OSVRT NA ROMAN „STRAH OD IMENA“-SEADA RAMDEDOVIĆA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Sead Ramdedović je ovim svojim romanom ostao dosljedan i vjeran tradiciji bihorskih stvaralaca koji su kroz snagu pisane riječi ostavili značajan i trajan pečat. Roman “Strah od imena“ predstavlja jedno od najsvjetlijih djela savremene književnosti, nastale između Luksemburga i Crne Gore koje istovremeno oduševljava svojom originalnošću i arhaičnim jezikom, kao i bogatstvom motiva i tematskom dubinom. Ramdedovićev roman “Strah od imena“ koristi arhaičan jezik koji evocira duh prošlih vremena i pruža autentičan glas likovima i sredini koju opisuje. Ovaj jezik nije samo stilistički izbor, već i sredstvo da se čitaoci uvuku u vrijeme i mjesto radnje, omogućavajući im da osjete težinu i ljepotu prošlosti koja oblikuje sudbine likova. Korišćenje arhaičnog (bosanskog) jezika daje romanu autentičnost i vjerodostojnost, oslikavajući kulturu i tradiciju Bihora. Ramdedovićev jezik bogat je dijalektizmima i lokalizmima, što doprinosi živopisnosti i slikovitosti naracije. Jezik je ključan u evociranju prošlosti, pružajući čitaocima osjećaj da su dio svijeta koji više ne postoji, ali koji živi kroz priče i sjećanja. Sead Ramdedović je svojim romanom „Strah od imena“ uspješno prikazao likove koji se kreću između stvarnosti i fikcije, vješto kombinujući elemente oba svijeta kako bi stvorio složene i višeslojne karaktere. Svaki lik u romanu ima svoju jedinstvenum priču, motivacije i unutrašnje konflikte, čime autor dodaje dubinu i realizam svojoj naraciji. Radnja romana prati sudbinu porodice Rama, čije živote oblikuju istorijski i društveni događaji, kao i unutrašnji konflikti i međusobni odnosi. Centralni lik, Šeko Rama, rođen je u maloj planinskoj kući, đe njegovo djetinjstvo prolazi u siromaštvu, gladi i nesigurnosti. Šeko je najstariji sin Ahma i Ismihan, koji pokušavaju da obezbijede bolje uslove za svoju porodicu uprkos stalnim izazovima.

Priča započinje opisom malog sela smještenog u zelenoj dolini, okruženog strmim planinama. Autor koristi bogate opise prirode kako bi čitaoca uveo u atmosferu sela. Ahmo, Šekov otac, pokušava da izgradi kuću za svoju porodicu, ali nesreća koja se dogodi tokom gradnje, kada eksplozija ubije njegovog komšiju Banju, nagovještava težinu i tragediju koja prati njihove živote. Ahmova porodica suočava se sa nesrećama i praznovjerjem, tražeći utjehu u tradicionalnim običajima. Gradnja kuće simbolizuje njihovu težnju za stabilnošću i sigurnošću, ali istovremeno osvjetljava prepreke s kojima se suočavaju. Likovi su duboko ukorijenjeni u svojoj kulturi i tradiciji, što utiče na njihove odluke i način života. Šekovo djetinjstvo obilježeno je glađu i siromaštvom. Njegova majka Ismihan čini sve da nahrani đecu, čak i kad to znači da mora lutati po selu tražeći hranu. Kroz ove epizode, Ramdedović osvjetljava surovost svakodnevnog života i borbu za preživljavanje. Porodica Rama suočava se sa duhovima prošlosti, što simbolizuje njihove unutrašnje sukobe i traume. Ahmo je prikazan kao kompleksan lik koji balansira između svoje fizičke snage i unutrašnjih demona, dok Ismihan predstavlja emotivni stub porodice, koja se bori da zaštiti i održi jedinstvo porodice. Dio romana istražuje porodičnu istoriju i identitet. Priča o Ahmovim daidžama koji odlaze u Tursku osvjetljava teme migracije, gubitka i nostalgije. Prošlost likova oblikuje njihove sadašnje identitete i odluke, prikazujući cikličnu prirodu istorije. Rat donosi nasilje i smrt u živote likova. Fata, mlada nevjesta koja pokušava da zaštiti svoje nerođeno dijete, suočava se sa brutalnošću rata. Njena tragična smrt naglašava besmislenost i okrutnost rata, dok Šeko, kao dijete, intuitivno osjeća tamu koja se nadvija nad njihovim životima. Ahmov otac, Murat, prikazan je kao hrabar, ali naivan čovek čija želja za osvetom vodi do tragičnog kraja. Njegova smrt dodatno komplikuje već tešku situaciju porodice Rama, osvjetljavajući ciklus nasilja i osvetoljubivosti koji dominira njihovim životima. Glad i siromaštvo su stalni pratioci likova. Šeko traži utočište kod Ljuba Sakića, bogatog i moćnog čoveka koji mu pruža pomoć.

