Obilježeno 150 godina od bitke na Vučjem dolu

NVO Crnogorske patriote Banjana i Oputne Rudine obilježila je 150 godina od bitke na Vučijem dolu Svečanom akademijom kojoj su prisustvovali visoki zvaničnici zakonodavne vlasti, članovi akademske zajednice i drugi istaknuti predstavnici javnog i društvenog života Grada i Države. O značaju ovog vojnog sukoba po suverenitet i teritorijalni integritet Crne Gore, njegovom uticaju na emancipaciju crnogorskog društva i oblikovanju Crne Gore kao savremene države, ali i pokušajima istorijskog revizionizma govorili su istoričari Dragutin Papović, Adnan Prekić, Filip Kuzman i general major, Dragutin Dakić.

Crna Gora je jedinstven istorijski fenomen na Balkanu, kazao je Vlatko Eraković u obraćanju auditorijumu Svečane akademije, koju je organizovala NVO Crnogorske patriote Banjana i Oputne Rudine u čast 150 godina od bitke na Vučijem dolu. Kako je istakao, taj događaj prerastao je okvire vojnog sukoba u Veljem ratu između Crne Gore i Turske 1876- 1878. godine i postao vječni svetionik crnogorskog slobodarskog trajanja.

“Kada su naši preci na ovo surovom tlu stali pred daleko nadmoćnijeg neprijatelja, nijesu računali omjer snaga. Računali su samo jedno – da je život u ropstvu gori od smrti na bojnom polju. Taj gordi crnogorski juriš, ta odbrana svakog klanca, svakog visa i svake stijene pokazala je svijetu kako se brani domovina. Iz njihovih žrtava isijala je sloboda u kojoj danas živimo, radimo i stvaramo. Dame i gospoda, ova svečana akademija nije samo puko sjećanje na datum i vojnu taktiku, ona je živi zavjet današnjoj i budućim generacijama. Junaci te istorijske bitke nijesu ginuli da bismo mi danas živjeli u prošlosti, već da bismo imali pravo na budućnost. Ostavili su nam državu zasnovanu na tradiciji časti čojstva  i junaštva. Državu koja je odbranjena i koja je formalizovana, međunarodno verifikovana dvije godine nakon toga. Zato je naš dug prema njima, ali i prema našoj djeci, da tu slobodu čuvamo ne više oružjem, već znanjem, radom, kulturom i jedinstvom. Danas se bitke za Crnu Goru moraju voditi u školama, na univerzitetima, kroz privredni razvoj i naročito kroz očuvanje našeg kulturnog identiteta na evropskoj i svjetskoj mapi” – kazao je Eraković.

Pobjeda crnogorske vojske u bici na Vučijem dolu značajno je doprinijela punom međunarodnom priznanju Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada je potvrđen njen suverenitet i ostvareno značajno teritorijalno proširenje, kazao je istoričar Dragutin Papović.

“Crna Gora je na Berlinskom kongresu članom 26. ovog ugovora dobila međunarodno priznanje nezavisnosti i to konstatacijom, citiram, da “tu nezavisnost priznaju Visoka porta i sve one visoke ugovorne strane koje to do tada nijesu uradile. Uz Tursku, to je bila još samo Velika Britanija, što znači da su ostale velike sile priznavale crnogorsku nezavisnost i prije Berlinskog kongresa. Crna Gora nije dobila onoliko teritorije koliko je tražila, ali je odredbama Berlinskog kongresa njena teritorija uvećana na 9475 km2, ili više nego duplo, jer je njena teritorija prije rata iznosila oko 4400 km2. Upravo u ovim odlukama Berlinskog kongresa je suština bitke na Vučnjem dolu i Veljeg rata i uopšte to je suština vjekovne borbe za slobodu i nezavisnost Crne Gore. Dakle, bitka na Vučijem dolu u potpunosti i isključivo pripada crnogorskoj državnoj i nacionalnoj istoriji. Kolektivnim podsjećanjem na ovu bitku i isticanjem istorijskih činjenica jasno se suprostavljamo i pokušaju da se bitka na Vučnjem dolu otme iz crnogorske istorije i kolektivnog sjećanja. Moramo se odlučno suprostaviti svima koji pokušavaju da Crnoj Gori i Crnogorcima oduzmu državnu i nacionalnu istoriju, jer otimanjem istorije hoće da ukinu pravo na postojanje crnogorskoj državi i naciji” – kazao je Papović.

