što je slagao, već u činjenici da su ga ufatili. A to se ne prašta u državi novih careva.
Njegoš je pisao o fenomenu laži Šćepanovom u djelu Lažni car Šćepan Mali. Objasnio je i narod i vjerovanje lažovima. Na jednom mjestu kaže:

„        Badava su svi dokazi naši,
javne laži njegove badava –

đavo im je oči zasjenio,

đavo im je svijest polokao”

Zar i danas sve nije potpuno isto? Narod voli kad mu tutneš u špag, pa makar i od njegovih para. Na tu udicu ih je upecao ovaj evropski dvojac. Koliko će biti dvojac, vidno međusobno posvađan, viđećemo?
Ne znam da li je Fridom haus postojao u Njegoševo vrijeme i da li je ocjenjivao demokratičnost njegove vladavine, ali je činjenica da danas postoji i da je ovoga domaćega brata A Maloga toliko ocrnio, da se on potpuno pomamio. Nema sile da prizna da je nešto loše učinio. Sve je najbolje za njegove vladavine, pa i duvan se krao na krajnje dozvoljen i demokratski način. Zato je borac protiv organizovanog kriminala Rade Milošević u zatvoru, a na red čekaju neki drugi. Kad za to dođe vrijeme, a doći će, u to neka niko ne sumnja.
I dok se Lažni Šćepan šepurio po Crnoj Gori, ovaj ovovremeni je održao predavanje na Univerzitetu Oksford. Viđi boga ti, on pa tamo među vrijedne umne ljude. No, kako to obično biva, jer su u laži kratke noge, dođe aber da je slagao. On je bio gost debatnog društva koje nema veze sa slavnom naučnom institucijom.
Pa što je tu čudno, opet će narod? Njemu i dolikuje da slaže. I da laže bez prestanka. To mu je po sistematizaciji i to čini prilično uspješno. I on i družina mu.
Načitali smo se i nagledali suptilnih i finih laži. I još ćemo u nastavku ove priče. Nama je svaki dan za uar, jer nas lažni car A Mali urniše ne prestajući.

I neće dok ga trajno narod ne pošene i smjesti đe mu je mjesto.

A onda neka mu se malo posvete i insistucije sistema. Kad profunkcionišu, razumije se.