Ljubo koristi svoju moć i bogatstvo da pomaže drugima, čime postaje pozitivan kontrast u priči i pruža Šeku priliku za bolji život. Porodični ponos i tradicija su ključni motivi koji oblikuju ponašanje i stavove likova. Priče o herojstvu i hrabrosti predaka služe kao moralni vodiči za sadašnje generacije, dok prošlost i herojske priče o Ramu imaju dubok uticaj na sadašnje likove, oblikujući njihov osjećaj identiteta i moralne vrijednosti. Roman je prožet brojnim motivima koji se organski povezuju sa temama identiteta, pravde, nasleđa i borbe za opstanak. Motivi hrane, kuće, zemlje, rata, osvetoljubivosti i majčinske ljubavi igraju centralnu ulogu u razvoju radnje i karakterizaciji likova. Hrana, ili njen nedostatak, čest je motiv koji simbolizuje osnovne životne potrebe i borbu za preživljavanje. Epizode u kojima likovi traže hranu ili se suočavaju s glađu osvjetljavaju surovost života u planinskim selima. Kuća je simbol porodične sigurnosti i nasleđa, ali i mjesto đe se likovi suočavaju sa prošlošću i sukobima. Gradnja i rušenje kuće reflektuju težnju za stabilnošću i konstantne prepreke s kojima se porodica suočava. Zemlja je više od geografskog pojma – ona je simbol identiteta, nasljeđa i borbe za opstanak. Likovi su duboko povezani sa svojom zemljom a sukobi oko zemlje često reflektuju dublje društvene i porodične tenzije.  Rat i njegove posljedice imaju značajnu ulogu u oblikovanju sudbina likova. Kroz vidne opise ratnih trauma i sukoba, Ramdedović istražuje teme nasilja, gubitka i osvetoljubivosti. Majčinska ljubav i žrtvovanje su snažno prisutni kroz likove kao što su Ismihan i Fata, čija borba za zaštitu đece naglašava snagu i izdržljivost ženskih likova u romanu.

Sead Ramdedović je svojim stilom pisanja uspio da ostane vjeran tradiciji bihorskih stvaralaca, dok je istovremeno unio originalnost u svoju naraciju. Njegov roman „Strah od imena“ kombinuje epsku širinu sa intimnim portretima likova, stvarajući bogat i slojevit svijet. Kroz svoje likove i priče, Ramdedović prikazuje tradiciju, običaje i vjerovanja bihorskog kraja. Ova vjernost tradiciji ogleda se u opisima svakodnevnog života, rituala i međuljudskih odnosa. Originalnost Ramdedovićevog pristupa leži u njegovoj sposobnosti da poveže prošlost sa sadašnjošću, stvarajući priču koja je istovremeno univerzalna i specifična za bihorski kraj. Njegova naracija je bogata simbolikom i dubljim značenjima, koja čitaocima pružaju slojevit uvid u ljudsku prirodu i društvene dinamike. Roman „Strah od imena“ Seada Ramdedovića je duboko reflektivno i emotivno djelo koje istražuje univerzalne teme kroz prizmu lokalne tradicije i kulture. Ovaj roman nije samo priča o jednoj porodici i njihovim borbama, već i refleksija šireg društvenog i istorijskog konteksta. Kroz sudbine svojih likova, Ramdedović istražuje teme koje su relevantne i danas, pružajući nam uvid u ljudsku prirodu i univerzalne vrijednosti koje nas sve povezuju. Korišćenjem arhaičnog jezika i bogatstvom motiva, Ramdedović uspijeva da stvori autentičan i vjerodostojan svijet koji oživljava prošlost i osvjetljava sadašnjost. Ovaj roman je ne samo književni dragulj, već i važan doprinos očuvanju kulturnog nasleđa Bihora i Crne Gore čime Sead Ramdedović ostavlja trajan i značajan pečat u savremenoj književnosti.

Nesumnjivo da će roman Seada Ramdedovića „Strah od imena“ predstavljati jednu uzbudljivu, ali istovremeno i traumatičnu priču. Iskreno verujem da ovaj roman neće biti samo čitan, već i iščitavan više puta, otkrivajući nove slojeve značenja i dublje razumijevanje sa svakim novim čitanjem. Iskreno vjerujem da će roman probuditi i mnoge druge da istražuju i da se dublje upuste u kompleksnost ljudskih emocija i međuljudskih odnosa. Autorov dar za pripovjedanje i sposobnost da dočara suštinske aspekte ljudske psihe nesumnjivo će ostaviti trajan utisak na čitaoce. Takođe, smatram da će „Strah od imena“ inspirisati druge pisce i umjetnike da se bave sličnim temama i istražuju tamne dubine ljudske duše. Kroz svoje likove i narativ, Ramdedović nam omogućava da se suočimo sa sopstvenim strahovima i predrasudama, podstičući nas na introspekciju i lični rast. Na kraju, ovaj roman će, siguran sam, postati dio književnog kanona koji će se proučavati i analizirati u mnogim akademskim krugovima, nudeći beskonačne mogućnosti za interpretaciju i diskusiju.