Okidač za čudo

Piše: Meliha Meli RAMUSOVIĆ

Spontano poput orgazma naučenog napamet, najavio nam se još jedan autokrata.

Premda, ovaj samo u namjeri autokrata. Jer, autokrata dostojan svog zvanja, mora imati državotvorni legitimitet, biti onaj koji vraća uskraćeni ponos svom narodu. Jedini tako vođa dobija legitimitet, kojem se  istrpe čak i nepočinstva ( istrpe , ali nikada ipak zaborave i poput onog slavnog ugovora , ne Temeljnog, ali ne manje temeljnog, đavo kad tad dođe po svoje ).

E pa sada ovaj, kakav-takav, kondicionalni  autokrata  suspenduje institucije sistema, demokratsku praksu, vladavinu prava. Suspenduje razum. Svoj ponajviše. Suspendovao bi izgleda i državu. Da je spasi od sebe same. I od udara. Autokratijom izazvonog.  Pretpostaviljamo to,   sa ovo malo još nesuspendovanog razuma.

I taj puzajući patetičan teatar aspsurda i  više je nego fantastičan sam po sebi da drži pažnju. Ali, ipak uspjeva da se prevaziđe, izvlačeći na scenu jednu još interesantniju pojavu.

Najednom, poput nekog deus ex machina u grčkoj drami, poput neočekivane sile koja se iznenada pojavljuje i rješava nerješivo, oni koji su bili dežurni krivci za razne udare, dežurni remetilački factor, pokazuju se kao nešto drugo. Kao oni koji čuvaju dostojanstvo institucija, vladavine. U krajnoj instanci dostojanstvo svih nas osuđenih na “tražili ste – gledajte”.

I eto tako, onaj koji je mislio da će biti okidač za čudo, koje bi apostolski oplemenilo naše duše i džepove, postao je okidač za jedno drugo čudo. Čudo DF-a kao državotvornog potencijala.

I kao što obično biva sa čudom, mnogi  neće vjerovati u njega. Nazivaće ga prevarom iza koje se prikriva okupacija elementima inostranosti  i opasnim retrogradnim trendovima. Nazivaće ga i novim državnim udarom. Ili sudarom .

Premda taj pomak radikalizma ka centru, neće baš i iznenaditi nekoga ko prati u krug zatvorene procese  susjeda u otvorenom Balkanu.

U svakom slučaju, ova diskreditovana reklama za tehnokratiju s početka priče, otkrila nam  je državu tamo gdje je najmanje bila očekivana.

Da li i kako mogućom u tom kontekstu, ostaje pitanje, prilika, bojazan,  nada.

Kako za koga.  Kao i uvijek kod nas, uostalom.