Bitka na Vučijem dolu nije bila samo vojni sukob, već i primjer promišljene vojne strategije zasnovane na znanju, iskustvu i taktičkoj vještini, kazao je general major Dragutin Dakić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

“Crnogorska vojska nije nastala kao klasična vojna institucija, već kao prirodan izraz potrebe naroda da brani svoj dom i način života. Zbog toga je crnogorski vojnik bio mnogo više od borca, bio je čuvar slobode, ali i simbol otpora i postojanosti. Njegova snaga nije se zasnivala samo na hrabrosti, već i na izdržljivosti, snalažljivosti i dubokom poznavanju krševitog i nepristupačnog prostora. U uslovima kada su brojnost i tehnika bila na strani protivnika, upravo je ta povezanost čovjeka i prostora predstavljala ključnu prednost” – kazao je Dakić.

Istoričar Adnan Prekić istakao je da su bitke na Vučijem dolu i na Fundini, osim teritorijalnog proširenja, dovele do promjene samog karaktera države, jer je integracija različitih vjerskih zajednica i različitog stanovništva unutar novih državnih granica predstavljala jedan od prvih ozbiljnijih pokušaja moderne, građanske, multikulturalne i multikonfesionalne Crne Gore, zasnovane na priznavanju različitih vjerskih zajednica i njihovom uključivanju u državni sistem.

“Integracija i muslimanskog i katoličkog stanovništva postala je jedna od osnovnih vrijednosti te nove države. Mislim da je to negdje taj temelj koji je postavljen za one vrijednosti koje mi danas na neki način baštinimo. I tu su postavljeni ti temelji savremene Crne Gore. Integracija ni u kom smislu nije značila asimilaciju. Država je nastojala da uvažava vjerske posebnosti, vjerske zajednice su dobile podršku, svaki službenik vjerske zajednice, bez obzira da li je bio pravoslavne, katoličke ili muslimanske vjeroispovesti, bio je tretiran kao državni službenik. Knjaz Nikola je u svom najbližem okruženju imao pripadnike različitih konfesija, između ostalog i predstavnici u Parlamentu Crne Gore, kako se to tada govorilo, virarni predstavnici, odnosno oktroisani, koji nijesu učestvovali na izborima, isto tako su imali svoga predstavnika. Taj koncept suživota je bio jako značajan u urbanim centrima gdje su ljudi jednostavno sarađivali, družili se i to je bila osnova za sve ono što mi, kažem, danas možemo govoriti o tome da je knjaz Nikola i politički nastojao afirmisati princip jednakosti. Iako to možda na neki način i nije morao”- kazao je Prekić.

Bitka na Vučijem dolu nije dugo vremena imala status događaja od istorijskog značaja u kolektivnom pamćenju crnogorskog naroda. U periodu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore ostala je u sjenci bitke na Grahovcu, a između dva rata zapise o njoj nalazimo samo u bilješkama Gavra Vukovića i Ilustrovanom zvaničnom almanahu Zetske banovine, kazao je Filip Kuzman, rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore.

“Nakon Drugog svjetskog rata komunističke vlasti su svoju borbu tokom rata poistovjećivale s crnogorskom borbom protiv Osmanlija. Sukobi sa Osmanskim carstvom su se tumačili kao borba protiv osmanskog imperijalizma, pa takva vidjenja nisu zaobišla ni  Vučiji do. “Pobjeda”,  prilikom obilježavanja jedne godišnjice, piše da je osmanski osvajač želio da ugasi postojanje poslednjeg zrna slobode, ali da se crnogorski narod tome usprotivio. Državne vlasti su njegovale tradiciju Vučedolske bitke. Krajem 1950. Petar Lubarda se obratio Blažu Jovanoviću za pomoć u izradi slike bitke na Vučem dolu. Sliku je na kraju kupila Umjetnička galerija Crne Gore gde se i danas nalazi. Prilikom proslave 82-godišnjice bitke 1958. godine, na lokalitetu Vučiji do podignut je spomenik. Riječ je o kamenom obelisku, na čijoj je sredini uklesan lik crnogorskog ratnika sa isukanim jataganom u ruci. Na spomeniku piše “Neumrlim junacima sa Vučijeg dola, zahvalno potomstvo, 1886- 1958”- kazao je Kuzman.

Proslavu jubilarnih 150 godina od bitke na Vučijem dolu obilježila je i projekcija dva kratka dokumentarna filma koja je za tu priliku režirao i producirao Miodrag Dikan Kankaraš.

Mina Gezović

Foto/video: RTNK