Obilježena 77-ma godišnjica od strijeljanja rodoljuba u Lipcima

U Lipcima je obilježena godišnjica povodom 77 godina od junačke pogibije devetorice istaknutih i hrabrih pripadnika partizanskih jedinica Primorskog i Orjenskog bataljona, koji su streljani od strane italijanskih fašista 11. 02. 1943. godine.

Na spomenik rodoljubima i junacima NOB-a delegacije UBNOR-a opština Kotora i Herceg Novog, zajedno sa potomcima  poginulih rodoljuba Dušana i Lazara Samardžića i Paska Dabovića položili su vijence i cvijeće i odali dužnu poštu.

Kao i u Kotoru, i u Lipcima su bili pripadnici Mornarice vojske Crne Gore, predvođeni kapetanom fregate Željkom Nikolićem.

Prisutne je pozdravio i podsjetio na herojska djela rodoljuba kojima se odaje pošta Jovo Bećir, predsjednik kotorskog UBNOR-a i antifašista.

Mi koji baštinimo slavnu tradiciju NOB-e i Antifašizma posjećujemo ovo sveto mjesto kako bi se u ime poslijeratnih generacija podsjetili što se zapravo zbilo ovdje prije 77 godina, kazao je Bećir i podsjetio da su prva masovna hapšenja u Kotoru i okolini i čitavoj Boki Kotorskoj počela odmah nakon trinajetojulskog ustanka. Uhapšen je veliki broj komunista, uglednih građana i omladinaca.

Jedan broj komunista uspio je da izbjegne hapšenje i da se skloni u obližnje šume ili okolna mjesta, i tako su u stvari prešli u ilegalnost.

Za kratko vrijeme bio je ispunjen zatvor u Kotoru, a zatim i putnički brod “Kralj Aleksandar” koji je bio usidren u Kotorskom zalivu.

U proljeće 1942. godine najviše zatvorenika je bilo sa područja hercegnovske rivijere i Krivošija. To su uglavnom bili borci rasformiranog Orjenskog bataljona.

Kroz zatvor u Kotoru prošlo je na stotine zatvorenika iz čitave Boke, Crne Gore i Hercegovine.

Početkom 1943. godine, podsjetio je Bećir, italijanske okupatorske vlasti organizovali su suđjenje velikom broju istaknutih pripadnika NOP-a. To su bili uglavnom pripadnici slavnog Orjenskog bataljona i nekoliko pripadnika Primorskog Bataljona koji su se nakon snažnog pritiska nadmoćnijeg neprijatelja, ilegalno vratili na svoj teren.

Zahvaljujući obilatoj pomoći koju su italijanske fašističke vlasti imale od strane nacionalista i četnika, bili su otkriveni, a potom zatočeni u Kotorskom zatvoru.

Na smrt su, odlukom prijekog italijanskog suda 8. 02.1943. godine osuđeni braća Samardzić, Lazar i Dušan iz Jelova Dola, hrabri borci Orjenskog partizanskog bataljona, koje je neko prijavio da su u borbi na Međuždrijelu, ispod Crkvica, bacili bombu i ubili jednog a ranili nekoliko italijanskih vojnika. Na smrt strijeljanjem osuđeni su i braća Savo i Vuko Bećir, borci Grbaljske partizanske čete, učesnici bitke na Paštrovnici, koje su uhvatili domaći izdajnici, nakon što se nijesu mogli povući u Bosnu, već su ostali u ilegali. Istom kaznom osuđeni su i Obrad i Pasko Dabović, Marko Popivoda, Simo Sijerković i Nikola Šabanović.

Pri odlasku iz Kotorskog zatvora 11. februara 1943. zapjevali su: Pođosmo li pođosmo” sto predstavlja sumoran i tužan, ali veličansten poklič, kojim se prezire smrt i manifestuje hrabrost  i dostojanstvo.

Toga dana, 11.02.1943. godine ovdje u Lipcima strijeljani su ovi borci. Umirući prkosno, njihova imena će pamtiti, ne samo njihovi potomci, nego i buduća pokoljenja i imena ovih hrabrih Bokeljskih boraca za slobodu svoje domovine ostaće vječno zapisana u istoriji naroda Boke Kotorske i Crne Gore, jer njihova smrt je najveća lekcija iz patriotizma svim generacijama, kazao je Jovo Bećir na kraju nadahnutog govora.