Na današnji dan (4. maja 1980.) prije 44. godina umro je Josip Broz Tito.
Kao da se zaustavilo vrijeme.
Spiker državne televizije, ukočen, praznog pogleda, saopštio je kratko: “Umro je drug Tito”. Muk i tišina na ulicama, u domovima, fabričkim halama. Plač na sportskim i kulturnim manifestacijama.
Tuga se širila diljem Jugoslavije.
Što i kako sad, lebdjelo je u zraku. Kao da je nestala sigurnost u samo jednom jedinom danu.
Sigurnost koju smo imali i kojom smo se ponosili zamijenio je strah od neizvjesne sjutrašnjosti.
Kroz socijalističke glave prolazile su nam slike života sa Titom. Cijenjen u svijetu mnogo više od ostalih državnika bio je ponos domovine. Dočekivali su ga na jedinstven način, u cvijeću i sa pjesmama na našem jeziku.
Promiču slike njegovih boravaka u Indiji, Kini, SSSR-u SAD, Koreji koje su proglašene za jedinstveni spektakl koji niko nikada doživio nije.
Samit nesvrstanih u Havani samo nekoliko mjeseci prije njegovog odlaska u legendu i on kao neprikosnoveni lider trećeg svijeta čiji su šefovi upijali svaku njego u riječ.
Sjećamo se Titovog rođendana, koji je proglašen Danom mladosti, kada se na stadionu JNA u Beogradu predavala štafeta naroda i narodnosti Jugoslavije vrhovnom komandantu i doživotnom predsjedniku Socijalističke federativne republike Jugoslavije sa porukama koje su trebale da ubijede Tita da stojimo čvrsto na njegovom putu, da bratstvo i jedinstvo nema alternativu i da se za budućnost jugoslovenskih naroda ne treba plašiti. Slavilo se diljem zemlje.
Radio Skala
Prasad veliko spsko-hratska se nariljaka, pa sad prevrću korita, to su veleizdajnici.
DružeTito mi ti se koljemo!
Četnici zauzeli busije.
Tako je Skala. Svaka riječ je na mijestu i nema se šta tu dodati.
Žalosno je da su neki koje je podigo visoko kasnije pobrljali i pljunuli. Ali nijesu njega, no sebe nesoji i svoj narod.
Da je moglo biti da nam vječno živi, druge bi nam tice pjevale.
Maršal je znao kako sa izdajnicima. Poštovan od cjelog svijeta, tako i država velika, uređena, sa crvenim pasošem si bio svuđe rado dočekan.
Dao si svijema da pristojno žive, iza sebe si sve ostavio državi.
Nije bilo na imena đece, strina i tetaka kao danas.
Počivaj u miru ljudino, heroju i vizionaru. Poslje tebe nikad više onoga života. Slava ti.
Vjecna mu slava i hvala !!!
…”Dino, ulazi u kuću! Umro Tito, bog te jebo!” Reče to, okrenu se i odmaršira u kuću. Lopta koju sam bio opalio prema Dini dokotrljala se do njega, a on sjede na nju kleknuvši na koljena. Gledao je u mene uplašeno, kao da čeka neki odgovor. Ja mu kažem: “Ma laže ti stara. Đe će Tito umrijet. Haj’ pucaj!” (“Nigdje niotkuda”)
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].